Broj: Gž-1088/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G. (OIB:…) iz N., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. & J., odvjetnicima u Z., protiv tuženika S. G. (OIB:…) iz K., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj: Pn-139/16 od 06. srpnja 2017., 20. svibnja 2019.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj: Pn-139/16 od 06. srpnja 2017.

Obrazloženje

              Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku S. G. da tužitelju M. G. isplati iznos od 19.310,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od 06. srpnja 2017. pa do isplate i naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.229,00 kuna sve u roku od 15 dana (st. I. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 18.190,00 kuna.

              Protiv te presude, pravodobnu žalbu, podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena jer nisu navedeni, ni obrazloženi, razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nisu analizirani iskazi tužitelja i tuženika, kao i zbog čega nije prihvaćen iskaz svjedokinje A. B., kao što nije obrazložen ni jedan dokaz proveden u postupku vođenom kod državnog odvjetništva, niti iskazi svjedoka u kaznenom postupku, na koji način se nije mogao zauzeti stav koji se dokazi prihvaćaju a koji se ne prihvaćaju. Žalba se u odnosu na navedeno odnosi i na rješenje o dosudi parničnog troška.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje presude a podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

              Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje ZPP).

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

              Žalba tuženika nije osnovana.

              Predmet prvostupanjskog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 50.000,00 kuna na ime pretrpljene neimovinske štete koji ju trpi iz štetnog događaja od 01. siječnja 2014., osnovom presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-225/15 od 29. rujna 2015.

              U ovoj pravnoj stvari nije prijeporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-225/15 od 29. rujna 2015. tuženik proglašen krivim što je 01. siječnja 2014. oko 5,00 sati u N., u ugostiteljskom objektu P. nakon što se M. G. koji je sjedio do njega na njegovo traženje nije pomaknuo, u nakani da teško povrijedi M. G., dva puta ga je stisnutom šakom desne ruke udario u predio nosa, nakon čega je M. G. izbjegavajući sukob izašao iz ugostiteljskog objekta, a za njim je istrčao okrivljeni i udario ga u stražnji dio glave od kojega udarca je M. G. pao na tvrdu podlogu sa ispruženom lijevom rukom, pri čemu je zadobio povrede teške naravi u vidu prijeloma nosne kosti s pomakom i iščašenja lijevog lakta, čime je počinio kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zamjenom rada za opće dobro.

              Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.310,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i trošak postupka od 1.229,00 kuna, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

              Pri tome, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje, vezano za suglasnost stranaka da se u predmetu koriste provedeni dokazi iz kaznenog spisa K-225/15, iz kojega je utvrđeno da su saslušani svjedoci, koji su svojim iskazima potvrdili da je tuženik neposredno prije štetnog događaja zatražio od tužitelja da se pomakne a nakon što ovaj to nije učinio, udario ga šakom u glavu, pa imajući u vidu te iskaze svjedoka, zaključuje da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja, pri tome ne prihvaćajući iskaz svjedokinje A. B., koja je djevojka tuženika zainteresirana za ishod spora, a iz kojega proizlazi da je tužitelj verbalno vrijeđao tuženika prije štetnog događaja, koje navode nisu potvrdili ostali saslušani svjedoci. Nadalje, osnovom nalaza i mišljenja vještaka o visini pretrpljenog straha, naruženosti, smanjenja opće životne i radne sposobnosti od 5%, kao i potrebe tuđe pomoći i njege, prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dosuđen je iznos od 19.310,00 kuna osnovom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05).

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava kako je propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da je pobijana presuda valjana i zakonita.

              Prije svega, valja navesti da za svoju odluku sud prvog stupnja daje jasne, logične i uvjerljive razloge tako da pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

              Žalbeni navodi kojima se ukazuje da sud nije cijenio doprinos tužitelja u nastanku štete, nisu osnovani, obzirom je, uz suglasnost stranaka, cijenio iskaze saslušanih svjedoka iz kaznenog postupka, kao i iskaz svjedokinje A. B., koji je suprotan iskazima ostalih saslušanih svjedoka, pa obzirom da se radi o djevojci tuženika pravilno nije prihvaćen. Stoga je i neosnovan žalbeni prigovor tuženika da sud prvog stupnja nije utvrdio osnov podijeljene odgovornosti, kao i da nije naveo razlog neprihvaćanja toga prigovora. Obzirom, kako je navedeno, tuženik je osuđen za kazneno djelo počinjeno na štetu tužitelja a iz koje presude se može i utvrditi da je bez opravdanog razloga nanio teške tjelesne ozljede tužitelju kada je izbjegavajući sukob izašao iz ugostiteljskog objekta, pa samim time se ne može niti suprotno navedenim žalbenim razlozima utvrđivati suodgovornost tužitelja u nastanku štetnog događaja.

Nije sporno da je tuženik pravomoćnom presudom istoga suda prvog stupnja, kojom su utvrđene radnje i postupanje tuženika, oglašen krivim a iz iste proizlazi da su postupanjem tuženika bez povoda nanesene tjelesne ozljede, čime je i riješeno pitanje odgovornosti tuženika za štetu tužiteljici iz toga štetnog događaja a sve temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u odnosu na koju je odluku sud prvog stupnja vezan. Pri tome, nisu osnovani žalbeni navodi da nisu analizirani iskazi tužitelja i tuženika, obzirom je tuženik u kaznenom postupku priznao činjenične navode iz optužnice, vezano za svoje postupanje,  osnovom koje je i donesena kaznena presuda. Tuženik nije predložio, ni podnio dostatne dokaze kojim bi se, eventualno, utvrdio moguć doprinos tužitelja nastanku štete, obzirom iz pravomoćne kaznene presude proizlazi i da je tužitelj izbjegavajući sukob izašao iz ugostiteljskog objekta a prethodno činjenice da se nije pomaknuo na traženje tuženika, ne može se tumačiti da time postoji njegova suodgovornost u nastanku štetnog događaja, vezano za ostale radnje tuženika.

              U odnosu na odluku prvostupanjski sud je ispravnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučio o troškovima u postupku, svoju odluku pravilno obrazložio pa je žalba tuženika odbijena i u tom dijelu.

              Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odlučeno je kao u izreci odluke.

U Puli-Pola 20. svibnja 2019.