Poslovni broj: 7 Kž-1220/2021-7

 

Poslovni broj: 7 Kž-1220/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog D. T. i 2. okrivljenu D. V., zbog kaznenog djela poticanja na subvencijsku prijevaru iz čl. 258. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi čl. 37. KZ/11 i kaznenog djela subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi 1. okrivljenog D. T., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj: K-26/2015 od 6. rujna 2021., a objavljene 9. rujna 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022., u prisutnosti zz branitelja 1. okrivljenog D. T., S. J., odvjetnika iz Z., u zamjenu za braniteljicu M. A., odvjetnicu iz V.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba 1. okrivljenog D. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj: K-26/2015 od 6. rujna 2021., a objavljene 9. rujna 2021., 1. okrivljeni D. T. i 2. okrivljena D. V. proglašeni su krivim zbog počinjenja i to 1. okrivljeni D. T. kaznenog djela poticanja na subvencijsku prijevaru iz čl. 258. st. 1. u vezi sa čl. 37. KZ/11, a 2. okrivljena D. V. zbog kaznenog djela subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se 1. okrivljeni D. T. na temelju čl. 258. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 37. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl.  56. st. 1. i  3. KZ/11.  1. okrivljenom D. T. se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci  neće izvršiti ako 1. okrivljeni D. T. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Istom presudom 2. okrivljena D. V., za kazneno djelo iz čl. 258. st. 1. KZ/11, se temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a temeljem  čl.  56. st. 1. i  3. KZ/11 2. okrivljenoj D. V. se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci  neće izvršiti ako 2. okrivljena D. V. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), 1. okrivljeni D. T. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna (tisućupetstotinakuna) u roku 15 dana po pravomoćnosti presude obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem.

 

2.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i toč. 7. ZKP/08. 2. okrivljena D. V. obvezna je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna (tisućupetstotinakuna) u roku 15 dana po pravomoćnosti presude obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem, te je u obvezi platiti troškove branitelja po službenoj dužnosti u visini o kojoj će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem, nakon dostave troškovnika.

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu 1. okrivljeni D. T. po braniteljici M. A., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

 

4. Odgovor na žalbu 1. okrivljenog D. T. podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru nalazeći da su navodi žalbe 1. okrivljenog D. T. neosnovani, te je predložilo da se ista kao takva odbije.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je zz branitelj 1. okrivljenog Denisa T. S. J., odvjetnik iz Z. u zamjenu za braniteljicu M. A., odvjetnicu iz V., dok uredno pozvani 1. okrivljeni D. T. i zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu nisu pristupili, a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutni zz branitelj u cijelosti je ostao kod navoda žalbe.

 

7. Žalba 1. okrivljenog D. T. nije osnovana.

 

8. Ističući žalbeni prigovor bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 1. okrivljeni D. T. navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude u dijelu kojem se utvrđuje odgovornost 1. okrivljenog D. T. nedostatno, odnosno da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, ovaj žalitelj smatra da ne postoji niti jedan jedini dokaz izveden tijekom ovog postupka koji bi bez ikakve sumnje ukazivao na postojanje krivnje 1. okrivljenog D. T., da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti, te da se osuđujuća presuda ne može nikako utemeljiti isključivo ili u najvećoj mjeri na iskazu suokrivljenika.

 

8.1. Prvenstveno ovdje valja reći da naprijed navedeni navodi 1. okrivljenog D. T. nisu prihvatljivi jer prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su potpuno jasni i neproturječni samo što se žalitelj s njima ne slaže, pa je zapravo riječ o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Isto vrijedi i za žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona koju ovaj žalitelj posebno ne obrazlaže.

 

8.2. Naime, u ovom postupku 1. okrivljeni D. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela poticanja na subvencijsku prijevaru i to na način da je u drugoj polovini 2013. u Vukovaru, u nakani da se protupravno okoristi isplatom potpora za sjetvu suncokreta i kukuruza na zemljišnoj čestici na kojoj je zasađen voćnjak, zatražio od 2. okrivljene D. V. da Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u Vukovaru podnese zahtjev za ostvarivanje prava na potpore za sjetvu suncokreta i kukuruza u 2014., za ARKOD parcelu, broj … površine 66,77 ha kč.br. … k.o. V., a koja je vlasništvo trgovačkog društva V. d.o.o., te da pravo na potporu za sjetvu zatraži za oranicu, a da prethodno na svoje ime otvori obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, te sa trgovačkim društvom V. d.o.o. sklopi ugovore o zakupu voćnjaka kč.br. … k.o. V., obećavši joj dio novca od isplaćenih potpora znajući da se na navedenoj katastarskoj čestici nalazi voćnjak, pa je 2. okrivljena D. V. pristajući na traženo u cilju da se protupravno okoristi, nakon što se prethodno rješenjem od 27. prosinca 2013. upisala kao vlasnik O.-a V. D. u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i sa 1. okrivljenim D. T. kao direktorom trgovačkog društva V. d.o.o., 13. studenoga 2013. i 14. siječnja 2014., zaključila Ugovore o zakupu voćnjaka M. koji se nalazi na kč.br. … k.o. V., sveukupne površine 751474 m2, te je 7. ožujka 2014. kao vlasnik O.-a V. D. u V., Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, podružnica Vukovarsko-srijemske županije podnijela zahtjev za ostvarivanje pravna na potpore za regionalno plaćanje za ARKOD parcelu broj … površine 66,77 ha kao sastavni dio kč.br. … k.o. V. i to za površinu od 33 ha za sjetvu suncokreta i 33,77 ha za sjetvu kukuruza, zatraživši zahtjevom isplatu potpora za sjetvu navedenih kultura na oranici, znajući da navedena katastarska čestica predstavlja voćnjak, ali do isplate zatraženih potpora nije došlo budući je inspekcijskim nadzorom 4. srpnja 2014. utvrđeno da se na zemljišnoj parceli gore navedenog broja i katastarske čestice nalazi voćnjak.

 

8.3. 1. okrivljeni D. T. poriče počinjenje djela, te između ostalog, u obrani navodi da je s 2. okrivljenom D. V. zaključio Ugovore o zakupu predmetnog zemljišta jer je tvrtka u kojoj je direktor, kao i on sam osobno, zapala u teško financijsko stanje. Smatrao je da se nešto može učiniti da se voćnjak barem održava jer su voćke bile u lošem stanju – osušene. Njegov posao je bio da se sve voćke izvade i zemlja pripremi za sjetvu. Sve u vezi s poticanja što mu se stavlja na teret je neutemeljeno jer se poticaj i ne može dobiti za voćnjak. Nadalje, u obrani tvrdi da je s D. V. dogovorio za sjetvu, te su se dogovorili o kompenzaciji. Tvrdi da mu je ista predložila da može osigurati sjetvu kukuruza i na taj način kompenzirati dug za zakup. Tvrdi da nije uspio osigurati što je trebao, te je saznao da je inspektor R. bio u nadzoru o čemu je osobno izvijestio D. V. Što se tiče poticaja tvrdi da je bio iznenađen kada je 2. srpnja 2014. saznao da je D. V. tražila poticaj, a da je to saznao od inspektora R.

 

8.4. Kada navedenu obranu 1. okrivljenog D. T. prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim provedenim dokazima (pobrojani na trećoj stranici zadnji odlomak i četvrtoj stranici prvi odlomak), tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva i kontradiktorna provedenim dokazima. To prije svega prvostupanjski sud zaključuje iz razloga što je 2. okrivljena D. V., očitujući se o krivnji, navela da priznaje počinjenje djela za koje se tereti i to na način kako joj se stavlja na teret, a iznoseći obranu u bitnome je navela da je podnijela zahtjev za poticaje u Agenciju i to je učinila u dogovoru sa 1. okrivljenim D. T. Tvrdi da je sa D. potpisala Ugovore o zakupu zemljišta i u dogovoru s njim otvorila je OPG, potpisala Ugovore i podnijela zahtjev Agenciji, te otvorila žiro-račun, a upravo je od D. T. i doznala da je inspektor utvrdio da sjetva nije izvršena. D. T. joj je rekao da će zbog toga biti kazna i da će on kaznu srediti i da je potrebno raskinuti Ugovore o zakupu i dogovorili su se da poslije žetve dobije novac od prodaje uroda i to jednu polovinu novca. Ne zna zašto nije izvršena sjetva. Tvrdi da D. T. nije davala novac za zakup zemljišta, a isti je nije teretio za plaćanje zakupa. Zbog počinjenog kaznenog djela izražava žaljenje i dala obećanje da se neće slično ponašati.

 

8.5. Analizirajući obranu 2. okrivljene D. V. te povezujući istu sa ostalim provedenim dokazima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iz sveukupno provedenog dokaznog postupka je dokazano da je 1. okrivljeni D. T. počinio djelo za koje se tereti. Prije svega prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje okolnost da je nedvojbeno utvrđeno da je upravo 1. okrivljeni D. T. inicirao i nagovorio 2. okrivljenu D. V. na poduzimanje svih radnji koje je ona onda i učinila nadajući se isplati polovine novca nakon sjetve. Sud je takav zaključak izveo iz okolnosti činjenice da 1. okrivljeni D. T. kao osoba ovlaštena za sklapanje Ugovora o najmu predmetne parcele (vlasnik i odgovorna osoba) ima saznanja o stvarnom stanju čestice, odnosno da je u pitanju čestica koja je nepogodna za poljoprivrednu proizvodnju, a sama 2. okrivljena D. V. je potvrdila da je u dogovoru sa T. podnijela zahtjev za isplatu potpora, pri čemu je u obrascu osobno upisala da je riječ o oranici iako je predmetna sporna čestica bila voćnjak.

 

8.6. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda i da je 2. okrivljena D. V. sve radnje učinila upravo na poticaj 1. okrivljenog D. T. i u dogovoru s njim, te se do tog zaključka dolazi ne samo temeljem obrane, odnosno priznanja 2. okrivljene D. V. koja je potvrdila da je sve radnje poduzela u dogovoru sa 1. okrivljenim D. T., već imajući u vidu i činjenicu da je provedenim ostalim dokazima nesporno utvrđeno sve što je bilo relevantno za donošenje zaključka o odgovornosti oboje okrivljenika za djela za koja ih se tereti. Naime, imajući u vidu obranu 2. okrivljene D. V., te prije svega okolnost da je prije podnošenja zahtjeva za potporu sa 1. okrivljenim D. T. dogovorila da otvori OPG na svoje ime, da potom kao vlasnica predmetnog OPG-a D. V. s tvrtkom V. d.o.o. V., čiji je vlasnik i odgovorna osoba 1. okrivljeni D. T. sklopi Ugovor o zakupu, te u konačnici podnese nadležnom tijelu zahtjev za potporu za sjetvu kukuruza i suncokreta. Prema tome, 2. okrivljena D. V. je izričito i okolnosno iznijela i opisala sve radnje koje su predhodile traženju potpora, a iz kojih se nameće logični zaključak da nije uvjerljivo i nije logično da 1. okrivljeni D. T. u tome sudjeluje na način kako je naprijed navedeno, a da ništa ne zna o namjeri za traženje poticaja, doista nije jasno zašto bi ista neosnovano teretila 1. okrivljenog D. T., da to nije istina.

 

8.7. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da obranu 1. okrivljenog D. T. ne prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu naročito kada on navodi da nije imao saznanja da je 2. okrivljena D. V. za predmetnu parcelu zatražila isplatu potpore od nadležnih tijela, te da kao vlasnik i odgovorna osoba tvrtke V. d.o.o. koja je u vlasništvu i posjedu predmetne parcele za koju je zatražena potpora, nije potakao D. V. da zatraži potporu u ime svog OPG-a, te da prethodno obavi sve potrebne radnje (otvori i registrira OPG na svoje ime, otvori žiro-račun i dr.) pa tako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nisu prihvatljive tvrdnje 1. okrivljenog D. T. da on o tome ništa nije znao. I ovaj drugostupanjski sud naglašava da je neuvjerljivo i neprihvatljivo ono što tvrdi 1. okrivljeni D. T. da bi 2. okrivljena D. V. bez razloga njega teretila, a da prije nego što je podnijela zahtjev za potporu za 2014. Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju su provedene sve radnje koje su proceduralno bile potrebne da bi se ostvarila navedena potpora u dogovoru sa 1. okrivljenim D. T. što ista izričito i potvrđuje.

 

9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane obaju okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja obaju okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj, tj. 2. okrivljena D. V. zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti obaju okrivljenika za inkriminirana im kaznena djela poticanja na subvencijsku prijevaru i subvencijske prijevare.

 

10.1. Na navode žalbe koja u bitnome ustvari preocjenjuje provedene dokaze i iznosi svoju obranu i stav na način da tereti izrekom 2. okrivljenu D. V., odnosno da sebe eskulpira od odgovornosti na način da nije imao nikakvu niti namjeru niti je bilo što učinio da je potakao 2. okrivljenu D. V., valja reći da se radi o navodima koje je 1. okrivljeni D. T. iznosio tijekom cijelog postupka, a koji su subjektivne naravi i nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

 

11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno valja reći da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je rezultat toga pravilno utvrđene da se u ponašanju 1. okrivljenog D. T. stječu, kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela poticanja na subvencijsku prijevaru iz čl.258. st. 1. u vezi sa čl. 37. KZ/11, za koje je 1. okrivljeni D. T. i proglašen krivim, pa ne postoji ni povreda kaznenog zakona.

 

12. Iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o kazni, ničim ne obrazlaže ovaj žalbeni osnov. No, postupajući u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, a koji propisuje da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, između ostalog, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud ispitao je i izrečenu kaznu 1. okrivljenom D. T., te utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno 1. okrivljenom D. T. cijenio činjenicu da nije kazneno osuđivan, kao i protek vremena od počinjenja djela, dok otegotnih okolnosti nije našao.

 

12.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. 

 

12.2. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je dužan uzeti u obzir okolnosti da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije ovdje konkretnog inkriminiranog ponašanja, te ukupnost njegovih obiteljskih i imovinskih prilika, kao i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.

 

12.3. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud i to kako olakotne tako i odsutnost otegotnih, to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud 1. okrivljenom D. T. izrekao kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci, ali koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, dakle uvjetnu osudu. Ovako izrečena kazna primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvarit će svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, te će djelovati, kako na 1. okrivljenog D. T., tako i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

13. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je žalbu 1. okrivljenog D. T. odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

14. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva  povreda nije  utvrđena,  a  žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 15. veljače 2022.

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

         Sonja Bešković Balent, v. r.