Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 5 Us I-233/2021-8

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Us I-233/2021-8

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirte Tomić, u upravnom sporu tužiteljice T. J. iz O., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, 09. veljače 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/21-01/39, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 18. siječnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika, označenim izreci presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/19-01/152, URBROJ: 443/25-19-1 od 15. studenog 2019.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem, tužiteljica, zaposlena u državnoj službi na neodređeno vrijeme kao državna službenica, raspoređuje se sa 01. prosinca 2019. na radno mjesto viši građevinski inspektor u Državnom inspektoratu, Službi građevinske inspekcije, Područnog ureda O., utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 397. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme (točka 1.). Tužiteljica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1,697 uvećanog za 11% za navršenih 22 godine radnog staža (točka 2.). Plaća iz točke 2. ove izreke uvećava se za 0,5% za svaku slijedeću navršenu godinu radnog staža tužiteljice, bez donošenja posebnog rješenja (točka 3.). Tužiteljici se utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10% na pripadajuću plaću radnog mjesta viši inspektor (točka 4.). Plaća po ovom rješenju obračunava se od 01. prosinca 2019. (točka 5.). Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 6.).

3.              Tužiteljica u tužbi opisuje tijek dosadašnjeg postupka te prigovara što joj je nakon rasporeda koeficijent složenosti poslova radnog mjesta umanjen iako radi isti posao. Naglašava da je do donošenja prvostupanjskog rješenja bila raspoređena na radno mjesto višeg građevinskog inspektora u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske gdje je ostvarila plaću prema koeficijentu 1,843. prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi koje je još na snazi. Tužiteljica smatra da je smanjenje koeficijenata diskriminatorno i predlaže primjenu povoljnijeg prava. Osim toga, smatra i da činjenica rada u drugom državnom tijelu ne smije i ne može biti isključivi temelj za razlikovanje službenika u visini plaće. Stoga predlaže poništiti osporavano rješenje te da Sud sam riješi ovu upravnu stvar.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5.              Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS). Na raspravi tužiteljica je ostala kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga navodeći da u konkretnom slučaju nije sporan njen raspored na novo radno mjesto nego isključivo utvrđenje koeficijenta složenosti poslova tog novog radnog mjesta. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

6.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Iz dostavljenog spisa upravnog postupka proizlazi kako je tužiteljica preuzeta iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske u kojem je obavljala poslove višeg građevinskog inspektora, za koje radno mjesto je člankom 22. stavkom b) točkom 1. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“ 37/01, 38/01., 71/01., 89/01., 112/01., 7/02., 17/03., 197/03., 21/04., 25/04., 66/05., 92/05, 131/05., 140/05., 81/06., 11/07., 47/07., 109/07., 58/08., 32/09., 140/09., 21/10., 38/10., 77/10., 113/10, 22/11, 142/11, 31/12, 49/12., 60/12., 65/12., 78/12., 82/12., 100/12., 124/12., 140/12., 16/13., 25/13., 52/13., 96/13., 126/13., 2/14., 94/14., 140/14., 151/14., 76/15, 100/15., 71/18., 15/19. i 73/19., dalje u tekstu Uredba) utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,843.

8.              Nakon što je Državni inspektorat preuzeo inspekcijske poslove iz nadležnosti Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i nakon stupanja na snagu Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata („Narodne novine“ 45/19.) te Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata, KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5 od 10. srpnja 2019., tužiteljica je prvostupanjskim rješenjem od 15. studenog 2019., s 01. prosinca 2019. raspoređena na radno mjesto viši građevinski inspektor s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta 1,697.

9.              Naime. prema odredbi članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o Izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“ 116/18.)., danom stupanja na snagu toga Zakona, Državni inspektorat je preuzeo iz djelokruga Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja inspekcijske poslove građenja. Prema stavku 2. tog članka, s istim danom Državni inspektorat je od ministarstava iz stavka 1. istog članka preuzeo opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva, prava i obveze, razmjerno preuzetim poslovima te državne službenike zatečene u obavljanju preuzetih poslova.

10.              Nadalje, člankom 31. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ 115/18.) propisano je da se nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu propisuju Uredbom Vlade Republike Hrvatske, a u članku 2. točki 21. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu („Narodne novine“ 107/19.) utvrđen je koeficijent složenosti poslova za radno mjesto višeg inspektora koji iznosi 1,697.

11.              Prema članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12.  – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 138/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17., 70/19. i 98/19., dalje u tekstu ZDS) kad se donese Pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju.

12.              Dakle, imajući na umu citirane odredbe, kao i činjenicu da je tužiteljica s 01. prosinca 2019. raspoređena u Državni inspektorat te da se na službenike Državnog inspektora, uključujući i tužiteljicu, primjenjuje Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu, to je pravilno u točki 2. izreke prvostupanjskog rješenja tužiteljici utvrđen koeficijent složenosti poslova radnog mjesta više inspektorice 1,697, što je tuženik valjano obrazložio u osporavanom rješenju.

13.              U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nisu osnovani prigovori tužiteljice iz tužbe kako je trebalo na nju primijeniti povoljnije pravo, odnosno koeficijent složenosti poslova propisan Uredbom, jer je odredbom članka 127. stavka 1. ZDS-a jasno propisano da kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika.

14.              Identično pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4081/20-2 od 12. studenog 2020.

15.              Zbog navedenih razloga, a suprotno navodima iz tužbe, prvostupanjskim rješenjem kao i osporavanim aktom nisu povrijeđena prava tužiteljice utemeljena na zakonu, a neosnovan je i tužbeni navod kojim tužiteljica upire na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.)

16.              Stoga Sudu nije preostalo drugo nego na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

 

 

U Osijeku 09. veljače 2022.

 

Sudac

      Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu