Poslovni broj: 11 Gž-207/2022-2

 

Poslovni broj: 11 Gž-207/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Š. iz P., OIB: …, kao nasljednice ranije tužiteljice I. Š. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz ZOU M. F. i dr. u V., protiv tuženika Z. Š. iz P., OIB: …, kao nasljednika ranijeg tužitelja C. Š. iz P., OIB: …, radi bračne stečevine i po protutužbi tuženika Z. Š. iz P., OIB: …, kao nasljednika ranijeg tužitelja C. Š. iz P., OIB: …, protiv tužiteljice K. Š. iz P., OIB: …, kao nasljednice ranije tužiteljice I. Š. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz ZOU M. F. i dr. u V., radi bračne stečevine, povodom žalbi I. Š. i C. Š., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-1124/12-40 od 1. kolovoza 2014., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba C. Š. se djelomično odbija kao neosnovna i presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-1124/12-40 od 1. kolovoza 2014. se potvrđuje u toč. I. i II. izreke.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. III. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba I. Š. se prihvaća, dok se žalba C. Š. djelomično prihvaća te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-1124/12-40 od 1. kolovoza 2014. u toč. V., VI. i VII. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da je zajednička bračna stečevina stranaka I. Š. iz P., i C. Š. iz P.,:

- ušteđevina u iznosu od 14.018,31 EUR koja je bila položena na deviznom štednom računu broj 2566797922,

- ušteđevina u iznosu od 90.970,84 kune koja je bila položena na kunskom računu broj 1666141852,

- ušteđevina u iznosu od 13.855,20 EUR koja je bila položena na deviznom računu broj 2566782265,

- ušteđevina u iznosu od 89.684,59 kuna koja je bila položena na kunskom računu broj 1666133181, sve otvoreno kod Z. b. d.d. Z. i to svakom u ½ dijela.

 

Tuženi C. Š. dužan je tužiteljici Š. I. isplatiti na ime njezinog suvlasničkog dijela u njezinoj bračnoj stečevini iznos od 13.936,75 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB važeće na dan isplate, kao i iznos od 72.027,71 kunu, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

II/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice I. Š. te tuženika C. Š. čine nekretnine:

KNJIŽNO VLASNIŠTVO

- čkbr. 910/2 oranica Z. u Š. površine 668 čhv upisana u z.k. ul. 475 k.o. K., te

- čkbr. 1156/1 kuća i 4 gospodarske zgrade, dvorište i oranica u P., sveukupne površine 2546 m2, upisane u z.k. ul. 291 k.o. K., te su slijedom toga tužiteljica i tuženi suvlasnici prednjih nekretnina svaki u ½ dijela, a što je tuženi dužan priznati tužiteljici te ujedno trpjeti upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama u ½ dijela u korist tužiteljice I. Š. na gore navedenim nekretninama upisanim u z.k. ul. 475 k.o. K., te z.k. ul. 921 k.o. K..

 

III/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice I. Š. te tuženika C. Š. čine nekretnine upisane u z.k. ul. 2389 k.o. K., a sastoji se od čkbr. 1155/3 oranica Z. sa 1505 m2, i nekretnine upisane u z.k. ul. 1600 k.o. V. L., a sastoje se od čkbr. 6391 livada u G. površine 940 m2, čkbr. 6392 livada u G. sa 1036 m2, čkbr. 6393 livada u G. sa 403 m2 i čkbr. 6401 vinograd u G. sa 1643 m2, svakog u ½ dijela, te je ujedno tužiteljica/protutužena I. Š. dužna trpjeti da si tuženi/protutužitelj C. Š. upiše temeljem ove presude pravo vlasništva u zemljišnim knjigama u ½ dijela na nekretninama upisanim u z.k. ul. 2389 k.o. K. i z.k. ul. 1600 k.o. V. L., u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice I. Š. kojim ista traži od tuženika isplatu iznosa od 18.300,00 kuna, kao neosnovan.

 

V/ Odbija se tužiteljica I. Š. sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrdi da bračnu stečevinu I. Š. i C. Š. čine nekretnine:

IZVANKNJIŽNO VLASNIŠTVO

- čkbr. 6349 šuma K. u S., površine 475 m2, upisana u z.k. ul. 6129 k.o. V. L.,

- nekretnine upisane u z.k. ul. 6128 k.o. V. L. koji se sastoji od čkbr. 6350 livada K. u S. površine 457 m2,

- čkbr. 8708/1 šuma Č. površine 4642 m2, te čkbr. 8708/2 šuma Č. površine 206 m2,

- nekretnine upisane u 6205 k.o. V. L. sastojeće od čkbr. 6351 livada i šuma K. u S. površine 1090 m2, te čkbr. 6600 livada K. u S. površine 435 m2,

- nekretnine upisane u z.k. ul. 674 k.o. V. L. sastojeće od čkbr. 6353 livada K. u S. površine 791 m2, čkbr. 6375 šuma u G. površine 1029 m, čkbr. 6382 šuma u G. površine 4226 m2, te čkbr. 6383 livada u G. površine 1536 m2,

- nekretnine upisane u z.k .ul. 1690 k.o. V. L. sastojeće od čkbr. 6400 vinograd u G. i

- nekretnine upisane u z.k. ul. 700 k.o. V. L. sastojeće od čkbr. 6418 šuma u G. površine 2582 m2, te da su u predmetnim nekretninama tužiteljica I. Š. i tuženi C. Š. suvlasnici u ½ dijela.

 

VI/ Odbija se tužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja C. Š. da u bračnu stečevinu njega i tužiteljice/prututužene I. Š. spadaju nekretnine upisane u z.k. ul. 2388 k.o. K., sastojeće od čkbr. 1155/1 kuća u P. sa 107 m2, dvorište sa 500 m2 i dvorište sa 895 m2.

 

VII/ Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka."

             

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju ranija tužiteljica I. Š. i raniji tužitelj C. Š..

 

2.1. I. Š. pobija presudu u toč. V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati njen tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

 

2.2. C. Š. pobija presudu u toč. I., II. i VI. izreke te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.3. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako niti jedna od parničnih stranaka presudu ne pobija u toč. III. i IV. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba I. Š. je osnovana, dok je žalba C. Š. djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

 

5. U odnosu na stanje parnice valja napomenuti da je ona inicirana tužbom I. Š. i tužbom C. Š. u predmetu poslovni broj: P-1445/13, a prvostupanjski sud je na prijedlog stranaka tu parnicu spojio na ovaj predmet poslovni broj: P-1124/12 radi jedinstvenog raspravljanja, obzirom da se radi o istim strankama i istom predmetu spora (bračnoj stečevini).

 

5.1. Nakon što je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu, ovaj sud je u žalbenom stadiju postupka, a prije donošenja drugostupanjske odluke, utvrdio da je I. Š. umrla 2. veljače 2015., dok je C. Š. umro 11. srpnja 2016., pa je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-1124/12 od 20. siječnja 2017. utvrdio prekid postupka i odredio da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

 

5.2. Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj: P-1124/12 od 18. svibnja 2017. u toč. I. izreke odredio da se ovaj parnični postupak nastavlja, u toč. II. izreke pozvao je nasljednicu K. Š. da preuzme ovaj postupak na strani pok. tužiteljice I. Š., u toč. III. izreke pozvao je nasljednika Z. Š. da preuzme ovaj postupak na strani pok. tuženika C. Š. dok je u toč. IV. izreke odbio prijedlog "zainteresirane strane" D. Š. (Č., OIB: …) da ga se pozove da preuzme postupak na strani pok. C. Š.. Ujedno je sud rješenjem poslovni broj: P-1124/12 od 1. rujna 2017. odbio prijedlog D. Š. za stupanje u ovu parnici na strani C. Š., a to je rješenje potvrđeno rješenjem ovoga suda poslovni broj: Gž Ob-12/17 od 8. siječnja 2018.

 

6. Predmet ove parnice zahtjev je I. Š. da se kao bračna stečevina utvrdi ušteđevina i da joj se isplate iznosi na ime njezinog suvlasničkog dijela (toč. I. izreke), da se kao bračna stečevina utvrde nekretnine opisane u toč. II. izreke, da je C. Š. dužan trpjeti upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama u ½ dijela u korist I. Š. i da se kao bračna stečevina utvrde nekretnine iz toč. V. izreke. Predmet ove parnice je i zahtjev C. Š. da se kao bračna stečevina utvrde nekretnine iz toč. III. izreke, da je I. Š. dužna trpjeti da si C. Š. upiše pravo vlasništva u zemljišnim knjigama u ½ dijela i da su bračna stečevina i nekretnine iz toč. VI. izreke.

 

6.1. Nakon što je proveo sve predložene dokaze prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da su I. Š. i C. Š. sklopili brak 1954. koji je razveden 17. travnja 2013.,

- da su sporne nekretnine kupljene odnosno napravljene (kuća na kbr. … i …) za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa sud u ovom postupku kod donošenja odluke primjenjuje odredbe sada važećeg Obiteljskog zakona i odredbe ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima,

- da su I. Š. i C. Š. živjeli u bračnoj zajednici od sklapanja braka tj. od 1954. do 2010., iako je brak formalno razveden 17. travnja 2013., a tužba za razvod braka je podnesena 27. srpnja 2011.,

- da su I. Š. i C. Š. cijelo vrijeme živjeli na istoj adresi (P.,), time da su živjeli u istom kućanstvu do 2010., a poslije toga svaki koristi svoj dio nekretnine i živi odvojeno,

- da doprinos I. Š. i C. Š. za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima za svakog iznosi ½ dijela jer je njihov doprinos utvrđen jednako vrijednim, a što se tiče vremena na koje se odnosi Obiteljski zakon (od 1. rujna 1999.) vrijedi presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici svaki u ½ dijela,

- da sve što su stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice I. Š. i C. Š. trebaju dijeliti na jednake dijelove i svakom od njih pripada jednako pravo na imovinu koja je predmet spora jer su oni za vrijeme trajanja bračne zajednice živjeli na način da se je I. Š. brinula o domaćinstvu, a C. Š. je zarađivao kao zidarski obrtnik i iz tog razloga je jednak njihov doprinos u stjecanju imovine,

- da ušteđevina koja je predmet tužbenog zahtjeva spada u bračnu stečevinu jer je iz potvrde Z. b. d.d. od 14. svibnja 2014. utvrđeno da je C. Š. imao otvorene račune sa iznosima koji su predmet spora u razdoblju od 2010. do 2011., a isplata sa računa je izvršena tijekom 2011., za svaki račun pojedinačno, pa ta sredstva mogu jedino proizlaziti iz zarade stečene tijekom trajanja bračne zajednice, te I. Š. ima pravo na ½ dijela ušteđevine,

- da I. Š. potražuje isplatu 13.936,75 € i 90.327,71 kn i da je udovoljeno tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 13.936,75 €, jer I. Š. potražuje manje od ½ dijela (što iznosi 14.018,31 €),

- da I. Š. potražuje iznos od 90.327,71 kn, a taj iznos je umanjen za iznos od 18.300,00 kn koliko je uloženo u uređenje kuće koja je također predmet bračne stečevine i za koju je također donesena odluka da je suvlasništvo u ½ dijela, pa po toj osnovi I. Š. pripada polovina uloženog dijela i iz tog razloga je umanjen njen udio u ušteđevini za iznos od 18.300,00 kn (dosuđen joj je iznos od 72.027,71 kn),

- da su nekretnine upisane u zk.ul. 475 i 291 k.o. K., kao knjižno vlasništvo, na kojima se nalazi kuća koja je napravljena u vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje nekretnine u zemljišnim knjigama glase na ime i vlasništva C. Š. u cijelosti, bračna stečevina i I. Š. temeljem toga pripada ½ dijela,

- da je iz istih razloga udovoljeno tužbenom zahtjevu C. Š. koji je tražio da se kao bračna stečevina utvrde nekretnine upisane u zk.ul. 2389 k.o. K. i zk.ul. 1600 k.o. V. L., jer su navedene nekretnine stečene u vrijeme trajanja bračne zajednice, a u zemljišnim knjigama su upisane na ime i vlasništvo I. Š., pa temeljem bračne stečevine C. Š. pripada ½ dijela tih nekretnina,

- da je I. Š. tražila da se kao bračna stečevina utvrde nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo pobliže opisane u toč. V. izreke, ali da su sve te nekretnine u zemljišnim knjigama upisane na osobe koje nisu obuhvaćene tužbenim zahtjevom, pa je iz tog razloga sud odbio I. Š. s tužbenim zahtjevom u ovom dijelu,

- da je iz istih razloga odbijen tužbeni zahtjev C. Š. da se utvrdi da  bračnu stečevinu čini nekretnina upisana u zk.ul. 2388 k.o. K., jer niti ta nekretnina ne glasi na stranke već na treću osobu koja nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom i nije stranka u ovom postupku.

 

7. U odnosu na žalbu I. Š. kojom pobija toč. V. izreke i u odnosu na žalbu C. Š. kojom pobija toč. VI. izreke prvostupanjske presude:

 

7.1. Pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da je okolnost da su nekretnine opisane u toč. V. i VI. izreke prvostupanjske presude u zemljišnim knjigama upisane na ime i vlasništvo trećih osoba, koje nisu stranke u ovom postupku, zapreka da se u ovoj parnici te nekretnine utvrde kao bračna stečevina I. Š. i C. Š.. Naime, prema shvaćanju ovoga suda kod deklaratorne tužbe postoji pravni interes ako bi se kondemnatornom tužbom mogao obuhvatiti samo dio tužbenog zahtjeva. Stoga kada je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje da određena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu (kao u konkretnom slučaju) tada bračni drugovi imaju pravni interes da se utvrdi da je određena nekretnina bračna stečevina. Na postojanje pravnog interesa upućuje i okolnost da time bračni drugovi stječu aktivnu legitimaciju u odnosu na tu imovinu (kao bračnu stečevinu) prema osobi koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine i to u omjeru u kojem je utvrđen njihov udio u bračnoj stečevini.

 

7.2. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice u vezi predmetnih nekretnina kao eventualne bračne stečevine, to prvostupanjska presuda u ovom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se u podnesenim žalbama pozivaju obje parnične stranke.

 

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tužiteljice, dok je djelomično prihvaćena žalba tuženika, pa je pobijana presuda ukinuta u toč. V. i VI. izreke i posljedično u toč. VII. izreke (odluka o trošku) te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP-a).

 

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će imajući u vidu shvaćanje ovoga suda u vezi postojanja pravnog interesa na strani I. Š. i C. Š. da se kao bračna stečevina utvrde (i) nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane na ime i vlasništvo trećih osoba, utvrditi odlučne činjenice u odnosu na vrijeme i način stjecanja spornih nekretnina, kako bi mogao na pouzdan način utvrditi da li i te nekretnine predstavljaju (i u kojem omjeru) bračnu stečevinu I. Š. i C. Š.. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

10. U odnosu na žalbu C. Š. kojom pobija toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude:

 

10.1. Iako se poziva (i) na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, C. Š. navodima žalbe ne upućuje na niti jednu konkretnu bitnu povredu. Stoga je prvostupanjska presuda ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

 

10.2. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o imovini (bračnoj stečevini) koja je predmet tužbenog zahtjeva u toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude. Tvrdnje da je do 2010. imao ušteđenih 47.000,00 kn, a da je nakon prestanka bračne zajednice zaradio od pčela (prodaje meda) u 2010. i 2011. iznos od 60.000,00 kn i uštedio od svoje mirovine i zarade još 40.000,00 kn, C. Š. ničim ne argumentira i zbog toga takve navode ovaj sud smatra neuvjerljivim. Naprotiv, prvostupanjski sud je temeljem materijalnog dokaza (potvrde Z. b. d.d. od 14. svibnja 2014.) utvrdio koje iznose je C. Š. imao na računima kod te banke u razdoblju od 2010. do 2011., pa kako je do tog vremena i trajala faktična bračna zajednica I. Š. i C. Š., pravilan je daljnji zaključak suda da je bračna stečevina I. Š. i C. Š. ušteđevina upravo u iznosima koji su navedeni u toč. I. izreke, i to svakog u ½ dijela, te da je C. Š. dužan I. Š. na ime njezinog suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 13.936,75 € u protuvrijednosti kuna i iznos od 72.027,71 kn. Kod toga je sud osnovano akceptirao činjenicu da je u tijeku postupka utvrđeno da je od ušteđevine iznos od 18.300,00 kn uložen u uređenje kuće koja je također predmet ovog spora i za taj iznos je umanjen iznos koji je C. Š. dužan isplatiti I. Š.. Iako C. Š. u žalbi tvrdi da je ušteđevina koje potječe iz razdoblja trajanja bračne zajednice uložena u adaptaciju kuće koja je potpuno obnovljena, takve svoje tvrdnje ničim nije dokazao tijekom prvostupanjskog postupka, a niti to sada čini općenitim navodima žalbe.

 

10.3. U odnosu na tvrdnje C. Š. o njegovom doprinosu u stjecanju zajedničke imovine, valja navesti da je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze temeljem kojih je pravilno utvrdio da je doprinos u stjecanju bračne stečevine za vrijeme trajanja Zakona o braku i porodičnim odnosima I. Š. u ½ dijela i C. Š. u ½ dijela, jer je njihov doprinos jednako vrijedan, a što se tiče vremena na koje se odnosi Obiteljski zakon (od 1. rujna 1999.) vrijedi presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici u polovici. Navodima žalbe C. Š. nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da sve što su stekli u vrijeme trajanja bračne zajednice I. Š. i C. Š. trebaju dijeliti na jednake dijelove, odnosno svakome od njih pripada jednako pravo na tu imovinu jer su živjeli na način da se tužiteljica brinula o domaćinstvu, dok je C. Š. zarađivao kao zidarski obrtnik i iz tog razloga je jednak njihov doprinos u stjecanju imovine. Navodima žalbe C. Š. pokušava uvećati svoj doprinos u stjecanju zajedničke imovine navodeći da je prvobitno bio zaposlen kao radnik, a kasnije je radio kao zidar i zidarski obrtnik do umirovljenja, te je radio i nakon toga, a da je posebni doprinos većoj zaradi bio od proizvodnje meda koju je isključivo ostvarivao svojim dodatnim radom. Naprotiv, u odnosu na doprinos I. Š. tvrdi da se on sastojao samo u obavljanju kućanskih poslova, koji pokriva stjecanje za osobne potrebe, a ne i za povećanje imovine. Takve tvrdnje C. Š. ničim ne konkretizira i argumentira, pa su one neuvjerljive o njegovom (većem) doprinosu u stjecanju zajedničke imovine. Valja istaknuti da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza pravilno utvrdio da je I. Š. za cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice obavljala ne samo uobičajene kućanske poslove, nego je hranila domaće životinje i obrađivala vrt, pa nije uvjerljiva žalbena tvrdnja C. Š. da je doprinos I. Š. bio samo u obavljanju kućanskih poslova. Također su neuvjerljive tvrdnje C. Š. u vezi doprinosa I. Š. u stjecanju nekretnine kčbr. 1156 jer samo tvrdi da je ta nekretnina stečena još 1960. i da je relevantan samo njegov doprinos, ali ne obrazlaže zbog čega. Zbog navedenog, nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Slijedom iznijetog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba C. Š. te je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. i II. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Varaždinu 24. veljače 2022.