Poslovni broj: Kžzd–1/2022-

 

Poslovni broj: Kžzd–1/2022-

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao predsjednice vijeća te sudaca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 5. listopada 2021., broj 3 Kzd-27/2018-27, u sjednici održanoj 17. veljače 2022.,

 

 

              p r e s u d i o j e :

 

Odbija se žalba optuženog J. Ć. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, optuženik J. Ć. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11, za koje je na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, zatim mu je na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11., izrečena uvjetna osuda i određeno da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju članka 148. stavka 1 u vezi članka 145. stavka 2 točke 2. i 6. . Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka, i to paušalnog troška u visini 500,00 kuna i troška izrade nalaza i mišljenja vještaka u visini 2.532,00 kuna, sve u roku četiri mjeseca od pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik J. Ć. putem branitelja I. D., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka, s prijedlogom „da drugostupanjski Sud povodom ove žalbe istu prihvati te preinači pobijanu prvostupanjsku presudu, te optuženika oslobodi od optužbe za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužnicom, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom Sudu na ponovno odlučivanje.“

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              U odnosu na žalbeni prigovor da je oštećenik L. M. ispitan na dokaznom ročištu održanom 28. prosinca 2017., na koje nisu pristupili optuženik, a niti njegov branitelj te da je optuženiku tijekom postupka onemogućeno neposredno ispitivanje oštećenika na raspravi unatoč prijedlogu obrane da se oštećenik pozove i neposredno ispita na raspravi čime je povrijeđeno načelo kontradiktornosti postupka i pravo na pravično suđenje što bi upućivalo na ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., valja reći kako je točno da je oštećenik L. M. ispitan pred sucem istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici na dokaznom ročištu održanom 28. prosinca 2017., na temelju odredbe članka 235. ZKP/08 i u skladu s odredbom članka 236. stavak 1. točka 2., odnosno članka 292. stavak 2. u vezi stavka 1. ZKP/08, s obzirom na to da je oštećenik dijete starije od četrnaest godina, na koje, iako je uredno pozvan, nije pristupio optuženik J. Ć. koji u to vrijeme nije imao izabranog branitelja, a na kojem je ročištu optuženik tada imao mogućnost i priliku da ispita tog svjedoka. Na ovaj se način optuženik svojevoljno tada odrekao prava da sam ispita svjedoka L. M. na kojem je temeljena optužba. Nadalje, u nastavku postupka na raspravi održanoj i zaključenoj dana od 30. rujna 2021., prvostupanjski sud je pročitao taj zapisnik o iskazu oštećenika L. M. za što je imao uporište u odredbi članka 431. stavku 1. točka 2. ZKP/08., obzirom da se taj oštećenik u više navrata nije odazivao na uredno dostavljene sudske pozive radi ispitivanja u svojstvu svjedoka te obzirom da je sud utvrdio kako oštećenik živi u inozemstvu zbog čega nije bio u mogućnosti naložiti njegovo prisilno dovođenje, a što je prvostupanjski sud valjano obrazložio pod točkom 5. pobijane presude, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je evidentno da je prvostupanjski sud aktivno tražio oštećenika radi ispitivanja te jer je poduzeo sve razumne mjere za osiguranje njegove prisutnosti na raspravi. Stoga ograničenje propisano odredbom članka 431. stavka 2. ZKP/08., prema kojem se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri samo na zapisniku s tzv. nekonfrontiranim iskazom svjedoka ne vrijedi kada je radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka provedena na način propisan u članku 234. i 235. ZKP/08, dakle kada je svjedok ispitan na dokaznom ročištu kao ovdje L. M..

 

6.1.              Svemu izloženom valja dodati i da obrana optuženika, nakon što je iskaz oštećenika L. M. pročitan, na to nije imala primjedaba kao i da u žalbi istaknuta povreda prava obrane, osim naprijed navedenog, nije ostvarena niti stoga što se po stajalištu ovog suda pobijana presuda, osim na iskazu oštećenika, temelji i na drugim dokazima koje je prvostupanjski sud naveo i analizirao u obrazloženju presude. Prije svega, to je činjenica da je i sam optuženik u svojoj obrani naveo da je kritične prigode oštećenika udario u predjelu nosa uslijed čega je ovaj počeo krvariti iz nosa. Također, iz iskaza svjedokinje J. K. proizlazi da je uočila kako je optuženik glavom udario oštećenog u predjelu lica pri čemu je istom potekla krv iz nosa. Ove iskaze, neovisno o iskazu oštećenika koji je također naveo da ga je optuženik nakon verbalnog sukoba svojom glavom udario u glavu u predjelu nosa, prvostupanjski sud s pravom dovodi u vezu s nalazom i mišljenjem vještakinje sudske medicinske doc.dr.sc. M. B. koja je, analizirajući objektivno verificirane tjelesne ozljede oštećenika, zaključila kako je odnosnom dinamikom, silom slabog do srednjeg intenziteta, moglo doći do uzrokovanja inkriminiranih ozljeda, a u slučaju udarca jačim intenzitetom i do teškog tjelesnog ozljeđivanja. Zbog navedenog, očito je da se pobijana presuda protiv optuženika J. Ć. temelji i na drugim relevantnim dokazima koji kao tzv. „dodatni čimbenici protuteže“ dopuštaju pravilnu ocjenu pouzdanosti i vjerodostojnosti provedenih dokaza pa se ne može tvrditi da je iskaz oštećenika pred sucem istrage bio odlučujući, a kamoli isključivi dokaz na kojem je zasnovana pobijana presuda.

 

6.2.              Slijedom izloženog, dakle, nije ostvarena u zahtjevu istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., kako optuženik to ističe u svojoj žalbi.

 

6.3.              U okviru ove postupovne povrede ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitivao i da li je time što je rasprava od 30. rujna 2021., započela i dovršena bez optuženika došlo do povrede načela pravičnog suđenja zajamčenog člankom 29. Ustava, odnosno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.) te je utvrdio da sastavnice prava na pravično suđenje kontradiktornosti, konfrontacijskog prava i jednakosti oružja nisu povrijeđene. Naime, optuženik je na raspravi od 31. svibnja 2021., uredno pozvan da pristupi na raspravu koja je zakazana za dan 30. rujna 2021., s pravilnim upozorenjem o svim posljedicama neopravdanog izostanka, pa tako i da rasprava može biti održana u njegovoj odsutnosti. Na tako zakazanu raspravu optuženik nije pristupio, a svoj izostanak nije opravdao, a njegovu je obranu na toj raspravi zastupao izabrani branitelj. Optuženik je ujedno na raspravi od 31. svibnja 2021., upoznat koji se dokazi planiraju provesti na raspravi zakazanoj za dan 30. rujna 2021., i na toj raspravi nije izveden niti jedan dokaz o kojem se optuženik nije imao mogućnosti očitovati, odnosno koji nije kontradiktorno raspravljan. Kako je optuženik na raspravi od 1. listopada 2019. (listovi 77-78 spisa), pred sudom izložio svoju obranu nakon očitovanja da se prema optužbi ne smatra krivim za kazneno djelo te kako njegova prisut­nost na raspravi nije bila nužna jer je tijekom rasprave održane dana 30. rujna 2021., nisu pojavili dokazi o čijem izvođenju optuženik nije imao saznanja ili koje osobno ili pak putem branitelja nije imao mogućnost osporiti i pred­ložiti dokaze njemu u korist, to slijedom svega navedenog nije povrijeđeno optuženikovo pravo na kontradiktornost, konfrontaciju i jednakost oružja kao sastavnica prava na pravično suđenje.

 

7.              Što se tiče uvodno istaknutih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iste se tek paušalno navode bez navođenja konkretnih povreda i razloga u čemu bi se one sastojale, a ni ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene druge povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              U nastavku žalbe optuženik, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vezano za subjektivni element kaznenog djela tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešnom ocjenom provedenih dokaza došao do pogrešnog zaključka o postojanju neizravne namjere kod optuženika, kao i da optuženik u predmetnom događaju nije postupio u nužnoj obrani, a time i do pogrešnog zaključka da je optuženik počinio terećeno kazneno djela.

 

8.1.              Optuženik smatra da bi se kritičkom analizom i pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza, a posebice obrane optuženika koji ne spori da je slabim udarcem svoje glave u glavu oštećenog istom nanio laku tjelesnu ozljedu i iskaza svjedokinje J. K. koja je navela da optuženik nije namjerno udario oštećenog iz razloga jer se odmah potom optuženik ispričao oštećeniku te su potom obojica popili još jedno piće na šanku, došlo do zaključka da je optuženik oštećeniku uzrokovao laku tjelesnu ozljedu, a za koje se kazneno djelo progon poduzima na temelju privatne tužbe koja je u konkretnom slučaju izostala.

 

9.              Razmatrajući razloge koje je za svoja utvrđenja dao prvostupanjski sud kao i prigovore istaknute u žalbi optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da optuženik razlozima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time niti zaključak prvostupanjskoga suda da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11. Sud prvog stupnja je na temelju pravilne ocjene obrane optuženika zajedno sa svim drugim provedenim dokazima, sve odlučne i važne činjenice pravilno utvrdio, pri čemu je na temelju rezultata izvedenih i analiziranih dokaza, pravilno zaključio da proizlaze dokazanima svi elementi kaznenog djela zbog kojeg se optuženik tereti.

 

9.1.              Naime, i ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući u potpunosti valjane i argumentirane razloge prvostupanjskog suda, nalazi dokazanim da je optuženik postupao neizravno namjerno u pokušaju da oštećenika L. M. teško tjelesno ozlijedi kao i da je kritične prigode isključeno postupanje optuženika u nužnoj obrani. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da postojanje takve neizravne namjere na strani optuženika postoji već na temelju činjenice da je optuženik svojom glavom očito ciljao, a onda i udario oštećenika u predio njegove glave, odnosno lica gdje se nalaze osjetljivi dijelovi tijela svakog čovjeka čijom ozljedom može doći i do teškog tjelesnog ozljeđivanja, a koja posljedica je u konkretnom izostala. Optuženik glavom udara  oštećenika u lice te računa i s mogućnošću da ga teško tjelesno ozlijedi te na to pristaje, a na objektivnu okolnost da do teškog tjelesnog ozljeđivanja u konkretnom slučaju nije došlo optuženik nije imao utjecaja.  Jednako tako pravilno prvostupanjski sud uočava da inkriminirana radnja koju je optuženik poduzeo, sve i da se kao vjerodostojna prihvati njegova obrana da se branio od oštećenika koji ga je vrijeđao, nije bila potrebna, a kamo li prijeko potrebna za odbijanje tog napa­da (vrijeđanja) što je nužna pretpostavka za postojanje nužne obrane.

 

10.              S obzirom na sve izneseno, žalbenim tvrdnjama optuženog J. Ć. nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, pa i ovaj drugostupanjski sud nalazi dokazanim da je optuženik postupajući na inkriminirani način ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11., zbog čega ga je za isto opravdano oglašen krivim.

 

11.              Povredu kaznenog zakona optuženik J. Ć. (ne navodeći o kojoj od tih povreda iz članka 469. točaka 1. do 6. ZKP/08 bi se radilo) obrazlaže kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle, kao takozvanu „posrednu povredu kaznenog zakona“. Međutim, povrede kaznenog zakona ispituju se u žalbenom postupku u odnosu na ono činjenično stanje koje je prvostupanjski sud utvrdio, a ne s obzirom na one činjenice koje je, prema shvaćanju žalitelja, trebalo utvrditi na temelju provedenih dokaza. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., te je našao da tom presudom nije na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

12.              Nije u pravu optuženik J. Ć. kada se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi jer je utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno kaznenu neosuđivanost, mlađu životnu dob, da je otac maloljetnog djeteta, stupanj krivnje (neizravna namjera) kao i da je počinjeno kazneno djelo ostalo u pokušaju. Pravilnim vrednovanjem tako navedenih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci čije izvršenje je potom primjenom uvjetne osude odgođeno kroz razdoblje provjeravanja od jedne godine. Uzevši u obzir sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i potom također, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno vrednovane okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je upravo takva kaznena sankcija primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

13.              Konačno, iako optuženik u uvodu žalbe ističe da se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu ničim ne obrazlaže. Stoga, imajući na umu da je prvostupanjski sud pobijanom presudom optuženika proglasio krivim, pravilno je naložio i da podmiri troškove kaznenog postupka, jer nije utvrdio postojanje uvjeta za oslobađanje od plaćanja troškova, niti u cijelosti niti djelomično.

 

14.              Budući da navodi žalbe nisu utvrđeni osnovanima, niti je ovaj žalbeni sud našao povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Puli – Pola 17. veljače 2022.