Broj: Revt 367/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. (OIB: ... ) iz V., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. L. M., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. Z., vl. obrta B. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7459/12-4 od 18. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-323/2012-7 od 10. srpnja 2012., u sjednici održanoj 30. svibnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7459/12-4 od 18. studenoga 2015. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-323/2012-7 od 10. srpnja 2012. u dijelu pod stavkom I. toč. 1. izreke.

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7459/12-4 od 18. studenoga 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-323/2012-7 od 10. srpnja 2012. u dijelu odluke o troškovima postupka pod stavkom II. izreke kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. P., poslovni broj Ovrv-673/11 od 17. listopada 2011. te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 106.670,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (stavak I. toč. 1. izreke). Odbijen je višak tužbenog zahtjeva (stavak I. toč. 2. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 38.790,30 kuna (stavak II. izreke), dok je odbijen dio zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.067,60 kuna (stavak III. izreke).

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke.

Tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Revizijom pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na glavni zahtjev nije osnovana, dok je glede odluke o troškovima postupka nedopuštena.

Nisu osnovani revizijski navodi o počinjenju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) na koju ukazuje tuženik. To iz razloga što je sud drugog stupnja sasvim jasno, a cijeneći navode žalbe tuženika, naveo razloge svoje odluke koju su posve jasni, određeni, neproturječni i detaljno obrazloženi. Stoga se takvi revizijski navodi tuženika ukazuju neosnovanim.

Tuženiku valja posebno ukazati da reviziju nije moguće podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP-a) pa takav revizijski navod nije razmatran.

U postupku pred sudovima nižega stupnja utvrđeno je u bitnome da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji i ugovora o djelu na temelju kojih je tužitelj isporučio i ugradio tuženiku opremu za paletiranje stočne hrane. Nadalje je utvrđeno da se tuženik obvezao isplatiti iznos od 106.670,00 EUR, a koju obvezu nije ispunio. Konačno je utvrđeno da je tuženik propustio obavijestiti tužitelja o nedostacima prodane stvari i izvršenog djela u rokovima predviđenim odredbama čl. 403., čl. 404., čl. 604. st. 1., čl. 604. st. 3. i čl. 605. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), pa da je nastupila prekluzija prava na isticanje takvih nedostataka. Stoga sudovi zaključuju da je tužitelj svoju obvezu ispunio, da je tuženik propustio pravovremeno prigovoriti materijalnim nedostacima prodane stvari i izvedenog djela te da je tuženik u obvezi ispuniti svoju ugovornu obvezu na isplatu.

Tuženik u reviziji uglavnom iznosi svoje viđenje činjeničnih utvrđenja i zaključaka nižestupanjskih sudova. Posebno ukazuje na izostanak izvođenja dokaza strojarskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta. U odnosu na takve navode valja mu prvenstveno odgovoriti da pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti predmetom ispitivanja u revizijskom postupku. Osim toga, valja mu i ukazati da su nižestupanjski sudovi pravilno otklonili izvođenje takvih dokaza nedvojbeno utvrdivši nastup prekluzije prava na pozivanje na nedostatke prodane stvari i izvršenog djela. U takvoj je činjeničnoj i pravnoj situaciji, a s obzirom na nastup prekluzije prava, tuženik dužan ispuniti svoju obvezu na plaćanje prodane stvari i izvršenog djela. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika glede glavne stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP-a.

U odnosu na dio revizije koji se odnosi na troškove parničnog postupka, tuženiku valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena radi čega ju je u tom dijelu valjalo odbaciti (čl. 400. st. 1. ZPP).

Zagreb, 30. svibnja 2019.