1

Kž-43/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijera i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženice C. Š.-K., zbog kaznenog djela iz članka 212. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-126/2020 od 19. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I               Prihvaća se djelomično osnovanom žalba optužene C. Š.-K. pa se za kazneno djelo iz članka 212. KZ/11, za koje je proglašena krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ali joj je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, preinačuje pobijana presuda u odluci o posebnoj obvezi koja je izrečena temeljem članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenju kaznenim djelom i to na način da ukloni bespravno sagrađene dijelove nekretnine, pa se izrečena posebna obveza ukida.

 

II              U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom optuženica C. Š.-K. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv okoliša – protupravne gradnje, iz članka 212. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem odredbe članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženici C. Š.-K. izrečena je posebna obveza da u roku od (6 šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da ukloni bespravno sagrađene dijelove nekretnine.

 

1.2. Temeljem odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u članku 62. KZ/11 ili ih teško ili uporno krši.

 

1.3. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19-dalje: ZKP/08) troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 iznosi 700,00 kuna, padaju na teret optuženice C. Š.-K. koja je te troškove dužna podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: …, model … poziv na broj primatelja …, te dokaz o uplati (uplatnicu) dostaviti ovome sudu.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložila optuženica C. Š.-K. po branitelju I. F., odvjetniku iz D., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. i 11. i članka 468. stavak 3. ZKP/08, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženicu oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku predlaže žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

 

5. Žalba optuženice C. Š.-K. je djelomično osnovana.

 

6. Optuženica u žalbi navodi da joj je optužnicom stavljeno na teret da je postupila protivno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji (NN 153/13 i 20/17), jer je građenju građevine pristupila protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli i znajući da je to zabranjeno, a sud prvog stupnja izrijekom pobijane presude iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispustio je riječi "protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli". Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji propisano je da se "građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drugačije propisano. Stoga je nedvojbeno da zabranjeno ponašanje mogu predstavljati dvije radnje i to građenje bez građevinske dozvole ili građenje protivno (suprotno) građevinskoj dozvoli. Činjeničnim opisom, odnosno ispuštanjem da je optužena postupila "protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli" promijenio se smisao činjeničnog opisa kaznenog djela te je time neovlašteno sud prvog stupnja izmijenio bit kaznenog djela koje je predmet optužbe, a time je počinjena bitna povreda ZKP/08 iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08, a također je izreka u tom pravcu nerazumljiva i proturječna sama sebi pa se ne može ispitivati, čime je počinjena i povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.

 

6.1. U žalbi se nadalje navodi da je nesporno da je građevina bila izgrađena do 15. veljače 1968. pa se smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, dok se vrijeme izgradnje utvrđuje uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do tog datuma pa stoga smatra da se u konkretnom slučaju izvedeni radovi mogu smatrati sukladnima Zakonu o gradnji i Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama, radovima koji ne trebaju građevinsku dozvolu. To nadalje elaborira u smislu izvedenih radova na predmetnoj građevini te da je optužena postupala u skladu sa svojom odgovornosti i obvezama iz članka 150. stavak 3. Zakona o gradnji i očuvanju temeljnih zahtjeva za građevinu u odnosu na koju se primjenjuje odredba članka 184. stavak 1. Zakona o gradnji. Time smatra da je ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Također da u pobijanoj presudi sud prvog stupnja nema ocjenu dokaza Geodetskog vještačenja metodom aerofotogrametrije iz Državnih snimaka iz zraka za utvrđivanje vremena izgradnje objekta prije 15. veljače 1968. izrađeno u svibnju 2021. od strane G. z. d.d. S., a radi se o dokazima proturječnim rješenju Državnog inspektorata od 12. studenog 2019., a na kojem prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu.

 

6.2. U žalbi navodi da izrečena posebna obveza uz uvjetnu osudu na temelju članka. 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 nije konkretizirana jer nije jasno na koju se nekretninu odnosi, budući se navodi samo riječ "nekretnina" u jednini, a što izreku pobijane presude čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi. Samo izricanje posebne obveze nije zakonito, posebno kada se ima u vidu da je optužena podnijela prijedlog za obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje Višeg građevinskog inspektora Državnog inspektorata od 12. studenog 2019., a kojim je već ranije optuženoj naređeno uklanjanje nadograđenih dijelova građevina.

 

7. Sud prvog stupnja pravilno analizira provedeni dokazni postupak i to personalne i materijalne dokaze te ih ispravno povezuje u jednu cjelinu glede počinjenja kaznenog djela i u tom pravcu daje pravilne i prihvatljive zaključke koje u cijelosti  prihvaća i sud drugog stupnja.

 

8. Nisu prihvatljivi žalbeni razlozi da je izmjenom činjeničnog opisa došlo do prekoračenja optužbe, budući i u jednom i u drugom slučaju, dakle građenje bez građevinske dozvole ili građenje protivno (suprotno) pravomoćnoj građevinskoj dozvoli predstavlja kršenje blanketne odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji jer se građenju građevine može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom. U konkretnom slučaju očit je i pravilan zaključak da takove dozvole nije niti bilo.

 

9. Da bi bili ostvareni elementi kaznenog djela potrebno je u objektivnom smislu dovesti do povrede blanketne odredbe, a također pristupiti građenju građevine u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za državu i da je postojala svijest, odnosno znanje da je to zabranjeno. Provedenim dokazima i to iz rješenja Zavoda za zaštitu prirode od 19. prosinca 1964. i zaključka Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu prostornog uređenja i gradnje od 18. rujna 2018. proizlazi da su spomenute nekretnine na području od posebnog interesa za državu - Značajnom krajobrazu R. d. koji predstavlja zaštićeni dio prirode određen člankom 45. Zakona o prostornom uređenju. Po položaju samog objekta, priloženim fotografijama i na temelju iskaza svj. Ž. B., S. V., K. B., M. B. i L. V., kao i zapisnika Državnog inspektorata od 6. studenog 2019. te 11. studenog 2019., nesporno je da se radi o građenju u zaštićenom dijelu prirode.

 

10. Subjektivni element svijesti i znanja da je zabranjena takova gradnja proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka, a posebno iz iskaza svjedokinje Ž. B. koja je potvrdila da je taj objekt izgubio status zaštićenog kulturnog dobra ali se nalazi u području zaštite prirode jer je time obuhvaćeno područje 3000 metara od R. d., čemu u prilog govori iskaz S. V. koja je potvrdila da je upravo optužena podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja te su tražili dopunu dokumentacije, po čemu optužena nije nikada postupila, a naknadno je podnesen istovjetan zahtjev kojeg je podnio punomoćenik optužene, ali bez priložene punomoći, V. K., pa su se oni ponovno obratili optuženoj s istim zaključkom na koji nije odgovorila. S obzirom da je od oba zahtjeva odustala, postupak je obustavljen. Iz predugovora i ugovora o kupnji nekretnine te iskaza svjedokinje K. B. očito je da je optužena bila upućena u stanje ruševne nekretnine, kao i da se radi o objektu koji se nalazi području koja je proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti.

 

11. Posebno iz utvrđenog činjeničnog stanja na temelju zapisnika Državnog inspektorata od 6. studenog 2019. i 11. studenog 2019. utvrđene su sve preinake na građevini, a te preinake su uočljive i na priloženoj fotodokumentaciji, koje se mogu usporediti s Procjembenim elaboratom izrađenim pod dipl. ing. Z. B.. Uspoređujući upravo takove sada dostupne fotografije očito je da su utvrđenja konstatirana po Državnom inspektoru, a vidljiva i na fotografijama, nesporna, a niti žalbenim razlozima nisu dovedena u pitanje.

 

12. Međutim, konkretizacijom žalbenih navoda u kojima optužena nastoji prikazati da se postupalo u skladu sa Zakonom o gradnji i Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama, očito nije doveden u pitanje zaključak suda prvog stupnja da je postupljeno protivno navedenoj blanketnoj odredbi, a posebno cijeneći iskaz svjedoka M. B. i tvrdnje da upravo zato što se radi o zahvatu na objektu na takovom mjestu, zaštićenom dijelu prirode, da se takav objekt prije započinjanja građenja vodio kao ruševina i ne predstavlja građevinu, a za svaki zahvat potrebno je ishoditi građevinsku dozvolu. 

 

13. Stoga je ispravan zaključak suda prvog stupnja da je postupanjem protivno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji optužena na opisani način ostvarila bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom u objektivnom i subjektivnom smislu.

 

14. Osnovan je žalbeni navod u odnosu na izrečenu posebnu obvezu da nije konkretizirana i da za nju nema potrebe određivanja u ovom kaznenom postupku kada je to sve već sadržano u postupku i rješenju Višeg građevinskog inspektora Državnog inspektorata od 12. studenog 2019., a posebno obzirom da je podnijet prijedlog za obnovu postupka.

 

15. U posebnoj obvezi određeno je temeljem članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženoj da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da ukloni bespravno sagrađene dijelove nekretnine. Međutim, nije utvrđeno egzaktno u čemu se sve sastoji šteta jer pobliže nije konkretizirana, a samo postupanje protivno blanketnim odredbama, kako je to pobliže navedeno u činjeničnom opisu, odnosno bespravno sagrađeni dijelovi nekretnine, ne ukazuju da bi u okviru ovog kaznenog postupka bilo potrebno naložiti posebne obveze koje su već ionako određene u administrativnom postupku.

 

16. Nesporno je da je po Državnom inspektoratu Viši građevinski inspektor Državnog inspektorata donio rješenje od 12. studenog 2019. kojim se pod točkom 1. naređuje investitoru – optuženoj, uklanjanje nadograđenih dijelova postojećih građevina te su konkretno navedeni ti dijelovi na česticama broj 87/1 i 88 k.o. P., u roku od 120 dana od zaprimanja rješenja. Pod daljnjim točkama upozoren je investitor, ovdje optužena, o daljnjem postupku ukoliko ne postupi po naloženom pod prijetnjom novčane kazne te uklanjanju tih nadogradnji po trećoj osobi. U obrazloženju navedenog rješenja pobliže su opisana utvrđenja inspekcijskog nadzora građenja te poziv optuženoj od 11. studenog 2019., sadržaj zapisnika i utvrđenja da je optužena počinila povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole itd. Potom su navedena ovlaštenja Državnog inspektorata i dana je uputa o pravnom lijeku da se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim Upravnim sudom u Splitu.

 

17. Iz zapisnika od 11. studenog 2019. (list 172) razvidno je da je optužena podnijela zahtjev za izmjenu građevinske dozvole, a iz žalbe je vidljivo da je podnijet zahtjev za obnovu kaznenog postupka, dok nije razvidno da li je pokrenut upravni spor. Sukladno navedenom nije utvrđeno da li je u međuvremenu došlo do uklanjanja opisanih gradnji od strane investitora, a obzirom da je o tome odlučivano u administrativnom postupku od strane inspekcije to sud drugog stupnja smatra da pored izrečene uvjetne osude optuženoj nije potrebno nalagati i posebnu obvezu, što bi značilo dupliciranje obveze.

 

18. Iako konkretno žalba ne sadrži žalbene razloge zbog odluke o kazni u smislu članka 478. ZKP/08, žalba izjavljena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Nesporno je da je optuženica do sada neosuđivana, udata, majka troje punoljetne djece te da nije do sada dolazila u sukob sa zakonom, a konkretni postupak da nije pristupila građenju građevina na području od posebnog interesa za državu - zaštićenom dijelu prirode predstavljao bi obilježja prekršaja pa, imajući u vidu da su poduzeti koraci u administrativnom postupku radi uspostave prijašnjeg stanja ili eventualnog dobivanja dozvola, ukazuje da će se u konkretnom slučaju opći smisao kaznenopravne zaštite u smislu članka 41. KZ/11, ostvariti izrečenom uvjetnom osudom.

 

19. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu optužene povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

 

20. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

                           

U Karlovcu, 23. veljače 2022.

 

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                     Leon Kovačić, v.r.