Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 7 Gž-260/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Mirjane Macure, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. S. N. iz N., OIB …. koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz O. d. I. i C. j. t. d. iz P. – P., protiv tuženice R. H., OIB …., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, Stalna služba u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj P-1760/2017-31 (sada Općinski sud u Pazinu poslovni broj Pu P- 3073/2019) od 16. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2022,

p r e s u d i o j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj P-1760/2017-31 (sada Općinski sud u Pazinu poslovni broj Pu P-3073/2019) od 16. studenoga 2018. u toč. III. izreke i u tom dijelu sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica O. S. N. vlasnica dijela k. č. 1369/1 k. o. M.i koji je na skici mjerničnog vještaka B. F. od 23. lipnja 2018. označen crvenim vodoravnim crtama u površini od 1042 m2, pa se ovlašćuje tužiteljica izvršiti cijepanje te nekretnine u katastru i zemljišnoj knjizi kao i izvršiti uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom i svojom površinom odgovarati navedenom dijelu k. č. 1369/1 k.o. M., a što je tuženica dužna trpjeti.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. IV. izreke i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici R. H. da tužiteljici O. S. N., uz već dosuđeni parnični trošak u iznosu od 7.491,16 kn, naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 7.367,88 kn (odnosno ukupno 14.859,04 kn) u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.

2

Poslovni broj: 7 Gž-260/2019-2

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

»I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica k. č. 400 k. o. N. i k. č. 1369/4 k. o. M. u cijelosti, pa se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu L. da po pravomoćnosti ove presude, a na prijedlog stranke, izvrši upis prava vlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženice na tim nekretninama.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela k. č. 1369/1 k. o. M. koji je na skici mjerničnog vještaka B. F. od 23. lipnja 2018. godine označen plavom šrafurom u površini od 1942 m2, pa se ovlašćuje tužiteljica da izvrši cijepanje te nekretnine u katastru i u zemljišnoj knjizi te da izvrši uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom i svojom površinom
odgovarati navedenom dijelu k. č. 1369/1 k. o. M., a što je tuženica dužna trpjeti.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje prava
vlasništva na dijelu k. č. 1369/1 k. o. M. koji je na skici mjerničnog vještaka B. F. od 23. lipnja 2018. godine označen crvenim vodoravnim crtama u površini od 1042 m2, pa da se tužiteljica ovlasti izvršiti cijepanje te nekretnine u katastru I zemljišnoj knjizi i da izvrši uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom i svojom površinom odgovarati navedenom dijelu k. č. 1369/1 k.o. M. te da je tuženica to dužna trpjeti.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom iznosa od 7.491,16 kuna (sedamtisućačetristodevedesetjednu kunu i šesnaest lipa) u roku od 15 dana.»

2. Protiv gornje presude u toč. I. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanoj u toč. IV. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te obveže tuženicu da tužiteljici naknadi cjelokupne troškove postupka uključujući i trošak žalbe. Tvrdi da je iz provedenog dokaznog postupak nesporno da dio nekretnine k.č. 1369/1 k.o. M. koji je na skici mjerničkog vještaka B. F. od 23. lipnja 2018. označen crvenim vodoravnim crtama predstavlja komunalni objekt te da je time ispunjen jedini propisani uvjet za primjenu odredbe čl. 2. Zakona o grobljima. Smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava – čl. 2. Zakona o grobljima, trebalo utvrditi da je tužiteljica vlasnica opisanog dijela k. č. 1369/1 k.o. M. te stoga obvezati tuženicu na naknadu cjelokupnog troška spora, uključujući trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014. - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na

3

Poslovni broj: 7 Gž-260/2019-2

temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/2019.), ovaj drugostupanjski sud nalazi da pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na dijelu k. č. 1369/1 k. o. M. koji je na skici mjerničnog vještaka B. F. od 23. lipnja 2018. (dalje Skica) označen crvenim vodoravnim crtama u površini od 1042 m2, uz zahtjev da se tužiteljica ovlasti izvršiti cijepanje te nekretnine u katastru i zemljišnoj knjizi kao i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na novonastaloj nekretnini.

7. Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženica u zemljišnoj knjizi uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine označene kao k. č. 1369/1 k.o. M. površine 14570 m2, koja je prije toga bila upisana kao općenarodna imovina odnosno društveno vlasništvo bez označenog nositelja prava upravljanja. Također je utvrđeno da se na dijelu k. č. 1369/1 k.o. M. koji je na Skici označen plavom šrafurom u površini od 1942 m2 nalazi groblje koje je izgrađeno prije stupanja na snagu Zakona o grobljima („Narodne novineˮ, broj 19/1998. – dalje ZG), tj. prije 21. veljače 1998.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je, na temelju iskaza svjedokinje J. K., voditeljice Opće kadrovske i pravne službe KP 1. M. L. (pravne osobe koja upravlja navedenim grobljima), a koja je iskazala da je na dijelu označenom na Skici crvenim vodoravnim linijama izgrađeno groblje između 2002. i 2004., utvrdio da je na ovom opisanom dijelu predmetne k. č. 1369/1 k.o. M. groblje izgrađeno nakon stupanja na snagu ZG, dakle, nakon 21. veljače 1998.

9. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je samo na dijelu k. č. 1369/1 k.o. M. koji je na Skici označen plavom šrafurom, izvršena pretvorba društvenog vlasništva na osnovi čl. 2. ZG u korist tužiteljice, ali ne i na dijelu označenom crvenim vodoravnim linijama, budući je na tom dijelu groblje izgrađeno nakon stupanja na snagu ZG pa je u odnosu na sporne dijelova predmetne k. č. 1369/1 k.o. M. djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev.

10. Odredbom čl. 2. ZG propisano je da su groblja komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno G. Z. na čijem području se nalaze.

11. Među strankama nije sporno da je Republika Hrvatska (tuženica) 2005. uknjižena kao vlasnica predmetne k. č. 1369/1 k.o. M., te da je između 2002. i 2004. na njezinom dijelu na Skici označenom crvenim vodoravnim linijama izgrađeno groblje.

12. Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine”, broj 52/2018. – dalje Zakon o upravljanju), nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske i koje su se na dan 1. siječnja 2017. koristile kao škole, domovi zdravlja, bolnice i druge ustanove kojima su osnivači jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i koje se koriste u obrazovne i zdravstvene svrhe te groblja, mrtvačnice, spomenici, parkovi, trgovi, dječja igrališta, sportsko-rekreacijski objekti, sportska igrališta, društveni domovi, vatrogasni domovi

4

Poslovni broj: 7 Gž-260/2019-2

 

spomen-domovi, tržnice i javne stube temeljem ovoga Zakona upisat će se u vlasništvo jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave na čijem području se nalaze odnosno u vlasništvo ustanove koja ih koristi ili njima upravlja i koja je vlasništvo nekretnine stekla temeljem posebnog propisa.

12.1. Odredbom čl. 70. st. 2. Zakona o upravljanju propisano je da su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno ustanove iz st. 1. ovoga članka dužne do 31. prosinca 2019. dostaviti Ministarstvu zahtjev za izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva na nekretninama iz st. 1. ovoga članka. Ministarstvo će izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno ustanovi iz st. 1. ovoga članka, sukladno pravodobno podnesenim zahtjevima.

12.2. Po čl. 70. st. 3. Zakona u upravljanju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno ustanove iz st. 1. ovoga članka provest će sve pripremne I provedbene postupke uključujući i formiranje građevinskih čestica radi upisa vlasništva iz st. 1. i 2. ovoga članka u zemljišne knjige. Troškove tih postupaka snose jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno ustanove iz st. 1. ovoga članka.

13. Polazeći od navedenih odredaba Zakona o upravljanju i rezultata raspravljanja te činjenice da je u odnosu na k. č. 1369/1 k.o. M. predmetna tužba protiv Republike Hrvatske (u čije ime poslove obavljanju ministarstva kao tijela državne uprave) podnesena 5. siječnja 2016., dakle prije 31. prosinca 2019., ocijeniti je da je u konkretnom slučaju tužiteljica kao jedinica lokalne samouprave ovlaštena zatražiti cijepanje nekretnine k. č. 1369/1 k.o. M. te uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom i površinom odgovarati upravo dijelu koji je na Skici označen crvenim vodoravnim linijama u površini od 1042 m2, dakle dijelu na kojem je nakon stupanja na snagu ZG sagrađeno groblje, koje se na dan 1. siječnja 2017. i koristilo kao isto.

14. U prilog tome idu i navodi same tuženice istaknuti na ročištu od 2. listopada 2018., u dijelu gdje je navela kako nije sporno da groblja u naravi predstavljaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave te da se, obzirom na dostavljenu Skicu ne protivi izradi elaborata kojim će se od k. č. 1369/1, i to od dijelova koji u naravi predstavljaju groblje, formirati posebne katastarske čestice.

15. Dakle, u pravilnoj primjeni materijalnog prava, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), ocijeniti je osnovanim tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na dio k. č. 1369/1 k. o. M. na Skici označen crvenim vodoravnim linijama u površini od 1042 m2.

16. Stoga je trebalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. III. izreke i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude

17. S obzirom da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinačena, odlučeno je i o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

18. Tužiteljici je valjalo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”,

5

Poslovni broj: 7 Gž-260/2019-2

broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) obistiniti trošak za sastav tužbe od 4. siječnja 2016. (P-7/2016), zahtjev za mirno rješenje spora od 16. rujna 2015., za zastupanje na ročištima od 8. prosinca 2016., 13. srpnja 2017., 18. rujna 2017. i 2. listopada 2018. u iznosu od po 1.250,00 kn za svaku radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 28., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50.) te za zastupanje na ročištima od 13. srpnja 2016. i 14. ožujka 2018. u iznosu od po 625,00 kn, tj. polovicu zatraženih naknada u skladu s Tar. br. 9. toč. 2. Tarife, budući da se na tim ročištima nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari. Također, trebalo joj je obistiniti i troškove očevida i vještačenja u visini od 5.539,04 kn te sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 570,00 kn.

19. Tužiteljici nije obistinjen trošak za sastav podneska od 28. rujna 2017. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje spora u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, s obzirom na to da je u njemu sadržane navode mogla iznijeti i na ročištima glavne rasprave. Nije joj obistinjen ni trošak sudske pristojbe na tužbu od 5. siječnja 2016. (P-7/2016) jer u spisu predmeta ne postoji dokaz da je takav trošak nastao (čl. 151. st. 1. ZPP).

20. Što se tiče zatražene naknade troškova za sastav tužbe od 30. prosinca 2016. (P-5/2017), za sudsku pristojbu na tu tužbu, za zastupanje na ročištu od 3. travnja 2017. i za sastav podneska od 6. veljače 2017., navesti je da tužiteljica prije podnošenja tužbe od 4. siječnja 2016. (P-7/2016) nije nadležnom državnom odvjetništvu podnijela zahtjev za mirno rješenje spora i u odnosu na k. č. 1369/4 k. o. M., radi čega je u tom postupku, rješenjem od 18. srpnja 2016. odbačena tužba u odnosu na istu nekretninu. Tužiteljica je tek nakon toga podnijela zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu u odnosu na k. č. 1369/4, a potom i novu tužbu protiv tuženice (P-5/2017). Nakon toga su rješenjem prvostupanjskog suda od 15. srpnja 2017. spojeni spisi poslovni broj P-603/16 (ranije P-7/2016) i P-5/2017 te je odlučeno da će se postupak voditi pod poslovnim brojem P-603/2016. Stoga, u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici ne pripada pravo na naknadu navedenih parničnih troškova.

21. Budući da su tužiteljici priznati troškovi u visini od 14.859,04 kn te kako joj je već dosuđen iznos od 7.491,16 kn, to joj je valjalo dosuditi daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 7.367,88 kn.

22. Pri tome se napominje da se tuženica nije u odnosu na neke troškove postupka pozivala na odredbu čl. 156. ZPP niti je u tom pravcu stavila zahtjev u skladu s navedenom odredbom. Osim toga, ista nije ni uspjela u sporu.

23. S obzirom da je usvojena žalba tužiteljice u pogledu pobijane glavne stvari, tužiteljici pripada pravo i na trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife a u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn (čl. 2. st. 1. ZPP) što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.562,50 kn.

24. Tužiteljici nije obistinjen trošak sudske pristojbe na žalbu jer u spisu predmeta ne postoji dokaz da je takav trošak nastao (čl. 151. st. 1. ZPP).

25. Slijedom iznesenog, valjalo je o troškovima postupka odlučiti kao pod toč. II i III izreke ove drugostupanjske presude.

6

Poslovni broj: 7 Gž-260/2019-2

26. U nepobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke, ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 10. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica