Poslovni broj: 57 Pž-3430/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-3430/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. – A. d.o.o. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u P., protiv tuženika V. G., vl. obrta „G.“, V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u P., radi isplate iznosa od 551.838,46 kn odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-1264/2015-106 od 31. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-1264/2015-106 od 31. svibnja 2021. u točkama II. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Pazinu je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. T. iz L. poslovni broj Ovrv-79/15 od 23. ožujka 2015. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.221,76 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinuo platni nalog u dijelu naloga za plaćanje iznosa od 222.531,76 kn (točka II. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 64.400,00 kn (točka III. izreke) i odbio tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 39.952,60 kn (točka IV. izreke), kao neosnovan.

 

2. U obrazloženja presude sud, u bitnome, navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o građenju od 24. ožujka 2014. prema čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) prema kojem se tužitelj kao podizvođač obvezao izvesti radove za tuženika kao glavnog izvođača. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik predmetne privremene situacije djelomično priznao u ukupnom iznosu od 329.306,70 kn slijedom čega je tužitelj povukao tužbu za iznos od 328.084,94 kn dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.221,76 kn sud ocijenio

osnovanim. Međutim, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je upravo tužitelj izveo radove u iznosu od 222.531,76 kn prema I., II. i III. privremenoj situaciji koje nisu ovjerene od strane tuženika. Tužitelj nije vodio građevinsku knjigu prema čl.

3.1.8 ugovora ni građevinskom dnevniku ovjerenom od strane odgovorne osobe tuženika prema čl. 3.1.7 ugovora niti je predočio stvarno izvedenu količinu radova ovjerenu od strane nadzornog inženjera prema čl. 5.7 ugovora. Iako je sud na okolnost utvrđenja količine radova izvedenih od strane tužitelja te njihove tržišne vrijednosti izveo dokaze saslušanjem svjedoka D. B., D. C. i nadzornog inženjera C. R., očevidom i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo A. B. te činjenice da nije bilo moguće utvrditi upravo zbog nedostatnosti geodetske snimke izvedenog stanja radova, za koje tužitelj tvrdi da ih je on izveo, i građevinske knjige. Zato je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) odbio tužbeni zahtjev. O naknadi parničnih troškova odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, navodeći, u bitnome, da je sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je upravo on izveo radove koje je tuženiku obračunao izdavanjem privremenih situacija jer je tuženik po privremenim situacijama prijebojem podmirio iznos od 328.074,44 kn, dok mu preostali utuženi iznos od 223.753,52 kn nije platio. Samo zbog toga što tužitelj nije ažurno vodio građevinsku knjigu i dnevnik niti ga je tuženik na dnevnoj bazi ovjeravao ne može se zaključiti da radovi na plinifikaciji Grada U. nisu izvedeni i predani naručitelju, društvu P. d.o.o. Iako je vještak u nalazu i mišljenju naveo da se ne može izjasniti o vrijednosti izvedenih radova bez uredno navedenih količina nije otklonio mogućnost utvrditi izračun tako što će usporediti radove koje je tuženik predao naručitelju s radovima za koje tužitelj tvrdi da ih je izveo. Zato je sud neosnovano odbio izvođenje dokaza dopunom građevinskog vještačenja jer bi usporedbom priloga u privremenim situacijama tužitelja i usporedbom priloga u privremenoj situaciji koju je izdao tuženik mogao utvrditi jesu li sadržani isti radovi. U provedenom postupku utvrđeno je da su naručeni radovi u cijelosti izvršeni i predani naručitelju, društvu P. d.o.o. jer u spisu postoji i zapisnik o njihovoj primopredaji P. d.o.o., što znači da su tuženik i C. d.o.o. kao zajednica ponuditelja nakon predaje tih radova izdali i predali svoje situacije s prilozima P. d.o.o. na plaćanje.

 

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Predmet spora je isplata preostalog dijela cijene građevinskih radova s osnove sklopljenog Ugovora o građenju od 24. ožujka 2014. koje je tužitelj kao izvođači radova obračunao tuženiku kao naručitelju radova za izvedene radove u iznosu od 222.531,76 kn.

8. U ovom predmetu stranke su trgovci u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19), pa se na njih primjenjuju Posebne uzance u građenju („Službeni list“ broj 18/77), jer njihovu primjenu stranke nisu isključile (čl. 12. st. 2. ZOO-a).

 

9. Iz spisa proizlazi da među strankama nije sporno:

- da je P. d.o.o. P. kao investitor zaključila ugovor o izvođenje građevinskih i asvalterskih radova na izgradnji plinske mreže i distributivne telekomunikacijske mreže na području grada U. – etapa 2 s izvođačima C. d.o.o. P. i tuženikom;

- da su tuženik kao glavni izvođač i tužitelj kao podizvođač sklopili Ugovor o građenju od 24. ožujka 2014. po kojem je tužitelj trebao izvesti radove navedene u priloženom troškovniku pri čemu je ugovoreno da će se plaćanje obaviti prema stvarno izvedenim količinama ovjerenim od strane nadzornog inženjera (čl. 5.7 ugovora);

- da je tužitelj izdao tri privremene situacije i to I. privremenu situaciju br.61/01/1 od 23. svibnja 2014. u iznosu od 229.054,27 kn, II. privremenu situaciju br.69/01/1 od 16. lipnja 2014. u iznosu od 109.507,58 kn i III. privremenu situaciju br.116/01/1 od 24. srpnja 2014. u iznosu od 213.276.61 kn;

- da je tuženik te privremene situacije djelomično priznao te ih je tužitelju vratio ispravljene uz dopis tuženika od 27. kolovoza 2014. na str. 178. spisa;

- da je za iznos priznate tražbine po privremenim situacijama u ukupnom iznosu od 328.084,44 kn, tužitelj namirio prijebojem prije podnošenja tužbe.

 

10. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj smatra da zbog djelomičnog priznanja radova navedenih u privremenim situacijama proizlazi da je tuženik izveo radove i u odnosu na sporni iznos od 222.521,76 kn. Privremene situacije izdane su na ukupan iznos od 551.838,46 kn te je između stranaka izvršen prijeboj u iznosu od

328.084,44 kn. Upravo iz dopisa tuženika od 27. kolovoza 2014. proizlazi da se tužitelju vraća ispravljena i ovjerena III. privremena situacija br. 116/01/1 od 24. srpnja 2014. na način da su u njoj ovjerene količine radova koje su tuženiku priznate od naručitelja. Zato je na tužitelju bio teret dokaza tvrdnje da je izveo radove koje mu tuženik nije priznao, što on nije učinio.

 

11. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik kao glavni izvođač zajedno sa C. d.o.o. izveo sve ugovorene radove prema projektu, da je izdana uporabna dozvola, izvršen je tehnički pregled i primopredaja radova te su svi radovi od strane investitora P. d.o.o., plaćeni tuženiku. Međutim, navedeno nije dokaz da je upravo tužitelj izveo radove u spornom iznosu jer, osim što oni nisu ovjereni od strane tuženika, iz iskaza nadzornog inženjera C. R. jasno proizlazi da je na gradilištu bilo više podizvođača slijedom čega se ne može utvrditi da je sporne radove izvodio upravo tužitelj.

 

12. Predloženim izvođenjem dokaza dopunskim vještačenjem „usporedbom priloga u privremenim situacijama tužitelja i priloga privremene situacije koje je izdao tuženik radi utvrđenja jesu li sadržani isti radovi“ ne može se utvrditi da je upravo te radove izveo tužitelj, a ne sam tuženik ili neki drugi podizvođač. Izvedeni radovi plaćaju se na temelju privremenih situacija i završene (okončane) situacije (58. uzanca), a konačnim obračunom se raspravljaju odnosi između ugovarača i utvrđuje izvršenje njihovih međusobnih prava i obveza iz ugovora, i to nakon primopredaje izvedenih radova (116. i 117. uzanca). Međutim, tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je upravo on izveo predmetne radove, nije uredno vodio građevinsku knjigu ni građevinski dnevnik ovjerenog od strane odgovorne osobe tuženika niti je predočio stvarno izvedenu količinu radova ovjerenu od strane nadzornog inženjera pri čemu stranke uopće nisu sastavile Zapisnik o primopredaji. Zbog navedenog te činjenice nije bilo moguće utvrditi građevinskim vještačenjem jer je vještak građevinske struke A. B., naveo da „na temelju dostavljenih isprava nije mogao iznijeti mišljenje na okolnosti količine radova izvedenih po tužitelju niti procijeniti vrijednost tih radova.“

 

13. Zato je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP-a pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je on izveo radove u iznosu od 222.531,76 kn, slijedom čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev te u obrazloženju presude iznio jasne i valjane razloge koji nisu proturječni izvedenim dokazima. Stoga presuda nije zahvaćane bitnom povredom odredaba postupka iz čl.

354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

14. Odluka o troškovima postupka nije zahvaćena bitnim povredama odredba postupka slijedom čega je i ona potvrđena.

 

15. Zato je, primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 15. veljače 2022.

 

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić, v.r.