- 1 -              Rev 2620/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2620/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. p. d. d.o.o., N. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u V., protiv tuženika K. g. d.o.o. O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u O., po preuzimatelju G. J., odvjetniku u O., radi isplate odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1396/2016-2 od 29. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-184/2015-35 od 23. svibnja 2016., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesen od strane Javnog bilježnika D. D. iz O. pod poslovnim brojem Ovrv-1552/13 od 23. srpnja 2013. godine, osim u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni ovršni trošak u ukupnom iznosu od 12.362,33 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena računajući od 23.07.2013. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

II/ Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku K. G. d.o.o. O. (Grad O.) OIB: …, da tužitelju S. P. D. d.o.o. N. G. (Općina N. G.), OIB: …, isplati iznos od 453.987,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 17% godišnje računajući od datuma dospijeća pojedinog računa pa do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8% poena koja se računa:

 

- na iznos od 15.094,93 kn od 06.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.541,80 kn od 23.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.911,02 kn od 13.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 100.448,97 kn od 25.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 94.405,44 kn od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 45.038,34 kn od 09.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 84.788,00 kn od 14.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 85.688,41 kn od 24.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 940,21 kn od 03.01.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 13.746,33 kn od 03.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.383,00 kn od 13.01.2011. g. pa do isplate,

 

a sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 52.169,87 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12,35% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope prema referentnoj stopi uvećanoj za 8% poena, računajući od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.1. Tuženik podredno podnosi i izvanrednu reviziju, međutim, radi se o zahtjevu za isplatu od 453.987,28 kn slijedom čega je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP te je ovaj sud podnesenu reviziju razmatrao kao redovnu reviziju.

 

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu, potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano revident ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP. Naime, nižestupanjski su sudovi utvrdili da se ne radi o presuđenoj stvari jer nema niti objektivnog niti subjektivnog identiteta ovog spora vezano uz predstečajnu nagodbu sklopljenu pred Trgovačkim sudom u Osijeku broj Stpn-145/13-6 od 14. listopada 2013. između tužitelja i tvrtke H. d.d. I., kojom je utvrđeno da tvrtka H. d.d. duguje tužitelju 437.917,60 kn dok u ovom sporu tužitelj potražuje od tuženika (K. g. d.o.o. O.) 453.987,28 kn. Naime tuženik objektivni i subjektivni identitet predstečajne nagodbe i ovog spora nalazi u zaključenju multilateralne (kružne) kompenzacije od 25. studenoga 2010. i 29. prosinca 2010., a za koju je utvrđeno u ovom postupku da nije provedena. Stoga su neosnovani navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

 

7.1. Suprotno navodima revidenta sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.

 

7.2. Revizijskim navodima, kojima iznosi svoju ocjenu dokaza, revident osporava ocjenu dokaza provedenu po nižestupanjskim sudovima. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga revident neosnovano sadržajno upućuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

7.3. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.4. Slijedom iznesenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu od 453.987,28 kn što je vrijednost robe koju je tužitelj isporučio tuženiku.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tuženik od tužitelja u studenom 2010. primio robu u vrijednosti od 453.987,28 kn za što je tužitelj tuženiku izdao račun, da je tuženik odbio pretporez, da tuženik robu nije platio,

 

- da je tuženik dugovao tužitelju navedeni iznos, a istovremeno je tužitelj dugovao H. d.d. po osnovi predugovora o kupoprodaji stana, H. je dugovao T. G., a G. je dugovao tuženiku pri čemu je postojao kružni dužničko vjerovnički odnos,

 

- da su tužitelj, tuženik, H. d.d. i G. d.d. 25. studenog 2010. sklopili „kružnu kompenzaciju“ kojom su prelomili daljnja međusobna dugovanja u iznosu od 215.515,37 kn,

 

- da su sudionici kružne kompenzacije uskladili svoje knjigovodstveno stanje međusobnih dugovanja i potraživanja i na dan 31. prosinca 2010. tuženik smatra da je dugovao samo 16.069,68 kn, a ostatak od 437.917,60 kn je tužitelj vodio kao uplaćeni avans za kupoprodaju stana od T. H. d.d.,

 

- da je 5. veljače 2013. H. d.d. podnio prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe,

 

- da je tužitelj prijavio 25. travnja 2013. svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe u iznosu od 437.917,60 kn i u prijavi je naveo da je potraživanje stekao isplatom u robi unutar dogovorene višestruke kompenzacije između K. grupa d.o.o. O., društva G. d.o.o. i H. d.d.,

 

- da je 5. lipnja 2013. u predstečajnom postupku nad H. d.d. tužitelju priznato potraživanje od 437.917,60 kn, da je 14. listopada 2013. predstečajna nagodba postala pravomoćna,

 

- da je tužitelj 22. srpnja 2013. podnio prijedlog za ovrhu koji je prešao u ovopredmetnu parnicu,

 

- da je nesporno da je tužitelj isporučio tuženiku robu u navedenoj vrijednosti, koju vrijednost i dospijeće računa je tužitelj dokazao ispostavljenim računima koje račune je tuženik proknjižio i koristio za odbijanje pretporeza.

 

10. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev zaključivši da za multilateralnu kompenzaciju nije odlučno jesu li svi sudionici izvršili promjene u svojim poslovnim knjigama, na što se tuženik pozvao, nego je odlučno kada je organizacija koja vrši platni promet takav obračun između sudionika kružne kompenzacije provela i je li došlo do namirenja dugovanja. Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da nije izvršen obračun po organizaciji koja vrši platni promet, ocijenili su da nije izvršena sklopljena multilateralna kompenzacija te da tuženik nije dokazao da je njegova obveza prema tužitelju prestala. Nižestupanjski su sudovi zaključili i da su neosnovani navodi tuženika da je obveza prestala preuzimanjem duga. Naime sukladno čl. 96. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 95/05 i 41/08 - dalje: ZOO) dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja na koji je pristao vjerovnik. Međutim, nižestupanjski su sudovi utvrdili da tuženik, kao dužnik nije dokazao da je sklopljen takav ugovor odnosno da je tužitelj kao vjerovnik primio ispunjenje od preuzimatelja, tj. od tvrtke H. u kojem slučaju bi se pretpostavljalo da je vjerovnik dao svoj pristanak. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da tuženik nije dokazao da je dug preuzeo drugi dužnik čime bi se ispunile pretpostavke iz čl. 96. ZOO.

 

10.1. Revident osporava primjenu materijalnog prava i zaključak suda da kompenzacija nije provedena.

 

10.2. Međutim, tuženik u ovom sporu nije dokazao da je multilateralna kompenzacija provedena jer se smatra da je ista provedena (ne kada su se stranka sporazumjele o istoj) već u trenutku kad kompenzaciju provede banka odnosno financijska agencija, tako i u odluci ovog suda broj Revt-78/2010 od 9. lipnja 2010. iz koje proizlazi da multilateralnu kompenzaciju provodi financijska agencija, odnosno banka, i ista je provedena danom obračuna po toj agenciji i tek tada tražbine obuhvaćene kompenzacijom prestaju. Obzirom da kompenzacija nije provedena po financijskoj agenciji ili banci smatra se da ista nije provedena stoga je tuženikov prigovor da je dug prestao kružnom kompenzacijom neosnovan.

 

10.3. Revident ističe da je trebalo primijeniti Zakon o platnom prometu („Narodne novine“, broj 133/09) kojim je određeno da se kompenzacija smatra provedenom samom promjenom knjigovodstvenog stanja. Revident ističe da je taj Zakon stupio na snagu 5. studenog 2009., a kružna kompenzacija je provedena 25. i 29. studenog 2010. stoga da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo ne primijenivši odredbe navedenog Zakona.

 

10.4. Međutim Zakon o platnom prometu („Narodne novine“, broj 133/09) objavljen je 5. studenoga 2009., a stupio je na snagu 1. siječnja 2011. stoga neosnovano revident ističe da je sud trebao primijeniti Zakon koji u trenutku sklapanja predmetne multilateralne kompenzacije nije bio na snazi.

 

11. Neosnovani su i navodi revidenta da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 96. i 160. ZOO obzirom da se osporavanje svodi na preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno osporavanja utvrđenja da tuženik nije dokazao da je došlo do preuzimanja duga obzirom da u reviziji nije dopušteno osporavati činjenična utvrđenja (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

12. Preostali navodi revidenta svode se na preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno osporavati u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

13. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 1. veljače 2022.