Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4465/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. K., D. S., kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i G. L., S., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, S., radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-2283/21-4 od 24. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2022.
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-2283/21-4 od 24. kolovoza 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda obustavlja se upravni spor pokrenut po tužbi tužitelja radi poništavanja privremenog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-04/19-01/00263, urbroj: 2181/1-13/569-21-21 od 17. svibnja 2021. godine.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako prvostupanjski sud obustavlja upravni spor uz obrazloženje da se rješenjem prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-943-04/19-01/00263, urbroj: 2181/1-13/569-21-26 od 30. lipnja 2021., ukida (ovdje osporeno) privremeno rješenje istog tijela od 17. svibnja 2021., čime se upravna stvar rješava na način kako je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio. S obzirom na navedeno, odnosno obzirom na ukidanje privremenog rješenja i obustavu upravnog spora, tužitelj je dana 26. kolovoza 2021. podnio prvostupanjskom sudu podnesak kojim traži donošenje rješenja o troškovima za provedeni upravni postupak, i to trošak u iznosu od 2.500,00 kn za podnesenu tužbu. Sukladno navedenom, a kako nije doneseno rješenje o zatraženom trošku, iako je tuženik postupio prema navodima tužitelja nakon podnošenja tužbe te je kao takav obvezan isplatiti mu navedeni trošak, predlaže se ovom Sudu da uputi prvostupanjski sud na donošenje rješenja o troškovima postupka, uvećanog za trošak ove žalbe i PDV, podredno, da samostalno donese odluku kojom će se obistiniti trošak upravnog postupka, uvećan za trošak ove žalbe i PDV.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra da niti jedna od stranaka nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, jer je isti obustavljen, slijedom čega predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud, time što je obustavio predmetni upravni spor, nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužitelj ustao s tužbom protiv tuženikovog privremenog rješenja o izvlaštenju od 17. svibnja 2021., koje rješenje je tuženik naknadno ukinuo, rješenjem o izvlaštenju od 30. lipnja 2021., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je predmetni spor obustavio. To stoga jer je, neovisno o razlozima iz osporenog rješenja, odredbom članka 36.b Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14., 69/17. i 98/19.) izričito propisano da će sud, nakon donošenja rješenja o izvlaštenju kojim se ukida privremeno rješenje o izvlaštenju, obustaviti upravni spor pokrenut protiv privremenog rješenja.
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj niti ne čini upitnom obustavu predmetnog upravnog spora, već ustvari traži naknadu troškova za sastav tužbe, što, međutim, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Ovo iz razloga jer tužitelj u tužbi nije ni zatražio troškove spora, već je to učinio naknadno, podneskom podnesenim putem pošte preporučeno 27. kolovoza 2021., a zaprimljenim po prvostupanjskom sudu 30. kolovoza 2021., na koju okolnost i sam tužitelj upućuje u žalbi. Stoga je o tom podnesku dužan, kao nadležan, odlučiti prvostupanjski, a ne ovaj Sud, koji tek nakon što prvostupanjski sud donese odluku o troškovima spora, ako tužitelj bude nezadovoljan takvom odlukom, može u žalbenom postupku odlučiti da li je rješenje o troškovima na zakonu utemeljeno.
8. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1., u vezi članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 4. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović