Broj: Rev 2367/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz N. S., Republika Srbija, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u S., protiv tuženika I. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik, radi utvrđenja ništavosti i pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-665/13 od 10. travnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-4999/10 od 14. prosinca 2011., u sjednici održanoj 4. prosinca 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti i pravne nevaljanosti oporuke pok. F. G. ud. J. sačinjene 17. studenoga 2005. te da se ostavine pok. F. G. rođene R. ima rasporediti na zakonske nasljednike (toč. I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (toč. II. izreke). Drugostupanjskim rješenjem odbačen kao nedopušten prigovor prijeboja istaknut po tuženiku (toč. I. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.800,00 kn (toč. II. izreke.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti te rješenje u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a istaknuta u reviziji. Naime, obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama (ocijenjenim u skladu s čl. 8. ZPP-a), ti razlozi nisu nejasni niti proturječni te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, u obrazloženju presuda sudovi su jasno naveli koje su odredbe materijalnog prava primijenili (čl. 338. st. 4. ZPP-a), a drugostupanjski sud je pritom u obrazloženju svoje odluke odgovorio na relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP-a) pa utoliko presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništavosti i pravne nevaljanosti oporuke pok. pok. F. G. sačinjene 17. studenoga 2005.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da je predmetna vlastoručna oporuka pok. ostaviteljice pravno valjana u smislu odredbe čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje: ZN), da nema uvjeta za njezino poništenje u smislu odredaba čl. 27. i 28. ZN-a, a također da navedena oporuka nije nevaljana iz razloga prekoračenja nužnog dijela u smislu odredbe čl. 77. ZN-a, obzirom da je utvrđeno da u konkretnom slučaju nije riječ o isključenju tužitelja iz nasljedstva (čl. 86. st. 1. ZN-a), slijedom čega nema mjesta primjeni tog instituta.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident, prigovarajući rečenim zaključcima sudova, u bitnome ponavlja svoje navode iz postupka pred nižestupanjskim sudovima.

 

Ovaj revizijski sud prihvaća u tom pravcu iznesene razloge u obrazloženju prvostupanjske presude, pa se revident u smislu čl. 396.a st. 1. ZPP-a upućuje na te razloge kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Prema tome, nije se ostvario ni istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i presuda prvostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 4. prosinca 2018.