Broj: Gž-772/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d., OIB: ..., sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. B., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-877/2016-17 od 13. ožujka 2018., 17. svibnja 2019.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika I. B. te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-877/2016-17 od 13. ožujka 2018. potvrđuje.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom sud prvog stupnja je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. F. iz S., poslovnog broja: Ovrv-902/2016 od 21. ožujka 2016. za iznos od 13.934,05 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 11.596,42 kune od 27. veljače 2016. do isplate, a na iznos od 250,82 kune od 18. ožujka 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena i za dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.420,29 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2018. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena (točka I. izreke). U točki II. ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. F. iz S., poslovnog broja: Ovrv-902/2016 od 21. ožujka 2016. za iznos od 3.469,71 kunu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te za dio nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 522,26 kuna i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.225,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 21. ožujka 2016. U točki III. naloženo je tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 6.086,56 kuna, u roku od 15 dana.

Žalbom koja je pravodobna i dopuštena, tu presudu u cijelosti pobija tuženik I. B., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je tužitelj svoju tražbinu iz ovog predmeta prijavio u predstečajnoj nagodbi i da mu je ona priznata te da sukladno odredbi važećeg Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, za onu tražbinu koja je vjerovniku priznata od strane dužnika u postupku predstečajne nagodbe ne može se voditi bilo kakva druga parnica. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine, a tužba u ovoj pravnoj stvari odbaci.

Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP).

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tuženika I. B. nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja R. A. d.d. Z. na isplatu iznosa od 17.403,76 kuna prema tuženiku kao solidarnom jamcu za obveze dužnika A. B. d.o.o Š., a po osnovi korištenja Business Mastercard Kreditne kartice broj: 5474, 4573, 1264 i 1986.

Tuženik ne spori da je potpisao Jamstvo od 23. veljače 2011. (list 22 spisa) kojim se obvezao da solidarno, bezuvjetno i neopozivo jamči banci da će bilo koji iznos dospjelog i nepodmirenog potraživanja do limita od 15.000,00 kuna s redovnom kamatom na neplaćeni iznos, uvećan za naknade i druge troškove, podmiriti po dospijeću.

Nije sporno da je nad dužnikom A. B. d.o.o.o Š. pokrenut postupka predstečajne nagodbe u kojem je ovdje sporno novčano potraživanje prijavljeno.

Sporno je da li je tuženik u obvezi platiti tužiteljevu tražbinu obzirom za njegov navod da je nad dužnikom A. B. d.o.o. Š. pokrenut postupak predstečajne nagodbe u kojem je tužitelju predmetna tražbina priznata te da se sukladno važećem Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi za tako priznatu tražbinu ne može voditi bilo kakva druga parnica protiv jamaca.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te da pritom nije počinio bitne povrede postupka zbog kojih bi pobijanu presudu valjalo ukinuti ili preinačiti.

Tuženik u postupku ne dokazuje, a niti tvrdi da bi tražbina tužitelja bila podmirena.

Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 114/12, 81/13 i 112/13 – dalje ZFPPN) na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci). U stavku 2. te odredbe propisano je da nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. toga Zakona. U stavku 3. te odredbe propisano je da u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustavit će se, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe. Prema stavku 4. te odredbe ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu, dok ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoje razlučno pravo (stavak 5.). U stavku 6. određeno je da predstečajna nagodba nema za učinak novaciju tražbina vjerovnika prema dužniku, osim ako samom nagodbom nije drugačije određeno.

Odredbom čl. 66. st. 14. ZFPPN propisano je da predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku.

I po ocjeni ovoga suda, temeljem navedenih odredbi tuženik, koji ima svojstvo jamca platca, kao takav odgovara za cjelokupnu obvezu do ugovorenog iznosa (glavnice od 15.000,00 kuna) i to neovisno o navedenoj predstečajnoj nagodbi, koja ima učinak samo prema glavnom dužniku, A. B. d.o.o. Š.. Potpisivanjem Jamstva od 23. veljače 2011. tuženik je prihvatio da vjerovniku odgovara za cijeli iznos preuzete obveze glavnog dužnika koje on po dospijeću ne podmiri.

Na konkretan slučaj primjenjiva je odredba čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 31/08 i 125/11 – dalje ZOO) prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće, sve dok on ne bude potpuno namiren, ali kad jedan dužnik ispunu dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, dok je u stavku 2. te odredbe propisano da od više solidarnih dužnika svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima.

Prestečajna nagodba ograničena je samo na dužnika s kojim je sklopljena te ona nema učinak prema tuženiku kao jamcu.

Tužitelj se upravo takvim jamstvom osigurao od insolventnosti glavnog dužnika.

Tuženik bi imao pravo tražiti da se tužbeni zahtjev vjerovnika djelomično ili u cijelosti odbije kao neosnovan za onaj iznos plaćenog od strane dužnika.

Slijedom izloženog, a kako nije utvrđeno da bi glavni dužnik tražbinu platio, te kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva (temeljem financijskog vještačenja), to je o žalbi tuženika odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Puli-Pola 17. svibnja 2019.