Broj: Gž-1542/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

            Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Jadranke Toša Berečić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Banac, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. V., ..., OIB: ..., koje zastupa K. G., odvj. iz Z., protiv I-tuženika banka... H. d.d. iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa T. Š., odvj. iz S., II-tuženika C. O. d.o.o. iz G., ..., OIB: ..., pravni slijednik C. d.o.o. iz P., ..., OIB: ..., koga zastupa S. I., odvj. iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 26. travnja 2018. broj P-1626/2017, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda u cijelosti.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, posl.broj Ovr- ... od dana 25.travnja 2014.godine, čest.zgr. ..., hotel i dvorište, površine 582 m2, upisane u Z.U. ... K.O. Z. protiv tužitelja

2.Nalaže se I. i II.- tuženiku da tužitelju naknade trošak postupka sve u roku od 15 dana "

II.Nalaže se tužitelju da naknadi trošak tuženiku ad.1) u iznosu od 6.250,00 kuna sve u roku od 15 dana."

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj, iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč., 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz naknadu tužitelju troška parničnog i žalbenog postupka, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu i dopuni istoga, tuženik je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

              U pobijanoj presudi ne postoje nejasnoće ni proturječnosti, kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje se ukazuje u žalbi, a niti koja druga iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

              U izjavljenoj žalbi tužitelj osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju odlučnih činjenica, kao i to da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice, čime upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući između ostalog da je tužitelj na nekretninama koje su predmetom prodaje u postupku ovrhe prvostupanjskog suda broj Ovr-..., stekao fiducijarno pravo vlasništva u 2012. godini, a ne, kako je to utvrđeno pobijanom prvostupanjskom presudom, 30. prosinca 2015., nakon što je na istim nekretninama izvršena zabilježba ovrhe, dana 25. travnja 2014.

              Smatra da je prvostupanjski sud stekao takovo uvjerenje i donio zaključak o prednjem, jer nije cijenio dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP, čime je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

              Prvostupanjski sud je sve dokaze cijenio upravo sukladno čl. 8. ZPP, pa tužitelj takovu ocjenu izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, neosnovano napada.

              U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

              - da je ovdje I-tuženik, u ovršnom predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-..., za koji se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, podnio prijedlog za ovrhu, prodajom nekretnina, radi namirenja tražbine osigurane založnim pravom, sukladno Ugovoru o kratkoročnom kreditu od 2007., s pripadajućim Aneksima, protiv ovršenika, ovdje II-tuženika C. d.o.o. P., s pravnim slijednikom C. O. d.o.o., te ishodio rješenje o ovrsi dana 25. travnja 2014., broj ovr-...,

              - da je ovdje tužitelj stupio u pravnu poziciju ovršenika (čl. 84. st. 2. važećeg Ovršnog zakona - "Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 121/05, 67/08, 112/12 i 93/14 – dalje: OZ), kao novog vlasnika nekretnina upisanih u zk.ul. ... k.o. Z., dakle da je pasivno legitimiran, te kao takav upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga označenog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ,

              - da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda u predmetu broj Ovr-..., prihvaćen prijedlog ovrhovoditelja, ovdje I-tuženika, protiv ovršenika C. d.o.o. P., koje trgovačko društvo je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, bilo vlasnik predmetnih nekretnina, gore označenih, za nastavak ovršnog postupka protiv ovdje tužitelja,

              - da je zabilježbom ovrhe, ovrhovoditelj stekao pravo da svoje potraživanje namiri i u slučaju da treća osoba kasnije stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva, fiducijarno pravo vlasništva, koje je suprotno žalbenim navodima, punopravno pravo vlasništva budući se na konkretan slučaj primjenjuje odredba čl. 125. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama OZ ("Narodne novine" broj 88/05 – dalje: ZIDOZ/05), kojim se propisuje da se na postupke javnobilježničkog fiducijarnog osiguranja i postupka njihova upisa u zemljišne knjige primjenjuju odredbe OZ, koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja tih sporazuma (konkretan sporazum je zaključen 2012.),

              - da prema ZIDOZ/05, vlasništvo stečeno fiducijarnim osiguranjem nije uvjetno

              - da bez obzira što novi vlasnik predmetni nekretnina nije naveden kao dužnik u ovršnim ispravama Ugovora o kreditu od 2007. i Aneksima istog, ovršni postupak je vezan za uknjižbu založnog prava ovrhovoditelja, ovdje I-tuženika, na nekretninama koje su predmetom prodaje, odnosno da je nakon zabilježbe ovrhe, sukladno čl. 305. st. 3. OZ, došlo do bezuvjetnog prijenosa prava vlasništva na tužitelja (stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, koje se stječe upisom u zemljišnu knjigu, čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine" broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17).

              Slijedom naprijed utvrđenog, prvostupanjski sud je razmotrivši i otklonivši tužiteljeve navode (prigovore) kao neosnovane, između ostalih o promašenoj pasivnoj legitimaciji i o tražbini koja nije prešla na ovdje tužitelja i za to je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

              To tim više što je u konkretnoj situaciji, a što proizlazi iz predmeta spisa i navoda dopune odgovora na žalbu I-tuženika, u ovršnom predmetu broj Ovr-..., doneseno pravomoćno rješenje o dosudi, kojom se nekretnina koja je bila predmetom prodaje, dosuđuje kupcu D. B., što dalje znači sukladno odredbi čl. 110.OZ, da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi, poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, ne utječe na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl. 108. OZ.

              To znači da je kupac stekao pravo vlasništva, pa bi proglašenje da ovrha nije dopuštena, izgubilo pravni učinak.

              U žalbi tužitelj upire na odredbu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje – Konvencija) i čl. 1. Protokola Konvenciji, kao i odredbu čl. 19., 29., 48. i 49. Ustava RH, kojim je regulirano pravo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, pravo na pravično suđenje, jamstvo vlasništva i zabrane umanjenja prava stečenih ulaganjem kapitala i imovinskih prava, te zakona ograničavanja o oduzimanja vlasništva bez naknade tržišne vrijednosti.

              Naprijed navedeno pozivanje tužitelja ne upućuje na povredu citiranih prava, jer je tužitelj imao pravo na pristup sudu, sudjelovao je u postupku, koji je pokrenuo radi zaštite svojih prava, te u razumnom roku ishodio odluku u pokrenutom sudskom postupku, a povreda uživanja vlasništva, koje se jamči Protokolom 1. Konvencije, u konkretnom slučaju je bila primjerena i proporcionalna cilju postignutom tom mjerom, te je u skladu s općim načelima europskog prava i to načelom razmjernosti.

              Slijedom izloženoga, žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

              Odluka o naknadi parničnog troška je obrazložena, a trošak dosuđen sukladno vrijednosti predmeta, spora, važećoj Odvjetničkom tarifi i čl. 154. st 1. ZPP, pa takovo obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

Osijek, 11. travnja 2019.