- 1 -              Poslovni broj: Usž-3204/21-2

 

Poslovni broj: Usž-3204/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice L. M., O., koju zastupa opunomoćenik F. L., odvjetnik u O., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-968/20 od 24. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022.

             

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-968/20 od 24. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/16-01/580, urbroj: 514-05-02-01-02/17-20-20 od 2. lipnja 2020. i rješenja Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave L., klasa: UP/I-943-01/97-01/103, urbroj: 2163-06-09-02/7-16-42 od 22. kolovoza 2016. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev za naknadu troškova spora (točka II izreke). Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 22. kolovoza 2016., kojim je odbijen zahtjev za naknadu S. S., pravne prednice tužiteljice i R. V. za povrat nekretnina označenih kao kč.br. 2239/2 k.o. R., kč.br. 2260/1 i kč.br. 2260/2 k.o. R..

2.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu jer su postupanjem upravnih tijela povrijeđena prava zajamčena odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako je prvostupanjsko upravno tijelo bilo dužno zahtjev neukih stranaka koji sadrži formalan nedostatak poslati na ispravak i pozvati stranke da točno naznače osobe koje ostvaruju pravo na naknadu sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, konkretno E. S. i B. V., imajući u vidu činjenicu da su podnositelji zahtjeva naznačili da nastupaju u ime svoje obitelji kojoj je oduzeta imovina. Ističe kako su ovlaštenici naknade u vrijeme podnošenja zahtjeva bile osobe starije životne dobi, narušenog zdravlja i slabog imovnog stanja, zbog čega su se složili da zahtjeve za povrat imovine podnesu njihova djeca kojima će ta imovinska prava na kraju i pripasti. Ističe kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da izmjena podnositelja zahtjeva ne bi bila dopuštena, obzirom da se radi o istim činjenicama i istoj pravnoj osnovi. Posljedica postupanja upravnih tijela je gubitak prava tužiteljice, čime su grubo povrijeđena pravila i temeljna načela postupka. Smatra da su upravna tijela pogrešno primijenila odredbe koje se odnose na provođenje usmene rasprave, jer bi u slučaju provođenja usmene rasprave upravno tijelo bilo u mogućnosti uputiti neuku stranku da ostvari svoj zahtjev. Nadalje, navodi kako je u tijeku postupka počinjena bitna povreda postupka jer je rješenje tuženika doneseno unatoč činjenici što je podnositeljica zahtjeva umrla prije donošenja rješenja, umjesto da je donesena odluka o obustavi i nastavku postupka. Smatra da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjena odredba članka 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, jer su u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja tužiteljica i R. V. bili jedini živi nasljednici A. V. kojem je oduzeta imovine, a time i ovlaštenici prava na naknadu u smislu odredbi navedenog Zakona. Ističe da su postupanjem upravnih tijela i upravnog suda povrijeđena njezina prava na pravično suđenje, pravo na jednakost i pravo vlasništva, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.              U odgovoru na žalbu tuženik se poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu. Predlaže žalbu odbiti.

4.              Žalba nije osnovana. 

5.              Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

6.              Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da su rješenja tuženika kao i prvostupanjskog upravnog tijela donesena pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi), kojom je propisano da se prava iz tog Zakona priznaju fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda. U upravnom postupku kao i upravnom sporu nesporno je utvrđeno da su nekretnine koje su predmet ovog postupka temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj 52/58.), oduzete A. V., kojeg su prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: O.238/68-9 od 2. kolovoza 1969., naslijedili E. S. (majka podnositeljice S. S.) i B. V. (otac podnositelja R. V.), koji su u trenutku podnošenja zahtjeva bili živi i koji se imaju smatrati ovlaštenicima naknade u smislu navedene odredbe članka 9. Zakona o naknadi. Suprotno žalbenim navodima iz sadržaja zahtjeva koji je njena pravna prednica podnijela upravnom tijelu dana 30. lipnja 1997., proizlazi kako je zahtjev podnijela osobno S. S. u svoje ime, a kao zakonska nasljednica iza V. A., djeda po majci. Dakle, neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi tužiteljice prema kojima je njezina prednica predmetni zahtjev podnijela u ime svoje obitelji, obzirom da navedeno ne proizlazi iz sadržaja zahtjeva za naknadu oduzete imovine, kao ni iz spisa upravnog predmeta, niti spisu prileži punomoć kojima bi nasljednica prvog nasljednog reda odnosno ovlaštenica naknade ovlastila podnositeljicu zahtjeva da u njeno ime podnese zahtjev za naknadu oduzete imovine. Naime, prednica tužiteljice je uz zahtjev dostavila dokumentaciju propisanu odredbom članka 66. Zakona o naknadi, iz čega proizlazi kako je u trenutku podnošenja zahtjeva bila upoznata s odredbama koje se odnose na zahtjev i naknadu odnosno povrat oduzete imovine.

7.              Žalbene prigovore u pogledu povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91. i 103/96), prema kojima je upravno tijelo bilo dužno podnositeljicu zahtjeva kao neuku stranku uputiti na ispravak formalnih nedostataka i provesti usmenu raspravu, pravilno je otklonio prvostupanjski upravni sud, obzirom da se ne radi o formalnim nedostacima zbog kojih bi zahtjev trebao biti odbačen. Predmetni zahtjev meritorno je odbijen iz razloga što iz dostavljene dokumentacije proizlazi da podnositelji zahtjeva ne ostvaruju pravo na naknadu, jer ne spadaju u krug osoba koje ima u vidu citirana odredba Zakona o naknadi.

8.               Neosnovano zaključuje tužiteljica da je počinjena bitna povreda odredaba postupka jer je rješenje tuženika doneseno nakon što je stranka umrla, obzirom da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je u upravnom postupku podnositeljicu zahtjeva zastupala upravo tužiteljica, koja nakon podnošenja žalbe nije obavijestila upravno tijelo da je podnositeljica zahtjeva u tijeku postupka umrla, već je rješenje tuženika uredno zaprimila kao njezina punomoćnica, te je kao zakonska nasljednica podnositeljice zahtjeva podnijela tužbu, koja je osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijena.

9.              Kako tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene odredbi materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10.              Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 10. veljače 2022.

 

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.