Posl. br. 18 P - 75/2020

 

REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23 Dubrovnik

 

U              I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Katarini Franković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: 9……., iz D., kojeg zastupa punomoćnik V. P., iz Odvjetničkog društva P. i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika A.  P.  d.d.,  OIB:  …..,  iz  D., kojeg zastupa punomoćnik M. R., iz odvjetničkog društva R. & partneri d.o.o., Z.,  radi utvrđenja i predaje isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja V. P. te punomoćnika tuženika M. R., 28. veljače 2022. objavio je i

 

p r e s u d i o j e

 

I.                    Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

“I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka iz točke 2. Odluke od 21. travnja 2020. godine, kojom tuženik tuženika A.  P.  d.d.,  OIB:  …..,  iz  D., utvrđuje kako je radni odnos tužitelja I. Š., OIB: 9……., iz D., kod tuženika prestao zaključno s danom 30. ožujka 2020. godine.

 

II.                 Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka iz točke 6. Odluke, koju je tuženik A.  P.  d.d.,  OIB:  …..,  iz  D., donio 21. travnja 2020. godine, u dijelu u kojem je s danom 30. ožujka 2020. godine tuženik otkazao Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. godine, koji je izmijenjen Dodatkom 1 Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, a koji je sklopio s tužiteljem I. Š., OIB: 9……., iz D..

 

III.    Utvrđuje se da je povodom tuženikove Odluke o otkazu od 21. travnja 2020. godine prestao 27. travnja 2020. godine Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. godine, koji je izmijenjen Dodatkom 1. Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direkora i Društva, a koji je tužitelj I. Š., OIB: 9……., iz D., sklopio s tuženikom              A. P.d.d., D., OIB: …..

 

VI.              Nalaže se tuženiku A. P.d.d., D., OIB: ….. da, u roku od 15 dana, dostavi tužitelju I. Š. iz D., OIB……, obračun iznosa plaće koju je dužan isplatiti tužitelju za travanj 2020. godine.

 

VII.            Nalaže se tuženiku A. P.d.d., D., OIB: ….. da, u roku od 15 dana, dostavi tužitelju I. Š. iz D., OIB ……., obračun bruto iznosa otpremnine koju je prema odluci iz točke 4. tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. godine dužan isplatiti tužitelju u neto iznosu od 863.992,80 kuna.

 

VIII.          Nalaže se tuženiku A. P.d.d., D., OIB: ….., da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju . Š. iz D., OIB …….,, trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.“

 

II.                 Nalaže se tužitelju . Š. iz D., OIB ……., naknaditi tuženiku A. P. d.d., OIB: ……, iz D. troškove postupka u iznosu od 50.000,00 kuna (pedesettisućakuna), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.                 Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio sa tuženikom 02. prosinca 2019. Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva (dalje u tekstu: Ugovor) na određeno vrijeme od 6 godina, a da je 18. prosinca 2019. Dodatkom broj 1 Ugovoru, Ugovor izmijenjen. Nadalje, navodi da je 27. travnja 2020. zaprimio putem pošte tuženikovu Odluku od 21. travnja 2020. (dalje u tekstu: Odluka) koja, između ostalog, sadrži slijedeće odluke: odluku u točki 2. Odluke kojom tuženik utvrđuje da je radni odnos tužitelja prestao zaključno s danom 30. ožujka 2020. godine i odluku u točki 6. Odluke kojom je tuženik odredio da se s danom 30. ožujka 2020. godine otkazuje Ugovor od 02. prosinca 2019. koji je izmijenjen Dodatkom 1. Ugovora koji su stranke sklopile. Istaknuo je da je u odnosu na točku 6. Odluke tuženik izrekao otkaz Ugovora vremenski unazad, što pravno nije moguće niti valjano, jer otkaz ugovora se uvijek i jedino može izjaviti za ubuduće te s obzirom da je tužitelj zaprimio Odluku o otkazu Ugovora 27. travnja 2020. to su i pravni učinci otkaza Ugovora mogli nastupiti tek 27. travnja 2020., a nikako prije toga. Također, u odnosu na pobijanu točku 2. Odluke istaknuo je da Ugovor ne samo da ne može

prestati prije nego što je tužitelju dostavljena odluka o otkazu Ugovora, nego ne može prestati ni prije isteka otkaznog roka. Naveo je da se prema članku 4. Ugovora smatra da izvršni direktor (tužitelj) ima sa Društvom (tuženikom) sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pa izvršnom direktoru pripadaju sva druga prava koja imaju radnici Društva na temelju općih akata Društva, osim ako ta prava nisu drugačije uređena ovim Ugovorom, pa da se za slučaj kada tuženik jednostrano otkaže Ugovor u skladu sa člankom 4. Ugovora primjenjuje otkazni rok koji važi za svakog tuženikovog radnika. Nadalje, naveo je da je 05. svibnja 2020. podnio tuženiku preporučeno poštom zahtjev za zaštitu prava, kojim zahtijeva da tuženik ukine odluke iz točke 2. i točke 6. Odluke od 21. travnja 2020., da je tuženik predmetni zahtjev za zaštitu prava zaprimio 07. svibnja 2020., ali da u zakonskom roku od 15 dana nije udovoljio predmetnom zahtjevu niti je odgovorio na ovaj zahtjev. Također, naveo je da tuženik nije tužitelju isplatio plaću za travanj 2020., da mu nije dostavio ni obračun iznosa plaće za travanj 2020., i da mu je tuženik dužan isplatiti plaću za travanj 2020., jer da Ugovor nije prestao 30. ožujka 2020., nego da Ugovor traje tijekom travnja 2020. obzirom da je 27. travnja 2020. tuženik dostavio tužitelju Odluku o otkazu i da od tada teče otkazni rok. Naveo je da je 05. svibnja 2020. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojim zahtjeva da mu tuženik dostavi obračun iznosa plaće za mjesec travanj, ali da tuženik u zakonskom roku nije udovoljio predmetnom zahtjevu. Nadalje, naveo je da je u točki 4. Odluke od 21. travnja 2020. tuženik odredio da će isplatiti tužitelju 24 mjesečne neto plaće u iznosu od 863.992,80 kuna, a da tužitelj u međuvremenu nije primio isplatu otpremnine koju je tuženik odredio u točki 4. Odluke i da je tuženik odbio predati tužitelju obračun bruto iznosa predmetne otpremnine. Naveo je da je tužitelj 15. svibnja 2020. podnio tuženiku preporučeno poštom zahtjev za zaštitu prava, kojim zahtijeva da mu tuženik dostavi obračun bruto iznosa otpremnine koju mu je u skladu s vlastitom Odlukom od

21. travnja 2020. dužan isplatiti u neto iznosu od 863.992,80 kuna, ali da tuženik u

zakonskom roku od 15 dana nije udovoljio predmetnom zahtjevu niti je odgovorio na ovaj zahtjev. S obzirom da tuženik nije udovoljio tužiteljevim zahtjevima za zaštitu prava od 05. svibnja 2020. i od 15. svibnja 2020. niti je odgovorio na ove zahtjeve, tužitelj je podnio ovu tužbu i predložio da sud donese presudu:

 

I.   Utvrđuje se da da je nezakonita i nedopuštena odluka iz točke 2. Odluke od 21. travnja 2020. godine, kojom tuženik A. P. d.d., D., OIB: ……, utvrđuje kako je radni odnos tužitelja I. Š. iz D., OIB……, kod tuženika prestao zaključno s danom 30. ožujka 2020. godine,

II.    Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka iz točke 6. Odluke, koju je tuženik A. P. d.d., D., OIB: ……, donio 21. travnja 2020. godine, u dijelu u kojem je s danom 30. ožujka 2020. godine tuženik otkazao Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. godine, koji je izmijenjen Dodatkom 1 Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, a koji je sklopio s tužiteljem I. Š. iz D., OIB…..,

III.   Utvrđuje se da povodom tuženikove Odluke o otkazu od 21. travnja 2020. godine nije prestao do 27. travnja 2020. godine Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. godine, koji je izmijenjen Dodatkom 1. Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, a koji je tužitelj I. Š. iz D., OIB….., sklopio s tuženikom A. P. d.d., Dubrovnik, OIB:…..,

IV.   Utvrđuje se da povodom Odluke od 21. travnja 2020. godine, kojom je tuženik A. P. d.d., D., OIB: ……, otkazao Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. godine, koji je izmijenjen Dodatkom 1. Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, a koji je tuženik sklopio s tužiteljem I. Š. iz D., OIB………, otkazni rok počinje teći dana 27. travnja 2020. godine,

V.    Utvrđuje se da povodom Odluke od 21. travnja 2020. godine, kojom je tuženik A.P. d.d., D., OIB:…… otkazao Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. godine, koji je izmijenjen Dodatkom 1 Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, a koji je tuženik sklopio s tužiteljem I.Š. iz D., OIB…., otkazni rok traje četiri mjeseca,

VI.     Nalaže se tuženiku A. P. d.d., D., OIB: ….. da, u roku od 15 dana, dostavi tužitelju I. Š. iz D., OIB…., obračun iznosa plaće koju je dužan isplatiti tužitelju za travanj 2020. godine,

VII.     Nalaže se tuženiku A. P. d.d., D., OIB:…. da, u roku od 15 dana, dostavi tužitelju I.Š. iz D., OIB ….., obračun bruto iznosa otpremnine koju je prema odluci iz točke 4. tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. godine dužan isplatiti tužitelju u neto iznosu od 863.992,80 kuna,

VIII.     Nalaže se tuženiku A. P. d.d., D., OIB:…., da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju Š. iz D., OIB …..,, trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

 

 

1.1.           Tužitelj je u podnesku od 4. lipnja 2020. djelomično povukao tužbu i to u dijelu u kojem zahtjeva da se utvrdi da povodom tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. otkazni rok počinje teći dana 27. travnja 2020. godine. (tužbeni zahtjev pod IV. petita tužbe) i u dijelu u kojem zahtijeva da se utvrdi da povodom tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. otkazni rok traje četiri mjeseca (tužbeni zahtjev pod V. petita tužbe). Rješenjem Općinskog suda u D. pod poslovnim brojem Pr – ….. od 05. lipnja 2020. sud je utvrdio da je tužba povučena u dijelu pod točkom IV. tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da povodom tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. otkazni rok počinje teći dana 27. travnja 2020. godine i u dijelu pod točkom V. tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da povodom tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. otkazni rok traje četiri mjeseca.

 

1.2.           Također, tužitelj je u podnesku od 05. studenog 2020. naveo da je tuženik 03. studenog 2020. u cijelosti udvoljio tužbenom zahtjevu iz točke VII. tužbe, pa da tužitelj povlači djelomično tužbu i to u dijelu u kojem zahtjeva da se tuženiku dostavi

obračun bruto iznosa otpremine koju je prema odluci iz točke 4. tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. dužan isplatiti tužitelju u neto iznosu od 863.992,80 kuna.

Tužitelj se podneskom od 28. siječnja 2021. odrekao tužbenog zahtjeva pod točkom VII., obzirom da tuženik nije pristao na povlačenje u ovom dijelu.

Člankom 331.a. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08,

57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP) propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev, pa je u tom dijelu zahtjeva sud odlučio kao u točci I. pod VII.

 

1.3.           Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da je Ugovor od 02. prosinca 2019. ugovor o radu, da Ugovor nije prestao opozivom imenovanja tužitelja i da se odredbe o otkazu ugovora trebaju primijeniti iz Zakona o radu. Također, naveo je da je tuženik dužan tužitelju dostaviti obračun dugovane plaće za travanj 2020., odnosno za razdoblje od 1. do 27. travnja 2020. jer da Ugovor nije prestao dok tuženik nije dostavio tužitelju Odluku o otkazu ugovora. Nadalje, naveo je da nije sporno da je tužitelju 02. travnja 2020. dostavljena Odluka o opozivu od 30. ožujka 2020. i da je 27. travnja 2020. zaprimio tuženikovu Odluku 21. travnja 2020.

 

2.                 Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naveo je da među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili dana 2.12.2019. Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva i pripadajući Dodatak broj 1, da Ugovor u članku 20. stavku 1. točki 5. kao jedan od načina prestanka Ugovora predviđa opoziv imenovanja izvršnog direktora od strane Upravnog odbora društva, da je tužitelj dana 30. ožujka 2020. opozvan s mjesta Izvršnog direktora i kojom odlukom je utvrđeno da mu pripada razmjerna plaća za ožujak 2020. godine, da je odredbom članka 25. stavak 2. Ugovora propisano kako se Izvršni direktor nakon opoziva može zaposliti kod tuženika na temelju novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da mu pripadne otpremnina od 12 mjesečnih neto plaća ili da se više ne zapošljava kod tuženika već mu opozivom prestaje i radni odnos, a njemu pripada 24 mjesečne neto plaće – a što u konkretnom slučaju iznosi 863.992,80 kn te da je nakon opoziva tužitelju nuđena mogućnost zapošljavanja na drugoj radnoj poziciji, ali isti navedeno nije prihvatio u razumnom roku, te je stoga donesena Odluka od 21.04.2020. godine. Također, naveo je da se na tužitelja ne može primijeniti Zakon o radu jer je tužitelj bio osoba koja prema propisu o trgovačkim društvima bio izvršni direktor, a kao takav bio je upisan i sudskom registru. Nadalje, naveo je da je Odlukom od 30. ožujka 2020., tužitelju je prestao Ugovor i radni odnos kod tuženika, a da je tužitelj je o navedenoj odluci obaviješten odmah po njenom donošenju te da je odmah obaviješten o povratu stvari. Istaknuo je da je upravni odbor društva A.P. d.d. donio je dana 30. ožujka 2020. odluku o opozivu tužitelja s mjesta izvršnog direktora Društva, a da ono što je potom uslijedilo bilo je pregovaranje u kojem je bilo nesporno da je dotadašnji ukupni odnos dovršen i da će tužitelj dobiti otpremninu (24 plaće) okončavajući ukupne odnose ili će odlučiti sklopiti novi ugovor o radu i dobiti manju otpremninu (12 plaća), ali i radni odnos na drugoj radnoj poziciji. Naveo je da su stranke potom pregovarale o sklapanju novog ugovora o radu, ali da tužitelj nije prihvatio ponude tuženika, pa da Odluka od 21. travnja 2020. formalizira pitanja koja su unaprijed regulirana Ugovorom između ugovornih strana i da je deklaratornog karaktera. Nadalje, naveo je da s obzirom da je Ugovor prestao 30. ožujka 2020. nema osnove za isplatu plaće za travanj 2020. niti da postoji ugovor o radu na temelju kojeg bi mu pripadalo to pravo. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

2.1.           Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da su ugovorne strane slobodne ugovoriti pretpostavke prestanaka svojih ugovora i da kad se sagleda pravna priroda Odluke od 30. ožujka 2020. godine i Odluke od 27. travnja 2020.godine, okolnosti njihova donošenja, čitav sadržaj Ugovora od 02. prosinca 2019. uključujući i to da Ugovor nakon početnog nabrajanja načina prestanka ugovora u članku 20. Ugovora daljnjim člancima detaljnije definira provedbu pojedinog načina prestanka ugovora te učinka istog, da je jasno da nema govora ni o kakvoj zloj vjeri niti nezakonitom postupanju, već postupanju prethodno definirano ugovorom. Nadalje, naveo je da je u Ugovoru jasno navedeno da u slučaju opoziva imenovanja izvršnog direktora, sam izvršni direktora ima pravo izabrati jedno od slijedećih prava: 1. Pravo na neto otpremninu u iznosu od 24 mjesečne neto plaće ili 2. Pravo na neto otpremninu u iznosu od 12 mjesečnih neto plaća uz istovremeno sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa Društvom i to odgovarajućom primjenom odredaba članka

21. točke 1. Ugovora. Naveo je da su tužitelj i tuženik Ugovorom ugovorili daljnji rad tužitelja isplate neto otpremnine u iznosu od 12 mjesečnih neto uz istovremeno sklapanje novog ugovora o radu, pa da je jasno da bez sklapanja odgovarajućeg ugovora o radu, tužitelj ne može biti u radnom odnosu s tuženikom. Istaknuo je da je isplata neto otpremnine od 24 mjesečne neto plaće, a koju opciju su tužitelj i tuženik bili ugovorili u dvostruko većem iznosu (od druge opcije) upravo i stoga jer se okončavaju svi međusobni odnosi između tužitelja i tuženika. Također, naveo je da je za postojanje radnog odnosa potrebno je sklopiti ugovor o radu, a da Ugovor koji su sklopili tužitelj i tuženik to nije s obzirom da isti regulira obavljanje poslova izvršnog direktora koje nije moguće obavljati u radnom odnosu.

 

3.                 Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti koje je Općinski sud prihvatio rješenjem pod poslovnim brojem Pr – ….. od 10. srpnja 2020. te se oglasio stvarno nenadležnim te nakon pravomoćnosti prethodno navedenog rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u D. kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

 

4.                 Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. (list spisa 9 – 17), Odluku A. P. d.d. od 21. travnja 2020. (list spisa 18 - 19), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u D. od 15. travnja 2020. (list spisa 20 – 22), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 05. svibnja 2020. (list spisa 23 – 26), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 15. svibnja 2020. (list spisa 27 – 29), tužbu od 06. svibnja 2020. (list spisa 40 – 44), žalbu od 21. svibnja 2020. (list spisa 45 – 49), odluka od 30. ožujka 2020. (list spisa 50), e – mail korenspodenciju (list spisa 51 – 58), statut A. P. d.d. (list spisa 59 – 83), obračun otpreminine iz menadžerskog ugovora od 28. listopada 2020. (list spisa 147), povratnica od 02. travnja 2020. (list spisa 161), prijava o prestanku osiguranja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 01. travnja 2020. (list spisa 162), povratnica od 06. travnja 2020. (list spisa 163), dopis A. P. d.d. od 01. travnja 2020. (list spisa 181), pregledao priloženu sudsku praksu i to: presudu Općinskog suda u D. poslovni broj P -482/13 od 22. prosinca 2014. (list spisa 230 – 235), presudu Županijskog suda u D. pod poslovnim brojem Gž – 413/15 od 16. prosinca 2015. (list spisa 236 – 239), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 3714/2019 od 18. rujna 2019. (list spisa 240 – 243), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 864/2017 od 19. veljače 2019. (list spisa 244 – 247), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 694/2011 od 21. prosinca 2011. (list spisa 248 – 249), stručni članak Menadžeri u svjetlu novog Zakona o radu (list spisa 250 – 256), saslušao svjedoka P. K. (list spisa 271 – 272) te saslušao tužitelja I. Š. (list spisa 216 – 217) i zastupnika po zakonu tuženika M. D. (list spisa 217 – 219). Druge dokaze sud nije provodio jer je iz izvedenih mogao donijeti nedvojbenu odluku.

 

5.                 Tužbeni zahtjev nije osnovan u cijelosti.

 

6.                 Među strankama nije sporno da su 02. prosinca 2019. sklopili Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, da su 18. prosinca 2019. sklopili Dodatak broj 1 Ugovoru o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, da je Upravni odbor tuženika 30. ožujka 2020. i 21. travnja 2020. donio Odluku o opozivu tužitelja s mjesta izvršnog direktora te da je tuženik tužitelju dostavio obračun bruto iznosa otpremnine koju je prema odluci iz točke 4. tuženikove Odluke od 21. travnja 2020. dužan isplatiti tužitelju u neto iznosu od 863.992,80 kuna.

 

7.                 Među strankama je sporno je li nezakonita i nedopuštena Odluka od 21. travnja 2020. kojom se utvrđuje da je radni odnos tužitelja prestao s danom 30. ožujka 2020. te je li prethodno navedenom odlukom s danom 30. ožujka 2020. tuženik tužitelju otkazao Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. koji je izmijenjen Dodatakom broj 1. Također, među stranka je sporno je li tuženik dužan dostaviti obračun iznosa plaće tužitelju za travanj 2020., s obzirom da tužitelj tvrdi da je prethodno navedeni Ugovor prestao tek 27. travnja 2020. odnosno dana kad je primio Odluku tuženika od 21. travnja 2020.

 

8.1.           Uvidom u Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. (list spisa 9 – 17) sud je utvrdio da su Ugovor sklopili tuženik i tužitelj kojim se utvrđuje da je I. Š. imenovan izvršnim direktorom na sjednici Upravnog odbora tuženika, da je Ugovor sklopljen na vrijeme od šest godina od dana upisa izvršnog direktora u nadležni registar Trgovačkog suda te da ugovor prestaje, između ostalog, i opozivom imenovanja izvršnog direktora i jednostranim raskidom Ugovora od strane Upravnog odbora Društva. Također, sud je utvrdio da je u članku 25. Ugovora propisano da Ugovor može prestati zbog opoziva imenovanja izvršnog direktora od strane Upravnog odbora društva, u svako vrijeme, sukladno Statutu Društva te da u tom slučaju izvršni direktor ima pravo izabrati jedno od slijedećih prava:

1.    ostvariti pravo na neto otpremninu u iznosu od dvadeset četiri mjesečne neto plaće koje će se obračunati na temelju osnovice koja predstavlja mjesečnu neto plaću koju je izvršni direktor primio za poljednji puni kalendarski mjesec trajanja ovog ugovora ili

2.    ostvariti pravo na neto otpremninu u iznosu od dvanaest mjesečnih neto plaća koje će se obračunati na temelju osnovice koja predstavlja mjesečnu neto plaću koju je izvršni direktor primio za poljednji puni kalendarski mjesec trajanja ovog ugovora, uz istovremeno sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom.

 

8.2.           Iz Odluke A. P. d.d. od 21. travnja 2020. (list spisa 18 - 19) proizlazi da je tuženik donio Odluku kojom utvrđuje da je Upravni odbor tuženika

30. ožujka 2020. donio odluku o opozivu tužitelja s mjesta izvršnog direktora tuženika i da je slijedom toga radni odnos tužitelja prestao zaključno s danom 30. ožujka 2020. Također, iz Odluke A.P. d.d. od 21. travnja 2020. proizlazi da tužitelj nije u razumnom roku, do donošnja Odluke od 21. travnja 2020., iskoristio svoje pravo iz članka 25. Ugovora te da će mu tuženik postupajući u dobroj vjeri, a s obzirom na izostanak očitovanja tužitelja, temeljem Ugovora isplatiti dvadeset četiri mjesečne neto plaće u ukupnoj svoti od 863.992,80 kuna.

 

8.3.           Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u D. od 15. travnja 2020. (list spisa 20 – 22) sud je utvrdio da je tužitelju s danom 30. ožujka 2020. prestalo osiguranje kod tuženika.

 

8.4.           Uvidom u Odluku od 30. ožujka 2020. (list spisa 50) sud je utvrdio da je Upravni odbor tuženika na sjednici 30. ožujka 2020. donijelo odluku kojom se opoziva tužitelj s mjesta izvršnog direktora i da će tuženik tužitelju isplatiti razmjerni dio plaće za mjesec ožujak 2020.

 

8.5.           Iz e-mail korespondencije (list spisa 51 – 58), između ostalog proizlazi da je tužitelj 31. ožujka 2020. obavijestio M. D. da bi obavijest o njegovom opozivu trebalo poslati i na HANFA-u, a sve jer je njegovo imenovanje izvršnim direktorom opozvano 30. ožujka 2020. pa da on više ne smije slati takve obavijesti niti se potpisivati kao izvršni direktor. Također, iz e-mail korespondencije, između ostalog proizlazi, da ga je M. D. pozvao da vrati stvari koje pripadaju tuženiku te da obavijesti tuženika o izboru prava u slučaju opoziva sukladno Ugovoru te da su to 30. ožujka 2020. u nekoliko navrata iskomunicirali.

 

8.6.           Uvidom u statut A.P. d.d. (list spisa 59 – 83) sud je utvrdio da je člankom 44. Statuta, između ostalog, propisano da Upravni odbor u okviru svojih ovlasti imenuje i opoziva glavnog izvršnog direktora i ostale izvršne direktore. Također, sud je utvrdio da je člankom 58. Statuta, između ostalog propisano da Upravni odbor može svojom odlukom u svako doba opozvati imenovanje izvršnih direktora.

 

8.7.             Uvidom u obračun otpreminine iz menadžerskog ugovora od 28. listopada 2020. (list spisa 147), sud je utvrdio da je obračunata na neto iznos u iznosu od 863.992,80 kuna.

 

8.8.           Iz prijave o prestanku osiguranja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 01. travnja 2020. (list spisa 162) proizlazi da je tužitelj 01. veljače 1996. stekao svojstvo osiguranika, a da mu je to svojstvo prestalo 30. ožujka 2020.

8.9.             Uvidom u dopis A.P. d.d. od 01. travnja 2020. (list spisa 181) sud je utvrdio da je tuženik 01. travnja 2020. pozvao tužitelja da u roku od dva dana od primitka preporučene pošiljke dostavi predmete u vlasništvu tuženika.

 

8.10.      Također, sud je pročitao i zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 05. svibnja 2020. (list spisa 23 – 26), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 15. svibnja 2020. (list spisa 27 – 29), tužbu od 06. svibnja 2020. (list spisa 40 – 44), žalbu od 21. svibnja 2020. (list spisa 45 – 49), povratnicu od 02. travnja 2020. (list spisa 161), povratnicu od 06. travnja 2020. (list spisa 163) te priloženu sudsku praksu i to: presudu Općinskog suda u D. poslovni broj P -482/13 od 22. prosinca 2014. (list spisa 230 – 235), presudu Županijskog suda u D. pod poslovnim brojem Gž – 413/15 od 16. prosinca 2015. (list spisa 236 – 239), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 3714/2019 od 18. rujna 2019. (list spisa 240 – 243), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 864/2017 od 19. veljače 2019. (list spisa 244 – 247), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 694/2011 od 21. prosinca 2011. (list spisa 248 – 249) i stručni članak Menadžeri u svjetlu novog Zakona o radu (list spisa 250 – 256).

 

Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

 

8.11.      Svjedok P. K. (list spisa 271 – 272) je iskazao da je 30. ožujka 2020. Upravni odbor tuženika donio odluku o opozivu tužitelja s mjesta izvršnog direktora čime je prestao njegov radni odnos. Također, iz iskaza svjedoka proizlazi da je bio sastanak 3 dana prije odluke i to 27. ožujka 2020. na kojem sastanku je bio tužitelj, M. D. i on i da su na tom sastanku tužitelju nuđene opcije tužitelju i to konkretno dvadeset četiri plaće kao otpremina ili dvanaest plaća uz sklapanje novog ugovora o radu te da tad nije ništa dogovoreno. Istaknuo je da je tužitelj bio član uprave za pravne poslove i da je njegov posao bio priprema ugovora. Također, naveo je da je njemu jasno da je sadržaj bio ili dvadeset četiri plaće i prestanak radnog odnosa ili dvanaest plaća i novi ugovor o radu na novom radnom mjestu.

 

8.12.      Zastupnik po zakonu tuženika M. D. je iskazao da su on i P. . kao članovi Upravnog odbora obavili razgovor s tužiteljem 27. ožujka 2020. te da su mu tom prilikom dali do znanja da ga ne mogu zadržati na funkciji izvršnog direktora tuženika s obrazloženjem. Naveo je da su u periodu od 27. ožujka 2020. do

30. ožujka 2020. izmijenili brojne e – mail poruke s tužiteljem pokušavajući doći do sporazumnog raskida ugovora, a da je 30. ožujka 2020. Upravni odbor donio Odluku o opozivu i proporcionalnoj isplati plaće. Iskazao je da je nakon toga pozvao tužitelja da dođe na još jedan sastanak kako bi vratio imovinu tuženika koju je imao u svom posjedu te kako bi mu pojasnio koje uvjete može očekivati u slučaju odabira opcija iz Ugovora. Također, naveo je da su tužitelja obavijestili da mu je otkazan ugovor o radu i da je s 30. ožujkom 2020. odjavljen sa HZMO. Iskazao je da je on pokušao sklopiti sporazum sa tužiteljem da prihvati uvjete do ispunjavanja uvjeta za mirovinu i da bude na radnom mjestu savjetnika izvršnog direktora i da radi djelomično od kuće i djelomično u uredu i da su nakon toga dobili zahtjev za zaštitu radnih prava te da nisu dobili odgovor na koju se opciju tužitelj odlučio. Također, naveo je da s obzirom na to da se tužitelj nije odlučio koju će opciju od ponuđenih iskoristiti, donijeli su odluku o isplati otpremine u iznosu od dvadeset četiri plaće odnosno cca 861.000,00

kuna neto. Iskazao je da je iz Odluke od 30. ožujka 2020. razvidno da je to i odluka o otkazu ugovora o radu, a da je isto jasno i iz odjave s HZMO. Naveo je da je Odluka od 21. travnja 2020. bila više deklaratorne naravi, za potrebe računovodstva.

 

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze P. K. i M. D. jer su iskazivali objektivno, uvjerljivo i suglasno. Također, iskazi P. K. i M. D. su vrlo iscrpni i detaljni, a potkrijepljeni su i ispravama priloženim u spisu.

 

8.13.      Tužitelj I. Š. (list spisa 216 – 217) je iskazao da je bio pozvan na razgovor na kojem su bili i P.K. i M.D., članovi upravnog odbora tuženika, te da su mu rekli bi li uz neku otpremninu dobrovoljno otišao s radnog mjesta tuženika. Naveo je da je početkom travnja 2020. dobio odluku o opozivu imenovanja sa mjesta izvršnog direktora te da je nakon toga 7. travnja 2020. pozvan od strane M.D. da dođe na sastanak i da vrati stvari koje su ostale kod njega, a koje su bile vlasništvo tuženika. Iskazao je da je 27. travnja 2020. dobio Odluku tuženika u kojoj se prvi put spominje otkaz ugovora o radu. Pojasnio je da su na sastanku od 7. travnja 2020. bili samo on i M.D. i da ga je M.D. pitao koju će opciju izabrati iz Ugovora: dvadeset četiri mjesečne plaće bez novog ugovora o radu ili dvanaest mjesečnih plaća otpremnine i novi ugovor o radu, a da je on rekao da ne može odlučiti u tom trenutku i da mu ponude pošalju u pisanoj formi.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on i prije nego je donesena Odluka od 30. ožujka 2020. bio upoznat s mogućnošću opoziva imenovanja izvršnog direktora i da je Odluku od 30. ožujka 2020. primio početkom travnja. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je zastupnik po zakonu tuženika ponudio prava koja su propisana člankom 25. Ugovora, a koja postoja u slučaju opoziva imenovanja izvršnog direktora od strane Upravnog odbora, ali da se tužitelj u tom trenutku nije odlučio za niti jedno od njih.

Sud je i iz iskaza tužitelja mogao potvrditi istinitost iskaza zastupnika po zakonu tuženika jer su iskaza parničnih stranaka o bitnim činjenicama identični.

 

Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno i jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

 

9.                 Dakle, u postupku nije utvrđeno da bi Odluka od 21. travnja 2020. bila nezakonita i nedopuštena, utvrđeno je da je odlukom s danom 30. ožujka 2020. tuženik tužitelju otkazao Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva od 02. prosinca 2019. koji je izmijenjen Dodatakom broj 1 te da tuženik nije dužan dostaviti obračun iznosa plaće tužitelju za travanj 2020.

 

10.             Člankom 272. l. stavkom 1., Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje u tekstu: ZTD) između ostalog, propisano je da Upravni odbor imenuje jednog ili više izvršnih direktora na mandatno razdoblje određeno u skladu sa statutom, ali ne dulje od šest godina, dok je stavkom

6. propisano da ako se statutom ne odredi što drugo, upravni odbor može svojom odlukom u svako doba opozvati imenovanje izvršnih direktora.

Člankom 44. Statuta A.P. d.d. (dalje u tekstu: Statut) je, između ostalog, propisano da Upravni odbor u okviru svojih ovlasti imenuje i opoziva

imenovanje glavnog izvršnog direktora i ostalih izvršnih direktora. Člankom 58. Statuta, između ostalog je propisano da Upravni odbor može svojom odlukom u svako doba opozvati imenovanje izvršnih direktora.

Člankom 20. Ugovora o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva sklopljenog između tužitelja i tuženika 2. prosinca 2019. (dalje u tekstu: Ugovor) je propisano da, između ostalog, ugovor prestaje opozivom imenovanja izvršnog direktora i jednostranim raskidom ovog Ugovora od strane Upravnog odbora Društva. Člankom 25. Ugovora je propisano da Ugovor može prestati zbog opoziva opoziva imenovanja izvršnog direktora od strane Upravnog odbora društva, u svako vrijeme, sukladno Statutu Društva te da u tom slučaju izvršni direktor ima pravo izabrati jedno od slijedećih prava:

1.    ostvariti pravo na neto otpremninu u iznosu od dvadeset četiri mjesečne neto plaće koje će se obračunati na temelju osnovice koja predstavlja mjesečnu neto plaću koju je izvršni direktor primio za poljednji puni kalendarski mjesec trajanja ovog ugovora ili

2.    ostvariti pravo na neto otpremninu u iznosu od dvanaest mjesečnih neto plaća koje će se obračunati na temelju osnovice koja predstavlja mjesečnu neto plaću koju je izvršni direktor primio za poljednji puni kalendarski mjesec trajanja ovog ugovora, uz istovremeno sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom.

U postupku je utvrđeno da je Odluka od 30. ožujka 2020. zakonita i dopuštena jer je Upravni odbor, u okviru svojih ovlasti, opozvao imenovanje izvršnog direktora, ovdje tužitelja i to može učiniti u svako doba, a sve sukladno članku 272. l. ZTD-a i članku 44. Statuta.

Također, u postupku je utvrđeno da je tužitelju ponuđeno da sukladno članku

25. Ugovora izabere jedno od propisanih prava: 1. pravo na neto otpremninu u iznosu od dvadeset četiri mjesečne neto plaće koje će se obračunati na temelju osnovice koja predstavlja mjesečnu neto plaću koju je izvršni direktor primio za poljednji puni kalendarski mjesec trajanja ovog ugovora ili 2. pravo na neto otpremninu u iznosu od dvanaest mjesečnih neto plaća koje će se obračunati na temelju osnovice koja predstavlja mjesečnu neto plaću koju je izvršni direktor primio za posljednji puni kalendarski mjesec trajanja ovog ugovora, uz istovremeno sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom. S obzirom da tužitelj u razumnom roku nije izabrao niti jedno od prava koje ima temeljem članka

25. Ugovora, Upravni odbor je donio odluku da će tužitelju isplatiti dvadeset četiri mjesečne neto plaće u ukupnoj svoti od 863.992,80 kuna, pa mu je posljednično i Ugovor prestao. Tužitelju je dostavljen obračun otpreminine iz menadžerskog ugovora) i otpremina je obračunata na neto iznos u iznosu od 863.992,80 kuna, a sve temeljem članka 25. Ugovora.

Nadalje, u postupku je utvrđeno saslušanjem svjedoka i stranaka da je tužitelj neposredno prije i neposredno nakon donošenja Odluke od 30. ožujka 2020. bio obaviješten o istoj, da mu je svojstvo osiguranika prestalo 30. ožujka 2020., pa nije u pravu tužitelj koji tvrdi da mu Ugovor nije prestao do 27. travnja 2020. i da je tuženik dužan dostaviti obračun iznosa plaće za travanj 2020.

Slijedom toga, tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani, pa je iste valjalo odbiti, te odlučiti kao u točki I. izreke.

 

12. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tuženik zahtijevao.

Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 dalje u tekstu: OT), na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav odgovora na tužbu od 06. srpnja 2020. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr. 8 točka 1. OT, zastupanje na ročištu 10. srpnja 2020. u

iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr. 9. točka 1. OT, za sastav podneska od 15. prosinca 2020. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr. 8. točka 1. OT, za zastupanje na ročištu 16. prosinca 2020. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna), zastupanje na ročištu

10. veljače 2021. u iznosu 5.000,00 kuna (500 bodova x 10 kuna), zastupanje na ročištu 29. rujna 2021. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna), a sve sukladno Tbr. 9. točka 1. OT, za sastav podneska od 17. prosinca 2021. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna) sukladno sukladno Tbr. 8. točka 1. OT te za zastupanje na ročištu 24. siječnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna), a sve sukladno Tbr. 9. točka 1. OT., a što ukupno iznosi 40.000,00 kuna (četrdesettisućakuna)

Tuženiku je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 10.000,00 kuna (desettisućakuna). Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna (pedesettisućakuna).

Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni članka. 30. stavka 2.   Ovršnog   zakona   („Narodne   novine“   broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa do isplate.

S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, sukladno čl. 154. st.

1. ZPP-a tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku iznos od 50.000,00 kuna (pedesettisućakuna).

 

13.   Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Dubrovniku, dana 28. veljače 2022. godine

 

Sutkinja:                                            

                                                                                                                Katarina Franković, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-          od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

-          od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

 

 

 

DN-a:

-   punomoćniku tužitelja V. P., iz odvjetničkog društva P. i partneri d.o.o., Z.,

-       punomoćniku              tuženika              M. R., iz odvjetničkog društva R.              & PARTNERI d.o.o., Z.