Broj: Rev-x 287/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. M. (OIB: ...) i II. tužitelja S. M. (OIB: ...) oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik F. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. S. (OIB: ...) iz Z., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3345/2014-6 od 24. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5857/2012-82 od 14. ožujka 2014., u sjednici održanoj 19. prosinca 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 4. prosinca 2003. između M. K. (prednice tužitelja) kao primateljice uzdržavanja i M. S. kao davateljice uzdržavanja i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa na temelju tog ugovora (ponovnim upisom prava vlasništva za korist M. K.) kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke). Odbijen je i prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane protivniku osiguranja, ovdje tuženici, raspolaganja ili opterećivanja nekretnine upisane u zk.ul.br. 2609, broj poduloška 7572 k.o. G. Z. i to stana na I (prvom) katu-ulaz 1., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, nužnika, predsoblja, hodnika i balkona u ukupnoj površini 39,40 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., ... sagrađenoj na čest.br. 2350/3 po novoj izmjeri čest.br. 6095 k.o. C. (stavak II. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 50.937,50 kn (stavak III. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod stavkom I. izreke prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva za korist tuženice na temelju tog ugovora kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod stavkom III. izreke nalaganjem tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 40.625,00 kn (stavak I. izreke pobijane presude). Djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod stavkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn kao i stavku II. izreke kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan (stavak II. izreke pobijane presude). Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima troškove žalbenog postupka u iznosu 5.625,00 kn (stavak III. izreke pobijane presude) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka (stavak IV. izreke pobijane presude).

 

Protiv te presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći da je pobijana presuda suprotna i protivna načelnom mišljenju proširene sjednice SVS br. 8/57 od 11. siječnja 1957. kao i shvaćanju sudske prakse izražene u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-214/99 od 17. studenog 1999. i Rev-1760/98 od 17. travnja 2002.

 

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode iznesene u reviziji s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona, a samo u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

U situaciji kada je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373. a. ZPP-a, a što je ovdje slučaj, nije dopušteno protiv iste podnositi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, zbog čega dopuštenost podnesene revizije nije razmatrana kroz odredbe koje se odnose na tzv. izvanrednu reviziju, već je o reviziji odlučivano kao o redovnoj iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

 

Predmet spora jest zahtjev za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

Pobijanom drugostupanjskom odlukom u bitnome je utvrđeno da tuženica svoje obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije savjesno i pošteno izvršavala od njegova sklapanja do proljeća 2004. i da je svjesno izbjegavala obavljanje preuzetih obveza u namjeri da ih se liši od proljeća 2004. pa do smrti primateljice uzdržavanja. Isto tako je utvrđeno da promjena brave na stanu u kojem je boravila primateljica uzdržavanja, a s obzirom na gore navedeno, nije značilo onemogućavanje tuženice u izvršavanju preuzetih obveza.

 

Slijedom takvih utvrđenja sud drugoga stupnja zaključuje da tuženica nije izvršavala obveze preuzete ugovorom, pa da su se ostvarili uvjeti za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 119. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'', broj 48/03 i 163/03 - dalje: ZN) i uvjeti za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO).

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji nije određeno naveden niti jedan revizijski razlog zbog kojeg se takav pravni lijek može podnijeti. Iz njezina sadržaja može se samo zaključiti da se presuda pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer revidentica tvrdi da nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 119. st. 3. ZN-a.

 

Na takav revizijski navod revidentici prije svega valja ukazati da je sud drugoga stupnja pravilno cijenio opseg obveza koje je preuzela ugovorom. Naime, ugovorom su, između ostaloga, preuzete obveze na pružanje sve potrebne skrbi i njege i na snašanje svih troškova liječenja. U tako uopćenu formulaciju svakako spadaju i obveze koje navodi sud drugoga stupnja, pa nije osnovana tvrdnja revidentice o tome da bi se radilo o obvezama koje nisu ugovorene. Isto tako valja joj i ukazati da je utvrđeno neizvršavanje takvih obveza i prije promjene brave te da time tuženica nije bila onemogućena u izvršavanju svojih obveza.

 

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije osnovan razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud drugoga stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 119. st. 3. ZN-a.

 

Stoga je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke.

 

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom takvog troška (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. II.

 

Zagreb, 19. prosinca 2018.