Poslovni broj: 13 Gž R-145/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-145/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mr. sc. R. M., iz Đ., OIB: …, protiv tuženika Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju S. T., S. T., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u O., radi poništenja odluke, diskriminacije, te naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pr-64/2019-44 od 30. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pr-64/2019-44 od 30. listopada 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za radno mjesto prvostupnik/prvostupnica informatičkog smjera (viši informatički referent) u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju S. T., te da je pogodovao izabranom kandidatu prilikom odlučivanja o izboru na radno mjesto prvostupnik/prvostupnica informatičkog smjera (viši informatički referent) u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju S. T. (st.1.). Zatim da se poništava nezakonita i protuustavna Odluka o izboru kandidata Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju S. T. ur.br.02-421/3-2019 od 25. ožujka 2019. (st.2.) kao i da se naloži tuženiku da isplati odštetu tužitelju u iznosu od 50.000,00 kuna sa svim zakonskim zateznim kamatama i po zakonski određenoj stopi počevši od datuma donošenja Odluke o izboru kandidata Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju S. T. ur.broj:02-421/3-2019, odnosno od 25. ožujka 2019. (st.3.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.812,50 kn.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj kako proizlazi iz sadržaja žalbe zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

4. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije postupanjem tuženika prilikom provođenja javnog natječaja za radno mjesto prvostupnik/prvostupnica informatičkog smjera, kao i zakonitost Odluke o izboru kandidata te naknada štete.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one povrede koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, a ujedno se ističe da presuda ima obrazloženje zašto prvostupanjski sud smatra neosnovanim tužbeni zahtjev uz pozivanje na pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

6. U odnosu na navode tužitelja da je prvostupanjski sud ignorirao odlučne dokaze u postupku te predložene odlučne svjedoke te uvide u njegove podneske, valja reći da u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke.

 

7. Isto tako, žalbeni navodi kojima tužitelj predlaže da ovaj sud u žalbenom postupku zatraži na uvid i pribavi sve spise u predmetima koji se odnose na natječaje u Krapinsko-zagorskoj županiji, na koje se tužitelj također javljao, a kao dokaz diskriminacije, su neosnovani. Naime, o tome je prvostupanjski sud dao jasno i valjano obrazloženje navodeći da okolnosti koje tužitelj uporno naglašava da se njega sustavno i kontinuirano diskriminiralo na tim javnim natječajima na području Krapinsko-zagorske županije, u pogledu kojih je predlagao pribavu svih dopisa, prijava i sl., nisu odlučni u ovom postupku.

 

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

 

9. Pozivom na odredbe sadržane u čl. 11. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., dalje: ZU), čl. 7. i 8. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje; ZR), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnom službama (Urednički pročišćeni tekst, "Narodne novine " br. 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/018, 57/18, 59/19, 79/19), Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine 27/2001, 39/2009), te Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br. 85/08., 112/12., dalje: ZSD), prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 

 

10. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da natječaj za radno mjesto na koje se javio tužitelj ne bi bio proveden u cijelosti u skladu s navedenim propisima. Naime, tuženik je objavio javni natječaj za radno mjesto viši informatički referent s uvjetima:" prvostupnik/prvostupnica informatičkog smjera, poznavanje jednog stranog jezika", koji natječaj je objavljen u Narodnim novinama, na web stranici Specijalne bolnice, te u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Dakle, uvjeti natječaja koje je tuženik tražio za prijam u radni odnos za radno mjesto viši informatički referent su: osoba koja je prvostupnik informatičkog smjera i poznaje jedan strani jezik. Stoga kako tužitelj ima akademski stupanj obrazovanja- magistar društvenih znanosti (polje informacijske znanosti), a za objavljeno radno mjesto ne traži se takav stupanj obrazovanja kao što to propisuje i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je određeno radno mjesto viši informatički referent kao radno mjesto II vrste za koje je prema članku 6. Zakona o plaćama u javnim službama određeno kao opći uvjet, viša stručna sprema, to stečeni stupanj obrazovanja koji ima tužitelj nije potreban za ovo radno mjesto i njegove kompetencije uz to, ali su potrebne za drugo, u osnovi bolje plaćeno radno mjesto.

 

11. Slijedom navedenih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoje razlozi za poništenje Odluke o izboru kandidata Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju S. T. od 25. ožujka 2019. jer je Odluka donesena u zakonom propisanoj proceduri po ovlaštenom tijelu.

 

12. Također, temeljem navedenih utvrđenja pravilan je i daljnji zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije bilo diskriminacije u odnosu na postupanje prema tužitelju jer je utvrdio da je tuženik odredio uvjete za zasnivanje radnog odnosa u skladu s važećim propisima i proveo ga na način da je natječaj javno objavio na propisanim mjestima i obavijestio kandidate o rezultatima natječaja pri čemu je u natječaju bilo navedeno da kandidat koji ne ispunjava formalne uvjete ne može biti izabran, a na natječaj se prijavila kandidatkinja koja je ispunjavala objavljene uvjete i stoga je ista zakonito izabrana.

 

13. Naime, prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12. - dalje: ZSD) tim se zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog druga ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema stavku 2. tog članka, diskriminacijom u smislu ovog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskom li drugim vezama.

 

14. Nadalje, prema čl. 2. st. 1. tog Zakona, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a prema stavka 2. neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. ovog Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

 

15. Dakle, za utvrđivanje diskriminacije je, osim postojanja koje od osnova iz čl. 1. st. 1. navedenog Zakona, nužno i da postoji relacija prema kojoj drugoj osobi u usporedivoj situaciji.

 

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u postupku nije utvrđena povreda tužiteljevog prava na jednako postupanje tj. nije utvrđena nejednakost u postupanju motivirana nekom od nedopuštenih osnova diskriminacije, odnosno da bi tužitelj bio diskriminiran po osnovi obrazovanja, spola, niti po bilo kojoj drugoj osnovi iz čl. 1. st. 1. ZSD-a, a koja bi bila vezana uz izbor kandidatkinje A. G.

 

17. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, jer ne proizlazi utvrđenim da je tuženik izborom kandidatkinje koja ispunjava uvjete povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da bi poduzetim radnjama dovela do povrede prava na jednako postupanje tako da nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu štete u smislu odredbe čl. 17. st. 1. toč. 3. ZSD-a.

 

18. Naime, ni po shvaćanju ovoga suda tužitelj nije uspio dokazati da je u provođenju natječaja i donošenju pobijane odluke bilo ikakvih propusta koji bi doveli u pitanje valjanost pobijanih odluka, a na valjanost istih ne utječe subjektivno viđenje tužitelja da je on bio bolji kandidat jer on ima veći stupanj spreme budući se za konkretno radno mjesto tražila viša stručna sprema koju ispunjava izabrana kandidatkinja, slijedom čega iz činjenica koje su utvrđene ne proizlazi da je tužitelj od strane tuženika i vezano uz predmetni natječaj bio diskriminiran.

 

19. Isto tako, neosnovana je žalba tužitelja u pogledu odluke o troškovima postupka jer je odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita kako po osnovu tako i po visini temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

 

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. i II. izreke i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Zagrebu 22. veljače 2022.

 

 

      Predsjednica vijeća:

      Jasenka Grgić, v.r.