Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA Pn-226/21 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz S., , OIB:
…, zastupan po pun. B. R. odvj. u S., protiv tuženika K.
B. C. S., S., ., OIB: …, zastupan po
pun. B. D. dipl. iur. i K. L. M. dipl. iur., radi naknade štete,
nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. prosinca 2021. god., u prisustvu
zamj. pun. tužitelja I. O. odvj. u S. i pun. tuženika K. L. M.
dipl. iur., dana 18. veljače 2022. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"-Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime naknade
neimovinske štete, iznos od 95.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 03.
lipnja 2014. godine, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
-Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime naknade
imovinske štete, iznos od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana
presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
-Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.“
Obrazloženje
Tužitelj je dana 28. srpnja 2014. god., podnio ovom sudu tužbu protiv
tuženika, u kojoj navodi da je dana 16. rujna 2011. god., zaprimljen na klinici za
kirurgiju KBC-a S., zbog ozljede prsta, te je odmah nakon pregleda od strane dr.
Mihalj pušten na kućnu njegu s uputom da stavlja hladne obloge i po potrebi se javi
svom liječniku.
Nakon što je prst dodatno otekao i požutio, javio se je svom liječniku budući je
trpio užasne bolove, te mu je liječnica napisala recept za Medazol/Klavocin i rekla da
ode u bolnicu ako ga i dalje bude tako boljelo.
Dana 18. rujna 2011.god., zaprimljen je putem hitnog prijema na Odjel za
plastičnu kirurgiju, radi flegmone lijevog kažiprsta, te je odmah operiran budući je
došlo do infekcije potkožnog tkiva.
Međutim, i nakon operacije su se počeli javljati bolovi, te je u razmacima od
nekolik dana još dva puta operiran.
Dana 30. rujna 2011. god., samoinicijativno je napustio KBC S. te otišao u
specijalnu bolnicu za kirurške, urološke i ortopedske bolesti Salus st, gdje mu je 07.
listopada 2011. god., amputirano pola lijevog kažiprsta.
Dr.sc. D. M. dr. med. spec. kirurg iz navedene specijalne bolnice je
pritom naveo da je amputacija bila jedini način da se spriječi daljnja infekcija prsta, te
da do iste ne bi ni došlo da se prilikom prvog prijema na klinici za kirurgiju KBC-a
Split, dana 16. rujna 2011. god., napravio klasičan kirurški zahvat kojim bi ulje iz
prsta izašlo. Isto tako, kao propust je navedena i činjenica da se prilikom operacije
vrh prsta nije otvarao, a što je također trebalo učiniti.
Iz navedenog je jasno da mu je zbog propusta za koji je nesumnjivo
odgovoran KBC S., nastala imovinska šteta na način da je u tom razdoblju morao
participirati u troškovima operacijskog zahvata i pregleda, radi čega potražuje iznos
od 10.000,00 kn.
Isto tako, s obzirom na pretrpljeni strah, boli, dužinu trajanja liječenja,
komplikacije nastale tijekom liječenja, i njegovu dob, potražuje i naknadu
neimovinske štete u iznosu od ukupno 95.000,00 kn, i to zbog pretrpljenog straha u
iznosu od 12.000,00 kn, fizičkih bolova koje je trpio u iznosu od 21.000,00 kn,
duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u proteklih 2 i pol godine, kao i
ubuduće, a s obzirom na zadobivene povrede, komplikacije pri liječenju, te njegovu
dob i dužinu trajanja liječenja, u iznosu od 25.000,00 kn, te naruženosti u iznosu od
37.000,00 kn.
Nadalje navodi da je dana 03. lipnja 2014. god., podnio tuženiku zahtjev za
naknadu štete. Međutim, tuženik do današnjeg dana nije odgovorio na njegov
zahtjev.
Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će
tuženika obvezati da mu na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od
95.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03. lipnja 2014. god.,
te na ime naknade imovinske štete iznos od 10.000,00 kn za zakonskom zateznom
kamatom koja teče od presuđenja, sve do isplate.
U odgovoru na tužbu od 19. siječnja 2016. god., tuženik navodi da u cijelosti
osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da su dana 16. 09.2011. god.,
djelatnici tuženika na Klinici za kirurgiju (Hitni kirurški prijem) zaprimili tužitelja i
obradili ga sukladno pravilima medicinske struke. Ustanovljeno je kako se radi o rani
drugog prsta koja nije zahtijevala nekrektomiju ni primarno šivanje obzirom na
vitalnost tkiva, te je ustanovljeno kako nema indikacije za incizijom obzirom na
odsutnost fluktuacije i znakova infekcije.
Stoga su neosnovani navodi tužbe kako je prilikom prvog prijema na Klinici za
kirurgiju KBC-a S., dana 16.09.2011. god., trebalo napraviti klasičan kirurški zahvat
kojim bi ulje iz prsta izašlo. Za takav zahvat nije bilo medicinskih indikacija. Naravno
da se stanje svake rane može pogoršati, ali to ne znači, a priori, da je došlo do
pogreške u liječenju, već se radi o u medicini poznatoj komplikaciji. Upravo je stoga
dana 16.09.2011. god., određeno i redovito previjanje kod nadležnog liječnika, te u
slučaju pogoršanja tegoba, javljanje nadležnom liječniku.
Tako je nažalost i kod tužitelja došlo do pogoršanja, te je dana 18.09.2011.
god., zaprimljen na Klinički odjel za plastičnu kirurgiju tuženika, gdje je istog dana i
operiran. Tijekom operacije "otvaran" je cijeli prst, pa tako i njegov vrh (izvršena je
cik-cak incizija volarne strane čitavog prsta od jagodice do korijena prsta uz otvaranje
tetive ovojnice). Stoga su neosnovani navodi iz tužbe kako je propust u činjenici da
se prilikom operacije vrh prsta nije otvarao. Vrh prsta se je otvarao i tijekom operacije
izvršene dana 18.09.2011. god., a i tijekom "čišćenja" prsta tj. rane u lokalnoj
anesteziji dana 23.09. i 27.09. 2011. godine.
Tužitelju je nakon operacije na Kliničkom odjelu za plastičnu kirurgiju, stanje
poboljšano, došlo je do smirivanja upalne komponente, te je u daljnjem liječenju
planiran rekonstrukcijski zahvat koji je i predočen tužitelju. Tužitelj je odbio taj
rekonstrukcijski zahvat, te je samoinicijativno, suprotno uputi liječnika, iako liječenje
nije bilo završeno, dana 30.09.2011. god., napustio bolnicu.
Šest dana kasnije, 06.10.2011. god., tužitelj se je javio u privatnu zdravstvenu
ustanovu Salus, očito zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Što se je događalo tih
šest dana (da li se je tužitelj negdje liječio) tuženiku nije poznato, a niti tužitelj to
navodi u tužbi, ali je nepobitna činjenica da se tužitelju stanje tijekom liječenja kod
tuženika poboljšalo, te da mu se je nakon odbijanja postupanja sukladno preporuci
liječnika tuženika, stanje pogoršalo. Šest dana je dug vremenski period u kojem
može doći do pogoršanja stanja rane.
Tuženik nadalje navodi da stoga ističe i prigovor isključive odgovornosti
tužitelja za nastanak štete, te predlaže da se od tužitelja zatraži podataka da li se je i
gdje liječio u periodu od 30.09. do 06.10. 2011. godine. Napominje kako je tužitelj
sukladno odredbi čl. 23 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, dužan poštivati upute liječnika,
a u suprotnom je osobno odgovoran za posljedice, citat: "Svaka osoba dužna je
svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti s odredbama ovog Zakona i uputama
doktora medicine i doktora stomatologije, i osobno je odgovorna zbog nepridržavanja
tih uputa."
Podredno i opreza radi, tuženik ističe da sve kada bi se i radilo o liječničkoj
pogrešci, a ne o medicinskoj komplikaciji, tužitelj ne bi imao pravo na naknadu
troškova liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi S.. Naime, tužitelj se je
odlučio za liječenje u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, iako se sukladno svojim
pravima iz čl. 18 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, mogao nastaviti
besplatno liječiti u bilo kojoj drugoj zdravstvenoj ustanovi unutar RH, koja ima
sklopljen ugovor sa HZZO-om (bolnice u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu itd.), stoga je
tužiteljev zahtjev za naknadu troškova liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi
svakako neosnovan.
Konačno, tuženik osporava i određivanje stope zateznih kamata kako je
zatraženo u tužbenom zahtjevu. Naime, počev od 01.08.2015. god., kada je stupio
na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (N.N.
78/15), izmijenjeno je određivanje stope zateznih kamata u korist dužnika, stoga
tužitelj neosnovano počev od 01.08.2015. god., potražuje zakonske zatezne kamate
po stopi koja se određuje za svako polugodište, u visini eskontne stope HNB-e koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane
za 5 postotnih poena.
U podnesku od 12. veljače 2016. god., tužitelj osporava navode iz odgovora
na tužbu. Ističe da je u razgovoru sa dežurnim liječnikom kod tuženika (dr. med. Ivan
Mihalj spec. opće kirurgije), naglasio kako mu je prilikom rada, u prst ubrizgano
kemijsko sredstvo, odnosno toksično ulje, a tužitelj je o toksičnosti tog sredstva imao
saznanja budući da svakodnevno radi s tim sredstvima. U daljnjem tijeku obrade je
dežurnom liječniku kod tuženika (dr. I. M.) sugerirao da se iz prsta ispusti
spomenuto toksično ulje, a na što se je liječnik oglušio smatravši to nepotrebnim, te
je uputio tužitelja na kućno liječenje, tj. da stavlja hladne obloge i javi se svom
liječniku opće prakse. Navodi da je postupio po uputi te se je obratio liječniku opće
prakse i stavljao hladne obloge, ali je u razdoblju od 16.11. do 18.11. 2011. god.,
došlo do teže komplikacije i nesnosnih bolova, pa se je 18.11.2011. god., ponovno
javio na Hitni kirurški prijem tuženika.
Prilikom drugog prijema tuženika na Odjelu za plastičnu kirurgiju, dr. med.
B. Š. navodi kako se tužitelj prima "radi operativnog liječenja flegmone
lijevog kažiprsta nastale kao posljedica injekcione ozljede uljem dva dana pred
prijem." Od važnosti je za istaknuti kako je tuženik učinio propust kod prvotne obrade
tužitelja, jer je pri uzimanju podataka od tužitelja zanemario tužiteljevu sugestiju da
se radi o toksičnom ulju. Tuženik uopće nije razmotrio kakav utjecaj na tužiteljev
organizam ima sadržaj kemijskog sredstva (toksičnog ulja) koje je ubrizgano u prst,
pa je netočno da se flegmona nije mogla predvidjeti, jer da je tuženik kod prve
obrade uzeo u obzir toksičnost kemijskog sredstva, izvršio bi čišćenje rane i ne bi
došlo do amputacije prsta. Dakle, da je obrada tužitelja prilikom prvog dolaska na
Hitni kirurški prijem napravljena u skladu s pravilima struke, na način da je uzeta u
obzir toksičnost ulja, svakako ne bi bilo potrebe za dodatnim čišćenjima, te bi se
prevenirala mogućnost infekcije. Tuženik u odgovoru na tužbu paušalno navodi da bi
drugačije zbrinjavanje bilo protivno pravilima struke, ali ne navodi razloge zbog kojih
bi drugačiji tretman bio protivan pravilima struke, i zbog čega drugačiji tretman ne bi
bio medicinski opravdan i učinkovit. Naime, i učinjeni liječnički tretman nije bio
učinkovit, jer je u konačnici liječenje kod tuženika dovelo do toga da je tužitelju
amputiran dio prsta.
Zaključno, tuženik je pri prvom prijemu tužitelja odabrao pogrešan način
liječenja za tužiteljevu ozljedu, pa je takav pogrešan odabir liječenja, kod tužitelja
imao za posljedicu komplikaciju u vidu upale potkožnog vezivnog tkiva koje je u
konačnici dovelo do teže posljedice, odnosno amputacije dijela kažiprsta lijeve šake.
Tužitelj nadalje ističe kako tuženik navodi da je nakon operacije izvršene
18.09.2011. god., došlo do smirivanja upalne komponente, te je planiran
rekonstrukcijski zahvat, a da je tužitelj odbio rekonstrukcijski zahvat, te 30.09.2011.
god., napustio liječenje kod tuženika iako liječenje nije dovršeno, pa da na tužitelja
pada isključiva odgovornost za nastanak štete. Međutim, tužitelj navodi da mu nije
predočen nikakav rekonstrukcijski zahvat, već se nadležni specijalist dr. Bojan
Štambuk izjasnio da ne zna što napraviti u konkretnom slučaju, što je kod tužitelja
izazvalo strah za vlastiti život, i na posljetku napuštanje liječenja kod tuženika, te
odlazak na liječenje kod drugog liječnika.
Navodi da se je prilikom napuštanja liječenja kod tuženika koristio pravima iz
Zakona o zaštiti prava pacijenata (N.N. 169/04, 37/08 – u daljnjem tekstu ZZP),
točnije odredbama iz čl. 6, kojom je propisano da "Pravo na suodlučivanje pacijenta
obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje
pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka", te čl. 10 kojim je
propisano da "Pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome
zdravstvenom stanju, sukladno odredbi čl. 8 st 1. ovoga Zakona."
Iz navedenog je jasno da ne postoji nikakva odgovornost za štetu na strani
tužitelja već se radi o klasičnoj liječničkoj pogrešci i nesavjesnom liječenju od strane
tuženika, što je u konačnici tužitelju uzrokovalo štetu.
Tužitelj navodi da je pored ostalih dokaza predložio i saslušanje svjedoka dr.
Bojana Štambuk, a isti dokaz je u odgovoru na tužbu predložio i tuženik. Navedeni
svjedok je izvodio operativne zahvate na tužitelju dok je tužitelj bio na liječenju kod
tuženika, pa je njegov iskaz od važnosti za ovaj postupak ponajprije u odnosu na
okolnosti vezane uz izvedene operativne zahvate i liječenje. Saslušanjem svjedoka
dr. Darka Mirkuš je neophodno za predmet spora budući je tužitelj kod navedenog
svjedoka zatražio drugo mišljenje sukladno odredbama ZPP-a, a nakon čega je dr.
Mikuš analizirajući postojeće stanje i prijašnji tijek liječenja, donio odluku da se
tužitelju amputira prst kako bi se spriječila teža posljedica,s toga je iskaz dr. Mikuša
potreban radi razjašnjenja okolnosti da li se ranijim postupcima i adekvatnijim
liječenjem mogla izbjeći šteta koja je tužitelju prouzročena.
Zaključno, tužitelj navodi da precizira svoj prijedlog za izvođenjem dokaza
vještačenjem po vještaku odgovarajuće medicinske struke, na način da predlaže
izvesti dokaz vještačenjem putem Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih
vještaka, Z., ,,,, i to po doktoru specijalistu plastične kirurgije.
Kod ovog suda je dana 11. svibnja 2016. god., zaprimljen dopis pozvanog
svjedoka dr. D. M., u kojem ovaj pozvani svjedok izvješćuje sud da nije u
mogućnosti pristupiti na raspravno ročište zakazano na dan 06. travnja 2016. god.,
radi poslovnih obveza. Ističe da obzirom na vrijeme proteklo od zbivanja u svezi sa
tužiteljem T. B., te velikog broja pacijenata koje je pregledao i liječio u
proteklom periodu, nije u mogućnosti biti svjedokom u ovom postupku, jer se zbivanja
navedenih u pozivu suda uopće ne sjeća. Stoga smatra da sud ne bi imao baš
nikakvih koristi od njegovog sudjelovanja kao svjedoka procesa optužbe.
Svjedok B. Š. u iskazu od 06. travnja 2016. god., navodi da u
svemu ostaje pri svojem pisanom očitovanju koje je dao dana 26. rujna 2014. godine.
Može kazati da se sjeća da je sporne prigode tužitelj doživio nezgodu uslijed uboda
određene injekcije negdje u području jagodice kažiprsta lijeve ruke, koji je po
njegovoj procjeni negdje na udaljenosti 1 cm od nokta. Tužitelju je obavio operacioni
zahvat dva dana nakon što se prvi puta javio kod tuženika na pregled, te može kazati
da je ovom prilikom učinjen rez od samog mjesta uboda pa gotovo do samog korijena
lijevoga kažiprsta unutarnjom stranom prsta. Tužitelj je potom zadržan na liječenju
kod tuženika, a nakon toga je rana čišćena u još dva navrata.
Na posebno pitanje navodi da je nakon operativnog zahvata i čišćenja, prst
tužitelja izgledao bolje, a nakon zahvata ga je zadržao na liječenju, jer se zapravo
radi o jednoj vrlo podmukloj i nepredvidljivoj bolesti, jer u početku vidite samo točkicu
od uboda, nakon čega se je uslijed djelovanja kemijskog sredstva koje je ušlo u prst
putem injekcije, prst tuženika inficirao. Nakon otprilike desetak dana nakon prvog
zahvata kada se je infekcija smirila, tužitelju je predložio provesti rekonstrukciju
jagodice prsta, jer je uslijed zahvata ista bila ogoljena, da bi tužitelj nakon toga
samoinicijativno napustio liječenje kod tuženika. Nakon toga više se nije vidio, a niti
čuo sa tužiteljem.
Na posebno pitanje navodi da se radi o nepredvidivoj i podmukloj bolesti kod
koje se u početku vidi samo točkica od uboda injekcije, a imajući u vidu činjenicu da
je toksični sadržaj ovom prilikom iscurio u prst tužitelja, može kazati kako smatra da
je ovaj operacioni zahvat trebalo napraviti odmah po prvom prijemu tužitelja na
pregled kod tuženika 16. rujna 2011. godine.
Posebno upitan navodi da bi imajući u vidu konkretnu ozljedu, rekonstrukcija
koju je namjeravao provesti, bila moguća nakon otprilike 2 tjedna od prvog zahvata.
Na daljnje pitanje navodi da tužitelju tijekom liječenja nije nikada spomenuo
mogućnost amputacije prsta, ali mora kazati da je tužitelj bio ekstremno nestrpljiva
osoba. Kako sam već kazao, planirana je rekonstrukcija, a ne amputacija prsta, a
teško je reći kakav bi bio ishod liječenja da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika.
Dakle, on ne može garantirati da bi se amputacija dijela prsta zasigurno izbjegla u
slučaju da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika i pridržavao se dobivenih uputa,
ali šanse su svakako postojale da se izbjegne ovakva mogućnost amputacije.
Na posebno pitanje navodi da bi planirana rekonstrukcija zasigurno bila
potrebna i u slučaju da je operacioni zahvat obavljen odmah prvoga dana kada se je
tužitelj javio na pregled kod tuženika.
Svjedok I. M. u iskazu od 31.svibnja 2016. god., a nakon što su mu
predočeni priloženi specijalistički nalaz KBC S. od 16. rujna 2011. god., i njegovo
očitovanje od 01. prosinca 2014. god., navodi da može potvrditi da je iste vlastoručno
sastavio. Sjeća se prvog pregleda kojega je obavio dana 16. rujna 2011. god., a sve
obzirom da ga je kasnije nakon što je tužitelju amputiran dio kažiprsta lijeve ruke, na
posao nazvala njegova supruga i optužila da ja kriv zbog ove amputacije. Tužitelja je
pregledao samo prvi puta dana 16. rujna 2011. god., te može kazati da se ne može
sjetiti njihovog razgovora, ali se sjeća da je prst tužitelja uredno izgledao, a na njemu
je bila vidljiva samo punktiformna ranica koja je izgledala kao ubod igle bez znakove
upale okolnog tkiva, tako da tada nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem.
Na posebno pitanje navodi da je u priloženom očitovanju izjavio da postojeća
rana nije zahtijevala nekrektomiju, a što znači da nije bilo potrebno odstranjivati mrtvo
tkivo, a naveo je i da nije bilo indikacije za incizijom, što znači da nije bilo potrebno
otvaranje prsta, odnosno da nije bio potreban rez. Kako je već kazao, tužitelja je
pregledao samo dana 16. rujna 2011. god., i nakon toga više nije kontaktirao sa
tužiteljem, a poznato mu je da je tužitelju dao upute za liječenje u slučaju pogoršanja
njegovog stanja, odnosno da se javi na pregled u slučaju bilo kakvog pogoršanja
stanja kažiprsta lijeve ruke.
Na posebno pitanje navodi da je kazao kako se ne sjeća njihovog razgovora,
pa se tako u ovaj čas ne može sjetiti da li je tužitelja pitao od čega potječe ubodna
rana na prstu lijeve ruke. Ne može se u ovaj čas sjetiti imena tužiteljeve supruge, a
ista ga je nazvala na hitnom prijemu HKP nedugo nakon što je tužitelju amputiran dio
prsta. Upravo zbog tog poziva kada ga je optuživala tužiteljeva supruga, ostao mu je
u sjećanju izgled tužiteljevog prsta, jer se je nakon toga preispitivao da li je u
konkretnom slučaju trebao drugačije postupiti, te može kazati kako ostaje pri tome da
je u datom trenutku poduzeo sve što je bilo neophodno poduzeti u konkretnom
slučaju.
Tijekom postupka je izveden dokaz medicinskim vještačenjem od strane
stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. S. D. dr. med. kirurg, kao člana
Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, Zagreb, Našička 20.
Imenovani stalni sudski vještak za kirurgiju u nalazu i mišljenju od 09.veljače
2017.god., navodi da je izvršen uvid u spis i pregledana sva medicinska
dokumentacija tužitelja rođ. 1984. god., dešnjak, po zanimanju tehničar za finu
mehaniku, visokog 180 cm, težak 80 kg, a koji je u štetnom događaju od 16. rujna
2011. god., zadobio prilikom rada ozljedu II prsta lijeve ruke. Nakon ozljeđivanja
prevežen je u KBC Split, gdje je pregledan od strane kirurga i postavljena dijagnoza:
VLC. digiti II man. sin. (gnječno rezna rana II prsta lijeve ruke).
Tužitelj je primljen u hitnu ambulantu, pregledan od strane kirurga i učinjena
toaleta rane, prevoj, hladni oblog lokalno i naručen plastičnom kirurgu (str. 25 spisa).
Dana 18. 09. 2018. god., ponovno dolazi na pregled u HS i nakon kliničkog pregleda
indiciran je prijem na Odjel plastične kirurgije zbog upale kažiprsta i razvoja flegmone
kažiprsta. Nakon kraće preoparativne pripreme uradio se op. zahvat u smislu
Brunerove incizije volarne strane kažiprsta, i nađe se nekroza (umiranje tkiva)
apikalnog segmenta. Nađe se gnojni sadržaj u tetivi vagine, te se uradi dodatna
toaleta, rane se ostave otvorene. Vrše se svakodnevna previjanja i kupke uz
antibiotsku terapiju, te se 23.09.2011. god., uradi dodatna nekrektomija apikalnog
dijela prsta. Usprkos svim naporima razvija se dalja progresija nekroze, te se učini
dorzalna dodatna incizija prsta. Nakon toga dolazi do oporavka i indicira se
reoperacija sa slobodnim režnjom sa tenara za pokrivanje defekta. Tužitelj
samovoljno uz potpis odlazi na dalji tretman u drugu ustanovu 30.09.2011. godine.
Tužitelj 6-7.10.2011. god., boravi u specijalnoj bolnici S., gdje je primljen
na dalje liječenje, te se nakon preoperativne obrade uradi amputacija (odstranjenje)
distalne i dijela srednje falange kažiprsta, a defekt se nadomjesti lokalnim režnjem.
Rani postoperativni tijek protiče uredno, te je otpušten kući s preporukom antibiotik
dalje i kontrola 10.10.2011. godine. Prema anamnestičkim podacima prilikom
pregleda dolazi u nekoliko navrata na previjanje u specijalnu bolnicu Sallusst, ali podataka o tome nema u spisu, niti ih tužitelj ima.
Kasnije se tužitelj nije javljao na kontrole kod liječnika specijalista. Na
bolovanju nije bio jer je privatnik, a raditi sa rukom nije mogao ukupno cca. 3 mjeseca
nakon što je rana sanirana u cijelosti i postignuta određena funkcija ostatka prsta. U
bolnicama je proveo ukupno 14 dana, imobilizaciju ruke nije imao.
Tužitelj je imao klinički pregled 08.02.2017. god., u KBC Z., Klinika za
kirurgiju. Dolazi u pratnji prijatelja, pokretan, kontaktibilan. Kod dolaska se žali na
smetnje pokretljivosti II prsta lijeve ruke, gubitak osjeta u ostatku II prsta lijeve ruke,
povremene trne i bolove u ostatku prsta. Osjeta nema u skorom cijelom dijelu ostatka
prsta, te ima ukočenost PIFa zgloba koji je u semifleksiji.
Amputacija učinjena u polovici srednje falange II prsta, te rana nakon
amputacije zarasla per secundam. Klinički nema osjeta, a veličina rane koja ide od
dorzalno prema volarno iznosi ukupno 8x1 – 1,5 cm. Dužina kažiprsta (ostatak) je 6
cm i kažiprst je u komparaciji sa zdravom rukom kraći za 3 cm. Pokreti u
metacarpofalangealnom zglobu uredni.
Iz medicinske dokumentacije i anamnestičkih podataka prilikom pregleda
tužitelja, može se tvrditi da je kod povređivanja tužitelja došlo do pucanja plastične
cijevi koja vodi iz kompresora u štrcaljku, te je zadobio punktiformnu ranu na vršku II
prsta lijeve ruke. Prema podacima tužitelja, rana je bila veličine oko 1 mm.
Sredstvo koje se je nalazilo u crijevu je ulje Valvoline HD ATF PRO (ulje za
kočnice), koje je vrlo toksično tj. djeluje destruktivno na tkiva, i nije dozvoljeno da
dođe u dodir sa sluznicama. U kontaktu sa kožom ulje treba uvijek isprati sa
sapunom. Najopasniji dio toksičnosti je benzen koji se nalazi u ulju prema
specifikaciji (str. 54 spisa) – (konzultacija sa institutom za toksikologiju u Zagrebu).
Kod pregleda je imao na uvid svu medicinsku dokumentaciju koju je citirao, i koja se
nalazi u spisu.
Imenovani vještak je mišljenja da je tužitelj nastradao prilikom rada sa uljem,
prilikom puknuća crijeva, te zadobio punktiformnu ranu na II prstu lijeve ruke. Odlazi
na pregled kirurgu u HP, te je učinjena toaleta rane (čišćenje rane dezinficijensima),
urađen RTG šake, preporučen hladni oblog i naručen na kontrolu po potrebi kod
plastičnog kirurga. Dolazi za 2 dana, te se vidi razvoj flegmone II prsta lijeve ruke, i
učini se incizija prsta, nekrektomija i primljen na bolničko liječenje. Uz antibiotsku
terapiju u dva navrata učinjene dodatne nekrektomije, te predložen plastično
rekonstruktivni zahvat u smislu uzimanja kožnog transplantata i modeliranje prsta, na
koju tužitelj nije pristao, i otišao u drugu medicinsku ustanovu, gdje mu je
06.10.2011. god., izvršena amputacija srednjeg članka kažiprsta. Rana cijelila per
secundam sa ostatkom velikog cikatričnog ožiljka.
Tužitelj je kao posljedicu ozljeđivanja imao jake bolove kumulativno ukupno 6
dana, koje je kopirao analgeticima, te kasnije ima srednje jake bolove kumulativno
(od povređivanja i rehabilitacije) 15 dana, te manje bolove zbog kojih povremeno
uzima analgetike mjesec dana. Kasniji bolovi ulaze u pojačane napore. Tužitelj je
imao nelagodu od same nesreće u vidu uzimanja analgetika, previjanja, antibiotika,
operativnog zahvata, rehabilitacije, RTG. snimanja, odlazaka liječnicima i sl. Tužitelj
je imao primarni jaki strah koliko je trajala sama nesreća, te kasnije ima jaki
sekundarni strah za svoje zdravlje i stanje, ukupno 6 dana (3 operativna zahvata),
srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta tijekom 30 dana. Kod tužitelja je
kao posljedica povređivanja i tegoba koje je imao kao posljedicu povređivanja, ostalo
nagrđenje srednjeg stupnja. Tužitelj je kao posljedicu ozljeđivanja zadobio tešku
tjelesnu povredu, te će s kirurške strane kao posljedicu ozljede povrede šake, morati
ulagati pojačane napore od 7%, ukupno realno u budućem životu.
Stalni sudski vještak za kirurgiju prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, u
dopuni vještva od 27. veljače 2017. god., navodi da je na zahtjev suda izvršen
ponovni uvid u spis, te može iskazati kao dopunu nalaza sljedećeg: činjenica je da se
tužitelj povrijedio sa uljem za kočnice motornih vozila koje je prema navodu pod
kompresijom ubrizgao u vršak prsta nehotice. Motorno ulje za kočione mehanizme je
tekuće i vrlo destruktivno tj. djeluje na tkiva u smislu nagrižanja i stvaranja nekroze
tkiva, ako je izloženo duljem djelovanju. Ulje sadrži benzen, iako u malom postotku,
koji je medicinski otrovan. U sigurnosno tehničkoj listi koja je dostupna na traženje, a
nalazi se u spisu na str. 54-61, nema podataka o liječenju u slučaju izloženosti na
djelovanje na kožu, niti na određena ljudska tkiva. Kod opisa načina upotrebe
preporuča se od strane proizvođača zaštitna oprema, kao i pranje ruke sapunom i
vodom. Kod zaštite očiju se propisuju zaštitne naočale koje dobro prijanjaju uz kožu,
za zaštitu ruku preporučuju se zaštitne rukavice od nitrilne ili butilne gume, odijelo
koje prekriva cijelo tijelo i stopala. Podataka od slučaju unosa tekućine u tkivo tijela
nema.
Liječnik tj. mlađi kirurg koji je izvršio prvi pregled tijekom svoje edukacije
nikada nije upoznat sa dijelom toksičnog djelovanja određene tekućine, niti je može
znati. Činjenica je da je tužitelj imao manju ranu na prstu, koju je medicinski očistio i
previo te dodatno radi zaštite od infekcije, ordinirao antibiotik. To je u cijelosti sa
pravilima struke. On nije upoznat sa samim sredstvom, zna i vidi da se radi o
kontaminiranom ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva,
ne zna niti može znati.
Sav dalji tijek liječenja, kao i postupci koji su urađeni, u pravilu su sa
medicinskom strukom i praskom. Kolega koji je 2 dana kasnije pregledao tužitelja je
indicirao operativni zahvat, jer je usprkos ordiniranom antibiotiku došlo do razvoja
flegmone prsta (upalne i kemijske reakcije), te bila indicirana incizija i čišćenje prsta.
Odluka koja je tužitelju predložena, a kasniji tijek liječenja u pokušaju
spašavanja prsta je medicinski i stručno opravdana, a odluka tužitelja da otiđe u
drugu ustanovu gdje mu je izvršena amputacija prsta, njegovo je pravo i tu tuženik
nije imao nikakvog utjecaja. Pitanje kako bi izgledao sam prst i njegova
funkcionalnost je upitna, i nitko ne može tvrditi da bi funkcija tog prsta bila cjelovita i u
potpunosti medicinski prihvatljiva.
Vještak navodi da na poseban upit da li je kod tužitelja liječenje provedeno po
pravilima struke, tvrdi da jeste. Greške nisu učinjene u nijednom dijelu liječenja, a
sam tijek bolesti je posljedica samoozljeđivanja tužitelja i njegova nepažnja. Tijek
bolesti je takav da liječnik nije bio u mogućnosti procijeniti niti znati sam tijek
ozljeđivanja, a postupci koje je učinio po pravilima su struke.
Tužitelj u podnesku od 27. ožujka 2017. god., prigovara dopuni nalaza i
mišljenja imenovanog sudskog vještaka, i to u dijelu u kojem navodi da liječnik koji je
izvršio prvi pregled, tijekom svoje edukacije nikada nije upoznat sa dijelom toksičnog
djelovanja određene tekućine, niti je može znati, te u nastavku, gdje vještak navodi
da taj liječnik nije upoznat sa samim sredstvom, da zna i vidi da se radi o
kontaminiranom ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva,
ne zna niti može znati.
Naime, najprije se postavlja pitanje na temelju čega je sudski vještak zaključio
da liječnik koji je izvršio prvi pregled, nije bio upoznat sa sredstvom kojim je bio
ubode tužitelj, budući da takvo nešto nije razvidno iz medicinske dokumentacije.
Štoviše, sam dr. M. koji je vršio taj prvi pregled, izjavio je na ročištu kod ovog
suda dana 31.svibnja 2016. god., da se ne sjeća da li je pitao tužitelja od čega otječe
ubodna rana.
Nadalje, tužitelj ističe da je mišljenje sudskog vještaka u suprotnosti i sa
iskazom dr. Š. koji je liječio tužitelja nakon prvog pregleda, budući je isti na
ročištu kod ovog suda dana 06. travnja 2016. god., izjavio da je operacijski zahvat
trebalo napraviti odmah na prvom prijemu tužitelja 16.09. 2011. godine.
Tužitelj navodi da je zaista nevjerojatno da sudski vještak opravdava postupak
liječenja od strane dr. M. iz razloga jer isti nije upoznat s toksičnim djelovanjem
ubrizganog ulja. Naime, pravila medicinske struke, između ostalog liječnicima nalažu
uzimanje anamnestičkih podataka, budući je to jedan od osnovnih preduvjeta za
postavljanje dijagnoze i daljnji tijek liječenja. Ali ne samo da pravila struke nalažu
liječniku uzimanje anamneze, već je i životno i logično da liječnik nakon što vidi
ubodnu ranu, upita pacijenta kako je došlo do uboda i s čime je uboden.
U konkretnom slučaju je tužitelj u razgovoru sa dežurnim liječnikom kod
tuženika (dr.med. I. M.), naglasio kako mu je prilikom rada, u prst ubrizgano
kemijsko sredstvo, odnosno, toksično ulje, a tužitelj je o toksičnosti tog sredstva imao
saznanja budući da svakodnevno radi s tim sredstvima. Međutim, sve da se i uzme
da liječnik nije znao da je ubrizgano ulje bilo toksično, postavlja se hipotetsko pitanje
kako bi taj isti liječnik postupio u situaciji da mu na hitan prijem dođe pacijent s
ugrizom zmije. Da li bi liječnik, u slučaju da pacijent ne zna je li zmija koja ga je
ugrizla otrovna, dao pacijentu protuotrov, ili bi jednostavno pregledom same rane
zaključio da to nije potrebno. Vodeći se ovakvim stajalištem i mišljenjem sudskog
vještaka, za zaključiti je da liječnik u opisanoj situaciji ne bi bio dužan dati pacijentu
protuotrov, budući ne zna da li je riječ o ugrizu otrovne zmije.
Naposljetku, sudski vještak bi se trebao posebno očitovati na pitanje koji su
očekivani simptomi kod ubrizgavanja kemijskog sredstva, u ovom slučaju ulja, te da li
su anamnestički podaci na prvom pregledu uzeti i zabilježeni u skladu sa pravilima
struke (koja pitanja liječnik postavlja pacijentu kad su u pitanju ubodne rane, što je
zabilježeno u prvom nalazu).
Radi navedenog, tužitelj je predložio da sud pozove imenovanog vještaka na sljedeće ročište, kako bi se usmeno očitovao na njegove istaknute prigovore.
Stalni sudski vještak za kirurgiju prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, u
dopuni vještva pred Općinskim građanskim sudom u Z., dana 19. siječnja
2018. god., u odnosu na prigovore tužitelja navodi da ostaje i dalje pri mišljenju da
liječnik koji je prvi pregledao tužitelja nije upoznat sa vrstom povrede koju je zadobio.
Tijekom edukacije liječnika opće medicine tj. studenata, kao i kasnije specijalizacije i
subspecijalizacije, liječnici ni na jednom fakultetu medicine ne uče i nisu upoznati sa
vrstama i načinom djelovanja određenih toksičnih tvari na ljudsko tkivo. Kada je dobio
ovaj spis trebalo mu je 2 dana da u Z. nađe osobu (inženjera kemije koji se
bavi toksikologijom), koji mu je dao podatke o sredstvu (kojim je tužitelj nastradao).
Radi se o ulju za kočnice (sredstvo koje je izrazito toksično), tako da ovo sredstvo
uništava lak na automobilu ako kapne na njega, i vrlo je velikog postotka PH tj.
izrazito je kiselo sredstvo, i u upotrebi tog sredstva jasno stoji način upotrebe i
prevencije koje radnik sa takvim sredstvom mora imati tj. mora biti zaštićen od
ozljeđivanja sa samom tekućinom. Kako je tužitelj nastradao nije mu točno poznato,
niti je to iz dokumentacije vidljivo. Navodno je puknula guma i njemu uletjela tekućina
u tkivo. Vjerojatno je bila pod visokim tlakom ili nešto slično, jer pravilo je da prilikom
rada sa takvim sredstvima, kiselinama, lužinama i slično, radnici moraju biti zaštićeni
sa rukavicama, odnosno imati posebno odijelo u kojem to rade da ne bi došlo do
ozljeđivanja. Kolega koji je vršio prvi pregled je vidio malu kao točkica ranu i ništa
više. On nije mogao znati u koju dubinu je tekućina prodrla, a niti je imao na uvidu
podatke koji su kasnije dostavljeni o materijalu odnosno tekućini koja je izazvala
nesreću. On je po pravilima struke izvršio toaletu rane (čišćenje rane) sa klasičnim
sredstvima koje upotrebljavamo (idealno bi bilo da je imao lužnatu otopinu), što je
vjerojatno i učinio (tekući sapun ili slično), ranu je previo, te naručio tužitelja na
kontrolu. To bi učinile praktički sve kolege u službi koji se nađu u takvom slučaju. Da
je znao da se radi o tako toksičnom sredstvu, sigurno bi učinio inciziju (otvorio ranu),
što je slučaj kod trovanja od otrova ili sličnih teških otrovnih sredstava, kao metoda
prevencije same infekcije. To je način liječenja kod svih takvih rana i to je apsolutno
po pitanju struke sigurno točno. Da se razvije infekcija kod malih rana razmjerno je
iznimno često, međutim, mi ne možemo tu govoriti da se radi o pravoj infekciji, već se
radi o nekrozi tj. umiranju tkiva. Umiranje tkiva ne može se spriječiti sa davanjem
antibiotika što je svima poznato, već se mora ekscidirati tj. sve nekrotično tkivo se
mora odstraniti (vrlo slično nastanaku povrede kod brzih metaka). Sigurno da liječnik
koji to prvi put vidi nije upoznat i ne može biti upoznat, a niti to uči i ne može se uzeti
kao greška liječnika. Kasniji tijek liječenja koji je učinjen tj. otvorena rana, izvršena
nekrektomija je po pravilima struke. Tužitelju je preporučen operativni zahvat u
smislu pokušaja transplantacije tetive da nadomjesti odumrlu tetivu sa drugom
tetivom, da se dobije funkcija ostatka prsta, a na što tužitelj nije pristao, već je
samovoljno napustio bolnicu. Nakon što se javio u drugu ustanovu preporučena i
učinjena mu je amputacija prsta, i kao takav je ostao invaliditet i sve ostale tegobe
kao što sam naveo u svom nalazu. Stoga ostajem u cijelosti kod svojega nalaza i
mišljenja.
Na pitanje temeljem čega je zaključio da liječnik koji je izvršio prvi pregled nije
bio upoznat sa sredstvom kojim je tužitelj uboden, vještak odgovara: "Liječnik
koji je izvršio prvi pregled bio je upoznat s nazivom tekućine odnosno ulja kojim je bio
povrijeđen prst tužitelja. To u principu ne znači ništa, jer liječnici na medicinskom
fakultetu kod nas i u svijetu ne uče vrste niti sastav kemikalija, što sam već naveo."
Na pitanje da li je liječnik koji je prvi put pregledao tužitelja uzeo anamnestičke
podatke od tužitelja, vještak odgovara: „Mislim da da. Strana 25 spisa 16.09.2011.g.,
stoji gniječno - rezna rana drugog prsta lijeve ruke, učinjena RTG obrada, izvršena
toaleta rane, previjanje, preporučeno hladni oblozi lokalno, kontrola plastičnog
kirurga, nečitko. Anamnestički podatak u smislu načina ozljede i tekućine ne postoji."
Na pitanje koja je uobičajena praksa postavljanja dijagnoze i da li je to
uzimanje anamnestičkih podataka od pacijenta, vještak odgovara: "Nakon pozdrava
liječnika i pacijenta slijedi pitanje što se dogodilo tj. bolesnik u ovom slučaju tužitelj
daje podatak kako je nastradao. To se zove anamneza. Slijedi obrada u smislu
dijagnoze (RTG snimanje, previjanje, itd.) i nakon toga zaključak o daljnjem liječenju i
potrebe kontrole (kod koga i kada)."
Na pitanje koji su očekivani simptomi kod ubrizgavanja kemijskog sredstva u ljudsko tkivo, vještak odgovara: "Vrlo različiti, ovisi o vrsti kemijskog sredstva."
Na pitanje koliko je potrebno tkivu da odumre kod ovakve ozljede, vještak
odgovara: "Prvo ovisi o tekućini kojom je nastradao, a u ovom slučaju vrlo brzo, jer
se radi o vrlo kompleksnom spoju razmjerno PH, vrlo kiseli kao što sam naveo i koji
je u zatvorenom prostoru doveo do toga oštećenja praktično nakon 24 sata. Loša
strana samopovređivanja je što je došlo do područja tetivne ovojnice i tetive, jer taj
dio je slabo prokrvljen i vrlo je osjetljiv na oštećenja."
Na pitanje da li se operativnim zahvatom kod prvog pregleda kojim bi se ulje
ispustilo ili izvuklo iz prsta tužitelja, mogla spriječiti nastala šteta, vještak odgovara:
"Na to ne mogu točno odgovoriti, ali mogu reći slijedeće, ne radi se o velikoj količini
ulja, to je bila količina 1-2 kapi jer bi se vidjelo na RTG snimci da je bila veća količina.
Da je kojom srećom napravljena incizija tj. da je rana otvorena i da je isprana sa
sapunom ili nečim sličnim, bilo bi veće mogućnosti da je tetiva ostala čitava, ali to
nitko ne može garantirati."
Na pitanje u slučaju da tužitelj nije odbio operaciju koju mu je ponudio tuženik i
da je ista izvršena, da li bi oštećenje zdravlja tužitelja bilo manje, vještak odgovara:
"Hipotetski možda jer amputacija je zadnji dio koji se radi kada su sve mogućnosti
iscrpljene i nema više šanse za oporavak."
Na pitanje da li je činjenica da je vrijeme od trenutka kad je tužitelj odbio
operaciju kod tuženika, do trenutka kad se javio u drugu ustanovu, utjecala na
potrebu da se amputira prst, a prošlo je 6 dana, vještak odgovara: "Hipotetski da, to
ne mogu tvrditi, ali čim ranije da je operacija učinjena, bilo bi šanse da se prst
sačuva."
Tužitelj u podnesku od 13. ožujka 2018.god., navodi da je imenovani sudski
vještak u dopuni vještva, na posebno pitanje, između ostalog naveo da misli kako je
liječnik na prvom pregledu uzeo od tužitelja anamnestičke podatke, dok u nastavku
navodi da anamnestički podatak o načinu ozljede i ubrizgane tekućine, ne postoji. Iz
navedenog je više nego jasno kako je mišljenje sudskog vještaka u proturječnosti
samo sa sobom, te da sudski vještak niti u dopunskom nalazu i mišljenju, te obrani
nalaza i mišljenja s ročišta od 19.01.2018. god., nije otklonio prigovore iz njegovog
podneska od 27. ožujka 2017. godine.
Ne samo da se je vještak kontradiktorno očitovao o uzimanju anamnestičkih
podataka, već je dao i nejasno i nepotpuno mišljenje o tome je li liječnik bio upoznat
sa sredstvom koje je ubrizgano u tužiteljev prst. Naime, u dopunskom nalazu i
mišljenju, vještak je naveo kako liječnik nije bio upoznat sa samim sredstvom, dok je
na predmetnom ročištu izjavio da je liječnik bio upoznat s nazivom tekućine, odnosno
ulja, što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije koju je vještak imao na
raspolaganju prilikom izrade nalaza i mišljenja, pa se očigledno radi o podatku kojeg
je vještak izmislio, i iz nepoznatog razloga iskazivao pristrano i netočno, iako je
sukladno pozitivnim propisima pozvan na nepristranost i objektivno mišljenje.
Nadalje, vještak je na predmetnom ročištu ponovno pokušao ekskulpirati
liječnika koji je vršio pregled, mišljenjem da činjenica što je liječnik bio upoznat s
nazivom sredstva koje je ubrizgano u tužiteljev prst, ne znači ništa jer liječnici na
medicinskom fakultetu ne uče vrste niti sastav kemikalija. Takvo mišljenje je potpuno
neživotno i nelogično. Tužitelj se pita je li možda sam tužitelj trebao istražiti ili
"izguglati" na internetu podatke o učincima ubrizgavanja kemijskog sredstva u ljudsko
tkivo, pa o tome obavijestiti liječnika, ili je liječnik bio dužan poduzeti sve mjere, i to
uzeti podatak o toksičnom sredstvu, provjeriti djelovanje navedenog sredstva na
tkivo, posavjetovati se sa iskusnijim kolegama, ukratko, učiniti sve logične i životne
korake kako bi se spriječila moguća infekcija, odnosno odumiranje tkiva. U tom
kontekstu je tužitelj već postavio hipotetsko pitanje sudskom vještaku, na koje isti nije
dao odgovor, a to je kako bi taj isti liječnik postupio u situaciji da mu na hitan prijem
dođe pacijent sa ugrizom zmije. Bi li liječnik u slučaju da pacijent ne zna je li zmija
koja ga je ugrizla otrovna, dao pacijentu protuotrov, ili bi jednostavno pregledom
same rane zaključio da to nije potrebno, ili bi se u konačnici pravdao da na
medicinskom fakultetu ne uči o zmijama, već da je to u domeni veterinara.
Radi svega navedenog, tužitelj je predložio da se zatraži mišljenje drugog
stalnog sudskog vještaka po izboru suda.
Raspravnim rješenjem od 27. rujna 2018. god., odlučeno je izvesti dokaz
medicinskim vještačenjem od strane stručnog tima Medicinskog fakulteta Sveučilišta
u O., koji u Sudsko – Medicinskom vještačenju (kirurg), po prof.dr.sc. V.
Š. dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist
traumatologije od 22. listopada 2019. godine, navodi da je na zahtjev Povjerenstva
za sudsko-medicinska vještačenja, obavio medicinsko vještačenje posljedica
ozljeđivanja kod tužitelja. Predmet vještačenja je ozljeda lijevog kažiprsta, koja je
prema podacima tužitelja zadobivena na radnom mjestu u tvrtki A. t
d.o.o., dana 16. rujna 2011. god, oko podneva, kada mu je tanki mlaz komprimirane
uljne tekućine iz napuklog crijeva, kroz zaštitnu rukavicu načinio igličastu ubodnu
radnicu u predjelu jagodice lijevog kažiprsta. Vještak potom navodi priloženu
medicinsku dokumentaciju na temelju koje je obavio vještačenje.
Nadalje ističe da je tužitelj temeljem medicinske i druge dokumentacije iz
sudskog spisa, u spornoj ozljedi na radnom mjestu zadobio ozljedu lijevog kažiprsta:
Točkasta ubodna rana jagodice lijevog kažiprsta. Zbog prirode, mehanizma i načina
ozljeđivanja opisanog u dokumentaciji sudskog spisa i anamnestičkim podacima od
tužitelja, dobivenim na kliničkom pregledu sudsko-medicinskih vještaka Medicinskog
fakulteta u O., dana 27.rujna 2019. god., liječenje sporne ozljede u konačnici je
završilo amputacijom dijela lijevog kažiprsta na razini srednjeg članka, što predstavlja
tešku tjelesnu ozljedu.
U preslici Specijalističkog nalaza Hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju
KBC S. od 16. rujna 2011. god., br. protokola 26358/11 s pečatom doktora
medicine Ivana Mihalj, zabilježeno je da je kod tužitelja ordinirajući liječnik proveo
rendgensku dijagnostiku, nakon kliničkog pregleda postavio dijagnozu Razderno-
nagnječna rana 2. prsta lijeve šake, učinio toaletu i prijevoj rane, preporučio hladne
obloge na lijevi kažiprst, te kontrolu plastičnog kirurga po potrebi.
Iz prijepisa nalaza iz protokola Hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju
KBC S. od 06. ožujka 2012. god., potpisan od strane predstojnika Klinike
prof.dr.sc. V. R., zabilježeno je da je tužitelj evidentiran dana
16.09.2011. god., u 15,35 sati, u knjizi kirurškog protokola pod red.br. 26358/11,
zbog radne nezgode, da je proveden hitan postupak, rendgenska obrada,
postavljena dijagnoza: Razderno-nagnječna rana II prsta lijeve šake, te učinjen
prijevoj i date upute od strane doktora medicine Mihalj. U prijepisu iz protokola nema
drugih podataka o liječenju.
Iz preslike liječničkog nalaza specijaliste opće kirurgije i subspecijaliste
plastične kirurgije B. Š. s Hitnog prijama K. K. S., HP 12471 bez
naznačenog nadnevka pregleda, vidljivo je da je tužitelj zaprimljen na Klinički odjel za
plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju KBC S. pod dijagnozom Phlegmona
(lokalna upalna infekcija) kažiprsta, Točkasta ubodna ranica, da je pri prijemu dobio
antitetaničku profilaksu, te da je određena prijeoperacijska laboratorijska dijagnostika
i elektrokardiogram – snimanje srca (str. 25 sudskog spisa). U liječničkog anamnezi i
statusu pacijenta na str. 27 sudskog spisa (nalaz je bez pečata ustanove, Bojan
Štambuk je tiskan kao ordinirajući liječnik ali bez faksimila i vlastoručnog potpisa),
navedeno je da se pacijent prima radi operacijskog liječenja upalne infekcije lijevog
kažiprsta nastale kao posljedica točkaste injekcione ozljede uljem dva dana pred
prijem, a da se u lokalnom statusu radi o upalnoj infekciji lijevog kažiprsta sa ulaznom
ubodnom točkastom ranom u području jagodice lijevog kažiprsta.
Iz Otpusnog pisma Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za
kirurgiju KBC S., matični broj 45337/11 od 30. rujna 2011. god., vidljivo je da je
tužitelj putem hitnog prijema zaprimljen na Odjel za plastičnu kirurgiju i opekline zbog
flegmone lijevog kažiprsta "nastale kao posljedica injekcione ozljede uljem dva dana
pred prijem", da je pri prijemu dobio antitetaničku zaštitu, te da je s kliničkog
stacionarnog liječenja otpušten 30.09.2011. god., pod dijagnozom Upalna infekcija
tetiva lijevog kažiprsta poslije ubodne točkaste rane (Panaritium tendinorum indicis
lat. sin post vulnust pro injectione). Laboratorijski upalni parametri pri prijemu na
stacionarno liječenje su bili uredni. Tijekom bolničkog liječenja tužitelj je 18.rujna
2011. god., prvi put operiran u općoj anesteziji, kada je učinjena tzv. Brunerova Z
incizija s dlanske strane lijevog kažiprsta od jagodice do njegove baze, pri čemu je
odstranjena manja količina odumrlog tkiva u predjelu jagodice kažiprsta, a nakon
otvaranja tetivnih ovojnica "dobije se određena količina gnojnog sadržaja iz tetivnog
kanala", rana je obilno isprana i ostavljena otvorena. Uključena je antimikrobna
intravenska terapija, niskomolekularni heparin i kupke u povidonu prvih nekoliko
dana. Dana 23. rujna 2011. god., učinjen je drugi operacijski zahvat u lokalnoj
anesteziji kada je na jagodici i na drugim dijelovima rane odstranjeno novonastalo
nekrotično tkivo. Zbog i dalje prisutnog otoka nadlane strane lijevog kažiprsta, dana
27. rujna 2011. god., u lokalnoj anesteziji je učinjeno dodatno odstranjenje odumrlog
tkiva lijevog kažiprsta, i nova incizija na njegovoj nadlanoj strani. Nakon trećeg
operacijskog zahvata klinički nalaz na lijevom kažiprstu je pokazao poboljšanje, te se
za 03. listopada 2011. god., planirao rekonstrukcijski operacijski zahvat u smislu
pokrivanja defekta lokalnim dlanskim kožnim režnjem. Pacijent je međutim, dana 30.
rujna 2011. god., samoinicijativno i uz vlastoručni potpis napustio bolničko liječenje
zbog odlaska u drugu zdravstvenu ustanovu. U Otpusnom pismu nema preporuke za
nastavak liječenja.
Dana 06. listopada 2011. god., tužitelj je zaprimljen u Specijalnu bolnicu za
kirurgiju, urologiju i ortopediju Salusst, radi "nastavka liječenja toksične gangrene
lijevog kažiprsta", s kliničkim opisom da se radi o suhoj gangreni koja zahvaća
polovicu srednjeg, i cijeli zadnji članak lijevog kažiprsta, te da nema znakova
progresije upalnog procesa. Istoga dana u općoj anesteziji učinjena je amputacija
distalnog članka lijevog kažiprsta uz rekonstrukciju bataljka lokalnim kožnim režnjem.
Idućeg dana 07. listopada 2011. god., otpušen je na kućno liječenje uz preporuku da
uzima Klavax 2 x 1.o gram kroz pet dana, i da se javi na kontrolni pregled 10.
listopada 2011. godine.
U Očitovanju na predtužbeni zahtjev za naknadom štete Pravnoj službi KBC
Split od 01. prosinca 2014. god., I. M. spec. opće kirurgije navodi da je pri
prvom pregledu od 16. rujna 2011. god., ustanovio da se radi o rani drugog prsta
lijeve šake koja nije zahtijevala nekrektomiju ni primarno šivanje s obzirom na
vitalnost tkiva, da je smatrao kako nije bilo indikacije za incizijom s obzirom na
odsutnost fluktuacije i znakova infekcije, da rendgenskom obradom nije
dijagnosticirana koštana trauma, i da je učinjena toaleta i prijevoj, nakon čega je
ozljeđenik dobio upute da provjeri antitetaničku zaštitu, da se redovito previja kod
nadležnog liječnika, te da se u slučaju pogoršanje tegoba javi odmah nadležnom
liječniku.
U Očitovanju B. Š. specijaliste opće i subspecijaliste plastične
kirurgije Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju KBC S.
od 26. rujna 2014. god., koji je 30. rujna 2011. god., potpisao Otpusno pismo,
navedeno je da je tužitelj zadobio injekcijsku ozljedu jagodice lijevog kažiprsta
kemijskim sredstvom (ulje) dana 16. rujna 2011. god., te da je nakon obrade na HKP
u smislu toalete rane i obloga antiseptikom, pušten kući na daljnji tretman obiteljskog
liječnika. Dana 18. rujna 2011. godine se zbog razvoja manifestne upale čitavog
prsta hitno šalje na HP K. službujućem plastičnom kirurgu Kliničkog odjela za
plastičnu kirurgiju, gdje je istoga dana i operiran u OET anesteziji u operacijskoj sali.
Tada je izvršena standardna cik-cak incizija volarne strane čitavog prsta od jagodice
do korijena prsta uz otvaranje tetivne ovojnice istog. Pacijent je parenteralno tretiran
antibioticima uz svakodnevna previjanja. S obzirom da se radilo o učinku kemijskog
sredstva, bilo je neophodno dodatno čišćenje prsta, što je i izvršeno u dva navrata,
23. i 27. rujna 2011. god., u lokalnoj anesteziji. Kod pacijenta je po smirivanju upalne
komponente bio planiran rekonstrukcijski zahvat, koji mu je i predočen, no iz
nepoznatih razloga pacijent samoinicijativno napušta KBC Split 30. rujna 2011. god.,
radi odlaska u drugu zdravstvenu ustanovu.
Na glavnoj raspravi od 06. travnja 2016. god., izveden je dokaz saslušanjem
svjedoka B. Š. spec. kirurga, koji na posebno pitanje suda izjavljuje
„…obzirom da sam već kazao da se radi o nepredvidivoj i podmukloj bolesti kod koje
se u početku vidi samo točkica od uboda injekcije, a imajuću u vidu činjenicu da je
toksični sadržaj ovom prilikom iscurio u prst tužitelja, mogu kazati kako smatram da
je ovaj operacioni zahvat trebalo napraviti odmah po prvom prijemu tužitelja na
pregled kod tuženika 16. rujna 2011. godine.“
Na glavnoj raspravi od 31. svibnja 2016. god., izveden je dokaze saslušanjem
svjedoka I. M. dr. medicine, koji je 16. rujna 2011. god., prvi pregledao
tužitelja, i koji iskazuje da se sjeća "da je prst tužitelja uredno izgledao a na njemu je
bila vidljiva samo punktiformna ranica koja je izgledala kao ubod igle bez znakova
upale okolnog tkiva, tako da tada nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem."
Tužitelj se je odazvao kliničkom pregledu vještaka Medicinskog fakulteta u
O., dana 27. rujna 2019. godine. Uz opis nastanka ozljede 16. rujna 2011. god.,
navodi da se je pola sata poslije ozljeđivanja javio liječniku u KBC S., pri čemu
opisuje da je imao jake bolove u lijevom kažiprstu koji je bio otečen i "žute boje".
Prigodom ozljeđivanja je imao zaštitne rukavice, a ozljeda je nastala na način da je
došlo do pucanja plastične cijevi u kojoj je pod tlakom komprimirano ulje, i koja spaja
kompresor i štrcaljku. Zbog pucanja plastične cijevi, tanki mlaz ulja (Valvoline HD
ATF PRO-ulje za kočnice pod tlakom) mu je načinio igličastu ranu na jagodici lijevog
kažiprsta promjera oko jednog milimetra. Nakon obavljenog pregleda u KBC S.,
javio se sutra dan svome liječniku koji mu je propisao antibiotike. Za razdoblje od 01.
do 05. listopada 2011. god., te u razdoblju poslije 07. listopada 2011. god., tužitelj sa
sobom nema dokumentaciju o liječenju sporne ozljede, a navodi da mu rendgenske
slike lijevog kažiprsta nisu dostupne. Prema njegovu iskazu je nekoliko puta dolazio
na previjanje u specijalnu bolnicu S., a kasnije se nije javljao na liječničke
kontrole, niti je koristio bolovanje jer je bio privatnik. Desna ruka je kod tužitelja
dominantna. Glede ostalih posljedica spornog ozljeđivanja navodi smetnje zbog
"ukočenosti" preostalog bataljka lijevog kažiprsta koji osjeti kao strano tijelo, u njemu
nema osjeta, hvat predmeta lijevom šakom mu je oslabljen i "nespretan", ispadaju
mu predmeti iz lijeve šake, to se odnosi i na pribor za jelo prigodom objedovanja,
česti su jaki bolovi u lijevom kažiprstu koji se javljaju osobito na nagle promjene
temperature okoline, a izraziti su po hladnom vremenu i u zimskom razdoblju kada
mu je preostali bataljak lijevog kažiprsta "poput drveta".
Kod tužitelja je amputacija lijevog kažiprsta učinjena u razini polovice srednjeg
članka. Preostali zglob između članaka je ukočen u položaju tzv. semifleksije pod
kutom od 30 stupnjeva. Bataljak lijevog kažiprsta je voluminozniji i fibrozno zadebljan
u odnosu na neozljeđeni desni kažiprst od kojeg je kraći za 3 centimetra. Vrh bataljka
je klinički bolan na pritisak. Na bataljku kažiprsta je vidljiv poslijeoperacijski ožiljak
koji ide od nadlane strane preko vrha bataljka na volarnu stranu i dužine je 8
centimetara. Na vrhu bataljka i s volarne strane je vidljivo više nepravilnih ožiljaka na
površini 1 x 1.3 centimetra. Funkcionalni nalaz na zglobu 2. kosti dručja i prvog
članka bataljka lijevog kažiprsta je uredan. Klinički na bataljku nema osjeta, ali je
očuvaj osjet boli. Stisak i hvat lijevom šakom je oslabljen i nepotpun.
Ovaj vještak zaključuje da je u sveukupnom zbiru tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u sveukupnom
trajanju od 15 dana, te bolove slabog intenziteta u sveukupnom trajanju od 30 dana.
Povremene bolove srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 2 sata, i slabog
intenziteta u sveukupnom dnevnom trajanju od 5 sati, trpio je narednih 30 dana.
Neposredno po ozljeđivanju, trpio je primarni strah jakog intenziteta u
sveukupnom trajanju od jednog sata. Sekundarni strah jakog intenziteta je trpio u
sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 15
dana, te slabog intenziteta u sveukupnom trajanju od 30 dana.
Nekvalificirana tuđa pomoć je bila potrebita u razdoblju od 16. do 18. rujna
2011. god., u sveukupnom dnevnom trajanju od 8 sati, te u razdoblju od 07. listopada
2011. god., kroz narednih 15 dana u sveukupnom dnevnom trajanju od 4 sata.
Pretrpljene ozljede imaju za posljedicu trajnu naruženost srednjeg stupnja.
Poslije cjelovitog provedenog i završenog liječenja ozljede lijevog kažiprsta,
tužitelj trajno trpi duševne boli radi trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini
od 7% (sedam posto).
Ovaj vještak nadalje navodi da medicinska dokumentacija o liječenju ozljede
lijevog kažiprsta kod tužitelja ukazuje na sljedeće:
- Ozlijeđenog tužitelja je prvi pregledao liječnik u hitnom kirurškom prijemu
Klinike
za kirurgiju KBC S. I. M. dr. medicine, dana 16. rujna 2011. godine.
- Prema specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju
KBC S., br. protokola 26358/11 od 16. rujna 2011. god., tužitelj je zadobio razderno-
nagnječnu ranu lijevog kažiprsta, provedena je rendgenska dijagnostika, rana je
nakon toalete previjena, te su preporučene hladne obloge i po potrebi kontrola
plastičnog kirurga. U nalazu nema anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema
opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema podataka i upute glede procijepljenosti
ozlijeđenog protiv tetanusa, nema preporuka iz kojih bi bila vidljiva potreba za
daljnjim previjanje, antibioticima ili sredstvima protiv bolova.
- U sudskom spisu nema medicinske dokumentacije o liječenju tužitelja u
razdoblju od 30. rujna do 06. listopada 2011. god., kada je radi nastavka liječenja
zaprimljen u Specijalnu bolnicu za kirurgiju, urologiju i ortopediju S., a u
Otpusnom pismu Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju
KBC S. od 30. rujna 2011. god., kada je tužitelj na svoj zahtjev i uz vlastoručni
potpis napustio bolničko liječenje, nema podataka o datim preporukama glede
daljnjeg liječenja.
- Nakon otpusta iz Specijalne bolnice za kirurgiju, urologiju i ortopediju S.
dana 07. listopada 2011.god., nema medicinske dokumentacije iz koje bi bio vidljiv
daljnji tijek liječenja sporne ozljede.
Izolirana točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez drugog kliničkog nalaza u
smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta,
bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu, ne
zahtijeva hitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili ekscizije na mjestu
ozljede. Kod takvih ozljeda je potrebito izvršiti toaletu ubodne ranice i njene okolice
uz prijevoj, osigurati antitetaničku profilaksu ukoliko ozlijeđeni nije redovito
procijepljen protiv tetanusa, mogu se preporučiti sredstva protiv bolova i antibiotici,
isto tako i hladni oblozi na prst kako bi se spriječila pojava jačeg otoka ili usporio
eventualni upalni proces. U pravilu se preporuča promatranje pacijenta i kliničkog
stanja ozlijeđenog prsta od strane svog liječnika uz napomenu da se u slučaju
kakvog pogoršanja javi na kirurški pregled, ili mu se uz narečene preporuke može i
zakazati kontrolni kirurški pregled u naredna dva do tri dana, a ranije po uputi svog
liječnika ili u slučaju pojačanih tegoba i pogoršanja općeg stanja ozlijeđenog.
U Sudsko – Medicinskom vještačenju (psihijatar) Sveučilišta u O.,
Medicinski fakultet O., sačinjenom po prof. dr. sc. Ž. V. dr.med.spec.
psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 22. listopada 2019. god., navodi se
medicinska dokumentacija na kojoj se temelji Sudsko medicinsko vještvo. Potom se
navodi sadržaj zaprimljene tužbe, medicinske dokumentacije u sudskom predmetu i
ostale dokumentacije u sudskom spisu.
Ovaj vještak je dana 27.09. 2019. god., obavio psihijatrijski klinički pregled
tužitelja, te u anamnezi navodi da je ispitanik star 35 godina, po zanimanju tehničar
za finu mehaniku, živi u izvanbračnoj vezi na adresi u S., … Obiteljska anamneza je bez podataka o težim bolestima, a u osobnoj
anamnezi se navodi psihosocijalni razvoj u cjelovitoj obitelji, završio srednju školu
(tehničar za finu mehaniku). Formirao je partnersku vezu koja duže traje. Negira teže
zdravstvene tegobe. Nema podataka o alergijskim reakcijama. Radni odnos je
formirao u 18. godini života u firmi A. c.. Ima do sada ukupno oko 17 godina
radnog staža (trenutno radi na radnom mjestu voditelj transport dizalice).
Ozljeda se zbila na radnom mjestu dana 16.09.2011. godine. To se zbilo na
način da je stavio ruku na razbijeno probijeno hidraulično crijevo, te je radni kolega
pritisnuo tipku na uređaju, a tada je aktivirao protok ulja, i pod pritiskom je spomenuto
ulje probilo jagodicu lijevog kažiprsta. Za vrijeme ozljeđivanja, te neposredno nakon
toga je proživljavao bol, ali i uznemirenost, odnosno to može opisati kao strah. Može
ga opisati kao intenzivan. Potom je pregledan hitno na Klinici za kirurgiju KBC S..
Dežurni doktor je učinio sa svoje stran intervenciju, a učinjena je i rtg snimka. On je
po liječničkoj preporuci drugi dan započeo antibiotsku terapiju. Po uputama je trebao
doći na kontrolu po potrebi. Trpio je jake bolove, prst je bio otečen, boja prsta se je
naglo mijenjala. Vidio je da to ne ide na dobro.
Bolovi u predjelu lijevog prsta su se dalje nastavili i postajali su sve jači i jači.
Potom je ponovo došao na pregled za dva dana jer mu se je razvila upala drugog
prsta lijeve ruke. Primljen je u bolnicu dana 18.09.2011. godine. Nakon toga su ga do
30.09.2019.god., još u dva navrata operirali i odstranjivali upalom promijenjene
upaljene i oštećene dijelove drugog prsta lijeve šake. Znači, postepeno su mu
odstranjivali to upaljeno i oštećeno tkivo. Potom mu je predložen i zahvat po
plastičnom kirurgu kako bi se na neki način nadomjestio dio prsta koji mu je
odstranjen. On je tada vidio po njegovom sudu da to liječenje u Splitskoj bolnici ne
ide na dobro, te je napustio to liječenje i javio se je u drugu zdravstvenu ustanovu, te
je na kraju došlo i do amputacije srednjeg članka drugog prsta lijeve šake. To se zbilo
30.11.2019. godine.
On misli, a i rečeno mu je u toj drugoj ustanovi, da nije medicinski dobro
zbrinut pri prvom pregledu, te smatra da mu je učinjena greška u liječenju, a koja se
po njega završila s trajnim posljedicama.
U navedenim razdobljima je trpio bolove, bio je izložen operativnim zahvatima,
imao je strahove, nemire, nesanice. Jednostavno može reći da je sve to jako teško
podnosio. Normalno da je u to vrijeme liječenja stalno bio obuzet mislima glede
medicinskog stanja svog prsta. Strašno je bio uznemiren jer je praktički proživljavao u
tom razdoblju rezanje svog prsta, a kako se upala ne bi dalje širila. Bio je u strahu da
će se to zbiti. Na kraju je ostao bez dvije trećine drugog prsta lijeve ruke. Teško je to
psihički proživljavao. Bojao se je kako će to utjecati dalje na njegovo zdravlje i što će
biti s poslom. Trpio je vrlo ružne strahove, osjećaj nemira, ljutnje, neraspoloženja. Na
početku je to bilo jako, a s vremenom se to smanjivalo. Najviše je to bilo prisutno dok
je trajalo kirurško liječenje, a potom se kako je rekao, u narednim tjednima pa i duže
postepeno smanjivalo.
Nakon završenog kirurškog liječenja se je postepeno privikavao na situaciju.
Prst mu je oštećen, odnosno nema dio prsta. Funkcija tog prsta, pa tako i lijeve šake
je oštećena. To za sva vremena ružno izgleda. On i sada zna osjećati trnce i
hladnoću. Fine radnje sa lijevom šakom su mu narušene. Na primjer otežano drži
vilicu dok jede. Zbog tog navedenog osjećaja hladnoće mora posebno zamotavati taj
prst kada je na skijanju. Ima tu niz situacija koje mora na poseban način činiti. Prst,
odnosno defekt, ili bolje rečeno dijelom odrezani prst mu ružno izgleda.
Nakon što se je sve saniralo, on je započeo raditi. Ponavlja da je njegovo
mišljenje da ga medicinski nisu dobro zbrinuli, te da se je situacija zakomplicirala, te
je on ostao bez dijela prsta lijeve ruke. Zbog psihičkog proživljavanja nije uzimao
neke lijekove za "smirenje". Prvenstveno je uzimao lijekove za bolove, te kako je
naveo antibiotike. Nije pregledavan po psihijatru.
Ovaj vještak o psihičkom statusu tužitelja pri pregledu tijekom psihijatrijskog
vještačenja dana 04.11.2019. god., navodi da je uredno vanjskog izgleda. Pri svijesti.
Uredne orijentacije u svim smjerovima. Držanje i znaci psihomotorike primjereni.
Verbalni kontakt se uspostavlja i dobro održava. Pažnju dobro usmjerava i održava.
Na pitanja daje adekvatne odgovore. Surađuje tijekom egzamena. Primjerene
spontane verbalne produkcije. Mimika i gestikulacija primjereni. Govor srednje
glasan, uredne artikulacije i modulacije. Osnovno raspoloženje eutinično. Voljno
motivacijski primjeren. Mišljenje po formi sređeno. U sadržaju mišljenja bez
sumanutih ideja. Dominantan opis događaja ozljeđivanja, liječenja ozljede te
posljedica istih. Bez obmana osjetila i halucinatornih doživljavanja. Kognitivno
mnestičke funkcije primjerene. Testira realitet. Primjerene suradnje tijekom pregleda.
Ovaj vještak potom u zaključku psihijatrijskog vještačenja navodi da je tužitelj
imao primarni jaki strah koliko je trajala sama nesreća. Sekundarni jaki strah je trpio
za svoje zdravlje ukupno šest dana (tri operativna zahvata). Strah srednjeg
intenziteta je trpio petnaest dana. Strah manjeg intenziteta je trpio narednih mjesec
dana. Zbog pretrpljene ozljede lijevog kažiprsta, te naknadno provedenog i
završenog liječenja, tužitelj trajno trpi duševne boli radi trajnog umanjenja opće
životne aktivnosti u visini od 7%. U psihičkom statusu tužitelja tijekom psihijatrijskog
pregleda nisu opservirane psihopatološke promjene.
U zajedničkom mišljenju medicinskih vještaka prof.dr.sc. V. Š., dr.
med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, i prof.
dr.sc. Ž. V., dr.med.spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 12.
studenog 2019. god., navodi se da je tužitelj kao posljedice spornog ozljeđivanja trpio
bolove jakog intenziteta u sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u
sveukupnom trajanju od 15 dana, te bolove slabog intenziteta u sveukupnom trajanju
od 30 dana. Povremene bolove srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 2
sata, i slabog intenziteta u sveukupnom dnevnom trajanju od 5 sati, trpio je narednih
30 dana.
Neposredno po ozljeđivanju, trpio je primarni strah jakog intenziteta u
sveukupnom trajanju od jednog sata. Sekundarni strah jakog intenziteta je trpio u
sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 15
dana, te slabog intenziteta u sveukupnom trajanju od 30 dana.
U psihičkom statusu tužitelja tijekom psihijatrijskog pregleda nisu opservirane psihopatološke promjene.
Nekvalificirana tuđa pomoć je bila potrebita u razdoblju od 16. do 18. rujna
2011. god., u sveukupnom dnevnom trajanju od 8 sati, te u razdoblju od 07. listopada
2011. god., kroz narednih 15 dana u sveukupnom dnevnom trajanju od 4 sata.
Pretrpljene ozljede imaju za posljedicu trajnu naruženost srednjeg stupnja.
Poslije cjelovitog provedenog i završenog liječenja ozljede lijevog kažiprsta,
tužitelj trajno trpi duševne boli radi trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini
od 7% (sedam posto).
Medicinska dokumentacija o liječenju ozljede lijevog kažiprsta kod tužitelja ukazuje na sljedeće:
- Ozlijeđenog tužitelja je prvi pregledao liječnik u hitnom kirurškom prijemu
Klinike
za kirurgiju KBC S. I. M. dr. medicine, dana 16. rujna 2011. godine.
- Prema specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju
KBC
S., br. protokola 26358/11 od 16. rujna 2011. god., tužitelj je zadobio razderno-
nagnječnu ranu lijevog kažiprsta, provedena je rendgenska dijagnostika, rana je
nakon toalete previjena, te su preporučene hladne obloge i po potrebi kontrola
plastičnog kirurga. U nalazu nema anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema
opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema podataka i upute glede procijepljenosti
ozlijeđenog protiv tetanusa, nema preporuka iz kojih bi bila vidljiva potreba za
daljnjim previjanje, antibioticima ili sredstvima protiv bolova.
- U sudskom spisu nema medicinske dokumentacije o liječenju tužitelja u
razdoblju od 30. rujna do 06. listopada 2011. god., kada je radi nastavka liječenja
zaprimljen u Specijalnu bolnicu za kirurgiju, urologiju i ortopediju S., a u
Otpusnom pismu Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju
KBC S. od 30. rujna 2011. god., kada je tužitelj na svoj zahtjev i uz vlastoručni
potpis napustio bolničko liječenje, nema podataka o datim preporukama glede
daljnjeg liječenja.
- Nakon otpusta iz Specijalne bolnice za kirurgiju, urologiju i ortopediju S.
dana 07. listopada 2011.god., nema medicinske dokumentacije iz koje bi bio vidljiv daljnji tijek liječenja sporne ozljede.
Izolirana točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez drugog kliničkog nalaza u
smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta,
bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu, ne
zahtijeva hitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili ekscizije na mjestu
ozljede. Kod takvih ozljeda je potrebito izvršiti toaletu ubodne ranice i njene okolice
uz prijevoj, osigurati antitetaničku profilaksu ukoliko ozlijeđeni nije redovito
procijepljen protiv tetanusa, mogu se preporučiti sredstva protiv bolova i antibiotici,
isto tako i hladni oblozi na prst kako bi se spriječila pojava jačeg otoka ili usporio
eventualni upalni proces. U pravilu se preporuča promatranje pacijenta i kliničkog
stanja ozlijeđenog prsta od strane svog liječnika uz napomenu da se u slučaju
kakvog pogoršanja javi na kirurški pregled, ili mu se uz narečene preporuke može i
zakazati kontrolni kirurški pregled u naredna dva do tri dana, a ranije po uputi svog
liječnika ili u slučaju pojačanih tegoba i pogoršanja općeg stanja ozlijeđenog.
Na raspravnom ročištu dana 16. ožujka 2020. god., tužitelj navodi da
prigovora nalazu i mišljenju imenovanih sudskih vještaka Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u O., jer u istom isti nisu na jasan i nedvosmislen način odgovorili na
pitanje, je li liječnik pri prvom pregledu bio obvezan utvrditi na koji način je nastala
ozljeda kod tužitelja, kao što iz nalaza i mišljenja nije jasno je li isti trebao provjeriti
podatke o procijepljenosti protiv tetanusa, te tužitelju dati adekvatnu terapiju u vezi
tetanusa, jer se u nalazu i mišljenju spominje kako ne postoje nikakve upute vezane
uz tetanus. Osim toga, navedeni nalaz i mišljenje je u suprotnosti s iskazom doktora
Štambuka, koji je iskazao da je operativni zahvat trebalo izvršiti odmah po primitku
pacijenta. Jednako tako, tužitelj smatra da je trajanje bolova i straha kao i intenzitet
navedenih pojava, nisko označen, te je nejasno jesu li vještaci uzeli u obzir da se radi
o osobi koja obavlja fizičke poslove, kao što je nejasno na koji način je psihijatar
utvrdio umanjenje opće životne aktivnosti u visini od 7 %, a ne npr. 10 i 15 %.
Slijedom svega izloženog, predlažio je provesti dokaz saslušanjem predloženih
vještaka na ročištu a sukladno pozitivnim propisima.
Vještak prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i
traumatologije, subspecijalist traumatologije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom
u O., dana 06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja navodi da je
liječnik pri prvom pregledu 16. rujna 2011. god., bio obvezan utvrditi na koji način je
nastala ozljeda kod tužitelja. Isto tako je bio obvezan provjeriti podatke o
procijepljenosti protiv tetanusa. Međutim, te podatke o procijepljenosti liječnik dobiva
na način da pita pacijenta odnosno da od njega uzme anamnezu. U slučaju kada bi
pacijent rekao da nije procijepljen, a ne zadržava se na bolničkom liječenju, liječnik
upućuje pacijenta kod njegovog liječnika obiteljske medicine, koji bi trebao provjeriti
procijepljenost i eventualno uputiti pacijenta da se cijepi protiv tetanusa, ako to nije
učinjeno. U cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Što se tiče iskaza
dr. Štambuka, da se operativni zahvat trebao izvršiti odmah po primitku pacijenta,
njemu je sada teško govoriti o tome, jer se odluka o operativnom zahvatu donosi na
temelju kliničke slike i lokalnog nalaza pacijenta, a u medicinskoj dokumentaciji koju
je pregledao, prvo se navodi da se je radilo o razderno nagnječnoj rani kod koje, ako
je zaista takva, nema se što otvarati, jer je rana već otvorena i sama po sebi se
kirurški obrađuje odmah. Dalje se u dokumentaciji navodi da se radi o ubodnoj
injekcionoj rani. Za vrijeme liječenja, tužitelj nije bio za obavljanje nikakvih fizičkih
poslova, i intenzitet bolova i straha je odredio u odnosu na vrijeme liječenja.
Napominje da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj određeno vrijeme primao
tuđu pomoć i njegu za vrijeme trajanja liječenja. Umanjenje opće životne aktivnosti u
visini od 7% je utvrdio uzimajući u obzir konkretnu ozljedu i konkretnu posljedicu te
ozljede, a sve imajući u vidu starosnu dob tužitelja, njegovu profesiju i invaliditet.
Na poseban upit navodi da je liječnik prilikom prvog pregleda bio dužan uzeti
anamnezu pacijenta. Nigdje ne piše da je podatke koje je dobio iz anamneze dužan
zapisati. U konkretnom slučaju trebalo je uzeti podatke o mehanizmu ozljede. U
konkretnom slučaju na RTG-u nije bilo moguće uočiti, odnosno nije uočeno ulje tj.
tekućina u prstu pacijenta. Kod konkretnog pacijenta tj. tužitelja je prva 24 sata bilo
ključno za postavljanje dijagnoze i saniranje rane. Međutim, da se radi o ulju to je
utvrđeno tek kasnije. Flegmona je nastupila od upalne reakcije tj. zbog prodora ulja
kao stranog tijela ili zbog prodora bakterija ili i jednog i drugog. S obzirom da u
konkretnom slučaju na prvom pregledu nigdje nije navedeno da li ima otoka prsta, i
budući da lokalni nalaz kažiprsta nije naveden, uobičajen je postupak upravo onakav
kakav je učinjen na prvom pregledu. Zašto prilikom tog prvog pregleda nigdje nije
navedeno da se radilo o ulju, on to ne zna. Ako bi liječnik prilikom tog prvog
pregleda dobio točnu informaciju da se radilo o ulju, tada bi se radila incizija tj.
ukoliko bi to zahtijevao lokalni klinički nalaz. Prilikom otpusnog pisma 30. rujna 2011.
god., uobičajeno je da se u otpusnom pismu navedu preporuke o daljnjem liječenju.
Amputacija prsta kod tužitelja predstavlja naruženost srednjeg stupnja i vidljiva je
trećim osobama ovisno o situaciji, npr. ako nosi rukavice nije vidljiva ili ako drži ruke
u džepu. Kod određivanja postotka umanjena opće životne aktivnosti, a u odnosu na
postotak koji je propisan Zakonom o listi tjelesnih oštećenja, može reći da tužitelju
nije amputiran cijeli prst već dio.
Na poseban upit navodi da mu je poznato iz spisa predmeta da je tužitelj
odbio jednu operaciju kod tuženika. Činjenica da se nakon otpuštanja 30. rujna 2011.
god., javio liječniku tek 06. listopada 2011. god., je mogla utjecati na progresiju
bolesti, a u tom razdoblju nemamo nikakvu medicinsku dokumentaciju.
Vještak prof. dr.sc. Ž. V., dr.med.spec. psihijatrije, subspecijalist
psihoterapije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom u O., dana 06. listopada
2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog
nalaza i mišljenja uz ponovnu napomenu da u fizičkom statusu tužitelja prilikom
psihijatrijskog pregleda nisu opservirane psihopatološke promjene, a koje bi bile
vezane za predmetnu ozljedu.
Na poseban upit navodi da je vještačenje trajanja i intenziteta straha i bolova
kod tužitelja vršeno i s obzirom na njegov boravak i liječenje u KBC S., a isto tako i
s obzirom na njegovo liječenje u privatnoj klinici S.. To se odnosi i na
nekvalificiranu tuđu pomoć, a što je vidljivo i iz pisanog nalaza i mišljenja u kojem je
navedeno da mu je ista potrebna i nakon 07. listopada 2011. godine.
U podnesku od 23.listopada 2020.god., tuženik navodi da predmetno
vještačenje nije utvrdilo nikakvo postupanje djelatnika tuženika koje bi bilo suprotno
pravilima medicinske struke. Dapače, u pisanom dijelu je utvrđeno, u usmenom
saslušanju i potvrđeno kako: "Izolirana točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez
drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog otoka i crvenila ili otoka i ispada
funkcije cijelog prsta, bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualnog prisutnog
stranog tijela u prstu, ne zahtijeva bitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili
ekscizije na mjestu ozljede."
Dakle, upravo onako kako su djelatnici tuženika i postupili. Provedeno
vještačenje je u skladu sa prvim provedenim vještačenjem vještaka dr. S. D.,
koje također nije utvrdilo pogrešku u liječenju. Osim toga, oba vještva su utvrdila
kako je tužitelj odbio predloženi operacijski zahvat,kako je dugo čekao do ponovnog
javljanja u bolnicu, a što je utjecalo na nastanak oštećenja zdravlja tužitelja, pa sve i
da je bilo liječničke pogreške, a po vještačenjima nije, ne bi bilo kontinuirane
uzročno-posljedične veze između liječenja kod tuženika i nastalog oštećenja zdravlja
tužitelja.
Tužitelj u podnesku od 15. prosinca 2020. god., navodi da se ovim putem
očituje na dosadašnji tijek postupka, odnosno izvedene dokaze iz kojih proizlazi da je
radnik tuženika dr. I. M. kod prvog pregleda tužitelja na hitnom kirurškom
prijemu postupao nesavjesno i s nepažnjom, zbog čega je tužitelj u konačnici izgubio
lijevi kažiprst, pa tako iz dokaznog postupka proizlazi kako je:
a) Prilikom prvog prijema tužitelja dana 16.09.2011. god., u nalazu kojeg je
potpisao dr. I. M. navedena dijagnoza "VLC. DIGITI No MANUS LAT.SIN.", što
u prijevodu s latinskog jezika znači razderotina drugog prsta lijeve šake, odnosno
kažiprsta.
b) U svom iskazu na ročištu od 31.05.2016.god., dr. Ivan Mihalj je naveo:
"Tužitelja
sam pregledao samo prvi puta dana 16. rujna 2011. god., a kada me pitate mogu
kazati da se ne mogu sjetiti našeg razgovora, ali se sjećam da je prst tužitelja uredno
izgledao, a na njemu je bila vidljiva samo punktiformna ranica koja je izgledala kao
ubod igle bez znakova upale okolnog tkiva, tako da nije bilo potrebe za kirurškim
liječenjem."
c) Prof.sc. S. D. u pisanom nalazu i mišljenju od 09.02.2017.godine,
preveo je dijagnozu kao "gnječno rezna rana II prsta lijeve ruke."
d) Prof.sc. S. D. u svom iskazu na ročištu od 19.01.2018.god., kod
Općinskog građanskog suda u Z. je naveo: "Kolega koji je vršio prvi pregled
vidio je malu kao točkicu ranu i ništa više."
e) Dr. V. Š. na ročištu od 06.10.2020. god., kod zamoljenog
Općinskog suda u Osijeku je izjavio: "…a u medicinskoj dokumentaciji koju sam
pregledao se prvo navodi da se radilo o razderno nagnječnoj rani… Dalje u
dokumentaciji se navodi da se radi o ubodnoj injekcijskoj rani."
f) Dr. V. Š. na ročištu od 06.10.2020.god., kod zamoljenog
Općinskog
suda u O. je izjavio: "Mogu reći da je liječnik pri prvom pregledu
16.09.2011.god., bio obvezan utvrditi na koji način je nastala ozljeda kod tužitelja."
"Kod konkretnog pacijenta tj. tužitelja je prva 24 sata bilo ključno za postavljanje
dijagnoze i saniranje rane. Međutim, da se radilo o ulju, to je utvrđeno tek kasnije."
g) Dr. I. M. je u svom iskazu dana 31. svibnja 2016.god., izjavio kako se ne
sjeća da li je pitao tužitelja od čega potječe ubodna rana.
No, kako u medicinskoj dokumentaciji koju je sačinio dr. I. M. nije
zabilježeno od čega potječe ozljeda tj. nije opisan mehanizam ozljede, a nisu ni
navedeni drugi bitni podaci osim pogrešne dijagnoze, jasno je kako dr. I. M.
nije niti pitao tužitelja navedene podatke, te je postupio protivno pravilima struke što
potvrđuje mišljenje dr. V. Š..
Također, i pisani nalaz i mišljenje dr. V. Š. potvrđuje kako u
specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC S., br.
protokola br. 26358/11 od 16.09.2011. god., nema anamnestičkog opisa mehanizma
ozljede, nema opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema upute o procijepljenosti.
Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno dr. I. M. je zbog nesavjesti i
nepažnje propustio uzeti anamnezu na odgovarajući način, te je očigledno postavio i
pogrešnu dijagnozu, jer je njegov pisani nalaz u suprotnosti s njegovim usmenim
iskazom, ali u svakom slučaju nije reagirao savjesno i s pažnjom, odnosno
pravodobno, niti je u medicinsku dokumentaciju unio odlučne informacije što je
onemogućilo pravilnu i brzu reakciju i rezultiralo flegmonom tj. upalom potkožnog
tkiva.
Od važnosti je za napomenuti kako je dr. B. Š. koji je liječio tužitelja
nakon kobnog prvog pregleda, kod ovog suda 06.travnja 2016.god., izjavio da je
operacijski zahvat trebalo napraviti odmah na prvom prijemu tužitelja
16.09.2011.godine.
Naravno da niti jedan vještak medicinske struke neće izričito izjaviti da je
njegov kolega bio nesavjestan ili da je postupao s nepažnjom, ali iz cjelokupne
dokumentacije spisa, te izjava svjedoka je više nego razvidno da je dr. I. M. bio
obvezan kod prvog pregleda utvrditi sve činjenice vezane uz nastanak ozljede, te da
je kirurški zahvat trebalo poduzeti odmah.
Obzirom da dr. I. M. kod prvog prijama nije uzeo anamnezu na pravilan
način, time se nameće životan i logičan zaključak kako je zbog takvog postupanja i
svakom drugom liječniku uskraćen uvid u stvarno stanje odnosno kliničku sliku
tužitelja, čime je i drugom liječniku onemogućeno ili otežano poduzimanje
odgovarajućih postupaka liječenja, a sve to proizlazi i iz mišljenja vještaka koji i sami
uočavaju nedostatke u obradi tužitelja kod prvog prijema.
U odnosu na konstantno pokušavanje tuženika da prebaci odgovornost na
tužitelja pozivajući se na to da je tužitelj odbio neki zahvat, te da je napustio bolnicu
tuženika dana 30.rujna 2011.god., tužitelj upućuje na obrazloženje iz svog podneska
od 12.02.2016.god., te na izjavu dr. B. Š. koji je na ročištu od 06. travnja
2016.god., rekao: "Dakle, ja ne mogu garantirati da bi se amputacija prsta zasigurno
izbjegla u slučaju da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika i pridržavao se
dobivenih uputa…"
Osim navedenog, dr. B. Š. je u svom iskazu naglasio kako nije
planirao rekonstrukcijski zahvat u naredna dva tjedna, pa da je tužitelj i ostao na
liječenju kod tuženika ishod liječenja bi bio isti ili čak i gori, a prethodno je prst
otvaran u tri navrata, posljednji put 27.09.2011.god., što je kod tužitelja svakako
pobudilo nepovjerenje prema tuženiku i potrebu da koristi svoja prava, pa je na da
30.09.2011.god., odlučio potražiti drugo mišljenje na koje ima pravo sukladno
odredbi čl. 6 Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji glasi: "Pravo na suodlučivanje
pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili
odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.", te čl. 10
Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji propisuje: "Pacijent ima uvijek pravo tražiti
drugo stručno mišljenje po svome zdravstvenom stanju, sukladno odredbi čl. 8 st. 1
ovoga Zakona. Drugo stručno mišljenje iz st. 1 ovoga članka, pacijentu je, na usmeni
ili pisani zahtjev, obvezan dati svaki zdravstveni radnik visoke stručne spreme i
odgovarajuće specijalizacije, koji nije sudjelovao u izravnom pružanju određenog
oblika zdravstvene usluge pacijentu iz čl. 9 ovoga Zakona."
Uostalom, ne postoji nikakav doprinos tužitelja u pogoršanju njegovog
zdravstvenog stanja, jer prema izjavi dr. B. Š., liječnici tuženika ne bi ni
poduzimali nikakve radnje u tom kratkom vremenskom razdoblju koje je proteklo od
kada je tužitelj napustio bolnicu tuženika, do poslijeoperacijske obrade u specijalnoj
bolnici Salusst, te konačno i zahvata od 06.10. 2011. godine.
Slijedom svega izloženog, tužitelj navodi da je u ovom podnesku dokazao
odgovornost tuženika za štetu, odnosno osnovu tužbenog zahtjeva, a uzimajući u
obzir utvrđen strah, bolove, trajno umanjenje životne aktivnosti, naruženje, dob, te
zanimanje tužitelja, novčani iznos čija se isplata potražuje tužbenim zahtjevom,
predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koja je tužitelju nastala, a ujedno je
visina tužbenog zahtjeva u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za
utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda
Republike Hrvatske.
Na raspravnom ročištu održanom dana 23. prosinca 2020. god., stranke su
suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su predložile sudu da
zaključi glavnu raspravu.
Presudom ovog suda posl. br. Pnš-299/14 od 29. siječnja 2021. god., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
Rješenjem Županijskog suda u Z. posl. br. 6 Gž-1333/2021-2 od 04.
svibnja 2021. god., ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pnš-299/14 od 29. siječnja
2021. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj je zatražio parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, Zahtjev
tužitelja za naknadu štete od 28. svibnja 2014. god., Potvrdu o primitku preporučene
pošiljke od 03. lipnja 2014. god., Povratnicu – Obavijest o prijamu od 04. lipnja
2014.god., Očitovanje tuženika na predtužbeni zahtjev za naknadom štete od 01.
prosinca 2014. god., Očitovanje na predtužbeni zahtjev za naknadom štete, tuženika
od 26. rujna 2014.god., Očitovanje predstojnika Klinike za kirurgiju KBC S. od
31.prosinca 2014. god., Povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u
S. – neslužbeni primjerak od 31. svibnja 2016. god., Sigurnosno – tehnički list
prema Uredbi (EZ-a) br. 1907/2006 od 17. prosinca 2015. god., vještvo Hrvatske
strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka – prof. dr.sc. S. D. dr.med.,
vještak, kirurg, traumatolog od 09. veljače 2017. god., Dopune vještva Hrvatske
strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka – prof. dr.sc. S. D. dr.med.,
vještak, kirurg, traumatolog od 27. veljače 2017. god., izveo dokaz dopunom vještva
od strane prof. dr.sc. S. D. dr.med., vještak, kirurg, traumatolog pred
Općinskim građanskim sudom u Z. dana 19. siječnja 2018. god., pregledao
Sudsko medicinsko vještačenje (kirurg) Sveučilišta u O., Medicinski fakultet
O. – prof.dr.sc. V. Š. dr.med. spec. kirurgije, ortopedije i
traumatologije, subspecijalist traumatologije od 22. listopada 2019. god., Sudsko
medicinsko vještačenje (psihijatar) Sveučilišta u O., Medicinski fakultet O. –
prof.dr.sc. Ž. V., dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 22.
listopada 2019. god., Zajedničko Sudsko medicinsko vještačenje medicinskih
vještaka Sveučilišta u O., Medicinski fakultet O. – prof.dr.sc. V.
Š. dr.med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist
traumatologije, i prof.dr.sc. Ž. V., dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalist
psihoterapije od 12. studenog 2019. god., izveo dokaz dopunom zajedničkog Sudsko
– medicinskog vještva od strane prof.dr.sc. V. Š. dr.med. spec. kirurgije,
ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, i prof.dr.sc. Ž. V.,
dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije pred Općinskim sudom u
O. dana 06. listopada 2020. god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka B.
Š. na raspravnom ročištu dana 06. travnja 2016. god., i I. M. na
raspravnom ročištu 31. svibnja 2016. godine.
Tijekom ponovno provedenog postupka je izveden dokaz dopunom vještva od
strane sudskog vještaka prof. dr. sc. V. Š. dr. med. spec. kirurgije,
ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije pred zamolbenim Općinskim
sudom u O. dana 20. rujna 2021. godine.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu ZOO),
propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan
naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl.
1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje
njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
U odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano je da je odgovorna osoba dužna
uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava
prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak
štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća,
odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime
naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva,
a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).
Nadalje je u odredbi čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju
povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske
štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će
voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha,
cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje
nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu
ZPP), propisuje u odredbi čl. 250, da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi
utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne
raspolaže.
U odredbama čl. 261 ZPP-a, propisano je da ako je određeno više vještaka,
oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako
se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje
(st. 1). Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog
ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim
okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka,
obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima (st. 2). Ako u mišljenju jednog
ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u
pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim
saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vješaka (st. 3).
Ovaj sud je nakon prethodno provedenog postupka cijenio kako nema nikakve
dvojbe da razjašnjenje spornog pitanja među strankama, da li je imajući u vidu sve
konkretne okolnosti, liječenje tužitelja kod tuženika provedeno po pravilima
medicinske struke, ili su počinjene pogreške u liječenju na koje se poziva tužitelj, te
da li su eventualne pogreške u liječenju u uzročno-posljedičnoj vezi sa posljedicama
zadobivene ozljede tužitelja, sukladno citiranoj odredbi čl. 250 ZPP-a, upravo
zahtijeva stručno znanje ovlaštenih sudskih vještaka medicinske struke
odgovarajućih specijalizacija, a kakvim znanjem ovaj sud ne raspolaže.
Stalni sudski vještak prof.dr.sc. S. D. dr. med. kirurg, kao član
Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, Z., , u
dopuni vještva od 27. veljače 2017. god., a imajući u vidu sve konkretne okolnosti
liječenja tužitelja kod tuženika, između ostaloga izričito navodi da je tužitelj imao
manju ranu na prstu, koju je ovlašteni liječnik kod tuženika medicinski očistio i previo
te dodatno radi zaštite od infekcije, ordinirao antibiotik. To je u cijelosti sa pravilima
struke. On nije upoznat sa samim sredstvom, zna i vidi da se radi o kontaminiranom
ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva, ne zna niti može
znati. Sav dalji tijek liječenja, kao i postupci koji su urađeni, u pravilu su sa
medicinskom strukom i praksom. Kolega koji je 2 dana kasnije pregledao tužitelja je
indicirao operativni zahvat, jer je usprkos ordiniranom antibiotiku došlo do razvoja
flegmone prsta (upalne i kemijske reakcije), te bila indicirana incizija i čišćenje prsta.
Odluka koja je tužitelju predložena, a kasniji tijek liječenja u pokušaju spašavanja
prsta je medicinski i stručno opravdana.
Na poseban upit da li je kod tužitelja liječenje provedeno po pravilima struke,
tvrdi da jeste. Greške nisu učinjene u nijednom dijelu liječenja, a sam tijek bolesti je
posljedica samoozljeđivanja tužitelja i njegova nepažnja. Tijek bolesti je takav da
liječnik nije bio u mogućnosti procijeniti niti znati sam tijek ozljeđivanja, a postupci
koje je učinio po pravilima su struke.
U drugoj dopuni vještva pred Općinskim građanskim sudom u Z., dana
19. siječnja 2018. god., vještak prof.dr.sc. S. D. dr. med. kirurg, u odnosu na
prigovore tužitelja navodi da ostaje i dalje pri mišljenju da liječnik koji je prvi
pregledao tužitelja nije upoznat sa vrstom povrede koju je zadobio. Kolega koji je
vršio prvi pregled je vidio malu kao točkica ranu i ništa više. On nije mogao znati u
koju dubinu je tekućina prodrla, a niti je imao na uvidu podatke koji su kasnije
dostavljeni o materijalu odnosno tekućini koja je izazvala nesreću. On je po pravilima
struke izvršio toaletu rane (čišćenje rane) sa klasičnim sredstvima koje
upotrebljavamo (idealno bi bilo da je imao lužnatu otopinu), što je vjerojatno i učinio
(tekući sapun ili slično), ranu je previo, te naručio tužitelja na kontrolu. To bi učinile
praktički sve kolege u službi koji se nađu u takvom slučaju. Da je znao da se radi o
tako toksičnom sredstvu, sigurno bi učinio inciziju (otvorio ranu), što je slučaj kod
trovanja od otrova ili sličnih teških otrovnih sredstava, kao metoda prevencije same
infekcije. To je način liječenja kod svih takvih rana i to je apsolutno po pitanju struke
sigurno točno. Da se razvije infekcija kod malih rana razmjerno je iznimno često,
međutim, mi ne možemo tu govoriti da se radi o pravoj infekciji, već se radi o nekrozi
tj. umiranju tkiva. Umiranje tkiva ne može se spriječiti sa davanjem antibiotika što je
svima poznato, već se mora ekscidirati tj. sve nekrotično tkivo se mora odstraniti (vrlo
slično nastanku povrede kod brzih metaka). Sigurno da liječnik koji to prvi put vidi nije
upoznat i ne može biti upoznat, a niti to uči i ne može se uzeti kao greška liječnika.
Kasniji tijek liječenja koji je učinjen tj. otvorena rana, izvršena nekrektomija je po
pravilima struke. Stoga ostaje u cijelosti kod svojega nalaza i mišljenja.
U potom obnovljenom Sudsko medicinskom vještvu - zajedničkom mišljenju
medicinskih vještaka stručnog tima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u O., -
prof.dr.sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije,
subspecijalist traumatologije, i prof. dr.sc. Ž. V., dr. med. spec. psihijatrije,
subspecijalist psihoterapije od 12. studenog 2019. god., imenovani vještaci imajući u
vidu sve konkretne okolnosti liječenja tužitelja kod tuženika, navode da izolirana
točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače
izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta, bez
kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu, ne
zahtijeva hitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili ekscizije na mjestu
ozljede. Kod takvih ozljeda je potrebito izvršiti toaletu ubodne ranice i njene okolice
uz prijevoj, osigurati antitetaničku profilaksu ukoliko ozlijeđeni nije redovito
procijepljen protiv tetanusa, mogu se preporučiti sredstva protiv bolova i antibiotici,
isto tako i hladni oblozi na prst kako bi se spriječila pojava jačeg otoka ili usporio
eventualni upalni proces. U pravilu se preporuča promatranje pacijenta i kliničkog
stanja ozlijeđenog prsta od strane svog liječnika uz napomenu da se u slučaju
kakvog pogoršanja javi na kirurški pregled, ili mu se uz narečene preporuke može i
zakazati kontrolni kirurški pregled u naredna dva do tri dana, a ranije po uputi svog
liječnika ili u slučaju pojačanih tegoba i pogoršanja općeg stanja ozlijeđenog.
Vještak prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i
traumatologije, subspecijalist traumatologije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom
u O., dana 06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja, između
ostaloga navodi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na poseban
upit navodi da u konkretnom slučaju na RTG-u nije bilo moguće uočiti, odnosno nije
uočeno ulje tj. tekućina u prstu pacijenta. S obzirom da u konkretnom slučaju na
prvom pregledu nigdje nije navedeno da li ima otoka prsta, i budući da lokalni nalaz
kažiprsta nije naveden, uobičajen je postupak upravo onakav kakav je učinjen na
prvom pregledu.
Osim toga, i vještak prof. dr.sc. Ž. V., dr.med.spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom u O., dana
06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja, između ostaloga navodi da
u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.
Slijedom svega navedenog, ovaj sud nije mogao prihvatiti navode tužitelja da
je tijekom postupka dokazao odgovornost tuženika za štetu, odnosno osnovu
tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir nalaze i mišljenja imenovanih sudskih vještaka,
a koji da naravno neće izričito izjaviti da je njegov kolega bio nesavjestan ili da je
postupao s nepažnjom, te da je iz cjelokupne dokumentacije spisa, te izjava
svjedoka, više nego razvidno da je dr. I. M. bio obvezan kod prvog pregleda
utvrditi sve činjenice vezane uz nastanak ozljede, te da je kirurški zahvat trebalo
poduzeti odmah.
Naime, ovaj sud je cijenio da upravo iz naprijed citiranih zaključnih dijelova
nalaza i mišljenja svih imenovanih sudskih vještaka, nedvojbeno proizlazi da su isti
izričiti u svom mišljenju da je imajući u vidu sve konkretne okolnosti, liječenje tužitelja
kod tuženika provedeno po pravilima medicinske struke, a ovo tim više što među
strankama nije niti sporno da se je u konkretnom slučaju prilikom prvog pregleda
tužitelja kod ovlaštenog liječnika tuženika, radilo o točkastoj ubodnoj ranici jagodice
prsta, bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili
otoka i ispada funkcije cijelog prsta, te bez kliničkih i rendgenskih znakova
eventualno prisutnog stranog tijela u prstu (ubodnoj injekcijskoj rani), a nikako o
gnječno - reznoj rani II prsta lijeve ruke, a na koju proturječnost u priloženoj
medicinskoj dokumentaciji se nakon svih provedenih medicinskih vještačenja, tužitelj
poziva u svojem podnesku od 15. prosinca 2020. godine.
Štoviše, a kada se ima u vidu nesporna činjenica da se je u konkretnom
slučaju prilikom prvog pregleda tužitelja kod ovlaštenog liječnika tuženika, dana 16.
rujna 2011. god., radilo o točkastoj ubodnoj ranici jagodice prsta, bez drugog
kliničkog nalaza u smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada
funkcije cijelog prsta, te bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog
stranog tijela u prstu (u protivnom bi to zacijelo bilo navedeno u sačinjenom
specijalističkom nalazu prilikom prvog pregleda tužitelja), ovaj sud je cijenio kako
ovdje valja postaviti i pitanje, da li bi tužitelj prilikom prvog pregleda kod tuženika
neposredno nakon ozljeđivanja dana 16. rujna 2011. god., pristao na to da se opisani
kirurški zahvat (Brunerova incizije volarne strane kažiprsta), poduzme odmah dana
16. rujna 2011. godine.
Kako je već navedeno, a obzirom da je tijekom postupka temeljem suglasnih
mišljenja ovlaštenih sudskih vještaka prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, i prof.
dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije,
subspecijalist traumatologije, utvrđeno da je liječenje tužitelja kod tuženika
provedeno po pravilima medicinske struke, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao
neosnovan presudom ovog suda posl. br. Pnš-299/14 od 29. siječnja 2021. god., ali
je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 6 Gž-1333/2021-2 od 04. svibnja
2021. god., ista presuda ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
U ukidnoj odluci suda drugog stupnja se između ostalog, navodi da su
osnovani žalbeni navodi tužitelja, jer je sud prvog stupnja počinio bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema
razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost
između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete
zbog ozljede prsta, a koja šteta mu je nastala krivnjom tuženika zbog pogreške u
liječenju. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj tijekom
postupka nije dokazao odgovornost tuženika za nastupjelu štetnu posljedicu, a isto
tako da ta odgovornost ne proizlazi iz datih nalaza i mišljenja liječnika vještaka.
Prema odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu u izvršavanju
obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom,
prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). To znači da je liječnik
prihvaćanjem provođenja medicinskog tretmana nad pacijentom zajamčio da
posjeduje odgovarajuće stručno znanje koje mu omogućuje liječenje pacijenta s
dužnom pažnjom i stručnošću, a što uključuje ispravnu i stručnu procjenu vezanu za
mogućnost upućivanja liječniku specijalisti ili drugom specijalisti radi drugog
liječničkog mišljenja. Stoga je liječnik dužan postupati s pažnjom koja se traži za
osobe koje pripadaju istom profesionalnom krugu, odnosno s pažnjom dobrog
stručnjaka, a ne tek prosječnog stručnjaka. Medicinski standard određuje načelo
sigurnosti pacijenta koje se ostvaruje na način da se svakom pacijentu osigura pravo
na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu sukladno njegovom zdravstvenom stanju i
sprječavaju štetni neželjeni događaji čija bi posljedica mogla biti oštećenje zdravlja
pacijenata, a u konačnici i sama smrt.
Iz navoda tužitelja proizlazi da je on u razgovoru s dežurnim liječnikom
naglasio kako mu je prilikom rada u prst ubrizgano kemijsko sredstvo, odnosno
toksično ulje, ali da je to liječnik kod prvotne obrade tužitelja zanemario.
Iz iskaza svjedoka dr. I. M., liječnika koji je obavio prvi pregled
tužitelja dana 16. rujna 2011. godine, proizlazi da se on ne može sjetiti razgovora
njega i tužitelja, ali se sjeća da mu je na prstu bila vidljiva punktiformna ranica koja je
izgledala kao ubod igle bez znakova upale okolnog tkiva, zbog čega da nije bilo
potrebe za kirurškim liječenjem. Ne sjeća se je li tužitelja pitao od čega potječe
ubodna rana na prstu lijeve ruke, ali se sjeća da je tužitelju dao uputu za liječenje u
slučaju pogoršanja njegovog stanja, uz napomenu da se javi na pregled u slučaju
bilo kakvog pogoršanja stanja kažiprsta lijeve ruke.
Svjedok dr. B. Š. u svom iskazu navodi da se sjeća da je tužitelj
doživio nezgodu uslijed uboda određene injekcije negdje u području jagodice
kažiprsta lijeve ruke, koji je po njegovoj procjeni bio negdje na udaljenosti jednog
centimetra od nokta, te je tužitelju obavio operacijski zahvat dva dana nakon što se
prvi puta javio na pregled, a tom prilikom mu je učinjen rez od samog mjesta uboda
pa gotovo do samog korijena lijevog kažiprsta unutarnjom stranom prsta, te je tužitelj
potom zadržan na liječenju kod tuženika, a nakon toga mu je rana čišćena u još dva
navrata, te je nakon operativnog zahvata i čišćenja prst tužitelja izgledao bolje.
Svjedok navodi da je tužitelja zadržao na liječenju jer se zapravo radi o jednoj vrlo
podmukloj i nepredvidljivoj bolesti jer u početku se vidi samo točkica od uboda, nakon
čega se uslijed djelovanja kemijskog sredstva koje je ušlo u prst putem injekcije prst
tuženika inficirao, jer se radi o toksičnom sadržaju, pa smatra da je ovaj operacijski
zahvat trebalo napraviti odmah po prvom prijemu tužitelja na pregled kod tuženika, tj.
16. rujna 2011. godine. Nakon desetak dana nakon prvog zahvata kad se infekcija
smirila, tužitelju je predložio provesti rekonstrukciju jagodice prsta jer je uslijed
zahvata ista bila ogoljena, ali je tužitelj samoinicijativno napustio liječenje kod
tuženika i otišao u drugu kliniku. Rekonstrukcija koju je namjeravao provesti bila je
moguća nakon otprilike dva tjedna od prvog zahvata, iako ne može garantirati da bi
se amputacija dijela prsta izbjegla da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika i
pridržavao se dobivenih uputa ali su šanse postojale da se izbjegne ovakva
mogućnost amputacije, a planirana rekonstrukcija zasigurno bi bila potrebna i u
slučaju da je operacijski zahvat obavljen odmah prvog dana kad se tužitelj javio na
pregled kod tuženika.
Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka za kirurgiju prof.dr.sci. S. D.
proizlazi da je on iz medicinske dokumentacije i anamnestičkih podataka prilikom
pregleda tužitelja utvrdio da je do povređivanja tužitelja došlo kod pucanja plastične
cijevi koja vodi iz kompresora u štrcaljku, te je zadobio punktiformnu ranu na vršku II
prsta lijeve ruke, a prema podacima tužitelja rana je bila veličine oko 1 mm. Sredstvo
koje se nalazilo u crijevu je toksično ulje za kočnice koje djeluje destruktivno na tkiva
i nije dozvoljeno da dođe u dodir sa sluznicama. U kontaktu s kožom ulje treba uvijek
isprati sa sapunom, a najopasniji dio toksičnosti je benzen koji se nalazi u ulju.
Vještak u nalazu navodi da se konzultirao s Institutom za toksikologiju u Z..
U dopunskom nalazu i mišljenju prof.dr.sc. S. D. je naveo da
podataka o slučaju unosa tekućine u tkivo tijela nema (iako je u svom osnovnom
nalazu naveo da se iz dokumentacije i anamnestičkih podataka prilikom pregleda
tužitelja može utvrditi da je došlo do unosa tekućine u tkivo tijela tužitelja, te i o kojoj
tekućini se radi, odnosno da je ista vrlo toksična), a da se liječnik, tj. mlađi kirurg koji
je izvršio prvi pregled, tijekom svoje edukacije nikad nije upoznao s dijelom toksičnog
djelovanja određene tekućine, niti je može znati te je, s obzirom na to da je tužitelj
imao manju ranu na prstu, istu medicinski očistio i previo, te dodatno radi zaštite od
infekcije ordinirao antibiotik, što je u cijelosti po pravilima struke, jer liječnik nije
upoznat sa samim sredstvom, zna i vidi da se radi o kontaminiranom ubodu u smislu
infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva ne zna niti može znati. Sav daljnji
tijek liječenja kao i postupci koji su urađeni u pravilu su s medicinskom strukom i
praksom, a kasniji tijek liječenja u pokušaju spašavanja prsta je medicinski i stručno
opravdan. Stoga vještak zaključuje da je tijek bolesti bio takav da liječnik nije bio u
mogućnosti procijeniti niti znati sam tijek ozljeđivanja, a postupak koji je učinio bio je
po pravilima struke.
Iz ponovnog očitovanja na prigovore tužitelja vještak prof.dr.sc. S. D.
ponovno navodi da mu nije točno poznato kako je tužitelj nastradao niti je to iz
dokumentacije vidljivo (što je suprotno njegovom osnovnom nalazu), a da tijekom
edukacije liječnika opće medicine, kao i kasnije specijalizacije i subspecijalizacije,
liječnici ni na jednom fakultetu medicine ne uče i nisu upoznati s vrstama i načinom
određenih toksičnih tvari na djelovanje ljudskog tkiva, a da je njemu trebalo dva dana
da nađe osobu koja se bavi toksikologijom (iako je u svom osnovnom nalazu naveo
da se konzultirao s Institutom za toksikologiju u Z.). Postupak koji je proveo
liječnik koji je zaprimio tužitelja na prvom pregledu proveo bi svaki liječnik u službi
koji se nađe u takvom slučaju, a da je znao da se radi o tako toksičnom sredstvu
sigurno bi učinio inciziju (otvorio ranu) što se kao metoda prevencije infekcije radi kod
trovanja, otrova ili sličnih teških otrovnih sredstava, a to je način liječenja kod svih
takvih rana i apsolutno po pitanju struke sigurno točno, jer je iznimno često da se
razvije infekcija kod malih rana, ali tu se ne može govoriti o pravoj infekciji već se radi
o nekrozi, tj. umiranju tkiva, koje se ne može spriječiti davanjem antibiotika, već se
mora eksciditirati, tj. svo nekrotično tkivo se mora odstraniti, a sigurno je da liječnik
koji to prvi put vidi nije upoznat i ne može biti upoznat, jer to nije učio na fakultetu, a
kasniji tijek liječenja koji je učinjen bio je po pravilima struke. Stoga, iako je liječnik
koji je izvršio prvi pregled bio upoznat s nazivom tekućine, odnosno ulja kojim je bio
povrijeđen prst tužitelja, to ne znači ništa jer liječnici na medicinskom fakultetu ne uče
vrste niti sastav kemikalija. Simptomi kod ubrizgavanja kemijskog sredstva u ljudsko
tkivo su vrlo različiti, te ovise o vrsti kemijskog sredstva, a s obzirom da se ovdje
radilo o vrlo kompleksnom spoju otrovne tekućine odumiranje tkiva je nastalo
praktički nakon 24 sata, a da je napravljena incizija i rana otvorena, te isprana
sapunom ili sličnim sredstvom bilo bi veće mogućnosti da je tetiva ostala čitava, no to
nitko ne može garantirati.
Iz takvog nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja nije sa sigurnošću
mogao utvrditi da ne postoji odgovornost tuženika za nastupjelu štetu, budući da se
navodi vještaka u dopunama nalazu i mišljenju, ne podudaraju u cijelosti s osnovnim
nalazom i mišljenjem, a sud prvog stupnja to nije ocjenjivao, niti je o tome dao ikakve
razloge.
Pri tome sama činjenica da liječnik nije upoznat s vrstama i načinom
određenih toksičnih tvari na djelovanje ljudskog tkiva jer da je riječ o mlađem liječniku
kirurgu, nije odlučna, jer ako je liječnik zbog nedostatka znanja ili iskustva,
nesposoban postići zahtijevani standard postupanja, treba zatražiti savjet, pomoć,
uputu ili nadzor iskusnijeg kolege liječnika, a što je učinio i vještak navodeći u svom
nalazu da je obavio konzultaciju s Institutom za toksikologiju u Zagrebu, ili je trebao
tužitelja uputiti specijalisti.
Osim toga, i iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskih vještaka kirurga i
psihijatra proizlazi da je prema specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema kod
tuženika utvrđeno da je tužitelj zadobio razderno-nagnječnu ranu lijevog kažiprsta, te
da je provedena rendgenska dijagnostika i nakon toga je rana previjena i preporučeni
su hladni oblozi a po potrebi kontrola plastičnog kirurga, ali u nalazu nema
anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema opisa kliničkog izgleda nastale
ozljede, nema podataka i upute glede procijepljenosti ozlijeđenog protiv tetanusa,
nema preporuka iz kojih bi bila vidljiva potreba za daljnjim previjanjem, antibioticima
ili sredstvima protiv bolova, a isto tako otpusnom pismu Kliničkog Odjela za plastičnu
kirurgiju i opekline Kliniku za kirurgiju KBC S. od 30. rujna 2011. godine, kada je
tužitelj napustio bolničko liječenje, nema podataka o datim preporukama glede
daljnjeg liječenja.
U dopuni svog nalaza vještak dr. V. Š. navodi da je liječnik pri
prvom pregledu 16. rujna 2011. godine bio obvezan utvrditi na koji način je nastala
ozljeda kod tužitelja, te je bio obvezan provjeriti podatke o procijepljenosti protiv
tetanusa, a ti se podaci dobivaju upitom pacijenta, odnosno kad se od njega uzme
anamneza. Vještak navodi da ne zna zašto prilikom prvog pregleda nigdje nije
navedeno da se radilo o ulju, jer ukoliko bi liječnik dobio točnu informaciju tada je
trebao provesti inciziju, a kod tužitelja su prva 24 sata bila ključna za postavljanje
dijagnoze i saniranje rane. Međutim da se radi o ulju je utvrđeno kasnije, a flegmona
je nastupila od upalne reakcije tj. zbog prodora ulja kao stranog tijela ili zbog prodora
bakterija, odnosno ili od jednog i drugog. Isto tako je prilikom otpusta uobičajeno da
se u otpusnom pismu navedu preporuke o daljnjem liječenju.
Iz tog nalaza vještaka i dopune nalaza jasno proizlazi da prilikom prvog
pregleda od tužitelja nisu uzeti anamnestički podaci u smislu nastanka ozljede,
kliničkog izgleda nastale ozljede, niti preporuka iz koje bi bila vidljiva potreba za
daljnjim medicinskim postupanjem, a niti je prilikom odlaska tužitelja u drugu kliniku u
otpusnom pismu navedene preporuke o daljnjem liječenju, o čemu sud prvog
stupnja, također, ne daje jasno obrazložene razloge.
Stoga je sud prvog stupnja bio dužan prvenstveno utvrditi je li kod postupanja
liječnika postojao medicinski protokol koji je liječnik tuženika koji je prvi zaprimio
tužitelja na pregled trebao slijediti, te je li primijenio zahtijevani standard dužne
pozornosti koja odgovara njegovoj struci, s obzirom na iskaze dr. Ivana Mihalja da se
ne sjeća razgovora koji je vodio s tužiteljem i je li pitao tužitelja od kud potječe
ubodna rana na prstu i tužitelja koji je naveo da je naglasio da mu je u prst ubrizgano
toksično ulje, a da je to dr. Mihalj prilikom prve obrade zanemario. S tim u svezi sud
je trebao utvrditi je li postupanje dr. I. M. bilo u skladu s važećim
medicinskim standardom, odnosno je li došlo do odstupanja od medicinskog
standarda, te je li taj postupak prouzrokovao oštećenje tužiteljevog zdravlja i bi li do
štete došlo da je medicinski tretman pružen sukladno zahtijevanom medicinskom
standardu postupanja. U tom smislu sud prvog stupnja na adekvatan način treba
utvrditi je li praksa koju je primijenio liječnik tuženika u skladu s praksom koja je
prihvaćena kao ispravna odgovornih medicinskih stručnjaka na odgovarajućem polju
medicine, jer odstupanje od medicinskog standarda i ako je liječenje nad pacijentom
poduzeto bez odgovarajućeg stupnja stručne vještine, pažnja i kompetencije ili kao
propuštanje poduzimanja radnji koje su trebale biti obavljene sukladno pravilnom i
opravdanom standardu, dovodi do skrivljenog, nesavjesnog postupanja liječnika.
Prema tome, kako sud prvog stupnja te činjenice nije utvrđivao, niti je o tome
dao ikakve razloge, to nije sa sigurnošću utvrdio je li liječnik tuženika prilikom prvog
zaprimanja tužitelja u zdravstvenu ustanovu postupio s pažnjom dobrog stručnjaka,
sukladno čl. 10. st. 2. ZOO, i je li pružio tužitelju adekvatan tretman sukladno
pravilnom i opravdanom standardu dužne pažnje i stručne vještine liječnika,
temeljene na kompetentnom profesionalnom mišljenju, to, barem za sada, nije ni
pravilna njegova ocjena o odgovornost za nastupjelu štetnu posljedicu.
Kako o svemu navedenom sud prvog stupnja nije dao valjano obrazložene
razloge, to je počinio bitnu povredu, zbog čega je valjalo temeljem odredbe čl. 369.
st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno
suđenje.
U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je
ovim rješenjem ukazano, te utvrditi sve relevantne činjenice glede pravilne ocjene
odgovornosti za nastupjelu štetu i u skladu s tim utvrđenjem pravilno odlučiti o
tužbenom zahtjevu i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.
Tijekom ponovno provedenog postupka, na raspravnom ročištu dana 30. lipnja
2021. god., tužitelj navodi kako je iz obrazloženja ukidnog rješenja razvidno da je
drugostupanjski sud prihvatio utvrđenja iz nalaza i mišljenja dr. V. Š.,
prema kojem mišljenju je liječnik tuženika kod prvog pregleda bio obvezan utvrditi
način nastanka ozljede, podatke o procijepljenosti protiv tetanusa, te po pribavi svih
drugih podataka da je bilo potrebno izvršiti inciziju, što je bilo ključno učiniti u prva 24
sata. Sve navedene radnje "de facto" predstavljaju medicinski protokol koji je liječnik
tuženika bio obvezan poštivati, što svakako nije učinio jer to proizlazi iz medicinske
dokumentacije. Dakle, razvidno je da liječnik tuženika nije postupao savjesno, niti s
dužnom pažnjom, što je dovelo do invaliditeta tužitelja, pa tužitelj smatra da je njegov
tužbeni zahtjev osnovan. Međutim, tužitelj svakako ukazuje da ako postoji potreba,
da u tom slučaju predlaže ponovno saslušati dr. V. Š..
Ovaj sud je prihvatio prijedlog tužitelja, pa u svojoj dopuni vještva pred
Općinskim sudom u O. dana 20.ruijna 2021. god., sudski vještak prof.dr.sc
V. Š. dr.med.spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist
traumatologije, navodi da svaka bolnica ima svoje protokole prilikom postupanja
liječnika. Ti medicinski protokoli su zasnovani na struci. Da li S. bolnica ima
svoj protokol on to ne zna, ali iz spisa proizlazi da nema. Ako se misli na pravila u
medicinskom postupanju konkretno u traumatologiji, tada se po pravilima treba uzeti
anamneza od pacijenta, izvršiti klinički pregled, a ovisno o ozljedi i daljnja
dijagnostika.
Na poseban upit navodi da bi on pri prvom pregledu pacijenta uzeo njegovu
anamnezu na način da ga pita kada se ubo, na čega se ubo, i na koji način se ubo,
odnosno na koji je način nastala ozljeda. Ta pitanja bi bila po pravilima struke. Iz
medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je dijagnoza tužitelja pri
prvom liječničkom pregledu bila pogrešno postavljena, jer se ne radi o razderno-
nagnječnoj rani, nego se prema medicinskoj dokumentaciji u sudskom spisu tijekom
kasnijeg liječenja potvrđuje da se radilo o točkastoj ubodnoj rani jagodice lijevog
kažiprsta.
Kod punktitvornih ubodnih ranica kakva je utvrđena kod tužitelja na prvom
pregledu postupak liječnika je bio uobičajen i standardan s tim da je uobičajeno da se
takvog pacijenta uputi svom obiteljskom liječniku uz preporuku za antitetaničnom
profilaksom, nadzorom ubodne ranice, eventualno antimikrobnom terapijom i
sredstvima protiv bolova, te da se u slučaju pogoršanja jakih bolova javi na kontrolni
pregled, ili se pacijent naručuje na kontrolni pregled kirurgu u vremenu od 48 sati. Po
njegovom mišljenju na prvom pregledu je pravilno postupljeno što se tiče liječenja, a
anamnestički podaci su pri tome irelevantni u smislu liječenja konkretne ozljede. Da
se radilo kojim slučajem o ugrizu zmije postupanje prilikom prvog liječničkog pregleda
u kirurškoj ambulanti bi bilo takvo da se napravi incizija, da se rana ostavi otvorena, a
nakon toga bi se pacijenta uputilo na javno zdravstvo. Pravilo je da u otpusnom
pismu trebaju stajati preporuke o daljnjem liječenju neovisno o tome je li pacijent sam
napustio bolnicu ili ne. Ako se prilikom RTG snimanja ne vidi na snimci prazan
prostor, odnosno strano tijelo koje bi u ovom slučaju pretpostavljalo ulje, tada se
zapravo ne radi ništa i to pod uvjetom da je klinički nalaz na prstu uredan.
U konkretnom slučaju je u prstu tužitelja bila mala količina ulja koja nije bila dovoljna da se to vidi na kliničkom pregledu prsta i koja nije bila dovoljna da se
registrira na RTG-u. Struka ne radi inciziju prilikom prvog liječničkog pregleda ako se
radi o ovakvom slučaju kao što je bilo kod tužitelja jer za tim nije bilo potrebe. On
zapravo ne zna je li klinički nalaz tužiteljevog prsta pri prvom liječničkom pregledu bio
uredan ili nije. Ako je prst otečen i ako se na njemu vidi bljedilo, ako je prst vitalno
ugrožen tada se pristupa kirurškom liječenju.
Kod tužitelja je prisutna naruženost srednjeg stupnja, i ta naruženost je
uočljiva trećim osobama prilikom uobičajenih susreta. Budući da je prvi nalaz kojeg je
tužitelj dobio prilikom prvog liječničkog pregleda nepotpun, ne može se izjasniti o
tome je li taj liječnik postupio sukladno pravilima struke.
Na poseban upit navodi da se tek u nalazu tužitelja prilikom njegovog drugog
posjeta liječniku navodi da se radi o punktiformnoj rani. Međutim, bez obzira što je u
prvom nalazu navedeno da se radi o razderno-nagnječnoj rani cijeli liječnički
postupak je bio takav kao da se od početka radilo o punktiformnoj rani. Da je tome
tako zaključuje po tome jer da se radilo o razderno-nagnječnoj rani, tužitelja je bilo
potrebno šivati, tj. obraditi mu ranu.
Na raspravnom ročištu dana 16. prosinca 2021.god., tužitelj navodi da je iz
provedenog postupka evidentno da je tuženik napravio grešku prilikom prvog
pregleda tužitelja, te da je tužitelju nastala i šteta.
Tuženik na istom ročištu navodi da iz iskaza vještaka i njegovih dopuna
nedvojbeno proizlazi da je liječenje tužitelja provedeno sukladno pravilima struke, te
predlaže zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Slijedom svega navedenog, ovaj sud nakon ponovno provedenog postupka,
ne može prihvatiti navode iz obrazloženja ukidne odluke suda drugog stupnja, da
ukinuta presuda ovog suda donijeta nakon prethodno provedenog postupka, u
svojem iscrpnom obrazloženju nema razloge o odlučnim činjenicama, te da ovaj sud
nije utvrđivao, niti dao ikakve razloge o odlučnim činjenicama, odnosno spornim
pitanjima, da li je liječnik tuženika koji je prvi zaprimio tužitelja na pregled primijenio
zahtijevani standard dužne pozornosti koja odgovara njegovoj struci, te da li je
postupanje dr. Ivana Mihalja bilo u skladu s važećim medicinskim standardom.
Naime, pored svih naprijed citiranih suglasnih zaključnih navoda sudskih
vještaka prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, i prof. dr. sc. V. Š., dr.
med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, na koje
se je ovaj sud pozvao u obrazloženju svoje ukinute odluke, ovdje sada valja pridodati
i navode sudskog vještaka prof.dr.sc V. Š. dr. med. spec. kirurgije,
ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, koji u svojoj drugoj dopuni
vještva pred Općinskim sudom u O. dana 20.rujna 2021. god., navodi da se je u
konkretnom slučaju radilo o točkastoj ubodnoj rani jagodice lijevog kažiprsta. Kod
punktitvornih ubodnih ranica kakva je utvrđena kod tužitelja na prvom pregledu
postupak liječnika je bio uobičajen i standardan. Po njegovom mišljenju na prvom
pregledu je pravilno postupljeno što se tiče liječenja, a anamnestički podaci su pri
tome irelevantni u smislu liječenja konkretne ozljede. Ako se prilikom RTG snimanja
ne vidi na snimci prazan prostor, odnosno strano tijelo koje bi u ovom slučaju
pretpostavljalo ulje, tada se zapravo ne radi ništa i to pod uvjetom da je klinički nalaz
na prstu uredan. U konkretnom slučaju je u prstu tužitelja bila mala količina ulja koja
nije bila dovoljna da se to vidi na kliničkom pregledu prsta i koja nije bila dovoljna da
se registrira na RTG-u. Struka ne radi inciziju prilikom prvog liječničkog pregleda ako
se radi o ovakvom slučaju kao što je bilo kod tužitelja jer za tim nije bilo potrebe.
Cijeli liječnički postupak je u kponkretnom slučaju bio takav kao da se od početka
radilo o punktiformnoj rani. Da je tome tako zaključuje po tome jer da se radilo o
razderno-nagnječnoj rani, tužitelja je bilo potrebno šivati, tj. obraditi mu ranu.
Ovaj sud cijeni da je u slučaju oprečnih mišljenja između, na jednoj strani suda
drugog stupnja i na drugoj strani suglasnog mišljenja dvojice ovlaštenih sudskih
vještaka medicinske struke, ovaj sud dužan donijeti odluku temeljem suglasnih
mišljenja ovlaštenih sudskih vještaka prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, i prof.
dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije,
subspecijalist traumatologije, a koji su nedvojbeni u svojim zaključcima da je liječenje
tužitelja kod tuženika provedeno po pravilima medicinske struke, i to sve sukladno
citiranim odredbama čl. 250 i čl. 261 ZPP-a.
Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je ponovno u cijelosti odbijen kao
neosnovan, te je bez daljnjeg raspravljanja valjalo donijeti odluku kao u izreci
presude.
U Splitu, 18. veljače 2022. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku
od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu,
putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA: - pun. tužitelja
- tuženiku
Kontrolni broj: 0822d-c0b0c-ca5e4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.