- 1 -              Revd 4028/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4028/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d., OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika V. D. d.o.o., OIB …, D., kojeg zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3188/2017-2 od 19. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-506/2013-43 od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju iznos od 763.127,41 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 29. ožujka 2013. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodišta za osam postotnih poena.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju iznos od 508.756,62 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. ožujka 2013. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.".

 

III. Nalaže se tužitelju o roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 14.120,40 kuna.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je suđeno:

 

              „I. Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-506/2013-43 od 2. ožujka 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 763.127,41 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u točki II. i u točki III. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-506/2013-43 od 2. ožujka 2017. u točki I. izreke u odnosu na kamatnu stopu u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 763.127,41 kn i to za razdoblje od 29. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je viša od stope navedene u točki I. izreke ove presude te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 763.127,41 kn od 29. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015., po stopi koja je viša od stope navedene u točki I. izreke ove presude.

 

2. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 763.127,41 kn koje od 1. kolovoza 2015. do isplate teku po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju parnične troškove u daljnjem iznosu od 16.364,60 kn (šesnaesettisućatristošezdesetčetiri kune i šezdeset lipa).

 

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka povodom žalbe u iznosu od 31.091,28 kn.“.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog materijalnopravnih pitanja:

 

              „Mogu li stranke ugovora o građenju za slučaj raskida ugovora o građenju unaprijed ugovoriti iznos naknade štete koju će naručitelj pretrpjeti zbog nepoštivanja rokova iz ugovora o građenju te takav iznos osigurati bankarskom garancijom naplata koje ne može biti dovedena u pitanje s obzirom na unaprijed ugovoreni iznos naknade štete (bez prava na regres)?

 

Da li je moguće unaprijed ugovoreni iznos naknade štete koji je unaprijed ugovoren kao minimalna šteta, tumačiti kao ugovornu kaznu te preispitivati takav iznos koji je za naručitelja predstavljao uvjet za uvođenje izvršitelja u posao?

 

Da li unaprijed ugovoreni iznos minimalne štete koji se osigurava bankarskom garancijom predstavlja ugovornu kaznu ili se radi o dispozitivnoj i nuzgrednoj odredbi dodanoj pravnom poslu koja predstavlja ne samo bitan sastojak ugovora o građenju, nego i presumpciju, obzirom da je ista bila preduvjet za sklapanje takvog ugovora?

 

Obzirom da ugovorna kazna predstavlja unaprijed utvrđen iznos naknade štete koji može biti manji od stvarne štete, može li se bankarsku garanciju preispitivati na način provođenja parničnog postupka kako bi se ugovorna kazna smanjila iako okolnosti slučaja ukazuju da ista nije previsoko ugovorena?“

 

ističući da postavljena pitanja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

5. Prijedlog nije dopušten.

 

6. Po ocjeni ovog suda odgovori na pitanja koja postavlja tuženik ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja i spora koji izvire iz obveza koje ugovorne strane preuzimaju kod sklopljenog ugovora o građenju, pa time pitanja ne udovoljavaju uvjetima dopustivosti iz čl. 385.a ZPP-a.

 

7. Zbog toga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 23. veljače 2022.