Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: UsI-2380/21-9

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: S. Š. Ž. iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi poništavanja rješenja, 31. siječnja 2022. godine

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/21-01/03322893881, URBROJ: 341-99-05/3-21-67 od 21. lipnja 2021. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-06/20-01/03322893881, URBROJ: 341-25-05/3-20-32598 od 07. prosinca 2020. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 21. lipnja 2021. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 07. prosinca 2020. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici zbog ankilozantnog spondilitisa utvrđeno svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom od 01. siječnja 2019. godine, kada je na snagu stupio novi Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 115/18 - novi ZSO). Novi ZSO je po prvi put omogućio da se zbog ankilozantnog spondilitisa utvrdi svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom (čl. 26. st. 1. i 2. novog ZSO-a).

Tužiteljica u tužbi i u toku upravnog spora traži da joj se na temelju novog ZSO-a svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom utvrdi još od 02. ožujka 1998. godine, kada joj je dijagnosticiran ankilozantni spondilitis. Smatra da nije obrazloženo zašto nisu uvaženi njezini žalbeni navodi te se poziva na druga dva slučaja u kojima je svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom priznato zbog bolesti navedenih tek u novom ZSO-u, a s datumom utvrđenja prije stupanja na snagu novog ZSO-a.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvala uredno pozvana tužiteljica.

Sud je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 17. veljače 2020. godine na temelju čl. 26. ZSO-a podnijela zahtjev za utvrđivanje svojstva osiguranika - osobe s invaliditetom, radi računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem.

Stručno i nezavisno tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 04. studenog 2020. godine navelo da tužiteljičino zdravstveno stanje zbog ankilozantnog spondilitisa uzrokuje trajne posljedice za život i rad.

Na temelju toga je u upravnom postupku tužiteljici utvrđeno svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom, ali tek od 01. siječnja 2019. godine, kada je stupio na snagu novi ZSO, koji je po prvi put na temelju dijagnoze ankilozantnog spondilitisa omogućio utvrđivanje statusa osiguranika - osobe s invaliditetom.

Neosnovano tužiteljica u ovoj pravnoj stvari smatra da bi joj se traženo svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom na temelju dijagnoze ankilozantnog spondilitisa moglo utvrditi i prije stupanja na snagu novog ZSO-a.

S obzirom na to da je novi ZSO stupio na snagu 01. siječnja 2019. godine (čl. 35. novog ZSO-a), a da u prethodnom Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 71/99, 46/07, 41/08 i 61/11 - raniji ZSO) ankilozantni spondilitis nije bio prepoznat kao dijagnoza i kao pravna osnova za mogućnost utvrđivanja statusa osiguranika - invalidne osobe (čl. 7. st. 1. ranijeg ZSO-a) - tužiteljica u konkretnom slučaju ne može s uspjehom tražiti da joj se svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom utvrdi još od 02. ožujka 1998. godine.

U tom smislu tužiteljica neosnovano ukazuje na to da u upravnom postupku nije obrazloženo zašto nisu uvaženi njezini žalbeni navodi.

Neosnovano je i pozivanje tužiteljice na druga dva slučaja, u vezi kojih je u sudski spis dostavila odgovarajuća prvostupanjska rješenja tijela mirovinskog osiguranja.

Naime, iz tih rješenja nije vidljivo zbog čega je drugim osiguranicima i prije 01. siječnja 2019. godine bilo priznato svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom, a osim toga ni eventualno pogrešno postupanje u drugim slučajevima ne može tužiteljicu dovesti u povoljniju poziciju u ovoj pravnoj stvari.

Zbog svega navedenog sud smatra da su osporavana rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

Tužiteljica je u tužbi podnijela i nespecificiran zahtjev za naknadu troška, ali je i taj njezin zahtjev odbijen na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a, jer je ovaj upravni spor u cijelosti izgubila.

 

U Zagrebu, 31. siječnja 2022. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu