Broj: Gž-1956/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. d.o.o. B. na moru, OIB: …, zastupanog po S. P., odvjetniku u P.-P., protiv ovršenika B. G. E. iz N., zastupanog po Odvjetničkom društvu A. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Povrv-3605/17-2 od 10. srpnja 2018., 27. svibnja 2019.,
r i j e š i o j e
1. Odbijaju se žalbe stranaka te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Povrv-3605/17-2 od 10. srpnja 2018.
2.Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Prvostupanjskim se rješenjem stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz P.-P., posl.br. Ovrv-9797/15 od 29. travnja 2015. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje i platni nalog sadržan u istom te odbacuje prijedlog za ovrhu, pozivom na odredbu čl. 279. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14– dalje: OZ). Istim je rješenjem, pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a, naloženo ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak od 424,90 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka odbijen.
Protiv citiranog prvostupanjskog rješenja žalbu podnio je ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
Ovršenik žalbu podnosi protiv točaka II i III izreke te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači.
Ovršenik odgovorom na žalbu osporava žalbene navode ovrhovoditelja te predlaže odbiti njegovu žalbu.
Žalbe nisu osnovane.
Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik sa sjedištem u P.-P., protiv kojeg je ovršenik, koji je strani državljanin s prebivalištem u Nj. podnio prigovor kojim navodi da obzirom na prebivalište ovršenika javni bilježnik u P. nije bio mjesno nadležan donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer da je čl. 279. st. 1. OZ-a propisano da je za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.
Donošenjem pobijanog rješenje nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja prvostupanjski je sud bio ovlašten donijeti pobijano rješenje, što je pravilnom primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a i učinio.
Pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je, primjenom odredbe čl. 279. st. 3. OZ-a, ovršni prijedlog odbačen jer je tek po dostavi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika sudu bilo sudu omogućeno izvršiti kontrolu zakonitosti rada javnog bilježnika jer je javni bilježnik, pogrešno procijenivši da je nadležan za postupanje onemogućio sud da ovršni prijedlog odbaci prije izdavanja rješenja o ovrsi.
Također je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za postupanje u konkretnom predmetu nije bilo moguće ustanoviti niti temeljem Uredbe jer javni bilježnik u Hrvatskoj, kada postupa u okviru ovlasti koja mu je povjerena nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nije obuhvaćen pojmom sud u smislu te Uredbe, dok se navodi tužitelja da se nadležnost javnih bilježnika može tumačiti ocjenjivati samo temeljem nacionalnog prava, a ne Uredbe nisu osnovani jer je Uredba, kao međunarodni ugovor koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom i objavljen i na snazi, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi je iznad zakona (čl. 134. Ustava Republike Hrvatske – „Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).
Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud jedino bio ovlašten donijeti rješenje kojim rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavlja izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i da će se postupak nastaviti kao protiv platnog naloga, jer je sud ovlašten temeljem čl. 279. st. 3. OZ-a, a temeljem čl. 16. ZPP-a dužan tijekom postupka paziti je li za rješavanje spora uopće nadležan sud Republike Hrvatske.
Suprotno stavu ovršenika pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, budući da je sud, suprotno stavu ovršenika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa), konkretno primjenom Tbr. 11. t. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife odlučio o visini dosuđenog mu troška te u preostalom dijelu zahtjev odbio. Naime, konkretan postupak, a obzirom da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te odbačen prijedlog za ovrhu, nije iz ovršnog prešao u parnični postupak, kako to pogrešno tumači ovršenik.
Ovršenik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, temeljem čl. 155. ZPP-a.
Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 27. svibnja 2019.
