-   -              Poslovni broj: 14 UsI-2628/21-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Anđe Klišanin, u upravnom sporu tužitelja: …. T. O., d. m. iz S., K. 28, OIB: …, zastupan po opunomoćeniku mr. sc. D. R., odvjetniku u S., H. v. ., protiv tuženika: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, kojeg zastupa opunomoćenica A. D. G., diplomirana pravnica i zaposlenica, radi priznavanja uže specijalizacije, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 11. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja I. K., odvjetničkog vježbenika kod D. R., odvjetnika u S. i opunomoćenice tuženika, dana 18. veljače 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-07-2-2/2-21-4 od dana 5. ožujka 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-07-2-2/2-21-4 od dana 5. ožujka 2021., tužitelj je, u bitnom, naveo da je tuženik tim rješenjem ukinuo svoje rješenje KLASA: UP/l-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-04-2-1/1-20-02 od dana 24.rujna 2020. kojim da mu je priznat status specijalista iz uže specijalizacije iz urološke onkologije. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja da proizlazi da tužitelju nije moguće priznati status užeg specijalista iz urološke onkologije jer da Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17, 90/17 i 91/17) nije propisana mogućnost da se specijalistima radioterapije i onkologije prizna takva uža specijalizacija. Ista da predstavlja nastavak usavršavanja specijalista određene grane specijalizacije, a Propis i program užih specijalizacija iz priloga I Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 111/09) da ne propisuje urološku onkologiju kao užu specijalizaciju, specijalizacije onkologije i radioterapije. Gore navedeni pravni pristup da je u potpunosti pogrešan i da predstavlja arbitrarno postupanje tuženika. Naime, da tuženik u potpunosti ispušta iz vida da je dana 3. svibnja 2018. stupio na snagu Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ br. 38/2018), a koji Pravilnik da predstavlja specijalni propis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17, 90/17 i 91/17). Pravilnikom o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ br. 38/2018) da se uređuje postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije, a osobe koje temeljem njega stječu prava da su mogle zahtjev za stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije podnijeti u roku 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu što da je tužitelj ispoštovao i u propisanom roku podnio predmetni zahtjev što da je i rezultiralo priznavanjem prava na stjecanje statusa specijalista uže specijalizacije iz urološke onkologije rješenjem tuženika KLASA: UP/l-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-04-2-1/1-20-02 od dana 24. rujna 2020. Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ broj 38/18) da dopušta priznavanje i druge uže specijalizacije koja da može biti priznata i specijalistima iz uže specijalizacije kojima uža specijalizacija sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine" broi 100/11. 133/11. 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak. 6/17, 89/17. 90/17 i 91/17) nije temeljena na osnovnoj specijalizaciji. Kod takvog stanja stvari da je očito da je posve pogrešan i pravno neutemeljen zaključak tuženika, da zbog toga što temeljnim Pravilnikom uža specijalnost urološke onkologije pripada osnovnoj specijalizaciji iz urologije, ta uža specijalnost ne može biti priznata tužitelju koji je specijalist radioterapije i onkologije. Budući da je riječ o vrlo specifičnom načinu priznavanja uže specijalnosti da je tužitelj pribavio pozitivno mišljenje neposrednog voditelja ustrojstvene jedinice zdravstvene ustanove u kojoj specijalist radi, pozitivno mišljenje stručnog vijeća zdravstvene ustanove gdje specijalist radi ili je radio u zadnjih deset godina te pozitivno mišljenje nadležnog stručnog društva, odnosno pozitivno mišljenje nadležnog stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Nadalje, da je priložio popis znanstvenih radova s temom iz urološke onkologije te popis broja kongresnih sažetaka objavljenih na temama iz područja uže specijalizacije urološke onkologije. Tužitelj da je koautor udžbenika iz Kliničke onkologije, poglavlja iz urološke onkologije te da je bio mentor na osam diplomskih radova studenata Studija medicine Sveučilišta u S. s temama iz urološke onkologije te da je bio ili jest aktivni istraživač u brojnim kliničkim studijama koje su pridonijele primjeni novih lijekova u urološko-onkološkoj kliničkoj praksi. Tužitelj da je sudjelovao u donošenju smjernica Hrvatskog liječničkog zbora za dijagnosticiranje, liječenje i praćenje bolesnika s urološkim tumorima. Nadalje, rješenje o ukidanju da je datirano 5. ožujka 2021., a tužitelju da je dostavljeno dana 5. srpnja 2021. bez dostavnice na ime, preko administrativne službe KBC S. što da izaziva dodatne sumnje u objektivnost i zakonitost samog rješenja. Tuženik da se u pobijanom rješenju referira tek na opći pravilnik, bez da je ušao u meritornu analizu i utvrđenja sukladno specijalnom propisu, što da je prvotno napravio pa ukinuo. Zbog svega navedenog da predlaže da Naslovni Upravni sud presudom usvoji tužbeni zahtjev te osporeni upravni akt u cijelosti poništi i sam riješi ovu upravnu stvar, podredno da presudom u cijelosti poništi osporeni upravni akt.

2.              Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na ročištu kod ovog Suda dana 11. veljače 2022. naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te da predlaže da se osporeno rješenje tuženika poništi. U odnosu na podnesak tuženika, predan na tom ročištu, naveo je da sud isti ne treba uzeti u obzir budući da se radi o presudi koja još nije pravomoćna. Predložio je zaključenje rasprave, budući da se radi o primjeni prava te je popisao trošak zastupanja.

3.              Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da je nesporno da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev u propisanom roku s potrebnom dokumentacijom. Nesporno da je i to da je Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije specijalni propis donesen s ciljem da specijalistima koji dugi niz godina rade na poslovima uže specijalnosti i na tom polju se znanstveno i stručno usavršavaju, steknu status užeg specijalista, ali da je sporno što tužitelj smatra da je navedeni podzakonski propis donesen s ciljem da specijalistima jedne osnovne djelatnosti omogući stjecanje statusa užeg specijaliste iz druge osnovne djelatnosti pogotovo ako je nositelj osnovne djelatnosti specijalist uz koju specijalizaciju nije propisana uža specijalizacija. Citirajući odredbe čl. 184. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 100/18, 147/20) i čl. 2. st. 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine naveo je da je nesporno da je tužitelj specijalist radioterapije i onkologije uz koju specijalizaciju da nije propisana uža specijalizacija. Citirajući odredbu čl. 1. st. 3. i st. 4. te čl. 2.  Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije naveo je da je nesporno da uz specijalizaciju iz radioterapije i onkologije nije propisana uža specijalizacija Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Stoga, da tužitelju neovisno o činjenici što je pribavio potrebnu dokumentaciju nadležnih tijela propisanu člankom 4. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije i činjenici da je naveo svoja znanstvena istraživanja u kliničkim studijama urološke onkologije te aktivna sudjelovanja u stručno publicističkom radu s temom iz urološke onkologije na kongresima i simpozijima kao i činjenici da je dao svoj doprinos kroz stručne udžbenike, nije moglo pripasti pravo na stjecanje statusa užeg specijaliste jer uz specijalizaciju tužitelja nije propisana uža specijalizacija koji pojam definira čl. 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije. Što se tiče tužbenog navoda vezanog uz dostavu pobijanog akta bez dostavnice na ime, a preko administrativne službe poslodavca kod kojega je tužitelj u radnom odnosu, da je tuženik dostavu izvršavao preko adrese poslodavca tužitelja na ime tužitelja jer je adresu poslodavca upravo sam tužitelj naveo na zahtjevu podnesenom tuženiku dana 26. travnja 2019. Slijedom gore navedenog, da tuženik predlaže da Upravni sud u S. donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

4.              Opunomoćenica tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. veljače 2022. navela da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i odgovora na tužbu. U spis da prilaže podnesak, a u istom je, u bitnom, navedeno da su u vrijeme podnošenja zahtjeva tuženika na snazi bili sljedeći propisi koji uređuju područje
specijalizacija doktora medicine: Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16- ispravak, 6/17, 89/17 - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine), Prilog I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 111/09, u daljnjem tekstu: Prilog I. Pravilnika) i Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalizacije („Narodne novine“, broj
38/18). Naime, Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalizacije da je donesen temeljem odredbe čl. 142. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70/12, 82/13, 22/14 i 131/17). Naprijed navedeni Pravilnik da je stupio na snagu dana 30. svibnja 2018., a zahtjev za stjecanje statusa iz uže specijalizacije da se mogao podnijeti Ministarstvu zdravstva u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu toga Pravilnika. Pobijano rješenje tuženika od dana 5. ožujka 2021. da je pravilno i na zakonu zasnovano te da je tuženik, temeljem čl. 129. st. 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09) ukinuo rješenje tuženika KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-04-2-1/1-20-02 od dana 24. rujna 2020. kojim je povrijeđen materijalni propis čl. 38. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, a kojim je preuzet Popis i program užih specijalizacija iz Priloga I. Pravilnika. Sukladno točki 23. Priloga broj I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine uže specijalizacije urologije da su: andrologija, transplantacija bubrega, urodinamika i neurourologija, urolitijaza i urološka onkologija. Točka 23.e Priloga broj I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine da propisuje plan uže specijalizacije urologije i to: uvodni dio uže specijalizacije - opći 2 mjeseca, urološka onkologija 12 mjeseci, ginekološka onkologija 3 mjeseca, klinička onkologija 2 mjeseca, radiologija 1 mjesec, patologija i citologija 1 mjesec, molekulama biologija tumora 1 mjesec. Sukladno točki 16. Priloga broj I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine specijalizacija radioterapije i onkologije da nema propisanu užu specijalizaciju. Tužitelj da nije mogao steći užu specijalizaciju iz urološke onkologije iz razloga jer je uža specijalizacija urološke onkologije nastavak usavršavanja specijalista urologije, te da je završena specijalizacija urologije uvjet za nastavak usavršavanja u užoj specijalnosti. Nadalje, citirajući odredbe čl. 1. st. 2. i st. 3. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti naveo je da je specijalizacija iz radioterapije i onkologije u važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine samo izmijenila naziv u onkologija i radioterapija, ali da nikada nije bila propisana kao uža specijalizacija pa da se čl. 1. st. 3. Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti ne primjenjuje na specijaliste radioterapije i onkologije. Citirajući odredbu čl. 1. st. 4. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti naveo je da se ta odredba ne odnosi na specijaliste radioterapije i onkologije jer da ta specijalizacija nikada nije bila propisana kao uža specijalizacija. Stjecanje kompetencija da je uvedeno u programima specijalizacija propisanim Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koji da propisuje program specijalizacije iz onkologije i radioterapije trajanja 60 mjeseci (5 godina) s propisanim stjecanjem znanja, vještina i kompetencija. Nova specijalizacija iz onkologije i radioterapije da je usklađena sa specijalizacijom radioterapije i onkologije propisanom Direktivom 2005/36/EC o priznavanju stručnih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: Direktiva) i sadržajem specijalizacije te europskim standardima koje da propisuje Europska udruge medicinskih specijalista (UEMS). Specijalizacija onkologije i radioterapije propisana tim Pravilnikom da je upisana u točki 5.1.3. Priloga V. Direktive i da se priznaje automatski u svim državama članicama Europske unije. Doktori medicine specijalisti koji da su ranije stekli svoje stručne kvalifikacije specijalist da su priznati u stečenim pravima temeljem čl. 46. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15, 70/19 i 47/20). Osim toga, da Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisuje 48 specijalizacija, koje da zadovoljavaju potrebe stanovništva i organizacije zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj. Samo doktori medicine, specijalisti određene grane, da nastavljaju usavršavanje za određena uža specifična područja, koja da su dio te grane specijalizacije. Specijalisti onkologije i radioterapije da su visoko kvalificirani stručnjaci koji da obavljaju svoju djelatnost najsloženijim liječenjem u zdravstvenim ustanovama tercijarne razine (kliničkim ustanovama) u suradnji sa specijalistima drugih specijalnosti. Nadalje, u važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine nekadašnje uže specijalizacije iz opće kirurgije i interne medicine (npr. abdominalna kirurgija, vaskulama kirurgija, gastroenterologija, endokrinologija i dijabetologija i dr.) da su propisane kao samostalne (osnovne) specijalizacije, usklađene s Direktivom i UEMS-om i upisane su u točki 5.1.3. Priloga V. Direktive. Dakle, samo manji broj specijalizacija da ima užu specijalizaciju i da se radi o uskim i specifičnim poslovima specijalista određene grane specijalizacije, za koje da je potreban nastavak usavršavanja od dvije godine. Specijalisti radioterapije i onkologije da ne provode liječenje pacijenata iz područja urologije kao ni iz uže specijalizacije urologije - urološke onkologije. Specijalisti radioterapije i onkologije da nemaju bazično znanje ni vještine specijalista urologije, a program specijalizacije da sadrži samo 7 dana usavršavanja iz urologije. Nadalje, da ističe kako tijekom staža iz urološke onkologije liječnik specijalist urologije ovladava kirurškim vještinama te sudjeluje u operacijskim zahvatima dok specijalist onkologije i radioterapije nema svojim programom specijalizacije predviđene operacije pa niti ne stječe kompetencije u operativnim zahvatima. Specijalizacija da posredno određuje i mjesto rada pa da specijalisti urologije rade na klinikama za urologiju, odjelima urologije i specijalističko konzilijarnim ambulantama urologije, dok specijalisti onkologije i radioterapije rade na klinikama za onkologiju i radioterapiju, odjelima onkologije i radioterapije te specijalističko konzilijarnim ambulantama onkologije i radioterapije. Nadalje, da je neosnovan navod tužitelja da je Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti lex specialis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine da uređuje grane specijalizacija, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija, način polaganja specijalističkog ispita, odnosno ispita uže specijalnosti i uvjete za ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstvene radnike koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža, temeljem čl. 139. st. 2. i čl. 140. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije da propisuje uvjete za priznavanje statusa uže specijalizacije temeljem čl. 142. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Također se pozvao i na pravno stajalište izneseno u presudi Upravnog suda u O. pod poslovnim brojem: 2 Usl-900/2021-7 od dana 21. prosinca 2021. Slijedom navedenog, da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja izneseni u tužbi.

5.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-07-2-2/2-21-4 od dana 5. ožujka 2021. ukinuto je rješenje Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-04-2-1/1-20-02 od dana 24. rujna 2020., a kojim rješenjem je d.. d.. s.. T. O. d. m. specijalistu radioterapije i onkologije, ovdje tužitelju, priznat status specijalista uže specijalizacije iz urološke onkologije.

6.              Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok daljnje dokaze nije izvodio budući su stranke predložile zaključenje raspravljanja jer se radi o pravnom pitanju.

7.              U sporu je održana rasprava dana 11. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, a na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8.              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.              Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10.              Člankom 181. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18; dalje: Zakona) propisano je da grane specijalizacije, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija te akreditacijskih područja utvrđuje pravilnikom ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora.

11.              Odredbom čl. 183. st. 3. Zakona propisano je kako standarde za prijam specijalizanata i način polaganja specijalističkog ispita odnosno ispita iz uže specijalizacije te za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža pravilnikom propisuje ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora.

12.              Iz odredbe čl. 184. st. 1. Zakona proizlazi da nakon uspješno završenog programa specijalizacije kandidat polaže specijalistički ispit pred ispitnom komisijom i stječe pravo na naziv specijalista određene specijalnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da nakon uspješno završenog programa iz uže specijalizacije kandidat polaže ispit pred ispitnom komisijom i stječe pravo na naziv područja uže specijalnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se iznimno od stavka 2. ovoga članka, status uže specijalizacije priznat pod mjerilima koje pravilnikom utvrđuje ministar, dok je stavkom 4. istog članka propisano da članove ispitne komisije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imenuje ministar iz redova priznatih stručnjaka određenih specijalnosti.

13.              Prema odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21; dalje: ZUP-a) dostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).

14.              U skladu s odredbom čl. 90. st. 1. ZUP-a dostava se stranci obavlja na adresu koja je naznačena u zahtjevu za pokretanje postupka, odnosno na adresu mjesta na kojem se stranka trenutačno nalazi.

15.              Sukladno odredbi čl. 129. ZUP-a nezakonito rješenje se može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu (st. 1.). U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja (st. 3.). U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke (st. 4.).

16.              Člankom 1. st. 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17, 89/17, 90/17, 91/17 i 100/18) propisano je da se tim Pravilnikom utvrđuju grane specijalizacija doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija, uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i doktori medicine koji obavljaju privatnu praksu za obavljanje specijalizacije, način provođenja specijalizacija i užih specijalizacija te način polaganja specijalističkog ispita.

17.              Odredbom čl. 3. st. 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisano je da je Popis specijalizacija iz stavka 1. toga članka tiskan u Prilogu I. toga Pravilnika i njegov je sastavni dio te da je pod brojem 30. navedena specijalizacija iz onkologije i radioterapije, a pod brojem 44. specijalizacija iz urologije.

18.              Iz Priloga br. II Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine proizlazi kako je istim propisan program specijalizacija i užih specijalizacija i to sukladno točki 44. uže specijalizacije urologije koja, između ostalih obuhvaća i specijalizaciju urološke onkologije kao nastavak usavršavanja specijalista urologije.

19.              Nadalje, sukladno odredbi čl. 1. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“, br. 3/18) propisano je da se tim Pravilnikom uređuje postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije (stavak 1.). Status specijalista iz uže specijalizacije može biti priznat samo iz jedne uže specijalizacije (st. 2.). Iznimno od st. 2. tog članka, specijalistima koji su stekli pravo na naziv područja uže specijalizacije, odnosno kojima je priznata uža specijalizacija, a koja je prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine osnovna specijalizacija, može se priznati druga uža specijalizacija (st. 3.). Druga uža specijalizacija može biti priznata i specijalistima iz uže specijalizacije kojima uža specijalizacija sukladno Pravilniku iz stavka 3. ovoga članka, nije temeljena na osnovnoj specijalizaciji (st. 4.).

21.              Prema odredbi članka 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije doktorima medicine specijalistima bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina može se, na temelju pribavljenih mišljenja iz članka 4. toga Pravilnika o njihovom radu na području uže specijalnosti, priznati status specijalista uže specijalizacije.

22.              U skladu s odredbom članka 5. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije zahtjev za stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije uz predočenje pisanih dokaza iz čl. 2., 3. i 4. toga Pravilnika, Ministarstvu zdravstva podnosi doktor medicine specijalist.

23.              Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/I-131-04/19-02/425 utvrđeno je: da je tužitelj d. d. s. T. O., d. m., specijalist radioterapije i onkologije, podnio tuženiku dana 24. travnja 2019. zahtjev za priznavanje statusa specijalista iz uže specijalizacije urološke onkologije nakon čega je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj zaposlenik Kliničkog bolničkog centra S. od 2000. godine te da je priložio prethodno pribavljeno pozitivno mišljenje neposredno nadređenog voditelja ustrojstvene jedinice Kliničkog bolničkog centra S. od dana 1. ožujka 2019., odluku stručnog vijeća Kliničkog bolničkog centra S. od dana 13. ožujka 2019. u kojoj tužitelj radi zadnjih deset godina, pozitivno mišljenje Hrvatskog onkološkog društva od dana 5. ožujka 2019. o radu specijalista na području uže specijalizacije; da je tužitelju d. d. s. T. O., d. m., specijalistu radioterapije i onkologije priznat status specijalista iz uže specijalizacije iz urološke onkologije rješenjem tuženika KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534- 04-2-1/1-20-02 od dana 24. rujna 2020. te da je navedeno rješenje ukinuto osporenim rješenjem tuženika.

24.              Najprije je potrebno istaći da stajalište tuženika, kako tužitelju nije moguće priznati status uže specijalizacije urološke onkologije kao specijalisti radioterapije i onkologije, na temelju odredbi Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije vezano za odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, jer isti ne predstavljaju takve pravne temelje, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud pa je tuženik pravilno postupio kada je poništio svoje ranije rješenje KLASA: UP/I-131-04/19-02/425, URBROJ: 534-04-2-1/1-20-02 od dana 24. rujna 2020.

25.              Naime, Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine nije propisana uža specijalizacija za specijalizaciju radioterapije i onkologije, stoga d. d. s. T. O. d. m. specijalistu radioterapije i onkologije, ovdje tužitelju, nisu mogla pripasti prava stjecanja statusa užeg specijaliste temeljem tog Pravilnika. Također, navedeno nije mogao steći niti Pravilnikom o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije obzirom da je odredbom čl. 2. toga Pravilnika propisano da istu mogu steći doktori medicine specijalisti bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina. Obzirom na navedeno, rješenjem od dana 24. rujna 2020. povrijeđen je materijalni propis, a kako je stranka tim ranijim rješenjem tuženika stekla prava, to je po prirodi upravne stvari i posljedicama ocijenjeno da, primjenom čl. 129. st. 3. ZUP-a, takvo rješenje valja ukinuti, a s kojim obrazloženjem osporenog rješenja se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

26.              Ujedno valja istaći da spisu tuženog tijela prileži dostavnica osporenog rješenja iz koje je vidljivo da je tužitelju predmetno rješenje dostavljeno na adresu njegovog radnog mjesta u Klinički bolnički centar S. dana 5. srpnja 2021., a čime je dostava izvršena sukladno odredbi čl. 90. st. 1. ZUP-a na adresu mjesta gdje se stranka trenutačno nalazi i koja je uostalom navedena u predmetnom zahtjevu od dana 26. travnja 2019. Obzirom da je tužitelj protiv osporenog rješenja pravovremeno dana 21. srpnja 2021. pokrenuo upravni spor, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZUS-a, to je, imajući u vidu naprijed navedeno, ocjena ovog Suda kako tužitelj nije oštećen u pravu na pokretanje upravnog spora.

27.              Dakle, ovaj Sud smatra kako je tuženik u upravnom postupku valjano utvrdio da nema pravne osnove za priznavanje tužitelju, specijalistu radioterapije i onkologije, statusa specijalista uže specijalizacije iz urološke onkologije, a sve to iz razloga što Prilogom br. II. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine za specijalizaciju radioterapije i onkologije nije propisana uža specijalizacija, dok je kao uža specijalizalizacija urologije propisana, između ostalih, upravo urološka onkologija, slijedom čega proizlazi da se uža specijalizacije iz urološke onkologije može priznati samo specijalistima urologije, a ne specijalistima radioterapije i onkologije, te je završena specijalizacija urologije uvjet za nastavak usavršavanja u toj užoj specijalnosti.

28.              Pri tome, odredba čl. 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije odnosi se samo na one doktore medicine specijaliste bez uže specijalizacije, koji se istom bave najmanje deset godina, glede kojih je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisana mogućnost uže specijalizacije, tako da nisu osnovane tvrdnje tužitelja kako je Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije poseban propis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, kada prvi regulira postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije, dok drugi regulira koja grana specijalizacije uopće može imati užu specijalizaciju.

29.              Stoga, navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu bili od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja te je, suprotno navodima tužitelja, tuženik donio u cijelosti pravilnu i zakonitu odluku.

30.              U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

31.              Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

32.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška (koji je zamjenik opunomoćenika tužitelja istaknuo na ročištu kod ovog Suda dana 11. veljače 2022.), valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.             

 

U Splitu, 18. veljače 2022.

 

     S U D A C

 

Sandra Ćoraš Gega

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

DN-a: 

-          opunomoćeniku tužitelja m. s. D. R., odvjetniku u S., H. v. ., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a uz zapisnik o objavi,

-          u spis

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.