- 1 -              Gž 2/2022-2

Broj: Gž 2/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Sindikata …. OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. K., dipl. pravnik iz P. protiv tuženika R. v. J. d.d. iz C., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., radi poništenja izbora za radničko vijeće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-1/21-36 od 22. studenoga 2021., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-1/21-36 od 22. studenoga 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na poništenje izbora za R. v. J. d.d., C. provedenih 6. travnja 2021. (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog za preinačenjem presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanjem pobijane presude i vraćanjem predmeta na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se istoj protivi i predlaže ju odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari odnosi se na poništenje izbora za R. v. … J. d.d. C. Kao razlog za poništenje izbora tužitelj navodi da nositelj liste Sindikata I., K. i D. (dalje: S.) M. J. nije smio imati aktivno i pasivno biračko pravo jer da je isti zaposlen na radnom mjestu R. m. kampa S. u sklopu Ureda uprave kao poslovno-organizacijske jedinice koja da se u odnosu na druge poslovne funkcije unutarnjeg ustrojstva trgovačkog društva J. d.d. pojavljuje kao neozabilazan instrument u komunikaciji s Upravom društva. Još navodi da je isti u vrijeme provedbe izbora imao izrazite upravljačke i organizacijske ovlasti te samostalno donosio i provodio odluke kojima se neposredno odlučivalo o pravima i obvezama radnika, a koje da su imale stvarni utjecaj na radnopravni status radnika. Stoga na temelju odredbe čl. 145. st. 2. u svezi s čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) tužitelj smatra da M. J. nije mogao imati aktivno i pasivno biračko pravo, pa na temelju članka 162. stavka 1. ZR-a traži prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

6. Sud prvoga stupnja u bitnome utvrđuje da je R. v. … J. d.d. donijelo odluku o raspisivanju redovitih izbora za radničko vijeće, odluku o imenovanju izbornog odbora, odluku o tome na kojim će se mjestima glasati, da su sačinjene liste kandidata i popis osoba koji imaju i koji nemaju pravo glasovanja. Utvrđuje i da su sačinjene dvije liste kandidata i to jedna tužitelja čiji je nositelj bio B. D. i druga S.-a čiji je nositelj bio M. J. Nadalje utvrđuje, a što nije niti sporno, da je lista tužitelja dobila 38 glasova i jedno predstavničko mjesto u radničkom vijeću, dok je lista S.-a dobila 90 glasova i četiri predstavnička mjesta u radničkom vijeću. Utvrđuje i da je prema popisu zaposlenih osoba u trgovačkom društvu J. d.d. koji imaju pravo glasovati naveden i M. J., dok samo članovi uprave društva G. F. i I. S. nisu imali pravo na glasovanje. Na temelju ugovora o radu za M. J. prvostupanjski sud utvrđuje da je istim ugovoreno da će ovaj obavljati u razdoblju od 18. veljače 2021. do 31. prosinca 2021. poslove R. m., a da je inače isti u radnom odnosu kod J. d.d. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referenta nabave u službi nabave. Na temelju iskaza svjedoka sud prvoga stupnja utvrđuje da je M. J. nadređen samo šefovima odjela za autokamp S. i da ne zastupa J. d.d. te da su izbori provedeni za sve objekte unutar grupacije J. d.d., a ne samo za autokamp S.

7. Na temelju takvih utvrđenja i imajući u vidu Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada J. d.d. (dalje Pravilnik) sud prvoga stupnja zaključuje da M. J. nije imao objektivne mogućnosti ni na koji način utjecati na ostale zaposlenike zaposlene u drugim objektima grupacije J. d.d. vezano za izbor za radničko vijeće. To u kontekstu odluka koje može samostalno donositi samo u odnosu na djelatnike autokampa S. i koje su vezane uz poslovanje toga kampa te koje u vezane samo uz mogućnost predlaganja donošenja odluka o radno-pravnom statusu samo tih djelatnika, no ne i donošenja konačnih odluka o takvim pitanjima o kojima takve odluke donosi uprava J. d.d. Slijedom takvih zaključaka sud prvoga stupnja smatra i zaključuje da je M. J. u vrijeme provođenja izbora imao aktivno i pasivno biračko pravo te da nisu povrijeđene odredbe čl. 131. st. 1. i 2. ZR-a. Konačno, zaključuje i da tužitelj nije dokazao postojanje teške povrede obveza iz ZR-a iz čl. 162. st. 1. ZR-a, a posljedično tome niti da bi takva navodna povreda utjecala na rezultate izbora. Stoga tužbeni zahtjev odbija.

8. Nije osnovan žalbeni navod pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prvoga stupnja u svemu je činjenično stanje utvrdio potpuno i pravilno te na temelju sve iznesene činjenične i procesnopravne građe. Iz žalbe se može zaključiti da žalitelj takvo činjenično stanje ne osporava već da u pretežitom dijelu osporava pravno shvaćanje i stajalište suda prvoga stupnja o ovlaštenjima M. J. koja da su mogla utjecati na izbor za radničko vijeće (o tome više u dijelu obrazloženja pod 9). Dakle, zapravo ne osporava utvrđeno činjenično stanje već primjenu ZR-a i Pravilnika na isto što seže u područje primjene materijalnog prava. Nije dvojbeno da je M. J. na temelju ugovora o radu u radnom odnosu s J. d.d. na radnom mjestu referent nabave u službi nabave te da je ugovoreno da će isti obavljati poslove R. m. autokampa S. u razdoblju od 18. veljače 2021. do 31. prosinca 2021. Nije niti dvojbeno da je taj posao obavljao u vrijeme provođenja izbora. Isto tako, nisu dvojbene niti činjenice oko sazivanja izbora, provođenja izbora, zaposlenika koji su na istima sudjelovali i mjestima glasovanja. Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje navodi žalitelj. Pritom opet i ponovno valja ukazati da iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da žalitelj žalbu podnosi u gotovo cijelom dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će se ovaj sud izjasniti u narednoj točki obrazloženja.

9. Žalitelj osporava primjenu materijalnog prava tvrdeći u bitnome da M. J. spada u kategoriju onih osoba koje nemaju aktivno i pasivno biračko pravo u smislu odredbe čl. 145. st. 2. ZR-a u svezi s odredbom čl. 131. st. 2. istoga zakona pa da bi zbog toga trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev. Pritom se poziva i na odredbe Pravilnika.

9.1. Nedvojbeno, M. J. nije formalnopravno član upravnih i nadzornih organa poslodavca. To ne proizlazi niti iz jednog dokaza koji je dostavljen u ovaj spis. Odredbu čl. 145. st. 2. ZR-a treba tumačiti upravo onako kako glasi jer je svrha te odredbe da se članovi upravnih i nadzornih odbora organa poslodavca isključe iz mogućnosti da biraju i budu birani u radničko vijeće što je posve razumljivo i logično jer donose odluke o radnopravnom statusu zaposlenika. Dakle, primjena ovoga članka ne može doći u obzir kao razlog poništenja izbora.

9.2. Što se pak tiče položaja M. J. u smislu odredaba Pravilnika i žalbenih navoda da su odredbe istoga pogrešno primijenjene valja naznačiti slijedeće. Nedvojbeno jest da M. J. obavlja poslove R. m. autokampa S. Isto je tako nedvojbeno da prema čl. 4. Pravilnika uprava društva može svojom odlukom birati druge radnike koji su od posebnog značaja za uspješan rad u društvu. Međutim, to ne znači da ti drugi radnici imaju bilo kakova ovlaštenja člana uprave ili nadzornih tijela poslodavca. To je autonomna odluka uprave društva kojom se nastoji poboljšati prije svega gospodarski rad samoga društva u smislu njegove učinkovitosti koja može samo koristiti svim zaposlenicima društva. R. m. prema opisu poslova ima brojna prava i obveze. Između ostaloga, kao što to navodi žalitelj, može predlagati, ali samo predlagati, otkazivanje ili izmjenu ugovora o radu. U tom smislu on ne sudjeluje u odlučivanju o takvom prijedlogu već je to njegovo ovlaštenje posljedica brojnih obveza koje su sastavni dio obavljanja takvog posla. Pritom valja naglasiti da R. m. u okviru obavljanja toga posla može postupati samo u odnosu na onaj objekat za koji mu je povjereno obavljanje takvih poslova što proizlazi iz opisa poslova i radnih zadataka toga radnog mjesta („odgovoran je za primjenu SOP-a u svom objektu“). Dakle, ta njegova ovlaštenja su sužena samo na objekt kojim upravlja i samo na radnike koji su tamo zaposleni. Stoga M. J. nema niti stvarno položaj osobe koja bi odlučivala o radnopravnom statusu radnika J. d.d. i time i stvarno vršila prenesene poslove člana uprave ili nadzornog odbora društva kao što to neosnovano smatra žalitelj.

9.3. Žalitelj nije, u kontekstu svoga razmišljanja, zatražio postupanje u smislu odredbe čl. 162. st. 2. ZR-a. Tome ne može biti opravdan razlog to što žalitelj smatra da bi takva njegova reakcija bila bespredmetna. Upravo suprotno, izostanak takve reakcije ukazuje na zaključak o tome da je upravo njegova žalba kojom nastoji sada u postupku osporiti nešto što je mogao i morao, ako tako misli, učiniti prije posve neosnovana. Pritom žalitelju još valja naglasiti da činjenica rezultata izbora u odnosu na ranije, kako navodi 20-godišnje rezultate, uopće ne potvrđuje njegove žalbene razloge o pogrešnoj primjeni materijalnog prava već se radi o njegovom subjektivnom viđenju samih rezultata izbora.

10. Stoga je u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo iz odredbi ZR-a i Pravilnika posve pravilno primijenjeno, pa je na temelju čl. 368. st. 1. žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tako je isti valjalo odbiti (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 9. veljače 2022.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.