REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj 7 Povrv-145/2020-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja G. Z. OIB:…7, Z., Trg S. R., koje zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Z., protiv tužene M. Đ., OIB: …, iz Z., M., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. prosinca 2021. u nazočnosti zamjenice pun. tužitelja i tužene,na ročištu za objavu presude 1. veljače 2022.

p r e s u d i o j e

1. Nalaže se tuženoj M. Đ., OIB: 92860031591, platiti tužitelju G. Z., OIB:… iznos od 204.972,98 kuna (slovima:
   dvjestočetiritisućedevetstotinasedamdesetidvijekune i devedesetosamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 6.219,87 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate

       

- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 1. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 5. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 17. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 26. ožujka 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 6. travnja 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 6. svibnja 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 6. lipnja 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 6. srpnja 2016. do isplate
- na iznos od 6.356,71 kn od 6. kolovoza 2016. do isplate
- na iznos od 1.695,10 kn od 19. prosinca 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 (osam) dana, pa se u navedenom dijelu održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Z.,iz Z., T. k. T., poslovni broj Ovrv… od 6. veljače 2017.

II Nalaže se tuženoj M. Đ., OIB: …, naknaditi tužitelju G. Z., OIB: …, troškove postupka u iznosu od 35.199,66 kuna (slovima: tridesetipettisućajednustotinudevedesetidevetkuna i šezdesetšestlipa), u
roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika V. Z., iz Z., T. k. T. , poslovni broj Ovrvod 6. veljače 2017., određena je ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

2. Podneskom od 14. veljače 2017. tužena je kao ovršenica uložila prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, u kojem navodi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te osporava osnov i visinu. U prigovoru, ali i tijekom postupka tužena tvrdi da tužitelj nije vlasnik, niti korisnik navedenog poslovnog prostora, već je temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu vlasnik navedenog prostora Republika Hrvatska, za koji članak je tužitelj odbije sa prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1204/2009 od 9. travnja 2014. Također u prigovoru, ali i tijekom postupka tužena ističe da je sa korisnikom poslovnog prostora Voće d.d. (a koji je sa tužiteljem imao zaključen Ugovor o zakupu) imala Ugovor o poslovnoj suradnji i zakupu i to dijela poslovnog prostora od 20 m2, sa zajedničkim korištenjem WC-a i male kuhinje, a ne kako to tužitelj tvrdi prostor od 120,44m2.

3. Temeljem prigovora tužene kao ovršenice Općinski sud u Velikoj Gorici je rješenjem posl. broj: Povrv-1046/2017 od 6. lipnja 2017. stavio van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odredio kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu sa rješenjem o ovrsi (str. 1-2 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga na dan 30. rujna 2016. (str. spisa), u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 16. lipnja 1997. sklopljen između Grada Zagreba i Voće d.d. (str. 8-10 spisa), u Ugovor o poslovnoj suradnji od 26. srpnja 1996.između Voće d.d. i tuženice (str. 23-26 spisa), u zapisnik Gradskog ureda za upravljanje imovinom grada od 20. travnja 2006., od 7. studenog 2001., 11. siječnja 2006., 20. travnja 2006. (str. 30-34 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3297/2015 od 5. veljače 2016. (str. 31 spisa), u ustavnu Odluku broj U-I-1204/2009 od 9. travnja 2014. (str. 58-60 spisa), u povijesni zk. izvadak i posjedovni list k.o. G. Z., zk.ul.br. 3332 (str. 84-89 spisa), u zapisnike Grada Zagreba, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, KLASA: 372-01/12-001/421, od 8. studenog 2012., od 2. kolovoza 2012., od 9. rujna 2016. sa priloženim fotografijama (str. 90-96 spisa), u zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (str. 97-102 spisa), indeks potrošačkih cijena u prosincu 2013. (str.103-107 spisa), povijesni zk. izvadak za zk.ul.br. 3332 k.o. G. Z. (str. 111-117spisa), u rješenje i zaključak Gradskog narodnog odbora u Zagrebu od 23. kolovoza1948. (str. 118-120 spisa), identifikaciju čestica (str. 122 spisa), u zaključak Gradskog ureda i imovinu grada od 2. travnja 2014. i od 10. siječnja 2018. (str. 147-155 spisa),u Odluku o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora iz Službenog glasnika Grada Zagreba broj 10 od 13. srpnja 2012. (str. 163-168 spisa).

4.1. Odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza na način da se zatraži podatak od Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovine Grada, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja pod KLASOM: UP/I-942-02/21-013/19, budući je u fazi u kojoj se postupak nalazio prilikom ponovno predloženo pribaviti navedeni podatak predmet već bio dovoljno raspravljen (točka 9.-12.obrazloženja), a sve uvažavajući načelo učinkovitosti, ekonomičnosti i suđenja u razumnom roku. Pritom se dodaje da je isti dokazni prijedlog već izveden upitom na koji je navedeni Gradski ured obavijestio dopisom od 13. svibnja 2019. (stranica 136-137 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Na ročištu održanom 30. prosinca 2021. utvrđeno je da je između stranaka nesporna visina tužbenog zahtjeva kako je navedena u podnesku od 3. prosinca 2018.sa dostavljenim Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, dok je sporna pravna osnov tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja, te tužena osporava da bi koristila navedeni poslovni prostor kao svoj odvjetnički ured u kvadraturi koju tužitelj navodi (120,44 m2) već od 20 m2 (samo jednu prostoriju, s upotrebom kuhinje i wc-a) i to temeljem sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom V. d.d.

7. Dakle, stranke ne spore da je tužena utuženom razdoblju od siječnja 2014.do rujna 2016. koristila, odnosno imala u posjedu predmetni poslovni prostor u Z., P. 2, koji se nalazi u dvorišnom zapadnom dijelu objekta na drugoj i posljednjoj etaži desno, ali je sporno u kojoj površini.

8. Okolnost da je tužena sklopila ugovor o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom V. d.d. Z. 26. srpnja 1996., prema kojemu se je trgovačko društvo obvezalo tuženoj dati na korištenje poslovni prostor na predmetnoj nekretnini ukupne površine 20 m2, ne oslobađa tuženu obveze isplate naknade za korištenje predmetne nekretnine Gradu Zagrebu, s obzirom da je trgovačko društvo V. d.d. Z. prestalo koristiti predmetni poslovni prostor zbog stečaja, a tužena je nastavila koristiti cjelokupni poslovni prostor ukupne površine od 120,44 m2 u utuženom periodu bez ikakve pravne osnove, koja činjenica je utvrđena uvidom u dostavljene preslike zapisnika o uviđaju na licu mjesta Grada Zagreba, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, KLASA: 372-01/12-001/421, od 8. studenog 2012., od 2. kolovoza 2012., od 9. rujna 2016. sa priloženim fotografijama (str. 90-96 spisa).
U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije:

 

9. Uvidom u presliku povijesnog izvatka iz zemljišne knjige zk.ul.br. 3332 k.o. G. Z. (list 84-85 spisa) sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, označena kao kuća pop. br. 1071 i dvorište u Strosmajerovoj ulici br. 2 i Jelačićev trg br. 7 upisana u AI nacionalizirana i da je rješenjem GNO-a u Zagrebu od 7. rujna 1948. uknjiženo pravo vlasništva u korist općenarodne imovine pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada, I. rajona Zagreb. Naime odredbama Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu („Službeni list SFRJ“ broj 12/65.), koji je bio na snazi od 1.travnja 1965. do 1. siječnja 1997., propisano je da se uknjižba državnog vlasništva, općenarodne imovine na temelju Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini iz 1947. smatra kao da je upisano društveno vlasništvo, a naznačivanje organa upravljanja kao naznačivanje prava korištenja, pa ako je kao organ upravljanja naznačen državni organ i kao nositelj prava korištenja naznačiti će se društvenopolitička organizacija čiji je to organ. Isto tako rješenjem poslovni broj Z-12948/75 od 3. prosinca 1975. na temelju ugovora Općine Centar od 31. svibnja 1966. i rješenja Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 27. studenog 1967. uknjiženo je pravo korištenja predmetne nekretnine u korist Investkomerc Zagreb, Ilica 1, dok je rješenjem poslovni broj Z-3307/02 od 28. ožujka 2002. temeljem potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2000. i iskaza nekretnina od 5. ožujka 2001. ispravljeno ime zemljišnoknjižnog vlasnika Investkomerc, Zagreb, Ilica 1, na Robni terminali Zagreb d.o.o., Jankomir 25. Treba naglasiti da je ODO podnijelo žalbu protiv rješenja poslovni broj Z-12948/75 i rješenja poslovni broj Z-3307/02 te je rješenjem poslovni broj Z-11080/05 temeljem rješenja Gž-864/07 od 10. travnja 2007. uspostavljeno zk stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj Z-12948/75 brisanjem prava korištenja nekretnine u AI upisano u korist Investkomerc, Zagreb, Ilica 1, a rješenjem poslovni broj Z-19347/02 temeljem zahtjeva zaprimljenog kod Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove 12. veljače 2001. Klasa: UP/I-942-02/2001-01/2 Urbroj:432-01-01zapisnika od 5. prosinca 2001. i zapisnika od 24. travnja 2002. zabilježen je upravni postupak radi utvrđenja prava vlasništva RH. Inače sukladno odredbi članka 17. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gazdovanju) stambenim zgradama u društvenoj svojini („Narodne novine“ broj 52/71.) poduzeće za gazdovanje stambenim zgradama može osnovati društveno-politička organizacija, radna ili druga organizacija, a odredbama Zakonom o stambenim odnosima iz 1974. („Narodne novine“ broj 52/74.)određeno je osnivanje SIZ-a stanovanja za gospodarenje stambenim fondom i stambenom izgradnjom u društvenom vlasništvu te je preneseno pravo upravljanja Fondom stambenih zgrada u društvenom vlasništvu na SIZ-ove, dok je odredbom članka 16. stavka 2. Odluke o organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo propisano da SIZ-ovi stanovanja prestaju s radom i sva prava i obveze prenose na Fond, koji je prestao postojati Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Zagreba („Službeni glasnik“ broj 6/97.), a sljednik Fonda je tužitelj, Grad Zagreb. Konačno i iz preslike izvatka iz posjedovnog lista 2976 od 29. studenog 2018. (list 86-89 spisa) razvidno je da je kao korisnik 1/1 nekretnine kč.br. 2377, koja odgovara zk.č.br. 3067, na adresi Praška ulica 2 – Trg bana Josipa Jelačića 14, ukupne površine 742 m2, upisan tužitelj, Grad Zagreb.
10. Nastavno iz preslike rješenja RH, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/11-01/617, Urbroj:514-04-02-01-01-12-2 od 17. kolovoza 2012. (str. 140-142 spisa) proizlazi da je odbijena žalba Singer Sewing Machines Company Ltd. iz SAD-a protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Klasa: UP/I-942-01/11-13/7, Urbroj:251-14-02/203-11-7 od 5. svibnja 2011. Isto tako rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka Klasa: UP/I-942-02/07-013/125 Urbroj:251-14-11-2/002-18-69 od 10. siječnja 2018. (str. 147-151 spisa) odbijen je kao neosnovan prijedlog RH za utvrđivanjem prava vlasništva predmetne nekretnine, kuće popisni broj 1071 i dvorišta u Strosmajerovoj ulici 2 i Jelačićevom trgu 7 (danas Praška ulica br. 2 i Trg bana Josipa Jelačića br. 14) sagrađene na zk.č.br. 3067, površine 732 m2, upisane u zk.ul.br. 3332 k.o. Grad Zagreb.

11. Treba naglasiti da je odredbom članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – u daljnjem tekstu ZN-a) propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba tog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano, s time da se sukladno odredbi članka 5. ZN-a odredbe tog zakona odnose na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzeli na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. te akta i načina propisanih člankom 3. tog zakona, a sukladno odredbi članka 67. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj 90/92., 94/93. i 117/93.) sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu, što je propisano i odredbom članka 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“ broj 76/93., 69/95., 14/97. i 36/98.). Isto tako i odredbom članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 91/96., 124/97., 174/04., 38/09. i 125/11. – u daljnjem tekstu ZZKPP-a) propisano je da Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostorije koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine do pravomoćno okončanja tih postupaka, pa je tužitelj, Grad Zagreb kao zakupodavac dana 16. lipnja 1997. sklopio ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora s trgovačkim društvom Voće d.d. kao zakupcem i to na razdoblje od 15. lipnja 1997. do 5. studenog 1997. (str. 8-10 spisa). Obzirom na isto proizlazi da u odnosu na utuženi period zahtjev za povrat Republike Hrvatske u postupku povrata predmetnog poslovnog prostora nije pravomoćno dovršen pa je predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju činio imovinu tužitelja u skladu sa odredbama čl. 13. i čl.5. ZN-a.

12. Navedeni pravni stav vezan uz aktivnu legitimaciju u tijeku postupka povrata imovine izražen je u nizu sudskih odluka, primjerice presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1218/14 od 13. veljače 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-349/14 od 21. srpnja 2015. i presudi Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-4122/13 od 6. srpnja 2016., u kojima je između ostalog navedeno da ukoliko do pravomoćnog okončanja postupka povrata imovine ne bi upravitelju imovine u režimu društvenog vlasništva u postupku povrata utvrdila aktivna legitimacija radi predaje u posjed i naplate naknade za korištenje od strane bespravnih korisnika, to bi stvorilo pravnu anarhiju. Konačno i presudama Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1850/2017 od 26. listopada 2017., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-769/17 od 26. travnja 2018., poslovni broj Gž-507/2018 od 17. srpnja 2019. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2547/2020 od 5. listopada 2021. jasno je izražen pravni stav da je tužitelj aktivno legitimiran glede predmetnog poslovnog prostora, jer je temeljem odredbe članka 2. i članka 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi preuzeo taj poslovni prostor do pravomoćnog okončanja postupka povrata imovine.

U odnosu na pravni osnov:

13. Odredbom članka 164. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01.,79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje ZV) i odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari nije dužan dati naknadu zato što je tu stvar upotrebljavao i od nje imao koristi, za razliku od nepoštenog posjednika tuđe stvari, koji je dužan predati vlasniku sve koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja, pa i one koje bi stvar imala da ih nije zanemario.
14. S obzirom da se pod uporabom tuđe stvari u smislu odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.; dalje: ZOO) smatra takva uporaba pri kojoj se stvar pretvara u nešto drugo ili prestaje postojati, pa je korist ostvarenu takvom uporabom dužan nadoknaditi vlasniku stvari i pošteni i nepošteni stjecatelj, za razliku od korištenja tuđe stvari propisane odredbom članka 164. stavka 1. ZV-a i odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a koja znači korištenje, uporabu stvari pri kojoj identitet stvari ostaje isti uz mogućnost smanjenja vrijednosti stvari uslijed uporabe, pa pošteni posjednik nije dužan platiti vlasniku stvari naknadu za korištenje, jer je uvjeren da mu pripada pravo na posjed, odnosno s obzirom na okolnosti nema razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok je naprotiv nepošteni posjednik, što je u ovom predmetu tužena, koja dakle zna ili s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, dužna platiti naknadu za korištenje. Inače naknada koju je dužan platiti nepošteni posjednik za korištenje tuđe stvari svodi se na prosječnu visinu najamnine, odnosno zakupnine koju je za predmetnu nekretninu mogao dobiti vlasnik te nekretnine, međutim kako su stranke učinile visinu tražbine nespornom sud dokaze izvedene na utvrđivanje navedene okolnosti nije posebno cijenio.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, a iste teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 35.199,66kuna, sukladno vrijednosti predmeta spora (204.972,98 kn), uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014.; dalje: Tarifa), a isti se sastoji od:

- troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 2.999,66 kuna sa PDV-om
- troška sastava podnesaka od 25. studenog 2018., od 3. listopada 2019. i 10. prosinca

2021. sukladno Tbr. 8./1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu 3.125,00 kuna (sa PDV-om) svaki, odnosno ukupno 9.375,00 kuna

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 13. ožujka 2019. (na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima) sukladno Tbr. 9./2. i Tbr. 42. Tarife u iznosu1.562,50 kuna (sa PDV-om)

- troška zastupanja na ročištima 13. lipnja 2019., 14. listopada 2019. i 30. prosinca 2021. sukladno Tbr. 9./1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu 3.125,00 kuna svako, odnosno ukupno 9.375,00 kuna (sa PDV-om)

- troška zastupanja na ročištu 21. prosinca 2021. koje je odgođeno prije raspravljanja
sukladno Tbr. 9./5. i Tbr. 42. Tarife u iznosu 781,25 kuna (sa PDV-om)
- trošak sastava žalbe od 16. prosinca 2019. sukladno Tbr. 10./1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu 3.906,25 kuna (sa PDV-om)

- te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu 4.800,00 kuna i sudske pristojbe na presudu poslovni broj Povrv-1046/2017 (sukladno Tbr. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/00., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) ako viši sud ukine odluku i predmet vrati na raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku) u iznosu od 2.400,00 kuna.

17. Sukladno zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

18. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška dostave rješenja o ovrsi(javnog bilježnika) u iznosu 43,50 kuna, jer nastanak istog troška nije dokazan.
19. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, jer trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a sve tim više što intencija zakonodavca kada je propisano uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Ujedno, isti trošak je neosnovan iz razloga što punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu i uručenje presude.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Velikoj Gorici 1. veljače 2022.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, putem ovog suda na Županijski sud.

DN-a:

1.Tužitelju po punomoćniku 2.Tuženici

Broj zapisa: eb305-3fb79

Kontrolni broj: 0d6fc-808d7-f9ae0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARINA CAREN SMOLČIĆ, L=VELIKA GORICA, O=OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI,
C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Velikoj Gorici potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

1