1

Poslovni broj:12 Gž-120/2022-2

 

 

 

 

Poslovni broj:12 Gž-120/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HZMO, Z., OIB:..., protiv tuženika C. O. d.d., OIB:... Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5667/20-7 od 26. studenog 2021., dana 17. veljače 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5667/20-7 od 26. studenog 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23.652,23 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2020. do isplate.

 

2. Navedenu presudu, pravovremeno podnijetom žalbom, pobija tuženik kako navodi iz svih zakonskih žalbenih razloga predviđenih čl. 354. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19 - dalje: ZPP) ističući da je tijekom postupka nepravilno sud primijenio odredbe Zakona, citira tekst bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz priznavanje troškova tuženiku.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi novčani iznos koji predstavlja štetu tužitelju zbog isplata obiteljske mirovine (u omjeru od 50%) iza pok. R. V. koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 12. kolovoza 1981. krivnjom osiguranika tuženika S. K. koji je upravljao osobnim automobilom osiguranim kod tuženika, a ovo za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. rujna 2020. u visini od 23.652,23 kn. Nije sporno da je tuženik vršio isplate prema tužitelju sukladno odštetnim zahtjevima po istom pravnom osnovu sve zaključno do 31. siječnja 2009., dok su nakon toga za naredna razdoblja vođeni sudski postupci (P-3228/15, P-3527/10, P-402/19 sve Trgovačkog suda u Zagrebu) glede zahtijevanih isplata naknade štete koji su svi završeni pravomoćnim presudama u korist tužitelja.

 

5.1. Tužitelj je prije pokretanja ovog spora tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete zbog isplaćenih mirovina koji zahtjev je tuženik otklonio. Tijekom postupka tuženik je priznao nastanak štetnog događaja od 12. kolovoza 1981. u kojem je smrtno stradao R. V., kao i činjenicu da je članovima njegove obitelji priznato pravo na obiteljsku mirovinu u omjeru od 50% suodgovornosti. Istaknuo je prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda, osporava tužitelju pravo na naknadu štete u punom iznosu iz razloga što smatra da se u utuženom razdoblju primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja odnosno Zakon o osiguranju imovine i osoba (NN SRH 53/77), kao i stoga što bi pok. osiguranik tužitelja R. V. u slučaju redovnog tijeka stvari u utuženom razdoblju bio u starosnoj mirovini jer bi 3. prosinca 2013. navršio 65 godina, čime bi ispunio uvjete za starosnu mirovinu koju bi mu bio u obvezi plaćati ovdje tužitelj.

 

6. Po provedenom dokaznom postupku izvršivši uvid u rješenje SIZ MIORH H. od 12. listopada 1981. kojim je supruzi poginulog R. V. kao i djeci priznato pravo na obiteljsku mirovinu, u pravomoćne presude koje se odnose na ranija razdoblja iz kojih je razvidno da je tužitelju dosuđena naknada štete za iznose isplaćenih iznosa temeljem prava na obiteljsku mirovinu, u dopis tužitelja upućen tuženiku od 2. listopada 2020., sud odbija prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan jer tužiteljev zahtjev je regresni zahtjev temeljem izvršenih isplata obiteljske mirovine pa je za suđenje prema odredbi čl. 34. st. 1. toč. 9. ZPP-a nadležan upravo općinski sud. Osnova tužbenog zahtjeva je rješenje tužitelja broj: MO307494 od 12. listopada 1981. kojom je obitelji pok. R. V. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz obračunata HZMO koji obračun je javna isprava koja potvrđuje istinitost onoga što je u njoj sadržano sukladno čl. 230. ZPP-a, to je sud odbio prigovor tuženika u odnosu na visinu štete jer je primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019 - dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ista osigurana u mirovinskom sustavu. Istom odredbom je određeno da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja te da ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske imovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

 

7. Žalbom tuženik kao i tijekom prvostupanjskog postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u utuženom razdoblju iz razloga jer bi pok. osiguranik tužitelja sa 3. prosinca 2013. navršio 65 godina života, pa bi da nije bilo štetnog događaja isti bi bio u starosnoj mirovini, a istu bi mu bio u obvezi plaćati tužitelj. Navedeni žalbeni razlog nije osnovan imajući u vidu čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/2019) kojim je izmijenjen čl. 161. st. 2. toč. 2. ZMO tako da je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja a ovo između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, sve obzirom da se iznos koji se potražuje ovom tužbom i odnosi na isplate obiteljske mirovine koje su izvršene nakon 1. siječnja 2019.

 

7.1. Daljnji žalbeni navod svodi se na osporavanje primjene Zakona o mirovinskom osiguranju koji je na snazi u vrijeme pojedinih isplata, smatrajući da se treba primijeniti Zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, ovo konkretno Zakon o osiguranju imovine i osoba i to čl. 22. st. 2. i 3. (NN SRH 53/77). Jedini relevantan Zakon koji se ima primijeniti u ovom postupku je Zakon o mirovinskom osiguranju koji je lex specialis i kojim je jedinim uređena materija naknade štete koju trpi tužitelj plaćanjem novčanih iznosa obiteljske mirovine, način obračuna visine te štete te od koga se može potraživati jer se u ovom postupku radi o sporu radi naknade štete koju tužitelj trpi isplatama svom osiguraniku koja materija je regulirana Zakonom o mirovinskom osiguranju, a za koju štetu je pravomoćnom presudom nesporno utvrđena krivnja osiguranika tuženika u omjeru od 50% i to onaj Zakon koji je na snazi u vrijeme isplate, a ne onaj koji bi bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. Isto stajalište proizlazi i iz odluka VS RH br. Revt-412/18 kao i Rev-5292/19 kojima je izričito navedeno da u slučajevima (kao i u ovom sporu) kada Zavod potražuje naknadu štete od osiguravajućeg društva treba primijeniti odredbe ZMO-a, koje stajalište Vrhovnog suda je zauzeto povodom izvanrednih revizija i u kojima se navodi da je to prevladavajuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH kao i većine županijskih sudova jer u konkretnom slučaju ZMO predstavlja lex specialis koji među ostalim regulira i materiju naknade štete za novčana davanja isplaćena na teret mirovinskog osiguranja.

 

7.2. Osim navedenog, u ovom postupku predmet spora je naknada štete, pa se osim odredaba ZMO-a na odgovarajući način  primjenjuju i odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) i to sukladno čl. 170. ZMO-a. Štetni događaj i sama šteta koja je posljedica tog štetnog događaja dva su različita pravna pojma jer stvarna šteta tužitelju nastaje sukcesivno svakom pojedinačnom mjesečnom isplatom mirovine obzirom da upravo svakom takvom isplatom dolazi do umanjenja imovine tužitelja, to je i iz ovog razloga bespredmetno pozivanje tuženika na zakonske odredbe Zakona o osiguranju imovine i osoba koje su bile na snazi u vrijeme štetnog događaja (tako i Rev-3078/14-2 od 28. veljače 2018., Revd-716/2021. od 24. veljače 2021.), a za štetu koja je nastala tužitelju u 2019. i 2020. godini.

 

8. Obzirom na sve prethodno navedeno valjalo je odbiti žalbu tuženika te u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 17. veljače 2022.