Poslovni broj: 89 Pž-111/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 89 Pž-111/2021-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. D. d.o.o., OIB ..., P. B., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & Đ., S., , radi isplate iznosa od 11.031,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-539/19 od 24. studenog 2020., 21. veljače 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja C. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-539/19 od 24. studenog 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja C. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-539/19 od 24. studenog 2020. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke za iznos od 5.087,50 kn.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja C. d.o.o. Z., preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-539/19 od 24. studenog 2020. u točki II. izreke za iznos od 1.562,50 kn i rješava:

 

Odbija se zahtjev tuženika T. dizalotehnika d.o.o. P. B. za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.562,50 kn (tisućupetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa).

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja C. d.o.o. Z. za naknadu troškova žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 1.562,50 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.031,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-16700/18 od 28. prosinca 2018. (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.650,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.787,50 kn (točka III. izreke).

 

3. Protiv ove presude i dijela ovog rješenja po točkama I. i II. izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže pobijanu presudu i pobijani dio rješenja preinačiti i podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba nije osnovana osim u dijelu odluke o parničnom trošku.

 

6. Predmet spora je naknada štete u iznosu od 11.031,00 kn s osnove povrede ugovorne obveze.

 

7. Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 467. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Tužitelj potražuje utuženi iznos iz razloga što tuženik nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu i dostavio tužitelju na dogovorenu adresu 21. i 22. srpnja 2018. samohodnu podiznu platformu (kosi građevinski lift), a zbog čega je tužiteljev naručitelj tužitelju umanjio cijenu pružene usluge.

 

9. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete (izmakle dobiti), a zbog čega tužitelj tuženiku nije mogao izdati račun, jer se ne radi o prodaji robe ili pružanju usluge, pa je sud prvog stupnja pravilno ukinuo platni nalog u cijelosti, jer nije bilo uvjeta za donošenja rješenja na temelju vjerodostojne isprave.

 

10. Osim toga, tužitelj nije mogao niti obračunati PDV na iznos naknade štete, jer se PDV obračunava za isporuku roba i obavljenu uslugu (članak 4. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost – „Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20; dalje: Zakon o PDV-u). Na naknadu štete se sukladno odredbi članka 4. Zakona o PDV-u ne može obračunati PDV.

 

11. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, izreka presude je razumljiva, te ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega je pobijanu presudu moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

12. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

13. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je tužitelj tuženiku dao ponudu za najam kosog građevinskog lifta za termin od 10. do 14. srpnja 2018., za termin 21. i 22. srpnja 2018. te za termin od 27. do 30. srpnja 2018., da je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu za termin od 10. do 14. srpnja 2018., dok tuženik nije prihvatio ponudu za 21. i 22. srpnja 2018., da je tužiteljev naručitelj naknadu za tužiteljevu uslugu preseljenja, zbog odgode preseljenja u ugovorenom terminu 21. i 22. srpnja

2018., snizio za iznos od 8.824,80 kn bez PDV, odnosno iznos od 11.031,00 kn s PDV-om (razlika je vidljiva na računima na str. 44. i 43. spisa), pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev odbio jer nije došlo do povrede ugovorne obveze.

 

14. Naime, iako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj tuženiku dao ponudu za najam kosog građevinskog lifta za sve termine na strani 37. spisa, tuženik je potvrđivanjem termina samo za 10. do 14. srpnja 2018. tužitelju poslao protuponudu, koju je tužitelj prihvatio plativši avansno naknadu za ugovoreni termin 10. do 14. srpnja 2018. (članak 264. ZOO-a).

 

15. Sud prvog stupnja utvrdio je na temelju iskaza M. N. da je tužitelj bio upozoren da tuženik, u terminu od 21. i 22. srpnja 2018., ne raspolaže kosim građevinskim liftovima (tuženik raspolaže samo s dva kosa građevinska lifta), a da će ih iznajmiti ako bude njima raspolagao.

 

16. S obzirom na to da je utvrđeno da stranke nisu bile u ugovornom odnosu za najam kosog građevinskog lifta za termin 21. i 22. srpnja 2018. jer tuženik nije prihvatio tužiteljevu ponudu za taj termin, nije došlo do povrede ugovorne obveze, pa niti postoji tuženikova odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio smanjenjem ugovorne cijene.

 

17. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

18. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da su tuženiku priznati troškovi u previsokom iznosu, jer je tuženiku za sastav podneska od 17. rujna 2019. valjalo priznati naknadu prema tarifnom broju 8/3 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), te trošak pristupa na ročište 20. prosinca 2019. prema Tbr. 9/2 Tarife.

 

19. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi prema Tbr. 11/1 – 100 bodova, za pristup na ročište 20. prosinca 2019. prema Tbr. 9/2 – 50 bodova, za pristup na dva ročišta prema Tbr. 9/1 za svaki po 100 bodova, te za sastav podneska 17. rujna

2019. prema Tbr. 8/3 – 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 3.750,00 kn, a koji iznos je uvećan za 25% PDV tj. za iznos od 937,50 kn. Tuženiku je pravilno priznat trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 400,00 kn, a što ukupno predstavlja iznos od 5.087,50 kn.

 

20. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

21. U odnosu na previsoko dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.562,50 kn valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

22. Budući da je tužitelj u žalbenom postupku u odnosu na glavnu tražbinu u cijelosti izgubio spor, valjalo je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti, pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Zagreb, 21. veljače 2022.

 

Sudac

Josip Turkalj, v.r.