1

Poslovni broj: UsI-3134/20-6

 

 

 

                       

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice R. B. iz Z., koju zastupa opunomoćenica S. N. M., odvjetnica u OD M. & K. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zastare, 31. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/19-01/346, URBROJ: 513-04-20-2 od 6. listopada 2020.

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/346, URBROJ: 513-04-20-2 od 6. listopada 2020., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-416-02/2018-006/413, URBROJ: 513-07-01-2019-02 od 2. svibnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa.

2.              Tužiteljica u tužbi prvenstveno ističe kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo zakonske propise, a osobito Opći porezni zakon i Zakon o doprinosima. Obrazlaže kako joj je utvrđena obveza s osnove doprinosa za razdoblje od 17. ožujka 1998. do 22. siječnja 2001. te ističe kako je tuženik bio obvezan utvrditi obvezu u roku od 6 godina od nastanka iste, odnosno da je zastara prava na utvrđivanje obveze u konkretnom slučaju počela teći 1. siječnja 2002., s obzirom da je obveza s osnove doprinosa utvrđena za razdoblje od 17. ožujka 1998. do 22. siječnja 2001. Zaključuje da je nastupila apsolutna zastara predmetnog potraživanja Ministarstva financija, Porezne uprave. Dodaje kako je institut zastare propisan kako bi se građani zaštitili prekomjernog tereta na način na koji joj se želi nametnuti naplata duga za doprinose koji je nastao prije čak 20 godina. Dodaje kako su prema članku 109. Općeg poreznog zakona na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja o žalbi, kao i da je rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare nezakonito. Tužiteljica se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 26. rujna 2019. br. U-III/247/2017, na stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č. protiv H. i predmetu M. protiv P., kao i na presudu ovoga suda poslovni broj Usl-172/2018. te zaključuje da vlasti nisu ispunile svoju dužnost postupanja na vrijeme i na prikladan i dosljedan način, jer tuženik ne može čak 15 godina kasnije utvrditi poreznu obvezu, s obzirom da je apsolutna zastara nastupila još 1. siječnja 2010. te je u konkretnom slučaju zastarni rok protekao čak dva puta. Stoga smatra da je tuženik bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona i donijeti rješenje o zastari naplate duga doprinosa. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje te samostalno riješi predmetnu upravnu stvar, podredno da vrati predmet na ponovno postupanje nadležnom tijelu, uz naknadu troška.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže sudu da spor riješi bez rasprave i odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.              Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), jer među strankama nisu sporne činjenice, nego samo primjena prava, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

7.              Iz spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica 18. siječnja 2017. podnijela zahtjev za otpis duga zbog apsolutne zastare, kojem je priložila presliku uplatnice na ime duga doprinosa za mirovinsko osiguranje za osiguranike po osnovama za koje obvezu doprinosa utvrđuje Porezna uprava rješenjem.

8.              Prvostupanjsko tijelo je predmetni zahtjev odbilo s obrazloženjem da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj spisa 24390, KLASA: 140-10/16-03/03220424412, URBROJ: UP/I-341-25-11/2-16-093991 od 26. srpnja 2016. utvrđena obveza za razdoblje od 17. ožujka 1998. do 22. siječnja 2001. na računu … u iznosu od 13.548,95 kn glavnice i kamata u iznosu od 7.663,55 kn, što ukupno iznosi 21.212,50 kuna. Na dan 1. siječnja 2019. ukupan dug na računu … iznosi 48.117,44 kuna, od čega je glavnica u iznosu od 13.548,95 kuna i kamate u iznosu od 34.568,49 kuna. Prvostupanjsko tijelo zaključuje da je za obvezu utvrđenu u 2016. godini u iznosu od 13.548,95 kuna, zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2017., iz čega proizlazi da nije protekao rok od 6 godina od dana kada je zastara počela teći te sukladno članku 108. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16 i 106/18) nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga.

9.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj spisa 24390, KLASA: 140-10/16-03/03220424412, URBROJ: UP/I-341-25-11/2-16-093991 od 26. srpnja 2016., koje je postalo pravomoćno 22. rujna 2016., tužiteljici se kao osiguraniku – obrtniku priznaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja za razdoblje od 17. ožujka 1998. do 22. siječnja 2001. i određuje da je osiguranik sam obveznik plaćanja doprinosa. Navodi se da poslove prikupljanja doprinosa obavlja Porezna uprava, a doprinosi se obračunavaju prema propisima važećim za razdoblje osiguranja na koje se obveza odnosi, u skladu s propisima kojima se utvrđuje obveza i obračunavanje doprinosa.

10.              Sukladno članku 233. Zakona o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16) postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

10.1.              Prema članku 230.a istoga Zakona za osiguranike kojima je svojstvo u osiguranju utvrđeno za razdoblje koje prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak za utvrđivanje svojstva osiguranika, zastara prava na utvrđivanje doprinosa po toj osnovi počinje teći nakon isteka godine u kojoj je utvrđeno svojstvo u osiguranju.

11.              Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

11.1.              Sukladno stavku 4. istoga članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

12.              Dakle, prema članku 230.a Zakona o doprinosima zastara prava na utvrđivanje doprinosa u konkretnom slučaju počela je teći 1. siječnja 2017. (nakon isteka godine u kojoj je utvrđeno svojstvo u osiguranju), dok zastara prava na naplatu doprinosa prema članku 108. Općeg poreznog zakona počinje teći istekom godine u kojoj je obveznik sam utvrdio obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo obvezu i kamate. Kako od 1. siječnja 2017. nije proteklo šest godina u smislu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona, to zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, pa osporenim i prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

13.              Pozivanje tužiteljice na tužbi priloženu sudsku praksu nije relevantno u konkretnom slučaju, imajući u vidu da se ista odnosi na predmete utvrđenja nepripadne isplate mirovine, kao i činjenicu da je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj spisa 24390, KLASA: 140-10/16-03/03220424412, URBROJ: UP/I-341-25-11/2-16-093991 od 26. srpnja 2016., kojim se tužiteljici retroaktivno priznaje svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja, postalo pravomoćno 22. rujna 2016. Budući da prema članku 230.a Zakona o doprinosima za osiguranike kojima je svojstvo u osiguranju utvrđeno za razdoblje koje prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak za utvrđivanje svojstva osiguranika, zastara prava na utvrđivanje doprinosa po toj osnovi počinje teći nakon isteka godine u kojoj je utvrđeno svojstvo u osiguranju, to sud nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, u predmetnom sporu tuženik je Ministarstvo financija, a tužiteljica je imala mogućnost podnošenja žalbe odnosno tužbe protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim joj je retroaktivno priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja, čiju zakonitost sud u ovome sporu ne može ocjenjivati, pri čemu do cjelokupne situacije ne bi ni došlo da je tužiteljica pravovremeno podnijela prijavu na osiguranje. 

14.              Stoga prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, jer je zahtjev za otpis duga radi nastupa zastare pravilno odbijen, budući da zastara utvrđenja ni naplate nije nastupila.

15.              Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16.              Odluka o trošku upravnog spora temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2022.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.