Broj: Gž-1561/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.o.o., R., OIB:... kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. iz R., protiv tuženice M. K. iz R., OIB:... radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-679/2018-7 od 5. listopada 2018., 13. svibnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

1.Djelomično se prihvaća žalba tuženice, preinačava se odluka o trošku sadržana u toč. 1. presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-679/2018-7 od 5. listopada 2018., na način da se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. poslovni broj: Ovrv-1837/2018-4 od 8. veljače 2018. i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,25 kuna uz zakonsku zateznu kamatu od 8. veljače 2018. do isplate.

2.U preostalom dijelu odbija se žalba tuženice te se potvrđuje preostali dio toč. 1. i toč. 2. presude Općinskog  suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-679/2018-7 od 5. listopada 2018.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja (toč. 1.) održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. poslovni broj: Ovrv-1837/2018-4 od 8. veljače 2018. u dijelu u kojem se nalaže tuženici da isplati tužitelju iznos od 80,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate na iznos od 80,00 kn od 5. siječnja 2014. do isplate, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po propisanoj stopi, uplatom na račun tužitelja R. P. d.o.o. R. te iznos od 262,25 kn na ime odmjerenih nastalih troškova ovršnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu od 8. veljače 2018. do isplate po zakonom propisanoj stopi, u roku od 8 dana. Toč. 2. određeno je kako je tuženica dužna naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 725,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

              Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica. Ističe kako ona nije koristila vozilo pa smatra da nije dužna niti platiti parkirnu kartu. Korisnik vozila ju je iskoristio, a ona nije u stanju refundirati traženo jer ima nisku mirovinu. Očit je žalbeni prijedlog ukidanje platnog naloga i odbijanje zahtjeva tužitelja.

              Žalba tuženice djelomično je osnovana u dijelu odluke o trošku.

              U ovoj pravnoj stvari, proizašloj iz ovršnog postupka nakon prigovora ovršenice izjavljenog protiv rješenja o ovrsi od 8. veljače 2018., sud prvog stupnja je rješenje o ovrsi održao na snazi u dijelu kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 80,00 kuna koji se odnosi na plaćanje dnevne parkirališne karte te iznosa od 262,25 kuna na ime odmjerenih troškova ovršnog postupka uz pripadajuće zakonske kamate po zakonom propisanoj stopi. Ocjenjuje kako je tuženica, kao vlasnica vozila marke M. reg. oznake RI ... , čije je vozilo marke M. reg. oznake RI ... 27. prosinca 2013. zatečeno parkirano u R., T. Ž. bez plaćene parkirne karte, dužna platiti kartu za jedno parkirališno mjesto na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte, iznos od 80,00 kuna prema čl. 19., 20. do 24. Općih uvjeta o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu (Sl. novine PGŽ broj 51, dalje Opći uvjeti) i čl. 15. Odluke o visini naknade za parkiranje tužitelja. Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 725,00 kn.

              Prvostupanjski sud  nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP).

Tuženica ne osporava svoje vlasništvo predmetnog vozila niti da je vozilo bilo parkirano na spomenutom javnom parkiralištu u spomenuto vrijeme, bez plaćene parkirališne karte, visinu tražbine, ali smatra da nije obvezna platiti tražbinu tužitelja jer tada nije koristila vozilo, nego ga je koristio K. K..

Budući da se prema odredbama Općih uvjeta tužitelja korisnikom javnog parkirališta s naplatom koji podliježe obvezi plaćanja parkirne karte smatra i vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila (ovdje nesporno tuženica), tuženica neosnovano ističe nepostojanje svoje obveze plaćanja tražbine tužitelja.

              Međutim, vodeći računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj je sud ocijenio kako je prvostupanjski sud odlukom o trošku sadržanom u toč. 1. presude djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, a zbog čega je u tom dijelu ovaj sud preinačio odluku prvostupanjskog suda, ukidanjem platnog naloga u tom dijelu i odbijanjem tog dijela zahtjeva za naknadu troška (osim u dijelu javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna).

Naime, vrijednost predmeta spora iznosi 80,00 kuna pa je prvostupanjski sud tužitelju toč. 2. presude pravilno dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak prema Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/¸12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa). Pritom mu za zastupanje po punomoćniku pravilno određuje jednokratnu nagradu od 50 bodova, što uz PDV iznosi 625,00 kuna, a s troškom sudske pristojbe na presudu od 100,00 kuna, ukupno 725,00 kn, tretirajući započeti postupak po ovršnom prijedlogu i nastavljeni postupak u parnici kao jedinstveni postupak. Priznata jednokratna nagrada po Tbr. 7. toč.8. Tarife obuhvaća i trošak ovršnog postupka koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu pa je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je taj trošak tužitelju priznao prema Tbr. 11. toč. 2. Tarife u toč. 1. jer se u konačnici radi o jedinstvenom postupku, dovršenom u parnici, kao i trošak paušalne nagrade javnom bilježniku, a kojem pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna.

Slijedom svega navedenog, valjalo je dijelom preinačiti toč. 1. odluke prema odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP, a dijelom odbiti žalbu tuženice i potvrditi dio toč. 1. i toč. 2. pobijane odluke prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, sve u vezi s čl. 381. ZPP.

U Puli, 13. svibnja 2019.