Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: 7 Us I-87/2021-5

   

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-87/2021-5

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužiteljice R. M. iz M. L…, koju zastupaju opunomoćenici iz O. d. A. & P. d.o.o., Z..., protiv tuženika Grada Malog Lošinja, M. L, kojega zastupa Gradonačelnica A. K., radi šutnje uprave u postupku ukidanja statusa javnog dobra, 7. ožujka 2022.,

 

r i j e š i o  j e

 

Tužba se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1.                 Tužiteljica R. M. je ovome Sudu podnijela tužbu protiv tuženika Grada Malog Lošinja, radi šutnje uprave, zbog toga što, kako navodi, tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio o njezinom zahtjevu za ukidanje statusa javnog dobra na dijelu k.č.br. . "put" k.o. M.L. – G., koji graniči s njenom nekretninom i naravi predstavlja dio njezine okućnice. U tužbi u bitnom navodi da se predmetni dio navedene čestice ne korist kao put i da je u katastarskoj izmjeri pripojen čestici javnog dobra – puta, te da je radi nemogućnosti pronalaska rješenja s tuženikom zatražila da nadležno tijelo Gradsko Vijeće Grada Malog Lošinja donese odluku kojom će odlučiti o zahtjevu tužiteljice o ukidanju statusa javnog dobra na predmetnoj čestici. Smatra da je Gradonačelnik, sukladno odredbi članka 47. Statuta Grada Malog Lošinja, prijedlog za ukidanje statusa javnog dobra bio dužan dostaviti na razmatranje i odlučivanje Gradskom Vijeću Grada Malog Lošinja, koje da je bilo dužno odlučiti o podnesenom zahtjevu u obliku odgovarajućeg upravnog akta. Predlaže da Sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da donese odluku o podnesenom zahtjevu.

 

2.                 Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je po zahtjevu tužiteljice proveo postupak u kojem je utvrđeno da predmetni dio nekretnine ne  predstavlja dio okućnice tužiteljice, već zelenilo kao dio puta. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o u stvari o kojoj se vodi upravni postupak, nego da se provodi neupravni postupak koji je tuženik po zahtjevu tužiteljice proveo.

 

3.                 Sud je utvrdio da povodom zaprimljene tužbe ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora

 

4.                 Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., dalje: Zakon o općem upravnom postupku) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

 

5.                 Prema odredbi članka 103. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: Zakon o cestama) kada je trajno prestala potreba korištenja nerazvrstane ceste ili njezinog dijela može joj se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi, a nekretnina kojoj prestaje taj status ostaje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

 

5.1.           Stavkom 2. istoga članka propisano je da odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste ili njezinog dijela donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

 

6.                 Isto tako, odredbom članka 62. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj  68/2018, 110/2018, 32/2020, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) propisano je da odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi i odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi komunalne infrastrukture donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

 

6.1.           Stavkom 2. istoga članka propisano je da se odluka o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi komunalne infrastrukture ili njezina dijela može se donijeti ako je trajno prestala potreba za njezinim korištenjem.

 

7.                 Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranim odredbama, odluka predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o ukidanju statusa javnog dobra je upravni akt, jer je upravljanje javnim dobrom područje upravnog prava, a o prestanku statusa javnog dobra odlučuje se primjenom citiranih zakonskih odredaba, kojima je propisano pod kojim se uvjetima status javno dobra može ukinuti.

 

7.1.           S tim u svezi nadalje, citiranim odredbama propisano je da se status javnog dobra može ukinuti ukoliko je prestala potreba za korištenje predmetne nekretnine kao javnog dobra, u kojem slučaju se status javnog dobro može, dakle, i ne mora ukinuti.  Stoga se, prema shvaćanju suda pri ocjeni zakonitosti odluke kojom je status javnog dobra ukinut može ocjenjivati samo je li ispunjena pretpostavka da je prestala potreba za korištenje nekretnine kao javnog dobra, dok je odluka hoće li ukoliko je ta pretpostavka ispunjena ostavljena predstavničkom tijelu, jer u tom slučaju predstavničko tijelo može, iz čega proizlazi da i ne mora, donijeti odluku o ukidanju statusa javnog dobra.

 

8.                 Nadalje, osim što citiranim odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu nije propisano da bi predstavničko tijelo bilo dužno ukinuti status javnog dobra ukoliko bi prestala potreba za korištenje nekretnine kao javnog dobra, ni jednom mjerodavnom odredbom nije propisano ni da bi jedinica lokalne samouprave povodom zahtjeva osoba privatnog prava bila dužna provesti postupak za ukidanje statusa javnog dobra, pa tako ni odredbom članka 47. Statuta Grada Malog Lošinja ("Službene novine Primorsko- goranske županije" broj 24/17 – pročišćeni tekst), na koju se poziva tužiteljica. To je prema shvaćanju Suda i logično, jer budući da ne postoji obveza predstavničkog tijela da ukine status javnog dobra, ne bi bilo svrsishodno ni da postoji obveza javnopravnog tijela da vodi postupak za koji ne postoje propisani kriteriji pod kojima privatna osoba može ostvariti željeni ishod.

 

9.                 Slijedom navedenog, budući da ne postoji opći propis kojim bi bile propisane pretpostavke pod kojima bi jedinica lokalne samouprave po zahtjevu privatne osobe bila dužna pokrenuti postupak ukidanja statusa javnog dobra, postupak po zahtjevu privatne osobe ne može se u smislu citirane odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku smatrati upravnom stvari, a niti bi upravni sud u takvom sporu imao temeljem čega ocijeniti je li postupanje javnopravnog tijela zakonito.

 

10.             Odredbom članka 30. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. 

 

11.             Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

U Rijeci 7. ožujka 2022.

 

                     Sudac

 

                                                                                                                               Antun Žagar, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 67. Zakona o upravnim sporovima).

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu