- 1 -              Poslovni broj: Usž-2984/21-3

 

Poslovni broj: Usž-2984/21-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, u upravnom sporu tužitelja O. g. d.o.o., S., kojeg zastupa prokurist M. E., putem opunomoćenika I. K., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika Državnog inspektorata, Služba građevinske inspekcije, O., u predmetu radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1086/20 od 24. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1086/20 od 24. lipnja 2021.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda O., Službe građevinske inspekcije, klasa: UP/I-362-02/20-02/955, urbroj: 443-2-1-13/3-20-1 od 6. listopada 2020.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 15.625,00 kn u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

             

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika tužitelju je naloženo da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu za navodnjavanje (nasip s akumulacijom) koja se gradi bez građevinske dozvole na lokaciji kč. 1951 k.o. T. izvan granica građevinskog područja T. Istim rješenjem tužitelj je upozoren na posljedice nastavka gradnje i nepostupanja sukladno tom rješenju.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio stajalište građevinske inspekcije prema kojem se radi o složenoj građevini jer upotrebljava termin zemljani nasip sa akumulacijom što ne odgovara stanju na terenu, odnosno ocjenjuje da se radi o dvije odvojene građevine. Poziva se na definiciju građevine prema odredbi članka 3. Zakona o gradnji i ističe da se u konkretnom slučaju radi o jednoj građevini koja se sastoji od više građevnih dijelova koji ne čine zasebne građevine jer su tehničkom smislu povezani na način da sami po sebi ne mogu funkcionirati, pri čemu je nasip neodvojivi dio sklopa nastalog građenjem, a koji sklop se prema svojoj namjeni i svrsi naziva akumulacijom. Smatra da nije riječ o isključivo pravnom pitanju te da je prvostupanjski sud neosnovano otklonio nalaze sudskih vještaka i druge dokaze tužitelja koji pobijaju stajalište građevne inspekcije vezane za tumačenje stručnih pojmova. Također smatra da prvostupanjski sud predmetnu građevinu pogrešno svrstava u regulacijske i zaštitne vodne građevine budući da se radi o vodnoj građevini za meloracije u smislu odredbe članka 25. stavka 1. točke 3. odnosno 3.2. građevine za navodnjavanje – akumulacijske i druge zahvatne građevine, razvodna mreža i druge građevine pripadajuće ovim građevinama što su potvrdile i Hrvatske vode nakon uvida u glavni projekt za spornu građevinu. Poziva se na Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima i to odredbu članka 4. stavka 1. podtočke a, b, c i d koje propisuju gradnju vodne građevine za navodnjavanje i koje ne nabrajaju građevinske dijelove od kojih se sastoji građevina te ističe da se zaštita procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom proteže od dna iskopa do vrha povišice/nasipa i predstavlja akumulaciju kao tehničku cjelinu, kao građevinski sklop. U svezi akumulacije za navodnjavanje nisu propisana dodatna ograničenja. Ističe da Pravilnik ne isključuje primjenu posebnih propisa zbog čega ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem bi se zbog složenosti građevine, mogućih utjecaja na okoliš i potrebe usklađenja s drugim propisima za predmetnu građevinu morala ishoditi građevna dozvola. Pitanje potrebe provedbe procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu ističe da je regulirano posebnim propisima i radi se o samostalnim postupcima za koje nije nadležna građevinska inspekcija. Navodi da je prema Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš predviđena kod gospodarenja vodama namijenjenim poljoprivredi provodi ako je navodnjavana površina veća od 2000 hektara i ako se radi o akumulaciji zapremnine od najmanje 1.000.000 m3 ili više. Ističe da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od ovih uvjeta jer je volumen predmetne akumulacije od 51.098 m3 maksimalan volumen određen glavnim projektom. Ističe da je iz glavnog projekta razvidno da se radi o akumulaciji za navodnjavanje koja se gradi usred poljoprivrednog zemljišta neovisno o bilo kakvom otvorenom vodotoku, a nasip nije građen dovođenjem građevinskog materijala nego se radi o zemljištu iz iskopa radi povećanja zapremine akumulacije, a ne radi se o nasipu kao vodnoj građevini iz Zakona o gradnji. Ističe da akumulacija ne predstavlja nikakvu opasnost jer se nalazi na zemljišnom kompleksu od cca 900 h i eventualno procurivanje ne bi predstavljalo veći problem s obzirom na zapremninu akumulacije i površinu poljoprivrednog zemljišta na kojem se nalazi i za čije navodnjavanje služi. Kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno da se radi o regulacijskog i zaštitnoj građevini, a ne vodnoj građevini za melioraciju smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te predlaže da sud žalbu uvaži i usvoji tužbeni zahtjev te tužitelju dosudi zatražene troškove upravnog spora u iznosu od 15.625,00 kn uvećana za trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba je osnovana.

5.              Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem predmetna građevina predstavlja građevinu akumulacije i nasipa za gradnju koje je potrebno ishoditi građevnu dozvolu. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio pravilnim i na zakonu osnovanim inspekcijsku mjeru uklanjanja građevine koju je građevinski inspektor izrekao tužitelju osporenim rješenjem pozivom na odredbu članka 108. stavka 1. točke 4. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18.).

6.              Tužitelj je tijekom upravnog spora prvog stupnja osporavao pravilnost utvrđenja prema kojem se u konkretnom slučaju radi o nasipu i akumulaciji kao dvije građevine te je isticao da je riječ o jedinstvenoj građevini u smislu odredbe članka 4.  stavka 1. točke 11. podstavka d) Pravilnika o jednostavnim radovima i građevinama ("Narodne novine" broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19. i 31/20.) za koju nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

7.              Prvostupanjskom presudom prihvaćeno je stajalište tuženika prema kojem se radi o građevini za koju je potrebno ishoditi građevnu dozvolu uz obrazloženje prema kojem Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima taksativno nabraja sve građevine i radove koji se mogu graditi bez građevinske dozvole ili glavnog projekta pri čemu ne predviđa gradnju niti vodne građevine niti nasipa. Također se poziva na Prilog I. točke 31. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš koja sadržava popis zahvata za koje je obvezna procjena utjecaja zahvata na okoliš te pod točkom 31. predviđa brane i druge građevine namijenjene zadržavanju i akumulaciji vode pri čemu je nova ili dodatna količina zadržane ili akumulirane vode veća od 10,000000 m3. Također se poziva na Prilog II. prema kojem kao zahvat za koju se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, za koje je nadležno ministarstvo predviđeno pod točkom 1.1. gospodarenje vodama namijenjeno poljoprivredi uključujući navodnjavanje i odvodnju pri čemu je površina navodnjavanja 2000 hektara i veća. Prvostupanjski sud osporenom presudom doveo je u pitanje volumen predmetne akumulacije od 51098 m3 jer se gradnjom nasipa akumulacija povećava, a vještaci u svojim nalazima ne navode radi li se o povećanju volumena s obzirom na visinu nasipa 3,85 m odnosno ne navode predviđenu poljoprivrednu površinu za navodnjavanje. Prema ocjeni prvostupanjskog suda sve građevine namijenjene zadržavanju vode nužno moraju udovoljavati posebnim propisima te se radi o vrsti građevine i namijeni građevine koja može imati dalekosežne posljedice na okoliš zbog čega se predmetna građevina ne može podvesti pod jednostavnu građevinu u smislu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima već je za nju potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

8.              Prema ocjeni ovog Suda stajalište izraženo u prvostupanjskoj presudi nije utemeljeno na dokazima koji su provedeni tijekom postupka i spora.

9.              Prema odredbi članka 4. stavka 11. podstavka d) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima akumulacija za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom, može se graditi bez građevne dozvole, a u skladu s glavnim projektom.

10.              U provedenom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj posjeduje glavni projekt broj: 99/2020-1 izrađen od S. d.o.o. naziva: Izgradnja akumulacije za navodnjavanje. Iz glavnog projekta proizlazi da je građevina poljoprivredne namijene izvodi se na kčbr. 1951 k.o. T., planirana je izgradnja akumulacije tlocrtnih dimenzija 128,20 x 105,50 – 108,5 nepravilnog oblika tlocrtne površine 113569 m2, visina građevine iznosi maksimalnih 3,85 m mjereno od okolnog terena, obujam projektirane građevine iznosi 0=1356 m3, a kako je riječ o otvorenoj građevini kapacitet to jest količina mogućeg skladištenja iznosi 0=51098 m3. Glavnim građevinskim projektom predviđena je izgradnja pristupne staze sa same parcele za dolazak na nasip, a ograda na nasipu je 1,80 m.

11.              Provodeći inspekcijski nadzor tuženik je utvrdio da su na predmetnoj lokaciji odnosno na kč. 1951 k.o. T. izvedeni radovi na iskopu te izradi zemljanog nasipa, da se oko iskopa približne tlocrtne veličine 128x108,00 m izvodi zemljani nasipi visine 2,80 m te da su jama kao i stranice nasipa do krune s unutrašnje strane obložene membranom te je postavljen cjevovod, a nije izvedena ograda (zapisnici s očevida od 23. rujna 2020. i 1. listopada 2020.).

12.              Tijekom prvostupanjskog upravnog spora tužitelj je na okolnost da se radi o objektu akumulacije u smislu navedene odredbe Pravilnika predlagao saslušanje pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša O.-b. županije i provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke ili Građevinskom fakultetu koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne i nesvrsishovite jer se radi o pravnom pitanju. Tijekom prvostupanjskog spora sud je međutim po službenoj dužnosti od nadležnog upravnog odjela (Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu O.-b. županije) zatražio očitovanje radi li se o konkretnom slučaju o vodnoj građevini za navodnjavanje - zemljani nasip s akumulacijom za koji je potrebno ishoditi građevnu dozvolu u skladu s odredbama Zakona o gradnji.  Nadležni upravni odjel podneskom klasa: 361-08/20-01/137, urbroj: 2158/1-16/01-21-6 od 22. ožujka 2021. očitovao se na način da Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima nije isključena mogućnost da se grade složene građevine te smatra irelevantnim radi li se u konkretnom slučaju o jednostavnoj ili složenoj građevini i navodi da je predmetni nasip u funkciji akumulacijskog iskopa, odnosno da se radi o građevinskom iskopu u smislu članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji koji zajedno čine građevinu – akumulaciju pri čemu odredba članka 4. stavka 11. točke d) Pravilnika ne definira dijelove ili osobine akumulacije.

13.              Također tijekom prvostupanjskog upravnog spora tužitelj je u spis predmeta dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za građevinarstvo D. O. od 19. ožujka 2021. koji je sačinjen u prekršajnom postupku protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Đakovu u predmetu broj: Pp-G-97/20 radi prekršaja iz članka 106. stavka 1. Zakona o gradnji. Imenovani sudski vještak u svom nalazu je naveo da Pravilnik nije ograničio veličinu zahvata niti je uveo dodatne tehničke kriterije kojima bi zahvat iz članka 4. stavka 11. podstavka d) Pravilnika ograničio s tim da se u konkretnom slučaju radi o zemljanim radovima pri čemu široki iskop dubine 2 metra ne predstavlja tehnički složeni zahvat, a nasip od 3,7 m predstavlja sastavni dio akumulacije. Također je naveo da termin hidrotehničke građevine nije definiran propisima koji poznaju samo termin vodnih građevina prema članku 24. Zakona o vodama te je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o pravnom, a ne tehničkom pitanju.

14.              Kao što je naprijed navedeno Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima odredbom članka 4. stavka 11. podstavka d) među građevinama i opremom namijenjenim biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru propisuju akumulacije za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom. Pravilnik ne propisuje daljnja ograničenja, odnosno uvjete koje akumulacija za navodnjavanje treba ispunjavati (osim zaštite od procjeđivanja fleksibilnom folijom). U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je predmetni iskop zajedno s nasipom s unutrašnje strane obložen membranom. Također iz očitovanja nadležnog upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša O.-b. županije od 22. ožujka 2021. proizlazi da u konkretnom slučaju predmetni iskop i nasip zajedno čine građevinu – akumulaciju. Okolnost da je nasip sastavni dio akumulacije zajedno sa iskopom proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 31. ožujka 2021.

15.              Budući da iz činjenica utvrđenih tijekom provedenog postupka i spora proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o građevini u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 11. podstavka d) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima to sud ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je riječ o vodnoj građevini odnosno nasipu. Stoga je neosnovano i pozivanje prvostupanjskog suda na Zakon o vodama ("Narodne novine" broj 66/19.) i Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne novine", broj 61/14. i 3/17.).

16.              Prema odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) stranka koja izgubi spor u cijelosti  snosi sve troškove spora.  U konkretnom slučaju tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu te mu je ovaj Sud priznao zatraženi trošak upravnog spora koji se odnosi na sastav tužbe, prisustvovanje na ročištima pred prvostupanjskim sudom koja su održana dana 10. ožujka 2021. i 16. lipnja 2021., sastav podneska iz ožujka 2021. i sastav žalbe sve u zatraženom iznosu sukladno Tbr. 23. točka 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Zatraženi trošak za sastav podneska iz studenog 2021. sud nije prihvatio s obzirom da je tim podneskom tužitelj dodatno obrazlagao svoja pravna stajališta, odnosno neslaganje s pravnim stajalištima tuženika vezanim za predmet ove upravne stvari.

17.              Iz navedenih razloga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke dok se odluka pod točkom III. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

 

U Zagrebu 3. veljače 2022.

 

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.