- 1 -              Rev-x 218/2017-4

Broj: Rev-x 218/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. K. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. Z., Z., OIB: …, radi popravljanja štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1449/2016-2 od 17. studenog 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 1605/2003-157 od 28. travnja 2016., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske (140.000,00 kuna) i imovinske (44.804,97 kuna, te mjesečne rente s osnova izgubljene zarade 2.291,35 kuna i trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom 1.000,00 kuna) štete, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku 23.750,00 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nisu osnovani niti revizijski navodi tužiteljice da bi u provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima (pred prvostupanjskim sudom koju povredu nije sankcionirao drugostupanjski sud) došlo do nepravilne primjene odredbi čl. 261. ZPP-a na način da je to moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Naime, mišljenje drugih vještaka zatraženo je u skladu s odredbom čl. 261. st. 3. ZPP-a, dok su stručni nalaz i mišljenje ovih vještaka nižestupanjski sudovi cijenili (kao mišljenje koje je iznijeto savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine), sve kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidentice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete po osnovu posljedica nesavjesnog i nestručnog liječenja od strane tuženika.

8. Polazeći od u postupku neprijepornih činjenica: - da je tužiteljici kod tuženika 8. rujna 2000. zbog kronične upale sinovijalne ovojnice zgloba desnog lakta učinjen operacijski zahvat tijekom kojega je odstranjena upalno promijenjena sinovijalna ovojnica i glavica palačne kosti desnog lakta, te - da tužiteljica boluje od reumatskog artritisa, pri čemu je riječ o progresivnoj bolesti, nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice za naknadu štete prema tuženiku cijeneći da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju trpi tužiteljica, jer prema predloženim i provedenim dokazima cijene utvrđenim: - da nije bilo nemarnosti u liječenju tužiteljice jer joj je pri prvoj sumnji na reumatoidni artritis indicirana terapija koja se pri takvoj bolesti daje redovno uzevši u obzir da se radi o atipičnim simptomima bolesti koji su se mogli potvrditi tek nalazom patologa, - da je operativni zahvat bio potreban, a pri njegovom provođenju nije počinjena greška, - da je liječenje provedeno po pravilima struke, čime u radnjama tuženika nema krivnje, te – da progresija bolesti kod tužiteljice nije rezultat štetne radnje ili propusta tuženika, već je riječ o prirodi bolesti čija se progresija ne može povezati uzročno posljedično s načinom liječenja ili poduzetim operativnim zahvatom.

9. Navodi kojima revidentica dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o prethodno iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

10. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. Naime, suprotno revizijskim navodima tužiteljice, osnovano nižestupanjski sudovi zaključuju da iz prethodno navedenog činjeničnog stanja ne proizlazi odgovornost tuženika za štetu koju trpi tužiteljica. U konkretnom slučaju tuženik odgovara po kriteriju krivnje (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/ kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/), kada izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu (da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice) još treba postojati krivnja štetnika, kao subjektivni element protupravnosti. U smislu odredbe čl. 158. ZOO-a krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, pri čemu se kod nepažnje (različito od namjere) postupanje štetnika u svakom pojedinom slučaju sagledava prema postupanju drugih ljudi u sličnim okolnostima. Kod nepažnje štetnik svom postupanju nije pridao onu pažnju koja je redovita i uobičajena u pravnom prometu uopće, odnosno pažnju koja se u pravnom prometu zahtijeva u određenim okolnostima. Kako je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, operativni zahvat bio potreban, pri njegovom provođenju nije počinjena greška, a liječenje tužiteljice provedeno po pravilima struke, to nisu ispunjene prethodno navedene pretpostavke u kojima bi tuženik odgovarao za štetu tužiteljici.

11. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.