1              Poslovni broj: Gž Ob-95/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-95/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja Centar ..., OIB: ..., iz K., zastupanog po zakonskom zastupniku D. R., protiv protustranaka pod 1) T. B., OIB: ..., iz R., pod 2) maloljetnog D. B., OIB: ..., iz R., trenutno smješten u Domu ... Z., iz Z., zastupanog po posebnoj skrbnici I. P. iz Centra ... u Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj R1 Ob-298/2021-4 od 8. prosinca 2021., dana 25. veljače 2022.

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj R1 Ob-298/2021-4 od 8. prosinca 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog Centra ... u K. za određivanje privremene mjere kojom bi se protustranka pod 1) T. B. kao majka lišila prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete D. B. rođenog ... koji je smješten u Domu ... Z., iz Z. do donošenja konačne odluke o prijedlogu za lišenje prava na roditeljsku skrb.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagatelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Iako je predlagatelj žalbu podnio i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, on u žalbi ne ukazuje određeno ni na jednu od tih povreda. Ispitujući, pak, pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Predmet je žalbenog postupka ispitivanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se protustranka pod 1) lišila prava na roditeljsku skrb u odnosu na protustranku pod 2) maloljetnog D. B., a koji je prijedlog podnesen u postupku radi lišenja roditeljske skrbi istih sudionika.

 

6. Sud je prvog stupnja odbio prijedlog predlagatelja ocjenjujući da ObZ ne propisuje mogućnost određivanja privremene mjere kako to predlaže predlagatelj otklanjajući prihvaćanje predmetnog prijedloga na temelju odredbe članka 137. stavka 4. ObZ, a to sve imajući na umu da je maloljetno dijete D. B. rješenjem predlagatelja od 19. studenoga 2021. žurno izdvojen od majke T. B. s danom 19. studenoga 2021. u 14,00 sati te je privremeno smješten u Dom ... Z. s planom podnošenja prijedloga za određivanje mjere privremenog povjeravanja skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, odnosno drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja obavlja poslove socijalne skrbi.

 

7. Neutemeljeno predlagatelj pobija pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

8. Odredbom je članka 170. ObZ propisano da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere propisane odredbom članka 171. ObZ.

 

9. U ovom je stadiju postupka sporno ima li mjesta određivanju privremene mjere koja u cijelosti konzumira glavni zahtjev, a to je lišenje protustranke pod 1) roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno dijete.

 

10. Žalbeni sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je predmetni prijedlog odbio, iako iz nešto drugačijih razloga u odnosu na one koje je dao sud prvog stupnja.

 

11. Naime, postupak radi lišenja prava na roditeljsku skrb je složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" -
Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 12/92, dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih interesa djeteta.

 

12. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo podnositeljice na njezin obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je
njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno, pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranke pod 1) kao majke, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge.

 

13. Ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb se određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu polučile rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta jer određivanje ove mjere znači da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi na način na koji su dužni to činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

 

14. Prema ocjeni žalbenog suda, još uvijek se ne može ocijeniti da aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu polučile rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta jer je za sada doneseno tek jedno rješenje o žurnom izdvajanju djeteta iz obitelji majke te je dijete privremeno smješteno u socijalnu ustanovu. Naime, ObZ se temelji, između ostalih, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (članak 7.) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te ako se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. Ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi članka 128. ObZ koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

 

15. U okolnostima konkretnog slučaja, predlagatelj u postupku nije dokazao da je poduzeo sve mjere koje prethode ovoj krajnjoj mjeri ograničavanja roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi, a pored toga, predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere u cijelosti konzumira mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djeteta lišenjem prava na roditeljsku skrb, pa se njezinim prihvaćanjem ne bi osigurala glavna tražbina, već bi se prejudicirala odluka o glavnoj stvari što nije svrha privremene mjere. Stoga je sud prvog stupnja, iako iz ponešto drugačijih razloga, pravilno postupio kada je odbio predmetni prijedlog.

 

16. Zbog navedenih je razloga žalbu predlagatelja valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

 

Split, 25. veljače 2022.