REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-6169/2021-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. M., iz Splita, M. G. 8, OIB:
……………., zastupane po punomoćnici S. M. B. odvjetnici u S.,
protiv tuženika A. za odgoj i obrazovanje, Zagreb, D. S. 38, OIB:
……….., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU L. i S. u Zagrebu,
radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti
punomoćnice tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon
objave, dana 15.veljače.2022.godine,

p r e s u d i o j e:

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.studenog

2012.godine do 31.listopada 2015.godine u ukupnom iznosu od 42.189,44 Kuna
zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:
-na iznos od 786,71 Kuna od 15.11.2012.godine; -na iznos od 883,01 Kuna od 15.12.2012.godine; -na iznos od 885,70 Kuna od 15.01.2013.godine; -na iznos od 888,06 Kuna od 15.02.2013.godine; -na iznos od 768,63 Kuna od 15.03.2013.godine; -na iznos od 768,63 Kuna od 15.04.2013.godine; -na iznos od 776,57 Kuna od 15.05.2013.godine; -na iznos od 768,63 Kuna od 15.06.2013.godine; -na iznos od 766,32 Kuna od 15.07.2013.godine; -na iznos od 829,16 Kuna od 15.08.2013.godine; -na iznos od 767,66 Kuna od 15.09.2013.godine; -na iznos od 767,66 Kuna od 15.10.2013.godine; -na iznos od 767,66 Kuna od 15.11.2013.godine; -na iznos od 758,64 Kuna od 15.12.2013.godine; -na iznos od 772,11 Kuna od 15.01.2014.godine; -na iznos od 762,55 Kuna od 15.02.2014.godine; -na iznos od 774,22 Kuna od 15.03.2014.godine; -na iznos od 607,08 Kuna od 15.04.2014.godine; -na iznos od 610,91 Kuna od 15.05.2014.godine;

2

Pr-6169/2021-12

-na iznos od 585,99 Kuna od 15.06.2014.godine;
-na iznos od 709,29 Kuna od 15.07.2014.godine; -na iznos od 666,82 Kuna od 15.08.2014.godine; -na iznos od 598,26 Kuna od 15.09.2014.godine; -na iznos od 606,38 Kuna od 15.10.2014.godine; -na iznos od 609,10 Kuna od 15.11.2014.godine; -na iznos od 597,69 Kuna od 15.12.2014.godine; -na iznos od 368,65 Kuna od 15.01.2015.godine; -na iznos od 550,84 Kuna od 15.02.2015.godine; -na iznos od 606,93 Kuna od 15.03.2015.godine; -na iznos od 604,57 Kuna od 15.04.2015.godine; -na iznos od 608,53 Kuna od 15.05.2015.godine; -na iznos od 589,87 Kuna od 15.06.2015.godine; -na iznos od 558,43 Kuna od 15.07.2015.godine; -na iznos od 572,10 Kuna od 15.08.2015.godine; -na iznos od 589,59 Kuna od 15.09.2015.godine;

-na iznos od 278,90 Kuna od 15.10.2015.godine; do isplate, te koja se
zakonska zatezna kamata obračunava po stopi određenoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referetno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 % poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 15.625,00 Kuna,
a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog
postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od
presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno
odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godina
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 05.listopada 2017.godine tužiteljica
navodi da je zaposlenica O. škole S. u P., te da je zaposlena
na radnom mjestu učitelj kemije u Osnovnoj školi ''Strožanac'' u Podstrani, te da je
zvanje mentor stekla tijekom 2006.godine temeljem odluke nadležne Agencije za
odgoj i obrazovanje. Ističe se da je tužiteljica do 30.10.2012.godine imala zvanje
učitelj kemije mentor, te da je na temelju predmetnog zvanja mentora koeficijent
radnog mjesta bio drukčiji od koeficijenta radnog mjesta učitelj kemije te da je po tom
osnovu primala višu plaću koja da je iznosila cca 500,00 Kuna mjesečno na plaću.
Nadalje se navodi da je stjecanje stručnog zvanja mentora tužiteljica stekla na
temelju rješenja kojeg da je donio tuženik. Ista ističe da stečeno zvanje mentora traje
pet godina, a nakon čega da je potrebno obnoviti mentorstvo. Nadalje se navodi da
je tijekom 2011.godine, a sukladno Pravilniku o napredovanju učitelja i nastavnika u
osnovnom i srednjem školstvu Agencija za odgoj i obrazovanje na prijedlog

3

Pr-6169/2021-12

ravnatelja O. škole S. pokrenula postupak reizbora tužiteljice
(učiteljice biologije i kemije) u O. školi S. u P. u zvanje učitelja
mentora. Istaknuto je da je u predmetnom postupku, a temeljem izvješća o
provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno
obrazovni rad u postupku izbora u zvanje učitelja mentora ravnatelj tuženika ad/2
donio odluku dana 03.10.2012.godine kojim odbija prigovor tužiteljice na predmetno
izvješće u predmetu koji se vodio pod klasom 131-01/11-01/0446. Ističe se da budući
je tužiteljica smatrala da je predmetnom odlukom nezakonito oštećena odnosno da je
ista odluka nezakonita da je ista pokrenula upravni spor pred nadležnim Upravnim
sudom u Splitu, a koji da se vodio pod poslovnim brojem Usl-2272/15-7. Tužiteljica
nadalje navodi da je nakon zaprimanja tužbe tužiteljice tuženik donio odluku od 31.
siječnja 2014.godine kojom da prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u upravnom sporu
radi izbora tužiteljice kao učiteljice u Osnovnoj školi ''Strožanac'' u Podstrani u zvanje
učitelja mentora, a kojim da se traži poništenje odluke o odbijanju prigovora tužiteljice
i izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni
odgojno-obrazovni rad donesenih od strane tužene Agencije za odgoj i obrazovanje
u postupku napredovanja u zvanje učitelja mentora u predmetu koji se vodi pod
klasom 131-01/11-01/0446, te da je poništena odluka o odbijanju prigovora tužiteljice
pod istim brojem od 03.10.2012.godine i izvješće o provedenom stručno-
pedagoškom uvidu u dokumentaciju, te da je prijedlog za izbor tužiteljice u zvanje
učitelja mentora vraćen na ponovni postupak. Istaknuto je da je temeljem predmetne
odluke dana 17.02.2015.godine Upravni sud u Splitu donio rješenje kojim se upravni
spor obustavlja. Nadalje je navedeno da je Agencija za odgoj i obrazovanje dana

15.listopada 2015.godine donijela Odluku o napredovanju u zvanje, a kojom odlukom
da je tužiteljici odobreno zvanje učitelj mentor, te je navedeno da predmetna odluka
stupa na snagu danom donošenja. Ističe se da je u periodu od 01. studenog

2012.godine do 15.listopada 2015.godine tužiteljici nezakonito bilo oduzeto zvanje
učitelja mentora, te da je radi toga plaća tužiteljice bila umanjena za cijeli navedeni
period. Navodi se da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za isplatu naknade
štete za predmetno razdoblje budući da je tužiteljica kroz period od nezakonitog
donošenja rješenja od 01.11.2012.godine do ponovnog ostvarivanja statusa učitelja
mentora 15.10.2015.godine trpjela materijalnu štetu. Navodi se da je tužena
odgovorila tužiteljici kako nije nadležna za isplatu plaća zaposlenicima školskih
ustanova, te da je obveza poslodavca u radnom odnosu zaposleniku dati posao te
mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Nadalje tužiteljica navodi da se sukladno odredbi
članka 142. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u državnom
proračunu osiguravaju sredstva za financiranje školskih ustanova čiji da je osnivač
Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i to
između ostalog za plaće i naknade plaće s doprinosima na plaće te materijalna prava
radnika ugovorena kolektivnim ugovorom. Istaknuto je da se tužiteljica obratila i
Osnovnoj školi Strožanac sa zahtjevom da joj se isplati razlika u plaći na ime
nezakonitog oduzimanja zvanja, a da se Osnovna škola Strožanac obratila
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta koje da je dana 24.veljače 2016.godine
uputio dopis Osnovnoj školi u kojemu da je dano mišljenje da tužiteljica ne ostvaruje
pravo na isplatu razlike plaće za traženo razdoblje. Naposljetku je istaknuto da se
tužiteljica dana 11.10.2016.godine obratila ODO-u sa zahtjevom za mirno rješenje
spora te je navedeno da je dana 22.03.2017.godine tužiteljica putem punomoćnika
zaprimila odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, a kojim da se zahtjev za
mirno rješenje spora smatra neosnovanim te da Republika Hrvatska ne pristaje na
rješenje ove pravne stvari u mirnom postupku. Zaključno je navedeno da je

4

Pr-6169/2021-12

nesporno da je tijekom perioda od nezakonito donesenog rješenja do donošenja
Odluke o imenovanju u zvanje mentora tužiteljici slijedom nezakonitog postupanja
tuženika nastupila šteta koja da je nastala u periodu od 01.11.2012.godine do

14.10.2015.godine u ukupnom iznosu od 20.281,50 Kuna zajedno sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom. U navedenom smislu tužiteljica predlaže donošenje
odluke kojom će se naložiti tuženiku isplata 20.281,50 Kuna sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev
podneskom od 28.09.2021.godine (list 152-153 spisa) te ista potražuje na ime
razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.studenog

2012.godine do 31.listopada 2015.godine ukupan iznos od 42.189,44 Kuna sa
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 51-52 spisa) navodi da ističe prigovor
promašene pasivne legitimacije. Isti se poziva na odredbu članka 7. stavka 1. Zakona
o radu kojom je propisano da je poslodavac u radnom odnosu obvezan dati radniku
posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću te da tuženik u tom smislu ne može biti
nadležan za isplatu razlike u plaćama tužiteljici već da je za isto nadležan poslodavac
tužitelj odnosno školska ustanova gdje je tužiteljica zaposlena. Nadalje, tuženik ističe
da sukladno pozitivnim propisima ne raspolaže financijskim sredstvima iz kojih bi se
financirale plaće zaposlenika školskih ustanova jer da se sukladno odredbi članka

142. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u državnom
proračunu u okviru razdjela Ministarstva znanosti i obrazovanja osiguravaju sredstva
za financiranje školskih ustanova, a čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave i to za plaće i naknade plaće sa
doprinosima za plaće kao i za ostala materijalna prava radnika ugovorena
kolektivnim ugovorima te sukladno članku 144. navedenog Zakona, ako je osnivač
škole druga pravna ili fizička osoba iz članka 90. Zakona da je dužan osigurati
potrebna sredstva za financiranje plaća i naknada plaća sa doprinosima te ostalih
rashoda za radnike škole. Istaknuto je da budući tužiteljica nije bila u utuženom
razdoblju promovirana u zvanje učitelja mentora da ista nije mogla ostvariti pravo na
uvećanje koeficijenta radi promoviranja u zvanje. Istaknuto je i pozivom na odredbu
članka 20. Pravilnika o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem
školstvu da tužiteljica u razdoblju za koje potražuje naknadu štete radi razlike u plaći
nije imala zvanje učitelja mentora, te da nije izvršila obveze koje da bi sukladno
navedenom Pravilniku morala izvršiti da je u utuženom razdoblju imala navedeno
zvanje. U podnesku od 11.10.2021.godine tuženik ističe da tužitelj ne može sukladno
odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku po okončanju pripremnog ročišta
vršiti preinaku tužbenog zahtjeva jer da je tužitelj to uradio nakon zaključenja
pripremnog ročišta u predmetnom postupku, a koje da je zaključeno

17.05.2018.godine pa se u tom smislu tužena protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice
kojim potražuje na ime razlike plaće bruto iznos od 42.189,44 Kuna. Također tužena
u istom podensku ističe prigovor zastare potraživanja za onaj dio tužbenog zahtjeva
koji predstavlja razliku između provotno utuženog neto iznosa izgubljene zarade i
iznosa preinačenog tužbenog zahtjeva povećanog na bruto iznos izgubljene zarade.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odluke Agencije za odgoj
i obrazovanje od 31.01.2014.godine (list 6-7 spisa); rješenja Upravnog suda u Splitu
broj Usl-2272/12-7 od 17. veljače 2015.godine (list 8 spisa); odluke o napredovanju
u zvanje od 15.listopada 2015.godine (list 9 spisa); obračunskih lista plaća tužiteljice
(list 10-45 spisa); očitovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od

24.veljače 2016.godine (list 50 spisa); e-maila od 09.ožujka 2012.godine (list 57
spisa);izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i

5

Pr-6169/2021-12

neposredni odgojno-obrazovni rad od 06. lipnja 2012.godine (list 58-59 spisa);
prigovora tužiteljice od 30.08.2012.godine (list 60-62 spisa); izvatka iz sudskog
registra (list 67-71 spisa); izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u
dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 01.lipnja 2015.godine (list 84-
86 spisa);potvrde o stručnom usavršavanju od 08. rujna 2011.godine (list 91 spisa);
potvrde o stručnom usavršavanju od 30.listopada 2008.godine (list 92 spisa); potvrde
o stručnom usavršavanju (list 93 spisa); certifikata (list 94-95 spisa); nalaza i
mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Dalibora
Krklec (list 97-101 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještaka Dalibora Krklec (list
107-110 spisa). Izveden je i dokaz uvidom u spis Upravnog suda u Splitu Usl-
2272/15 te u predmete O. škole S. i to predmet izračuna isplaćene
plaće, predmeta rješenja o obvezama učitelja M. M., predmeta platnih lista,
te predmeta u kojem su IP obrasci tužiteljice za razdoblje od 2012-2015.godine.
Također je izveden dokaz saslušanjem svjedoka J. J. (list 80 spisa);
svjedokinje Ž. P. (list 81 spisa); tužiteljice M. M. (list 81 spisa).
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (izgubljene
zarade) u iznosu od 42.189,44 Kuna sa pripadajućom kamatom iz razloga što
tužiteljica smatra da joj je tuženik počinio štetu time što joj je u periodu od 01.
studenog 2012.godine do zaključno 15. listopada 2015.godine oduzeo zvanje učitelja
mentora pa da joj je za taj utuženi period tuženik isplaćivao umanjenu plaću upravo u
utuženom iznosu od 42.189,44 Kuna bruto.

6. Prvenstveno je potrebno istaći da je prvotno uz tuženika Agenciju za odgoj i
obrazovanje bila utužena i O. škola S. koja da je dana

18.01.2018.godine dala odgovor na tužbu. Međutim,u odnosu na Osnovnu školu
Strožanac, ranijeg tuženika pod 1/ je na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj
stvari dana 17.svibnja 2018.godine tužba povučena, te stranke nisu tražile pisani
otpravak rješenja o povlačenju tužbe te su se odrekle prava na žalbu pa je u tom
smislu jedini tuženik u predmetnom postupku Agencija za odgoj i obrazovanje
Zagreb. Također je potrebno istaći da se u predmetnom postupku već vodio
postupak te da je donesena presuda ovog suda Pr-756/2017 od 01.03.2019.godine
kojom je tužiteljici bio dosuđen na ime razlike plaće (izgubljene zarade) neto iznos od

24.411,85 Kuna, odnosno bruto iznos od 42.189,44 Kune (list 123-134 spisa).
Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj 48 Gž R-
732/2019-2 od 01.lipnja 2021.godine i vraćena sudu na ponovno odlučivanje.
Drugostupanjski sud je u navedenoj odluci ukazao na činjenicu da je presuda
nerazumljiva jer da nije jasno što konkretno tužiteljica potražuje niti što je tuženik
dužan ispuniti te da sukladno odredbi članka 433 a ZPP-a prema kojoj kad se utužuje
novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koji se utvrđuju u bruto iznosu da ih je
radnik dužan utužiti u bruto iznosu. Također je ukazano prvostupanjskom sudu da se
visina štete sastoji u izgubljenoj zaradi pa da je potrebno prilikom odlučivanja o
zahtjevu za isplatu voditi računa o činjenici da bruto plaća koja se isplaćuje po
sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez
porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela na naplatu, te da da u tom slučaju
porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom
same plaće pa da se u odnosu na navedeni dio bruto iznosa zatezne kamate ne
obračunavaju.

7. U predmetnoj pravnoj stvari je potrebno u ponovljenom postupku raspraviti sve navedene činjenice o kojima se izjasnio Županijski sud u Zagrebu u rješenju br.

6

Pr-6169/2021-12

48 Gž R-732/2019-2 od 01.lipnja 2021.godine te raspraviti prigovor preinake
tužbenog zahtjeva istaknutog od strane tuženika i prigovor zastare potraživanja.
8. Što se tiče prigovora zastare potraživanja istaknutog od strane tuženika u
ovom postupku navedeni prigovor je u cijelosti neosnovan. Naime, iako se u
konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadu razlike plaće prema poslodavcu
visina naknade štete koju tužiteljica potražuje prema tuženiku u utuženom razdoblju
zbog nepravilnog i nezakonitog rada utvrđuje se s obzirom na visinu izgubljene
zarade koju bi tužiteljica ostvarila prema poslodavcu da nije bilo nezakonitog ili
nepravilnog rada tuženika. U tom smislu temeljem odredbe članka 227. stavka 1.
Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08,125/11, 78/15- u daljnjem tekstu
ZOO-a) je propisano da pravo iz kojeg proističu povremene tražbine zastarijeva za
pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, te sukladno
stavku 2. istog članka kad zastari pravo iz kojeg proističu povremene tražbine,
vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtjeva buduća povremena davanja nego i
povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Kako pravo naknadu štete
(izgubljene zarade) iz kojeg proizlazi zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće kao
povremene tražbine zastarijeva za pet godina od dospjelosti najstarije povremene
tražbine, a koja je prema podnesku tužiteljice od 28.09.2021.godine (list 152-153)
kojim je uredila tužbeni zahtjev dospjela 15.11.2012.godine rok zastare tužiteljičinog
potraživanja je 15.11.2017. godine. Obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu u ovoj
pravnoj stvari 05.10.2017.godine prije isteka roka od pet godina njeno potraživanje
nije zastarjelo slijedom čega je prigovor zastare potraživanja istaknut od stane tužene
u ovom postupku u cijelosti neosnovan. U odnosu na prigovor tužene da je tužiteljica
izvršila preinaku tužbe budući da potražuje tužbom veći iznos od 42.189,44 Kuna, od
neto iznosa kojeg je 24.411,85 Kuna i da je navedeno uradila nakon zaključenja
pripremnog ročišta u predmetnom postupku, a koje da je zaključeno

17.05.2018.godine, a da nije dopušteno izvršiti preinaku tužbe nakon zaključenja
pripremnog ročišta ovaj sud je mišljenja da su navedeni prigovori tužene upotpunosti
neosnovani. Naime, sukladno odredbi članka 191. ZPP-a preinaku tužbe predstavlja
promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz
postojeći. Tužiteljica potraživanjem bruto iznosa od 42.189,44 Kune nije promjenila
istovjetnost svog prijašnjeg zahtjeva niti ga je povećala budući je ista ranijim
zahtjevom u podnesku od 09.siječnja 2019.godine (list 118 spisa) zapravo samo
pogrešno omaškom postavila potraživanje u neto iznosu od 24.411,85 Kuna
odnosno bruto iznos od 42.189,44 Kuna, a da je pri tome zapravo htjela istaći da
bruto iznos neisplaćenih plaća tužiteljici na ime izgubljene zarade u iznosu od

42.189,44 Kuna predstavlja neto iznos od 24.411,85 Kuna, a zbog čega je
drugostupanjski sud u svojoj odluci od 01.lipnja 2021.godine takav tužbeni zahtjev i
smatrao nerazumljivim ističući da kad se utužuju tražbine iz radnog odnosa sukladno
odredbi članka 433.ZPP-a radnik je iste dužan utužiti u bruto iznosu. U navedenom
smislu tužiteljica je podneskom od 28.rujna 2021.godine postupila po odluci
drugostupanjskog suda i iskazala svoje potraživanje u bruto iznosu prema odredbi
članka 433.ZPP-a. Obzirom da je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Dalibora
Krklec (list 107-110) razvidno da razlika plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od

01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine ostvarivala sa zvanjem metnora i plaće
koju je ostvarila iznosi 42.189,44 Kuna bruto, a što da predstavlja 24.411,85 Kuna
neto tad jasno proizlazi da tužiteljica svojim konačnim potraživanjem iznosa od

42.189,44 Kuna bruto na ime izgubljene zarade, a koja se izgubljena zarada
manifestira kao visina razlike neisplaćene plaće , te koji bruto iznos izražen u netu
iznosi 24.411,85 Kuna tad jasno proizlazi da tužiteljica podneskom od

7

Pr-6169/2021-12

28.09.2021.godine potražuje bruto iznos od 42.189,44 Kuna. U navedenom smislu je
irelevantna primjedba tužene da je tužiteljica nakon zaključenja pripremnog ročišta
preinačila tužbeni zahtjev budući iz svih navedenih obrazloženih razloga jasno
proizlazi da do preinake tužbe u predmetnom slučaju nije došlo. Također je potrebno
istaći i da postoji iznimka od pravila da se preinaka tužbe (a do koje preinake u ovom
postupku nije ni došlo) može izvršiti samo do zaključenja pripremnog ročišta jer tu
iznimku predviđa odredba članka 190 stavka 2 ZPP-a (''NN'' 70/19) prema kojoj
tužitelj može iznimno od stavka 1. tog članka preinačiti tužbu do zaljučenja glavne
rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog
postupka, a što je također irelevantno u predmetnom slučaju jer do preinake tužbe
prema mišljenju ovog suda nije niti došlo. Slijedom svega navedenog neosnovani su
prigovori tužene u kojima ističe da je tužiteljica neosnovano preinačila tužbeni
zahtjev.

9. Iz pregledane odluke Agencije za odgoj i obrazovanje od 31. siječnja

2014.godine (list 6-7 spisa) proizlazi da je tom odlukom prihvaćen tužbeni zahtjev
tužiteljice Marije Madunić u upravnom sporu protiv tuženika Agencije za odgoj i
obrazovanje radi izbora tužiteljice u zvanje učitelja mentora, a kojim je tužbenim
zahtjevom traženo poništenje Odluke o odbijanju prigovora tužitelja od

03.10.2012.godine te poništenje izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu
u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad , a donesenih od strane
tuženika Agencije za odgoj i obrazovanje. Također je ovom odlukom poništena i
odluka o odbijanju prigovora tužiteljice od 03.listopada 2012.godine i izvješće o
provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-
obrazovni rad zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prijedlog tužiteljice za
izbor u zvanje učitelja mentora je vraćeno na ponovni postupak. Iz obrazloženja
navedene odluke tuženika je razvidno da je na prijedlog Osnovne škole Strožanac
tuženik Agencija za odgoj i obrazovanje pokrenula postupak izbora tužiteljice u
zvanje učitelja mentora, te da je navedeni prijedlog zaprimljen 10.06.2011.godine. Po
navedenom prijedlogu tužiteljice za izbor u zvanje učitelja mentora je zaključeno da
nisu ispunjeni uvjeti za napredovanje odnosno za izbor tužiteljice u zvanje mentora.
Iz navedenog obrazloženja je nadalje razvidno da je tužiteljica na navedeno izvješće
podnijela prigovor 03.rujna 2012.godine u kojem je prigovorila ocjeni uspješnosti u
radu sa učenicima kao i ocjeni stručnog usavršavanja. Ovaj prigovor je odlukom
tuženika od 03.10.2012.godine odbijen kao neosnovan jer se smatralo da nisu
ispunjeni svi potrebni uvjeti za izbor tužiteljice u zvanje učitelja mentora. Nadalje iz
citiranog obrazloženja proizlazi da je tužiteljica naknadno protiv navedene odluke
podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu koji da je tužbu proslijedio na odgovor
Agenciji za odgoj i obrazovanje te je istaknuto da je Agencija za odgoj i obrazovanje
tužbu zaprimila 17. siječnja 2014.godine, te da je uvidom u dostavljenu tužbu
zaključeno da su u predmetu izbora Marije Madunić u zvanje učitelja mentora koji se
u Agenciji vodio pod Klasom: 131-01/11-01/0446 činjenice nepotpuno utvrđene, a
slijedom čega je predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Iz pregledanog rješenja Upravnog suda u Splitu broj UsI-2272/12-7 od

17.veljače 2015.godine kao i pregledanog spisa Upravnog suda u Splitu Usl-2272/15
nedvojbeno proizlazi da je navedenim rješenjem Upravnog suda u Splitu od

17.02.2015.godine obustavljen upravni spor koji se vodio između tužiteljice i tuženika
protiv odluke Agencije za odgoj i obrazovanje od 03.10.2012.godine. Iz obrazloženja
navedenog rješenja proizlazi da je Upravni sud u Splitu rješenjem od 13.siječnja

2014.godine pozvao Agenciju za odgoj i obrazovanje da dostavi odgovor na tužbu te
je navedeni odgovor kod Upravnog suda u Splitu zaprimljen 06.veljače 2014.godine.

8

Pr-6169/2021-12

Istaknuto je da je u tom odgovoru tuženik naveo da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice
te je isti priložio Odluku Agencije za odgoj i obrazovanje od 31. siječnja 2014.godine,
a iz koje da je razvidno da je tuženik u cijelosti postupio u skladu sa tužbenim
zahtjevom slijedom čega da je obustavljen navedeni upravni spor. Iz pregledane
Odluke o napredovanju u zvanje od 15.listopada 2015.godine (list 9 spisa), a koju je
tuženik donio nedvojbeno proizlazi da je tuženik ponovo nakon svega prethodno
navedenog i nakon utvrđivanja svih relevantnih činjenica potrebnih za donošenje
odluke o napredovanju tužiteljice u zvanje mentora donio navedenu odluku o
napredovanju tužiteljice u zvanje učitelja mentora.

10. Iz pregledanog očitovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od

24.veljače 2016.godine (list 50 spisa) O. školi S. proizlazi da se ovo
tijelo očitovalo na način da je istaklo da je dana 15.10.2015.godine Agencija za odgoj
i obrazovanje izdala Odluku o napredovanju tužiteljice u zvanje učiteljice mentorice te
da se od tog datuma istoj isplaćuje plaća po koeficijentu složenosti poslova 1.481 za
radno mjesto I. vrste, učiteljice mentorice, a da za razdoblje koje je prethodilo
imenovanju tužiteljice u zvanju učiteljice – mentorice da tužiteljica nije bila
promovirana u zvanje učiteljice kemije-mentora pa da joj se plaća mogla
obračunavati samo po koeficijentu radnog mjesta kojeg da je obavljala pa da se prije

15. listopada 2015.godine tužiteljici plaća mogla obračunavati samo prema
koeficijentu za radno mjesto učiteljice.

11.Iz pregledanog e-maila više savjetnice za biologiju i kemiju kod tuženika
upućenog O. školi P. od 09.03.2012.godine (list 57 spisa) proizlazi da
je od O. škole P. tražena dodatna dokumentacija , a vezano za izbor
tužiteljice u zvanje mentora i to potvrda o održanoj tematskoj izložbi, te potvrde
ovjerene od strane službene osobe za sudjelovanje u radu povjerenstva za
županijska natjecanja iz kemije za 2007, 2008. i 2009.godinu, te sve ovjerene
potvrde o stručnom usavršavanju u organizaciji AZOO i ŽSV kemije Splitsko-
dalmatinske županije.Iz pregledanog izvješća o provedenom stručno-pedagoškom
uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 06.lipnja 2012.godine
(list 58-59 spisa) proizlazi da je tuženik uvidom u dokumentaciju i neposredni
odgojno-obrazovni rad dao ocjene rada tužiteljice i utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za
napredovanje iste, te je istaknuto da se ne predlaže donošenje odluke o
napredovanju. Tužena je na navedeno izvješće dana 03.rujna 2012.godine tuženiku
uložila obrazloženi prigovor.

12. Iz iskaza svjedoka J. J. (list 80 spisa) proizlazi da je isti tajnik
OŠ Strožanac od 2009. godine i da u svakom slučaju sva zvanja mentora koja radnik
stječe nisu ni od kakvog utjecaja na radno mjesto koje ima temeljem ugovora o radu
sa školom bilo tko od djelatnika škole, već da je to osobno pravo svakog pojedinca
da napreduje. Svjedok navodi da se to pravo pojedinca da napreduje u svakom
slučaju reflektira na njegova primanja jer kad je osoba, djelatnik škole, unaprijeđen u
zvanje mentora, da mu se sukladno tome povećava koeficijent plaće, pa samim time i
plaća. U odnosu na zaduženja koja djelatnik ima isti je naveo da su ista vezana
isključivo za ugovor o radu djelatnika sa školom i opis obaveza toga djelatnika da je
sadržan je u rješenju o obvezama djelatnika škole za svaku školsku godinu, a te
obaveze, koje su utvrđene rješenjem za svakog djelatnika škole da nisu vezane za
zvanje mentora, već isključivo za radno mjesto djelatnika temeljem ugovora o radu
zaključenog sa školom. Navodi da je citiranim rješenjem propisano 40 radnih sati
tjedno. U odnosu na spomenuto zvanje mentora koje pojedini djelatnik može steći u
skladu sa svojim napredovanjem, svjedok navodi da ovo zvanje mentora traje pet
godina i ako djelatnik škole želi produžiti trajanje zvanja mentora, zahtjev za

9

Pr-6169/2021-12

navedeno produženje za zvanje mentora ili za napredovanje u više zvanje mora
podnijeti šest mjeseci prije isteka mandata za ovo zvanje. U tom pogledu, svjedok
navodi da je tužiteljica uredno podnijela zahtjev za produljenje zvanja mentora.
Nadalje, ističe da je OŠ Strožanac uvijek dobivala sve odluke Agencije za odgoj i
obrazovanje (AZOO) vezano za ono što je odlučivano o tužiteljici vezano za zvanje
mentora i da je pravilo kad navedena škola dobije rješenje od AZOO, da se tada u
skladu s tim mijenja i koeficijent plaće toga zaposlenika. Naposljetku, svjedok ističe
da je postojala odluka AZOO iz koje je bilo razvidno da je cijeli postupak vezano za
zvanje mentora za tužiteljicu bio vraćen na početak. U odnosu na to u kakvom je
sada statusu tužiteljica u OŠ S., navodi da je tužiteljica prof. kemije, prirode i
biologije u OŠ S. i da ona i sada ima zvanje mentora, a da isti nije upoznat s
time koliko su veća primanja osobe koja ima zvanje mentora u navedenoj školi, a da
se to može vidjeti iz obračunskih lista plaća jer je to za svaku osobu različito jer se
uzimaju u obzir godine staža i sl. Nadalje je svjedok istakao da status mentora traje
pet godina i da se nakon toga ne može osobi i dalje obračunavati plaća sukladno
statusu mentora ako taj status osobi nije produžen od strane Agencije za odgoj i
obrazovanje. Navodi da je u odnosu na tužiteljicu primio odluku vezano za
produženje statusa mentora od strane Agencije za odgoj i obrazovanje, a misli da je
to bilo u listopadu 2015. godine, a da se točnije vidi iz dokumenata. Naposljetku je
svjedok istakao da je tužiteljica cijelo vrijeme obavljala iste poslove.

13. Iz nalaza i mišljenja svjedokinje Ž. P. (list 81 spisa) proizlazi da je
ista ravnateljica u OŠ Strožanac i da ne zna što se točno događalo vezano za zvanje
mentora tužiteljice prije ovoga razdoblja, već da je samo čula da je istoj bilo
oduzimano zvanje mentora pa ponovno vraćeno te da je 2015. godine tužiteljici
ponovno vraćeno zvanje mentora. Ista ističe, u pogledu obavijesti AZOO po pitanju
donošenja njihovih odluka vezano za tužiteljicu i njezino zvanje mentora u OŠ
Strožanac da je uredno od trenutka kad je ona postala ravnateljica. U odnosu na
radne obveze tužiteljice, navodi da se tužiteljičina zaduženja nisu mijenjala na
njezinom radnom mjestu, neovisno o zvanju mentora.

14. Iz iskaza tužiteljice M. M. (list 81 spisa ) proizlazi da je ista od

1995. godine zaposlena u OŠ S. u P. na radnom mjestu učiteljice
prirode, biologije i kemije na kojem radnom mjestu radi do danas. Navodi da je prvi
put stekla zvanje učitelja-mentora 2006. godine, a da je ovo zvanje izgubila 2012.
godine na temelju izvješća koje je izradila AZOO, tuženik u ovom postupku. Navodi
da je ona uložila žalbu na navedeno izvješće spomenute Agencije, a i da je protiv
svega navedenog pokrenula i upravni spor. U odnosu na izvješće AZOO iz 2012.
godine, navodi da je bilo nestručno izrađeno i da nije na odgovarajući način
vrednovalo njezin dotadašnji rad i stručna usavršavanja. Navodi da su, s obzirom na
ukidanje zvanja mentora u jednom trenutku, njezina primanja bila za cca 500,00-
600,00 kn netto, a da su njezina redovna mjesečna primanja cca netto 7.200,00 kn.
Navodi da je AZOO sukladno postupku koji se vodio poništila odluku o napredovanju
i vratila postupak na početak, a da je ona opet 2015. godine u listopadu stekla zvanje
mentora i da otada pa dalje uredno prima dodatak na plaću zbog zvanja mentora. Iz
iskaza tužiteljice proizlazi da je ona cijelo vrijeme stjecanja zvanja mentora do
gubitka zvanja mentora i ponovnog stjecanja toga zvanja obavljala jednake poslove
te da zvanje mentora nije ni na koji način utjecalo na povećanje njezinih zaduženja,
već da je ona po osnovi zvanja mentora imala pravo primati veću plaću i da je
primala veću plaću za zvanje mentora s obzirom na to da je ovo pravo propisano
Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama iz 2012.
godine. Ista navodi da je zapravo dokumentacija na temelju koje je stekla zvanje

10

Pr-6169/2021-12

mentora bila dovoljna za njezin daljnji status za zvanje mentora i smatra da je nije
trebalo nadopunjavati, međutim navodi kad je izgubila status mentora, da AZOO nije
uzela u obzir niti joj je bodovala ni stručnu literaturu ni potvrde koje je priložila, a koje
su joj se kasnije od iste agencije uvažile, a nije joj uzela u obzir ni bodovala ni
seminare kojima je prisustvovala iz biologije i seminare na školskoj, državnoj i
međunarodnoj razini koje je pohađala radi stručnog usavršavanja. Navodi da potvrde
koje joj ranije nisu bile uvažene vezano za zvanje mentora, da su joj od strane AZOO
bile uzete u obzir 2015. godine kad joj je ponovno AZOO priznala zvanje mentora i
da je u svojoj odluci kojom joj priznaje zvanje mentora AZOO i navela da ona
redovno pohađa i prati seminare za stručno usavršavanje organizirane na svim
razinama od strane AZOO. Inače, tužiteljica napominje da činjenica što AZOO nije
uvažavala određene potvrde čisto zbog određenih nedostataka kod klasifikacijskih
brojeva, koje su potvrde izdavane upravo od navedene Agencije, tužiteljica ističe da
je Agencija pored ovoga imala i spisak o pohađanju seminara od strane kandidata pa
je mogla, ako je i smatrala da nešto nije u redu s potvrdama u pogledu klasifikacijskih
oznaka, izvršiti uvid u vlastiti spisak pohađanja seminara i vidjeti pohađa li ona kao
kandidat redovno seminare koje organizira AZOO. Tužiteljica napominje da ne postoji
konkretan broj seminara koje neki kandidat za zvanje mentora mora pohađati i na
kojem nivou to treba raditi niti se to boduje.

15. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od
strane tuženika u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je navedeni prigovor
upotpunosti neosnovan. Naime, među strankama u ovom postupku nije dvojbena
činjenica da je tužiteljica zaposlenica na radnom mjestu učiteljice kemije u Osnovnoj
školi Strožanac u Podstrani te da istoj nije poslodavac Agencija za odgoj i
obrazovanje, tuženik u ovom postupku već da joj je poslodavac Osnovna škola
Strožanac u Podstrani. U tom smislu nije dvojbeno da iz odredbe članka 84. stavka 3.
Zakona o radu (''NN'' 149/09-u daljnjem tekstu ZR-a), a koji je u predmetnom slučaju
u primjeni obzirom na utuženo razdoblje proizlazi da su plaća i naknada plaće u
smislu Zakona plaća i naknada plaće u bruto iznosu, te nije niti dvojbeno da je
temeljem odredbe članka 5. stavka 1. ZR-a (''NN'' 149/09) poslodavac dužan radniku
za obavljeni rad isplatiti plaću. Također nije dvojbeno da je sukladno odredbi članka

142. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (''NN''
126/12-pročišćeni tekst) propisano da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva
za financiranje školskih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska i to za plaće i
naknade plaća sa doprinosima na plaće. Međutim, pasivna legitimacija tuženika u
ovom postupku proizlazi iz činjenice što je tužiteljica oštećenica u ovom postupku, a
tuženik Agencija za odgoj i obrazovanje nije niti tužena kao poslodavac tužiteljice već
kao štetnik i to za naknadu imovinske štete. Naime, isplata umanjene plaće tužiteljici
zbog protupravnog postupanja od strane tuženika predstavlja jedan vid imovinske
štete i to u vidu izgubljene zarade na strani tužiteljice.U navedenom smislu tuženik je
u predmetnom postupku kao štetnik pasivno legitimirana stranka u ovom postupku,
te isti nije niti tužen u svojstvu poslodavca stoga citirane materijalne odredbe Zakona
o radu i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi same po sebi ne
eskulpiraju tuženika od odgovornosti za štetu u ovoj pravnoj stvari.

16. Temeljem odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (''NN''
35/05, 41/08-dalje ZOO-a) šteta je između ostalog i umanjenje nečije imovine kao i
sprečavanje njenog povećanja. Nadalje, temeljem odredbe članka 1085. stavka 1.
ZOO-a odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je
šteta nastala, a sukladno stavku 2. ZOO-a ako uspostava prijašnjeg stanja ne
otklanja štetu potpuno odgovorna osoba je dužna za ostatak štete dati naknadu u

11

Pr-6169/2021-12

novcu. Temeljem odredbe članka 1089. stavka 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako
na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Nadalje, temeljem stavka

2. istog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke osim slučaja kad zakon određuje nešto drugo. Temeljem
stavka 3. istog članka kod ocjene izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se
mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim
okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
17. Ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih i pregledanih dokaza u ovom
postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tužiteljici
isplaćivanjem umanjene plaće u utuženom periodu od 01. studenog 2012.godine do

14. listopada 2015.godine budući je istu neosnovano odbio u tom periodu unaprijediti
u zvanje mentora spriječio tužiteljicu da ostvari plaću koja bi je pripadala sukladno
koeficijentu složenosti poslova 1.481 za radno mjesto I. vrste, učiteljice mentorice, te
je istoj nastavio umjesto toga neosnovano isplaćivati plaću po koeficijentu radnog
mjesta učiteljice ne priznavajući joj zvanje mentora. U navedenom smislu tužiteljici je
nastala šteta (izgubljena zarada) u visini razlike dobitka-plaće koja bi je pripadala za
zvanje mentora, te koju je ista mogla osnovano očekivati u navedenom utuženom
razdoblju prema redovnom tijeku stvari, ali je ostvarenje navedene plaće-dobiti
spriječeno tuženikovom štetnom radnjom. Naime, da je tuženik tužiteljici uistinu
počinio navedenu štetu u vidu neosnovanog odbijanja prijedloga Osnovne škole
Strožanac u Podstrani od 10. lipnja 2011.godine da se tužiteljica izabere u zvanje
mentora je razvidno već i iz same odluke tuženika od 31. siječnja 2014.godine iz koje
je vidljivo da je sam tuženik prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice Marije Madunić
zatražen tužbom podnesenom u upravnom sporu koji se vodio protiv tuženika, te da
je tuženik ovom odlukom poništio vlastitu odluku o odbijanju prigovora tužiteljice i
vezano za izvješće o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i
neposredni odgojno-obrazovni rad od 06. lipnja 2012.godine i to radi pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da je prijedlog za izbor tužiteljice u zvanje
učitelja mentora vraćen na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene tuženikove
odluke jasno proizlazi da tuženik prilikom donošenja odluke o izboru tužiteljice u
zvanje učitelja mentora, a po prijedlogu O. škole S. u Podstrani od 10.
lipnja 2011.godine je istu odluku donio na temelju nepotpuno utvrđenih činjenica.
Također, a obzirom da je iz pregledanog rješenja Upravnog suda u Splitu broj UsI-
2272/12-7 od 17. veljače 2015.godine razvidno (list 8 spisa) da je obustavljen upravni
spor koji se vodio između tužiteljice i tuženika radi izbora tužiteljice u zvanje mentora
i to upravo iz razloga što je tuženik prihvatio zahtjev tužiteljice i postupio u skladu s
istim, te je tužiteljica u konačnici odlukom tuženika o napredovanju u zvanje 15.
listopada 2015.godine i imenovana u zvanje mentora. Iz svega navedenog je
upotpunosti razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju od 01.11.2012.godine do

14.10.2015.godine zbog toga što nije po zahtjevu poslodavca tužene i to Osnovne
škole Strožanac u Podstrani od 10. lipnja 2011.godine tužiteljicu imenovao u zvanje
mentora premda je ista za navedeno imala uvjete jer nije upotpunosti utvrdio
činjenično stanje vezano za imenovanje tužiteljice u zvanje mentora već je navedeno
činjenično stanje utvrdio tek naknadno i tužiteljici priznao njena prava vezano za
zvanje mentora tek kad je dobio tužbu na odgovor u spomenutom upravnom sporu
koji se vodio kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Usl-2272/15, te je
odluku o napredovanju tužiteljice u zvanje mentora donio tek 15.10.2015.godine (list
9 spisa) tužiteljici takvom štetnom radnjom izazvao imovinsku štetu budući je
tužiteljica za cijelo utuženo razdoblje primala umanjenu plaću jer je primala plaću
prema koeficijentu određenom za učitelje, a nije joj uzeto u obzir zvanje mentora za

12

Pr-6169/2021-12

kojeg je propisan veći koeficijent. Iz iskaza saslušanog svjedoka Jakova Juretić jasno
proizlazi da se pravo pojedinca pa tako i tužiteljice da napreduje u zvanje mentora
odražava i na primanja tužiteljice jer kad osoba napreduje u zvanje mentora istoj se
povećava koeficijent plaće. Nadalje, iz iskaza ovog svjedoka je razvidna i činjenica
da je tužiteljica uredno podnijela zahtjev za produljenje mentorstva, kao i činjenica da
škola u kojoj ista radi ne može promijeniti koeficijent plaće samoinicijativno nego tek
kad dobije od tuženika rješenje o napredovanju tužiteljice u zvanje mentora.
18. Obzirom da je tuženik neosnovano ne priznavajući u utuženom razdoblju
tužiteljici zvanje mentora i samim time plačajući joj plaću po nižem koeficijentu i na
takav način neosnovano onemogućavajući istu u ostvarivanju napredovanja u zvanju
iz navedenih razloga na opisani način prouzročio tužiteljici imovinsku štetu u vidu
izmakle dobiti i to izgubljene zarade za cijeli utuženi period od 01.studenog

2012.godine do 14.listopada 2015.godine, te je isti navedenu štetu tužiteljici dužan
naknaditi temeljem odredbe članka 1089. stavka 1.-3.ZOO-a, a u vezi sa člankom

1046. ZOO-a te 1085.ZOO-a.

19. U pogledu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz
vještačenjem i dopunom vještačenja od strane ovlaštenog sudskog vještaka za
knjigovodstveno-financijske poslove D. K..

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove
D. K. (list 97-101 spisa) proizlazi da je uvidom u dokumentaciju i sukladno
nalogu suda od 09. srpnja 2018.godine vještak utvrdio razliku između plaće koju je
tužiteljica ostvarivala i plaće koju bi ostvarivala sa zvanjem mentora u razdoblju od

01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine. Vještak navodi da je uvidom u obračunske
listiće plaće tužiteljice utvrdio da je tužiteljici u razdoblju od 01.11.2012.godine do

14.10.2015.godine plaća obračunavana po koeficijentu složenosti poslova 1.325 za
radno mjesto ''učitelj predmetne nastave''. Ističe se da je tužiteljici u razdoblju do

31.10.2012.godine i nakon 15.10.2015.godine plaća obračunavana po koeficijentu
složenosti poslova 1,481 za radno mjesto ''učitelj predmetne nastave VSS – mentor''.
Ističe se da je vještak izvršio i obračun razlike između plaće koju je tužiteljica
ostvarivala i plaće koju bi ostvarivala sa zvanjem mentora u razdoblju od

01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine odnosno razliku između plaće po
koeficijentu složenosti poslova 1.481 i koeficijentu složenosti poslova 1.325. Vještak
se pozvao na odredbu članka 19. KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim
ustanovama (''NN'' 66/11), a koja propisuje što sačinjava plaću zaposlenika.
Istaknuto je da je obračun razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala u
spornom razdoblju sa zvanjem mentora i plaće koju je tužiteljica ostvarila vršen u
skladu sa odredbama KU za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama te da je
prikazan u Tablici broj 1 koja da je prilog vještačenja. Zaključno vještak navodi da je
razlika između plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od 01.studenog 2012.godine do

14.listopada 2015.godine ostvarivala sa zvanjem mentora (po koeficijentu složenosti
poslova 1.481) i plaće koju bi tužiteljica ostvarila (po koeficijentu složenosti poslova

1.325) iznosi bruto 42.189,44 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj

22. Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Sve navedeno vještak je prikazao u Tablici
br. 1. koja je sastavni dio vještva.

21. Stranke u osnovi nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka
D. K. stoga i ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje smatra u cijelosti
vjerodostojnim, stručnim i logičnim budući je isto doneseno u skladu sa nalogom
suda i relevantnom dokumentacijom koja prileže spisu. Tuženik je samo podneskom
od 17.rujna 2018.godine predlagao da se od vještaka zatraži da izrazi mjesečne neto
razlike plaće. Navedenom se pridružila i tužiteljica u podnesku od 25.09.2018.godine.

13

Pr-6169/2021-12

U navedenom smislu vještak D. K. je nadopunio svoj nalaz i mišljenje te u
dopuni nalaza i mišljenja navodi da je obračun razlike između plaće koju bi tužiteljica
ostvarivala u spornom razdoblju sa zvanjem mentora i plaće koju je tužiteljica
ostvarila da je vršen u skladu sa odredbama KU za zaposlenike u osnovnoškolskim
ustanovama i to sve kako je opisano u osnovnom vještvu te da je prikazan u bruto i
neto iznosima u Tablici broj 1. koja da je prilog vještačenja. Istaknuto je da je razlika
između plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od 01.11.2012.godine do

14.10.2015.godine ostvarivala sa zvanjem mentora (po koeficijentu složenosti
poslova 1.481) i plaće koju je tužiteljica ostvarila (po koeficijentu složenosti poslova

1.325) iznosi bruto 42.189,44 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj

22. Tablice 1., odnosno neto 24.411,85 Kuna ili po mjesecima kako je to prikazano u
koloni broj 25 Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Navedenom dopunom nalaza i
mišljenja vještak je izrazio razliku plaće tužiteljicu u bruto i neto iznosima, a kako su
to stranke u postupku i predlagale te je vještak u tom smislu sve razjasnio
navedenom dopunom nalaza i mišljenja.

22. U ponovljenom postupku tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila sukladno
nalazu i mišljenju vještaka D. K. i dopuni istog, te sukladno odredbi članka

433. a ZPP-a kojom je propisano da je radnik dužan novčane tražbine po osnovi
radnog odnosa utužiti u bruto iznosu tako da ista tužbom u konačnici potražuje
bruto iznos od 42.189,44 Kuna sa pripadajućim kamatama. U pogledu navedenog
potrebno je istaći da tužiteljicu sukladno nalazu i mišljenju vještaka Dalibora Krklec i
dopune tog nalaza i mišljenje po osnovi naknade štete , a na ime razlike plaće koju bi
tužiteljica u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine ostvarivala sa
zvanjem mentora (po koeficijentu složenosti poslova 1.481) i plaće koju je tužiteljica
ostvarila (po koeficijentu složenosti poslova 1.325) u tom razdoblju pripada ukupno

42.189,44 Kuna bruto. Naime, tužiteljica kao oštećenik ima pravo na naknadu
imovinske štete od tuženika kao štetnika u bruto iznosu iz razloga što se tek isplatom
navedenog punog iznosa od 42.189,44 Kuna bruto tužiteljica u cijelosti obeštećuje za
nastalu štetu. Naime, tuženik je sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a kao
odgovorna osoba za navedenu štetu dužan upotpunosti uspostaviti stanje koje je
bilo prije nego što je šteta nastala, a kako bi se moglo smatrati da je tužiteljica u
cijelosti namirena. U navedenom smislu trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice
za isplatu iznosa od 42.189,44 Kuna u cijelosti kao osnovan.

23. Na navedeni priznati iznos na ime naknade imovinske štete od 42.189,44
Kuna tužiteljicu pripada i zatezna kamata koja teče na svaki pojedinačni mjesečni
iznos naveden u tužbenom zahtjevu, a koji mjesečni iznosi dospijevaju u rokovima
dospijeća iz odredbe članka 84. stavka 3. ZR-a budući se plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15 dana u idućem mjesecu, a mjesečni
iznosi dospjeli na naplatu su utvrđeni sukladno iznosima koje je u tablicama koje
prileže vještvu i dopuni vještva utvrdio vještak Dalibor Krklec, te koji su iznosi dospjeli
na naplatu sukladno odredbi 1086. stavka 1. ZOO-a budući obveza naknade štete se
smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Navedena zakonska zatezna kamata
se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08).

19. Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po
sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu
oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10,
114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3.
Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09,
123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez
porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne

14

Pr-6169/2021-12

obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom
smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude bez zakonskih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

24.Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te
primjenom pravila o teretu dokazivanja, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a usvojen
je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u izreci presude.

25.Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica u
cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je dužan naknaditi parnične troškove
sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao
opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava
podneska od 07.03.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od

07.03.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.svibnja

2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a-pripremno ročište);
zastupanja na ročištu od 09. srpnja 2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak
sastava podneska tužiteljice od 25.09.2018.godine u iznosu od 100 bodova;
zastupanja na ročištu od 01.10.2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2.
OT-a); zastupanja na ročištu od 09.01.2019.godine u iznosu od 100 bodova, trošak
sastava podneska od 28.09.2021.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na
ročištu od 24.09.2021.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na raspravi od

04.02.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude
u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 1050 bodova, te što s obzirom na
vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 10.500,00 Kuna te što uz dodatak od
25 % PDV-a u iznosu od 2.625,00 Kuna ukupno iznosi 13.125,00 Kuna, te što uz
trošak vještačenja od 2.500,00 Kuna ukupno iznosi 15.625,00 Kuna, a koji iznos je
tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te
koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN''
78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje do godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U Splitu, 15. veljače 2022.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 8 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri
primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na
ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom

15

Pr-6169/2021-12

ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog
dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:1/ tužiteljici – po punomoćnici

2/ tuženiku – po punomoćnicima