Broj: Gž-1751/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. V. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Z. i p. iz Z., Pisarnica S., protiv tuženika N. K. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J. i p. iz S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-849/18 od 10. lipnja 2019., 20. rujna 2019. 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-849/18 od 10. lipnja 2019.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odbačena je kao nepravovremena tužba zaprimljena pod poslovnim brojem P-849/18 od 19. veljače 2018.

 

              U točki II izreke naloženo je tužiteljici u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) nalazi u tome što sud pogrešno citira iskaz svjedoka B. D., ne osvrće se na iskaz I. Š., te ne daje razloge zašto iskaze ovih dvoje svjedoka međaša smatra neživotnim, ne uspoređuje ih s drugim iskazima kojima je sud dao vjeru iako ti svjedoci žive na drugom kraju grada, te ne posjećuju ovu nekretninu. Navodi da je svjedok B. D. koji je međaš, te živi u istoj ulici na adresi, iskazao na poseban upit tuženika da je prometno vozilo Opel Corsa na spornom dijelu parcele parkirano 2-3 mjeseca unazad (iskaz je dan 18. prosinca 2018.). Također navodi da je svjedok I. Š. na raspravi 14. lipnja 2018. iskazao "…znam da je posljednjih 4-5 mjeseci, možda čak i manje od toga, na spornom prostoru stalno parkirana tuženikov Opel koji vidite", što ukazuje da navedeni svjedok kronološki smješta čim smetanja u siječanj ili veljaču. Pored toga da je sud zanemario fotografije koje je dostavio tuženiku od kojih je najranija fotografija s datumom 12. siječnja 2018., dok su preostale datirane u veljači i ožujku.

 

Ne konkretizira žalbeni prijedlog.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.

 

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.

 

U provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica prekludirana sa pravom da pred sudom traži posjedovnu zaštitu. Naime, sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza, prvenstveno iskaza svjedoka J. B., I. M., B. D., M. B. te M. i I. G., utvrđuje kako je tuženik prije svog rođendana u studenom 2017. na postojeća ulazna dvokrilna metalna vrata postavio lokot i parkirao svoje vozilo i kako je stanje na licu mjesta od tada istovjetno. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljičin suprug C. V. u svom iskazu navodi kako je predmetno tuženikovo vozilo Opel Corsa vidio na spornom mjestu oko Nove godine 2018., dok u svom iskazu u parnici koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Psp-131/17 tvrdi da je 19. svibnja 2017. zatekao dvije probušene gume na svom vozilu zbog čega je pozvao policiju koja je o tome sastavila zapisnik, a njegovo vozilo je ostalo na predmetnom mjestu do studenog 2017. Predmetni događaj iz svibnja 2017. potvrđuje i tužiteljica saslušana na istom ročištu i dodaje kako je vozilo uklonjeno par mjeseci nakon toga. Sud prvog stupnja zaključuje kako su parnične stranke neometeno koristile predmetnu nekretninu za parkiranje svojih vozila do svibnja 2017. kada je tuženik uskratio tužiteljici i njenom suprugu suglasnost, tako da su oni uklonili svoje vozilo u studenom 2017. nakon čega tu nekretninu na sasvim istovjetan način koristi tuženik, da je navedena činjenica tužiteljici bila poznata jer se radi o dijelu okućnice zgrade u kojoj živi, a do zaključenja rasprave nije dostavila dokaz iz kojeg bi proizlazilo istinitost njenih navoda o privremenom odsustvu iz S. u tijeku studenog i prosinca 2017.

 

Po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je od saznanja za čin smetanja posjeda i počinitelja do podnošenja tužbe protekao rok od 30 dana jer je do smetanja posjeda došlo u studenom 2017., a tužba je podnesena 19. veljače 2018.

 

Za takav zaključak sud prvog stupnja je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Naime, upravo iz iskaza svjedoka B. D. koji je iskazao da je suprug tužiteljice jedno vrijeme parkirao vozilo na tom prostoru i da je takvo stanje trajalo dok tuženik nije započeo s izvođenjem radova na uređenju svog dijela kuće i od tada je počeo viđati različita vozila koja su dovozila potreban materijal, a koje stanje je trajalo dok tuženik nije završio s izvođenjem radova na uređenju svoje kuće kada je počeo viđati različita vozila i nakon toga, odnosno nakon prestanka radova ponovno je vidio nepoznato vozilo marke Opel Corsa bez registracijske oznake, a također je primijetio od tog vremena da se vrata zaključavaju, a što je zaključio jer je vidio katanac na metalnim vratima od dvora. Pri tome je neodlučno da je svjedok iskazao da je Opel Corsu počeo viđati prije 2-3 mjeseca (saslušan na ročištu od 13. prosinca 2018.), jer je utvrđeno da je tuženik započeo s radovima na uređenju kuće u travnju 2017., a vozilo Opel Corsa je parkirao na spornom prostoru u studenom 2017.

 

To u konačnici proizlazi iz iskaza svjedoka J. B., I. M., B. D. i M. G. kao i stranačkog iskaza tuženika, da je tuženik u studenom 2017. na spornom dijelu parkirao svoje vozilo Opel Corsa. Upravo navedeno potvrđuje i suprug tužiteljice saslušan u predmetu istog prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-131/2017 kad jasno navodi da je problem nastao 19. svibnja 2017. kada je primijetio dvije probušene gume na njegovom automobilu, nakon čega je pozvao policiju koja je sačinila zapisnik, s tim da je vozilo ostalo zbog te dvije probušene gume na predmetnom mjestu do studenog 2017., a isto potvrđuju tuženik saslušan kao svjedok iz kojeg proizlazi da je 10. studenog 2017. uočio da vozilo tuženika više nije parkirano na spomenutom mjestu, pa je dovezao dvoje vozilo i kasnije ga zamijenio drugim svojim vozilom, a koje je nakon toga neprestano parkirano na spornom mjestu.

 

Prema tome, cijeneći odredbu čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) po kojoj pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, tužiteljica je posjedovnu zaštitu tužbom od 19. veljače 2018. tražila nakon isteka roka.

 

S tim u vezi treba dodati da je prigovor prekluzije u parnicama zbog smetanja posjeda materijalno pravni prigovor zbog kojeg je tužbu podnesenu izvan roka trebalo odbiti, međutim ovaj sud povodom žalbe tužitelja nema pravnu mogućnost u tom  smislu preinačiti rješenje suda prvog stupnja iz razloga što je odbacivanje tužbe povoljnije za tužitelje od odbijanja.

             

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

U Rijeci 20. rujna 2019.