Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-744/21-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz O., kojeg zastupa opunomoćenica D. K.-Š., odvjetnica iz O., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda R., Službe građevinske inspekcije, R., radi uklanjanja ogradnog zida, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-766/2020-10 od 9. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-766/2020-10 od 9. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, povodom tužbe tužitelja, poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/I-362-02/17-02/1694, urbroj: 443-02-02-13/3-20-20/NS od 8. lipnja 2020., kojim je tužitelju, kao investitoru, naloženo uklanjanje ogradnog zida izgrađenog od betonskih bloketa, duljine 3,13 m i visine 1,90 m, izgrađenog na spornoj međašnoj površini k.č.br. 234 i k.č.br. 1811 k.o. O. (N.I.) u O., sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešne primjene upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, upire na pravni osnov za donošenje tog rješenja, konkretno, odredbu članka 113. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18.), kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu. Osvrće se na obrazloženje osporenog rješenja u kojem je detaljno pojašnjeno da je glavni projekt ogradnog zida na kč.br. 9/1 k.o. O. (ograđivanje građevne čestice), broj G-34/17 od prosinca 2017., tvrtke V. p. d.o.o. iz R., (dalje u tekstu: Glavni projekt), izrađen protivno prostornom planu, i to Urbanističkom planu uređenja naselja Opatija ("Službene novine PGŽ", broj 10/09., 56/12., 21/18. i 13/19.-dalje u tekstu: UPU), kojim je u članku 43. određen način uređenja građevne čestice, odnosno kako se može podizati ograda prema ulici i na međi prema susjednim građevnim česticama. Prostorni plan dopušta uređenje građevne čestice, a ne ogradnim zidom presijecati prometnu površinu oznake pješački putovi i stubišta. Pojašnjava da zakonska regulativa ne dopušta izradu glavnih projekata za gradnju građevina koje presijecaju prostornim planovima određene prometne površine koje se tek trebaju izgraditi, npr. ogradnog zida koji presijeca novu prometnicu i pristupnu cestu kontejnerskom terminalu u R., bez obzira na to da su parcele u privatnom vlasništvu i na način kako se koriste te na činjenicu da tu prije nije postojala cesta. U slučaju iz ovog postupka, radi se o presijecanju UPU-om planirane prometne površine oznake pješački putovi i stubišta, no princip je isti. U odnosu na navod iz prvostupanjske presude, prema kojem je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj: 153/13.), s obzirom da je prva radnja u postupku učinjena 22. studenog 2017., tuženik ističe da je tada provedeno utvrđivanje činjeničnog stanja na terenu ali po sasvim drugoj pravnoj osnovi, kontrola građenja i saslušanje vlasnika I. Š., i to je neupravni akt, te je tek kasnije, 8. prosinca 2017., zapisnički utvrđeno građenje protivno glavnom projektu i nepravilnosti tijekom građenja. Sve prije utvrđivano je za tadašnje kč.br. 9/1 i 7/4 k.o. O. i nema nikakve veze s upravnim aktom koji je presudom poništen. Prvo utvrđenje činjeničnog stanja kojim započinje upravni proces donošenja osporenog rješenja od 8. lipnja 2020. je zapisnik kojim se utvrđuje činjenično stanje na novim kč.br. 234 i kč. 1811 k.o. O., a sastavljen je 2. travnja 2020., dakle, u vrijeme kada je stupio na snagu Zakon o Državnom inspektoratu. Smatra pogrešnim i tumačenje članka 34. stavka 1. Zakona o građevinskoj inspekciji, u dijelu u kojem se u osporenoj presudi navodi da je tuženik, prije donošenja rješenja kojim se naređuje uklanjanje ogradnog zida u posebno zaštićenom području unutar prostornih međa, unutar područja zaštićene urbanističke cjelina Grada O., trebao zatražiti od tijela nadležnog za poslove zaštite kulturnih dobara suglasnost za donošenje tog rješenja. Ovdje se radi o građenju nove građevine – ogradnom zidu, za kojeg sam tužitelj tvrdi da ga je izgradio u veljači 2016. godine, slijedom čega se tu mora primijeniti odredba članka 32. pozivom na članak 30. Zakona o građevinskoj inspekciji, a koji predviđa donošenje rješenja o uklanjanju građevina izgrađenih na posebno zaštićenom području unutar prostornih međa kulturno-povijesne cjeline u roku ne dužem od osam dana bez ikakvih prethodnih suglasnosti za donošenje tog rješenja. Isto propisuje i članak 115. pozivom na članak 113. Zakona o Državnom inspektoratu. Navodeći opširno i druge razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno, tuženik predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu u cijelosti i poništiti pobijanu presudu.
3. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, navode tuženika smatra irelevantnim za ovaj postupak. U očitovanju se, u bitnom, osvrće na postupak vođen pri Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Područnom uredu za katastar R., koji je u ponovljenom postupku (nakon presude Upravnog suda u Rijeci od 24. srpnja 2019.), održao terenski očevid 5. listopada 2020., na kojem su utvrđene granice, oblik, položaj i površina dijela nekretnine koji je jedinica lokalne samouprave protuzakonito prisvajala, kao i stvarni način korištenja tog dijela nekretnine. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, izrađen je geodetski elaborat za ispravljanje podataka katastarskog plana, kojim je konačno sporni dio nekretnine pripojen tužiteljevoj k.č. 234 k.o. O. tj. dvorištu tužitelja. Upire na radnje koje je poduzeo pred Ministarstvom kulture Republike Hrvatske te ističe kako mu je nejasno zbog čega tuženik uporno negira postojanje činjenice da nema nikakve sporne međe na kč.br. 234 k.o. O.. Iznoseći i druge razloge, tužitelj predlaže ovom Sudu žalbu odbiti, podredno, odbaciti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika, jer za uklanjanje prijeporne građevine (ogradnog zida) nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti.
6. Prije svega za istaći je, a s obzirom na sadržaje zapisnika o očevidima obavljenim 22. studenoga 2017., 1. veljače 2018. i 2. travnja 2020., na koje se tuženik izričito pozvao i u osporenom rješenju, da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno uputio na primjenu Zakona o građevinskoj inspekciji i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17., 34/18., 36/19., 31/20., dalje u tekstu: Pravilnik), s tim da je, po ocjeni ovoga Suda, u postupku koji je rješenju prethodio bilo potrebno utvrditi da li je za gradnju prijepornog ogradnog zida, prema propisima u vrijeme njegove izgradnje, trebalo pribaviti propisani akt za gradnju.
7. U konkretnom slučaju i prema ranije važećem Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine“, broj 79/14., 41/15. i 75/15.), kao i prema važećem Pravilniku, trebalo je za gradnju ogradnog zida visine veće od 1,6 m pribaviti glavni projekt, čemu je ovdje udovoljeno, jer spisu prileži Glavni projekt na koji upućuje i tuženik u osporenom rješenju.
8. Tuženik, međutim, nalazi da je predmetni Glavni projekt protivan prostornom planu (UPU) iz razloga jer je prijeporni ogradni zid izveden na spornoj međašnoj površini između kč.br. 234 (u vlasništvu tužitelja i dr.) i k.č.br. 1811 (ulica-u vlasništvu Grada O.), a što obrazlaže time da je na tom dijelu prostornim planom (UPU-om) planirana prometna površina, oznake pješački putovi i stubišta, pri čemu smatra irelevantnim da se ovdje radi o privatnoj parceli te da cesta (još) ne postoji.
9. Takvo stajalište tuženika ovaj Sud ne može prihvatiti jer za isti nema temelja u zakonu. Ovo ne samo iz razloga jer građevinski inspektor nije imao ovlaštenje u ovdje mjerodavnom (ranije važećem) Zakonu o građevinskoj inspekciji narediti uklanjanje građevine izgrađene temeljem propisanog glavnog projekta koji je u suprotnosti s prostornim planom, a na koju okolnost osnovano upire i prvostupanjski sud pozivajući se na ovosudnu praksu s tim u vezi, već i zbog toga što u konkretnom slučaju predmetni Glavni projekt nije protivan prostornom planu, konkretno odredbama UPU-a na koje ukazuje tuženik. Naime, a uvažavajući činjenicu da prostorni plan (UPU) nije priveden planiranoj namjeni, jer na tom dijelu u naravi cesta nije izgrađena (niti je zemljište izvlašteno i ishođene potrebne dozvole za gradnju iste), kao i činjenicu da se ovdje nesporno radi o čestici s legalno izgrađenom zgradom, dakle o građevnoj čestici, ovaj Sud nalazi da je, do privođenja tog dijela čestice prostorno-planskoj namjeni, moguće istu ograditi ogradnim zidom, uz ishođenje propisanog akta za gradnju s obzirom na njegovu visinu. Pritom treba imati u vidu odredbe UPU-a u dijelu u kojem su eventualno propisani posebni uvjeti za ograđivanje građevnih čestica, kojih se u tom slučaju investitor mora pridržavati te ih, uvažavajući visinu zida (veću od 1,6 m), ugraditi u glavni projekt. Tek u tom slučaju, ako bi glavni projekt bio izrađen suprotno uvjetima pod kojima je moguće izgraditi ogradni zid temeljem prostornog plana, bila bi osnovana ocjena da je glavni projekt suprotan prostornom planu, što ovdje nije slučaj.
10. S obzirom na navedeno, osporeno inspekcijsko rješenje, kojim je naloženo uklanjanje predmetnog ogradnog zida uz obrazloženje da je Glavni projekt protivan prostorno-planskim odredbama, i po ocjeni ovoga Suda, nije na zakonu utemeljeno i valjalo ga je poništiti.
11. Pritom, iako tuženik osnovano ističe da za uklanjanje predmetne (novoizgrađene) građevine nije potrebno ishoditi suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite kulturnih dobara, Sud nalazi da navedeni prigovor nije pravno odlučan za ocjenu zakonitosti osporene presude, kraj nesporne činjenice da se u konkretnom slučaju ne radi o protupravno izgrađenoj građevini.
12. Kako, dakle, tuženik u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi bili od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović