1              Poslovni broj: Gž R-1067/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1067/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja L. N. iz D., OIB: ..., D. N. iz D., OIB: ... i B. V. iz D., OIB: ..., kao sljednika iza pok. M. N. iz D., OIB: ..., zastupanih po H. K., odvjetniku u O., protiv tuženika Škole iz B. M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici B. B. L., odvjetnici u O., radi odluke o otkazu, povodom prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku Poslovni broj: 99. Pr-3799/2021.-6 od 17. lipnja 2021. , 14. veljače 2022.,

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku Poslovni broj: 99. Pr-3799/2021.-6 od 17. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog tužitelja te dopušteno ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukinuta pravomoćna presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-9/06-92 od dana 10. ožujka 2008.( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak sastava prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da sud odbije ponavljanje postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet prijedloga za ponavljanjem postupka je presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Novaković protiv Hrvatske, broj br. 73544/14 od 17. prosinca 2020., koja je postala konačna 17. ožujka 2021.

6. Odlučujući o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da je presuda Europskog suda za ljudska prava, broj br. 73544/14 od 17. prosinca 2020., postala konačna 17. ožujka 2021., koristeći se prijevodom na hrvatski jezik citirane presude, zaključuje da je tom presudom konačno presuđeno da je u postupku vođenim pred nacionalnim sudovima došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori - "Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), slijedom čega, uz primjenu članka 428.a stavka 2. i 3. te članka 427. (stavak 1. i 2.) ZPP-a, donosi pobijano rješenje.

7. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, a pazeći i po službenoj dužnosti na postupovne povrede, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ne nalazi da je citirana odluka zahvaćena bilo kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a da je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci iste odluke.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-9/06 od 10. ožujka 2008. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev prednika tužitelja M. N. kojim je tražio da se poništi odluka tuženika o otkazu ugovora o radu te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od dana nezakonitog odnosa do vraćanja na rad, kao i zahtjev za naknadu štete u visini neisplaćenih plaća i neisplaćenih regresa te božićnice.

9. Nadalje nije sporno, a što proizlazi i iz sadržaja spisa da je presudom Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž-3467/2008-2 od 29. siječnja 2009. odbijena tužiteljeva žalba protiv citirane presude te da je ista potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-801/2010-2 od 13. srpnja 2010, a Ustavni sud Republike Hrvatske pod brojem U-III-559/2011 dana 6. lipnja 2014. odbio njegovu ustavnu tužbu.

10. Isto tako nije bilo sporno ni da su tužitelji rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. K. kao povjerenika Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod poslovnim brojem O-1584/19 UPP/OS-142/19 od 19. listopada 2019. utvrđeni zakonskim nasljednicima iza smrti M. N., umrlog ...

11. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti osnovanost istaknutog prigovora tuženika kako se u konkretnom slučaju ne radi o prenosivom pravu prednika tužitelja, pa da u navedenom ne bi bilo dopušteno ponavljanje postupka i ukidanje pravomoćne presude nacionalnog suda jer prednika tužitelja više nije moguće vratiti na rad, čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredaba članka 427. stavka 1. i 2. ZPP-a na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

12. Naime, iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je pravni prednik tužitelja M. N. podnio Zahtjev Europskom sudu za ljudska prava koji je 17. prosinca 2020. donio presudu (konačna 17. ožujka 2021.), u kojoj je Sud utvrdio da nasljednici M. N. koji je umro ... imaju pravo nastaviti postupak pred Sudom (točka 34. Presude)

12.1. Nadalje, pregledom citirane presudio proizlazi kako Europski sud nalazi u presudi nacionalnog suda vezano za članak 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda, da otkaz koji je dan podnositelju zahtjeva predstavlja miješanje u njegovo pravo na poštivanje privatnog života (točka 57. Presude), te se poziva se i na odredbu tada važećeg nacionalnog prava Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95), prema kojoj je poslodavac zaposleniku dužan osigurati prekvalifikaciju, osim ako se dokaže da bi takvo obrazovanje ili prekvalifikacija bilo uzaludno (točka66. Presude).

12.2. Nadalje, obzirom na bliskost hrvatskoga i srpskog jezika te činjenicu da je M. N. proveo većinu života u Hrvatskoj, Europski sud navodi kako je teško razumjeti zašto u takvim okolnostima nije ispitana opcija da mu se omogući dodatno osposobljavanje u hrvatskom jeziku već da je umjesto toga, oslanjajući se na njegove godine i radni staž, vlast primijenila najstrožu mjeru utječući tako znatno na prava podnositelja (točka 68. Presude).

13. U navedenom Europski sud utvrđuje kako je davanjem otkaza došlo do kršenja članka 8. Konvencije (točka 70. Presude) te je tužiteljima priznato pravo na naknadu štete u iznosu od 5.000,00 EUR-a.

14. Odredba članka 428.a ZPP-a propisuje: Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju, koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno (stavak1.); Postupak iz stavka 1. ovoga članka provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka (stavak 2.); U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode (stavak 3.)

15. Prema odredbi članka 427. stavka 1. i 2. ZPP-a, nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu sudac pojedinac prvostupanjskog suda donosi odluku o prijedlogu te pri tome u rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka ukida odluku donesenu u prijašnjem postupku.

16. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je presuda Europskog suda za ljudska prava samostalan razlog za ponavljanje postupka. Utvrđena povreda ne mora imati nikakve veze s razlozima za ponavljanje postupka koji su navedeni u ZPP-u. Radi se dakle, o posebnom postupku koji se na temelju odredbe članka 428.a stavka 1. ZPP provodi pod uvjetima navedenim u tom članku, a radi izmjene odluke (domaćeg) suda kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.

17. I prema stajalištu ovoga suda presuda Europskog suda za ljudska prava je valjan pravni temelj za ponavljanje parničnog postupka, posebice ukoliko je taj sud utvrdio povredu prava zajamčenih Konvencijom ili njezinih Protokola, što treba promatrati kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je Republika Hrvatska kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom Konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije, a ustavnopravna osnova za izvršenje presuda Europskog suda u Republici Hrvatskoj sadržana je u članku 46. stavku 1. Konvencije u svezi sa člankom 15. stavkom 3. i člankom 134. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14). Tužitelj na tom osnovu podnosi prijedlog za ponavljanje postupka.

18. Stoga je prvostupanjski sud, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odredbi članka 428.a i članka 427. stavka 1. i 2. ZPP-a, dopustio ponavljanje postupka i ukinuo presudu tog suda broj P-9/06 od 10. ožujka 2008.

19. Naime, u izvršenju presuda Europskog suda domaća sudska praksa mora se izgrađivati tako da uvažava međunarodnopravne obveze koje za Republiku Hrvatsku proizlaze iz Konvencije - mora biti u suglasnosti s navedenim relevantnim pravnim stajalištima i praksom Europskog suda jer su one za Republiku Hrvatsku obvezujući međunarodnopravni standardi.

20. To znači da svaka presuda protiv Republike Hrvatske u kojoj je Europski sud utvrdio povredu Konvencije, za sva nadležna domaća tijela pa prema tome i sudove pred kojima su bili u tijeku postupci u kojima su donesene odluke kojima je povrijeđena Konvencija - predstavlja novu činjenicu koja mora dovesti do ispitivanja osnovanosti zahtjeva za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke Europskog suda, naravno ako takav zahtjev bude i podnesen, pa su stoga pravno neutemeljene protivne žalbene tvrdnje tužitelja.

21. U navedenom su neosnovani navodi žalbe kako su presudom Europskog suda, kojim je tužiteljima dosuđeno pravo na naknadu štete obeštećeni, čime bi otpao pravni osnov za dopuštenost prijedloga za ponavljanje postupka i ukidanje pravomoćne presude nacionalnog suda. Naime, priznanje prava na naknadu štete u presudi Europskog suda predviđena je pod uvjetima odredbe članka 41. Konvencije, kada je utvrđena povreda konvencijskog prava podnositelja, kojom se, međutim, ne otklanja pravo podnositelja pred nacionalnim sudom zahtijevati izmjenu odluke u kojoj je Sud utvrdio određenu povredu po zahtjevu predlagatelja.

22. Osim toga zahtjev prednika tužitelja je u konkretnom slučaju upravljen i priznanje svih prava iz radnog odnosa od dana nezakonitog odnosa do vraćanja na rad, kao i zahtjevom za naknadu štete u visini neisplaćenih plaća i neisplaćenih regresa te božićnice,pa se, dakle, radi o povredi materijalnih prava i neosnovanosti tvrdnji tuženika o neprenosivosti prava prednika tužitelja na njegove nasljednike.

23. Iz tih je razloga, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje

 

U Splitu 14. veljače 2022.