Poslovni broj: 73 Pž-678/2022-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-678/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Z. I.-S. d.o.o., OIB …, S., N. T. 13, kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u S., I. K. S. 12, protiv tuženika V. F. proizvodno uslužni obrt S., S. R. 2, vlasnik N. V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., K. 5/1, radi isplate iznosa od 90.924,15 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2733/2019 od 17. prosinca 2021., 14. veljače 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2733/2019 od 17. prosinca 2021. u točkama I., II. i IV. njene izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz S., S. i A. R. 1 poslovni broj Ovrv-797/14 od 12. lipnja 2014., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 90.924,15 kn (devedesttisućadevetsodvadesetičetrikuneipetnaestlipa) uvećanu za zakonske zatezne kamate i to do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/5, 41/08, 125/11, 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, i to na iznose od:

- iznos od 15.688,10 kn od 21. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 14.711,55 kn od 21. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 9.556,13 kn od 16. veljače 2014. do isplate,

 

- iznos od 2.689,38 kn od 16. veljače 2014. do isplate,

- iznos od 9.572,99 kn od 11. travnja 2014. do isplate,

- iznos od 3.116,00 kn od 11. travnja 2014. do isplate,

- iznos od 9.499,81 kn od 11. travnja 2014. do isplate,

- iznos od 9.559,59 kn od 15. travnja 2014. do isplate,

- iznos od 1.910,70 kn od 18. travnja 2014 do isplate,

- iznos od 2.624,25 kn od 20. travnja 2014 do isplate,

- iznos od 4.401,11 kn od 25. travnja 2014 do isplate,

 

- iznos od 7.594,54 kn od 14. svibnja 2014. do isplate,

 

kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.581,55 kn (tisućupetsoosamdesetjednakunai pedesetpetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.081,55 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka na ime sudskih pristojbi jer nisu specificirani po osnovu i po visini sukladno odredbama iz čl 164. Zakona o parničnom postupku.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.“

2. Tako je sud prvog stupnja odlučio jer je na temelju isprava u spisu, nalaza i mišljenja vještaka te rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdilo da tuženik s osnovne neplaćene zakupnine duguje tužitelju utuženi iznos od 90.924,15 kn uz primjenu Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

3. Tuženik predmetnu presudu pobija u dijelu pod točkama I., II. i IV. njene izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da nema razloga o svim odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju tih isprava ili zapisnika i samih isprava ili zapisnika. Smatra da prilikom donošenja odluke sud nije pravilno primijenio odredbe o teretu dokazivanja, odnosno odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku. Posebno ističe da je tuženik uplatama upravo i podmirio predmetno dugovanje, a da tužitelj nije dokazao na podmirenje kojih to točno potraživanja tužitelja su išle uplate tuženika u 2014. godini. Ističe da je teret dokaza    na tužitelju, a ne na tuženiku i da je tužitelj morao u spis dostaviti svu dokumentaciju kojima bi dokazao osnovu i visinu svog potraživanja. U odnosu na nagodbu od 9. svibnja 2014. ističe da on nije potpisao nagodbu, nego ju je potpisao njegov brat G. V., nagodba nije ovjerena pečatom obrta tuženika niti je ovjerena kod javnog bilježnika i stoga ni na koji način ne obvezuje tuženika i bez ikakvog pravnog učinka je prema njemu. Upravo je vezano za valjanost ove nagodbe tuženik predlagao da se sasluša on i svjedok G. V., što je sud odbio te je i iz ovog razloga činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Tuženik predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da ukine pobijani predmetni nalog u cijelosti uz naknadu troška postupka, ili, podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.821,74 kn.

4. Tužitelj u odgovoru na tužbu predlaže odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nakon što je ispitao pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik izričito ukazuje.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 90.924,15 kn na temelju Ugovora o zakupu jer tužitelj tvrdi da je s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora (L., D. b.b. koji se sastoji od proizvodne hale; blagovaonica u proizvodnoj hali i sanitarni čvor u proizvodnoj hali, kompletna okućnica s prilaznim cestama, dvije telefonske linije, tehnička voda nije za piće. Radi se o dva ugovora i to prvi od 2. siječnja 2013. koji je vrijedio do 1. siječnja 2014. i drugog ugovora od 2. siječnja 2014. sklopljen na određeno vrijeme do 30. lipnja 2014. Nagodbom od 9. svibnja 2014. stranke su ugovorile da je zakupnik, ovdje tuženik, u obvezi platiti zakupodavcu, ovdje tužitelju dug u iznosu od 90.924,15 kn plativo u dva obroka: I. dio do 15. svibnja 2014. i II. dio do 31. svibnja 2014., te tužitelj potražuje dospjelu obvezu ugovorene najamnine za razdoblje od siječnja 2014. do svibnja 2014. prema dospijećima.

9. Nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe žalitelj. Presuda ima jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje je sud utvrdio pravilnom ocjenom dokaza, prije svega isprava o pravnoj osnovi istaknutog tužbenog zahtjeva, ugovora o zakupu, te razlozi navedeni u obrazloženju presude ne proturječe sadržaju isprava koje je sud ocijenio tijekom dokaznog postupka. Nesporno je da su stranke sklopile predmetne    Ugovore i odredile njihovo trajanje s tim da je tuženik vratio tužitelju predmetni poslovni prostor ali je dužan platiti tužitelju neplaćeni ugovoreni iznos.

10. Pored nesporno utvrđene tuženikove obveze na plaćanje ugovorene najamnine, visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Z. B. iz Z..

11. Sud je u ponovnom postupku prihvatio nalaz i mišljenje stalnoga sudskoga vještaka ekonomske struke Z. B. jer je ono dano stručno, nepristrano i argumentirano, nalaz vještaka je prihvatljiv, objektivan i stručan sačinjen na temelju isprava u spisa s tim da je vještak na ročištu od 17. studenog 2021. argumentirano odgovorio na sve tuženikove prigovore.

12. Neosnovan je žalbeni navod o pogrešnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja budući da je tužitelj navedenim računima, ugovorima i vještačkim nalazom dokazao i osnovanosti i visinu utuženog potraživanja. Pri tome je neodlučno pozivanje tuženika na okolnost da nije tuženik već njegov brat potpisao nagodbu od 9. svibnja 2014. budući da je nesporno utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora od 2. siječnja 2014. (list 17.-18. spisa) sklopljenog između tužitelja (zakupodavca) i tuženika (zakupnika) koji su stranke uredno potpisale, ugovora o zakupu poslovnog prostora od 2. siječnja 2013. (list 19.-20. spisa) sklopljenog između tužitelja (zakupodavca) i tuženika (zakupnika) koji su stranke uredno potpisale, a kojim ugovorima su stranke odredile predmet i uvjete zakupa i visinu iznosa ugovorene zakupnine. U tom smislu je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka jer je odbio predloženi dokaz saslušanja tuženikovog brata na okolnost potpisivanja nagodbe jer provedba tog dokaza ne bi dovela do drugačijeg činjeničnog utvrđenja.

13. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sadržaj isprava u spisu kojim tužitelj dokazuje osnovanost i visinu utuženog iznosa, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, jer tijekom postupka tuženik zaista nije dokazao da bi izvršio svoju obvezu plaćanja cijene, odnosno nije dokazao do zaključenja glavne rasprave da je tužiteljevo potraživanje prestalo ispunjenjem ili na dugi zakonom određeni način.

14. Na pravilno utvrđene činjenice sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim jer je zakupnik dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom (odredba čl. 17. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, „Narodne novine“ broj 125/11 u vezi s čl. 519. Zakona o obveznim odnosima).

15. Ovaj sud prihvaća obrazloženje presude prvostupanjskog suda, izneseno glede utvrđenog činjeničnog stanja, po svakom pojedinačnom izvedenom dokazu bez potrebe ponavljanja u ovoj presudi.

16. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, kako u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako je i pravilno sud prvog stupnja    obrazložio odluku o parničnom trošku navodeći za koju radnju je priznao trošak s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava i u kojem dijelu, odluku o trošku.

17. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je žalba na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Zagreb, 14. veljače 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović