Broj: Gž-1250/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. M., OIB:…iz G., 73. samostalne bojne 4, koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj: Pn-117/2017-13 od 28. svibnja 2018., 20. svibnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              1. Uvažavanjem žalbe tužiteljice ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj: Pn-117/2017-13 od 28. svibnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete od 15.000,00 kn te je tužiteljici naloženo platiti tužitelju troškove postupka od 3.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

Protiv te presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP), žalbu podnosi tužiteljica te predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinači.

Žalba je osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužiteljice za naknadu štete zbog neosnovanog lišenje slobode, budući da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. K-2/13 od 18. studenog 2014. odbijena optužba, a temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-I-100/14; K-2/13 od 27. ožujka 2014. da joj je određen pritvor u kojem se nalazila od 16. travnja 2014. do 5. svibnja 2014. te joj je potom rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-I-217/14; K-2/13 od 22. rujna 2014. ponovno određen pritvor, a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kv-I-387/14; K-2/13 od 5. studenog 2014. istražni zatvor. Temeljim tih rješenja u u pritvoru i istražnom zatvoru da je provela vrijeme od 22. listopada 2014. do 18. studenog 2014.

              Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza u bitnom utvrđuje:

- da je pred Županijskim sudom u Zagrebu vođen kazneni postupak protiv tužiteljice radi kaznenog djela iz čl. 337. Kaznenog zakona,

- da je pravomoćnom presudom  broj K-2/13. od 18. studenog 2014. odbijena optužba protiv tužiteljice,

- da je tijekom postupka rješenjem istog suda od 27. ožujka 2014. određen pritvor protiv tužiteljice iz razloga navedenih u čl. 102. st. 3. ZKP-a temeljem kojeg je tužiteljica u pritvoru provela vrijeme od 16. travnja 2014. do 5. svibnja 2014.

- da je rješenjem istog suda od 22. rujna 2014. na temelju čl. 104. st. 3. ZKP-a određen pritvor protiv tužiteljice te rješenjem od 5. studenog 2014. određen je istražni zatvor protiv tužiteljice, koja se temeljem tih rješenja u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru nalazila od 22. listopada 2014. do 18. studenog 2014.

- da su kao razlozi za određivanje pritvora i istražnog zatvora u svim rješenjima – neopravdani izostanci tužiteljice sa ročišta, odnosno promjene adrese stanovanja bez obavijesti sudu.

              Prvostupanjski sud cijeneći razloge za određivanje pritvora, odnosno istražnog zatvora (neodazivanje urednim pozivima na glavne rasprave, promjena mjesta prebivališta), ističe da sukladno odredbama ZKP-a, pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a pravomoćnom presudom je odbijena optužba, no naknada štete da ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Stoga, cijeneći da se nedopuštenim postupanjem smatraju postupci kojima se tijela koja vode kazneni postupak dovode u zabludu i onemogućava se vođenje postupka, da je tužiteljica sama skrivila razloge zbog kojih je određen pritvor i istražni zatvor protiv nje kao okrivljene te je svojim postupcima onemogućavala  vođenje dovršenje kaznenog postupka, stoga tužiteljica da nema pravo na naknadu štete zbog toga što se nalazila u pritvoru i istražnom zatvoru, iako je optužba protiv nje pravomoćnom presudom odbijena.

              Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              Prije svega valja navesti da se očito prvostupanjski sud u donošenju pobijane odluke rukovodio odredbom čl. 480. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 573. alineja 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.: 190/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., dalje ZKP) kojom je propisano da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, kao i st. 3. kojim je propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje te da je u slučajevima iz t. 1. st. 1. ovog članka isključeno pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz čl. 95. ovoga Zakona.

U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pogrešno protumačio i značaj odredbe čl. 480. st. 3. ZKP-a, u svezi s odredbom čl. 95. ZKP-a. Naime, odredbom članka 95. ZKP-a određeno je: (1) Redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, te osobu protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru. (2) Redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi: 1) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, 
2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz članka 102. ovoga Zakona. 

Prema tome, odredbe ZKP-a na koje su se prvostupanjski sud sadržajno pogrešno poziva (čl. 480. st. 3. u vezi sa čl. 95.) odnose se na postupanje redarstvenih vlasti u slučaju uhićenja osobe za koju postoji osnovana sumnje da je počinila kazneno djelo. Kako je u konkretnom slučaju predmet spora bio zahtjev podnositelja za naknadu štete tijekom vremena provedenog u pritvoru u kaznenom postupku u kojem je pravomoćnom presudom optužba odbijena, to je za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavna odredba čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a. 

Nadalje, za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode primjenom čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je pritvor bio određen te njegova zakonitost ili nezakonitost, kao ni razlozi zbog kojih je došlo do obustave postupka ili odbijanja optužbe. U primjeni navedene zakonske odredbe bitan je sam ishod postupka (da protiv osobe koja je bila u pritvoru nije došlo do pokretanja kaznenog postupka odnosno da je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena).

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski je sud propustio predmetni pravni odnos procijeniti i ocijeniti i kroz odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje ZOO) prema kojoj svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom pa tako i pravo na slobodu te da je zaštita slobode svakom građaninu zagarantirana i Ustavom RH koji u čl. 22. st.1. određuje da su čovjekova sloboda i osobnost nepovredivi pa se u konkretnom slučaju neosnovano lišenje slobode ima smatrati štetnom radnjom kojom je tužiteljici nanijeta šteta, odnosno povrijeđeno joj je pravo osobnosti.

Obzirom da zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud nije utvrđivao pa niti ocijenio relevantne činjenice radi utvrđivanja visine zahtjeva (čl. 1100. ZOO-a), valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a u nastavku postupka prvostupanjski će sud, u skladu sa stavom iznesenim u ovom rješenju, kroz odredbu čl. 19. st. 1., a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a utvrditi i ocijeniti sve relevantne okolnosti osnovanosti i visine zahtjeva tužiteljice.

Slijedom navedenog temeljem čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 20 svibnja 2019.