REPUBLIKA HRVATSKA P-5419/18 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. M. iz S., … OIB:
…, zastupan po pun. G. B. odvj. u S., protiv tuženika-
protutužitelja pod 1 I. D. iz P., …, OIB:
…, i pod 2 K. Z.iz S., …, o.
B., OIB: …3, oboje zastupani po pun. Ž. V. odvj. u S., radi
isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 08. prosinca 2021. god., u
prisustvu zamj. pun. tužitelja-protutuženika L. V.odvj. vjež. u S., i pun.
tuženika-protutužitelja pod 1 i pod 2 Ž. V. odvj. u S., dana 28. siječnja

2022. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Nalaže se tuženiku-protutužitelju pod 1 da tužitelju-protutuženiku isplati
iznos od 9.603,00 kn u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude sa
zakonskim kamatama po stopi koja je propisana u čl. 29 ZOO-a, a određuje se za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja
teče od dana 12. 09. 2016. god., do isplate.

-Nalaže se tuženiku-protutužitelju pod 2 da tužitelju-protutuženiku isplati
iznos od 9.603,00 kn u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude sa
zakonskim kamatama po stopi koja je propisana u čl. 29 ZOO-a, a određuje se za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja
teče od dana 12. 09. 2016. god., do isplate.

-Nalaže se tuženicima-protutužiteljima pod 1 i pod 2 da nadoknade tužitelju-
protutuženiku troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
koja teče od presuđenja pa do isplate."

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

2 P-5419/18

"Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tuženicima-
protutužiteljima pod 1 i pod 2 ukupan iznos od 25.309,47 kn sa zateznom kamatom
po stopi u skladu sa čl. 29 točka st 2. ZOO-a, počam od dana podnošenja protutužbe
pa do isplate, te im u istom roku naknaditi trošak postupka."

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 15. studenog 2018. god., podnijela ovom sudu tužbu protiv
tuženika pod 1 i pod 2, u kojoj navodi da je temeljem rješenja o nasljeđivanju
Općinskog suda u Z. pos.br. 41 O-3611/16-6 od 12. rujna 2016. god., iza pok.
S.D., kao dug ostavine utvrđeno novčano potraživanje tužiteljice u iznosu
od 147.206,00 kn, temeljem pravomoćne presude ovog suda posl.br. Pi-424/14 od

22. listopada 2015. godine. Narečenim rješenjem su tuženici pod 1 i pod 2 proglašeni
kao nasljednici, kako nekretnina, tako i duga ostaviteljice za po ½ dijela.

Navodi da su temeljem narečenog rješenja tuženici dana 15.12.2016. god.,
isplatili tužiteljici, i to svaki tuženik iznos od po 64.000,00 kn. Tuženici su tužiteljici
ostali dužni po narečenom rješenju o nasljeđivanju, i to svaki tuženik iznos od po

9.603,00 kn, a koji iznos nisu platili do dana podnošenja tužbe.

Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će
tuženike pod 1 i pod 2 obvezati da joj isplate iznose od po 9.603,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od 12.rujna 2016. god., pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 28. prosinca 2020. god., tuženici pod 1 i pod 2
navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Pravni osnov potraživanja
tužiteljice je presuda ovog suda posl.br. Pi-424/14 od 22.10.2015. godine. Naime,
istom presudom je pravna prednica tuženika pod 1 i pod 2 pok. S. D.
obvezana da tužiteljici isplati iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 12.lipnja 2014. godine. Pored tog iznosa, na ime troškova
postupka je obvezna platiti iznos od 9.075,00 kn.

Dana 15.12.2016. god., punomoćnik tužiteljice S. K. odvj. u Splitu
i tadašnji punomoćnik tuženika V.R. odvj. u Z., sklopili su sporazum
temeljem kojeg se tuženici obvezuju povratiti iznos umanjen za 20.000,00 kn, ako se
dug vrati odmah nakon ostavinske rasprave. Tuženici su tako postupili, te su dana

15.12.2016. god., platili iznos od 128.000,00 kn.

Međutim, bez obzira na gornje obračune, ističe se da je sveukupno
potraživanje tužiteljice po presudi br. Pi-424/14 sljedeće; 75.000,00 kn glavnice,

18.482,34 kn kamata, 9.075,00 kn troškova postupka i 833,19 kn kamata na trošak
postupka. Dakle, sveukupno potraživanje po toj presudi iznosi 103.390,53 kn, pa su
tuženici preplatili tužiteljicu, i to za iznos od 25.309,47 kn.

Slijedom navedenog, tuženici pod 1 i pod 2 su istaknuli protutužbeni zahtjev,
te predložili sudu da obveže tužiteljicu da im isplati ukupan iznos od 25.309,47 kn sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja protutužbe, pa do
isplate.

3 P-5419/18

Na pripremnom ročištu dana 19. veljače 2021. god., tužiteljica-protutužena,
navodi da tuženici pogrešno navode kako je pravni osnov potraživanja tužiteljice
presuda Općinskog suda u S. pod brojem. Pi-424/14 od 22. 10.2015. god., te
ističe da je pravni osnov potraživanja tužiteljice Rješenje o nasljeđivanju, te te
nasljedničke izjave koje su navedene u tužbi. U vezi sporazuma kojega navode
tuženici napominje da je tadašnji pun. tužiteljice nije imao posebno ovlaštenje za
sklapanje sporazuma, te kako istome tuženici nisu dali do znanja da postoje
nasljedničke izjave u kojima je njihova obveza bitno različita u odnosu na presudu po
kojoj su išli sklapati sporazum.

Tuženici-protutužitelji na istom ročištu navode da se upravo u izreci i
obrazloženju Rješenja o nasljeđivanju njihove pravne prednice jasno navodi koji je
temelj duga ostavine, a riječ je o presudi ovog suda pod brojem Pi-424/2014. Ističu
da je upravo iz navoda tužiteljice razvidno kako je tadašnji pun. tužiteljice bio
odvjetnik S. K., a koji je jasno u službenoj prepisci od 13. prosinca 2016.
god., njihovom punomoćniku naveo da bi se isplatom iznosa od 128.000,00 kn
tužiteljica u cijelosti namirila, te kako neće imati nikakvih potraživanja prema
tuženicima, te kako je navedeno dovoljno da bi sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Navode da ustraju u protutužbi jer su nedvojbeno preplatili svoju obvezu.

Tuženici-protutužutelji u podnesku od 12. ožujka 2021. god., navode da
tužiteljica pogrešno tumači Rješenje o nasljeđivanju pravne prednice tuženika, da je
Rješenjem o nasljeđivanju utvrđen dug ostaviteljice, te da se navedeno rješenje u
odnosu na navedeni sud smatra ovršnom ispravom. Pozivaju se na pravna stajališta
sadržana u odluci Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1436/05, od 11. V. 2006.
god., Županijskog suda u V. br. Gž-220/05-2, od 15. II. 2005. god., i br. Gž-
921/06-2, od 10. VII. 2006. god., te Županijskog suda u Z. br. Gž-8282/00, od

29. X. 2002. god., i br. Gž-13050/01, od 28. I. 2003. godine.

U podnesku od 16. svibnja 2021. god., tužiteljica-protutužena navodi da svoje
potraživanje temelji na Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Z. posl.br.
41 O-3611/16-6 od 12.rujna 2016. god., iza pok. S. D., a kojim rješenjem je
kao dug ostavine utvrđeno novčano potraživanje tužiteljice u iznosu od 147.206,00
kn, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u S. od 22. listopada 2015.
god., pod brojem Pi-424/14, i protiv kojeg rješenja tuženici nisu ulagali pravni lijek,
radi čega je isto postalo pravomoćno.

Ističe da je jednom dana nasljednička izjava nepromijenjena i neopoziva, a
kakav stav zauzima i Županijski sud u Zagrebu u svom rješenju posl.br. Gž-
371/2019-2 od dana 18.10.2019.god., i br. Gž-8157/09-2 od 8.12.2009. godine.

To što su tuženici u ostavinskom postupku dali takve izjave i nakon što je
doneseno rješenje sukladno njihovim nasljedničkim izjavama, radi njihovog
neulaganja pravnih lijekova rješenje je postalo pravomoćno i glede dijela kojim su
oni preuzeli određene obveze sukladno svojim nasljedničkim izjavama.

Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 4803, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15,
14/19) u toč.5. čl.232., utvrđuje kako su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju
vezane sve osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskom postupku, pa tako i
naprijed narečeno rješenje o nasljeđivanju veže tužene.

4 P-5419/18

Navodi da su i sami tuženici očito priznali predmetno rješenje jer su i pozivom na isto platili dio dugovanja sada pok. S.D.

U podnesku od 21. svibnja 2021. god., tuženici-protutužitelji navode da je očito
je kako tužiteljica namjerno krivo prikazuje što je nasljednička izjava. Nesporno je
kako je izjava o nasljeđivanju (prihvat ili odricanje) neopoziva, no ista nema veze sa
predmetnim postupkom. Izjavom o nasljeđivanju osoba koja je stranka u ostavinskom
postupku se prihvaća ili odriče nasljeđa koji je po nekom osnovu pripada. Pozivaju se
na pravna stajališta sadržana u odluci Županijskog suda u V. br. Gž-921/06-
2, od 10. VII. 2006. god., ).” Županijskog suda u Z. br. Gž-8282/00, od 29. X.

2002. god., i br. Gž-13050/01, od 28. I. 2003. god.,

Nadalje ističu da je bez ikakve dvojbe osnov potraživanja tužiteljice protiv
pravne prednice tuženika utvrđen u presudi Općinskog suda u S. pod brojem Pi-
424/2014, dakle osnov potraživanja čini presuda suda u kojem je jasno naznačen
iznos, a Rješenje o nasljeđivanju je isključio bitno u odnosu na pasivnu legitimaciju
za potraživanje presuđenog iznosa.

Međutim, nedvojbeno je koji iznos su tuženici uplatiti tužiteljici, te kako je
tužiteljica stekla bez osnove iznos utužen protutužbom (razliku između presuđenog
iznosa Općinskog suda u S. pod brojem Pi-424/2014 i uplaćenog iznosa).

Pregledom priložene e-mail poruke od 13. prosinca 2016. god., utvrđeno je da
se je istom porukom saslušani svjedok S. K. odvj. u S., obratio
odvjetniku V. R., te u istom navodi da mu se obraća u ime i po nalogu svoje
stranke gđe. A. M. iz S., koja nastavno njihov jučerašnji dogovor da će
njegova stranka (pravni slijednici pok. S. D.) platiti gđi. M. na ime
potraživanja koje ima prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u S., poslovni
broj Pi-424/14 od 22.10.2015. godine, iznos od 128.000,00 kuna, izjavljuje da će
primitkom navedenog novčanog iznosa biti u cijelosti namirena sa potraživanjem koje
ima prema gore spomenutoj presudi, te da prema S. D., odnosno njezinim
pravnim sljednicima neće imati daljnjih potraživanja po gore navedenoj osnovi.

Na raspravnom ročištu dana 18. lipnja 2021. god., tužiteljica-protutužena
navodi da je dostavljena e-mail prepiska sa odvjetnikom V. R. isključivo
samo to, e-mail prepiska, a ne potpisan sporazum, te zbog toga nema pravnu
važnost, a što se tiče navoda tuženika na okolnost duga koji je utvrđen u
pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju, napominje da tuženici nisu izjavili žalbu na
rješenje o nasljeđivanju, te je dug utvrđen u izreci pravomoćnog Rješenja o
nasljeđivanju.

Tuženici-protutužitelji na istom ročištu navode da je eventualni dug postojao
isključivo prema Presudi suda, te isti nije utvrđen, a niti može biti utvrđen Rješenjem
o nasljeđivanju, što potvrđuje sudska praksa koju su citirali u svojim podnescima. U
odnosu na e-mail korespondenciju je nedvojbeno da je upravo u tom trenutku pun.
tužiteljice bio odvj. S. K., pa je stoga riječ o redovnoj komunikaciji
između punomoćnika stranaka, te navedeni e-mail svakako ima određenu pravnu i
činjeničnu važnost. Bez obzira na navedeno jasno je da je tužiteljica zaprimila iznos
koji joj ne pripada, pa ustraje u postavljenom protutužbenom zahtjevu.

5 P-5419/18

Na istom ročištu tužiteljica navodi da ovdje nije riječ o pravnom poslu između
stranaka, te da je iz e-mail prepiske vidljivo da se govori o potencijalnom sklapanju
sudske nagodbe kojom bi se riješio predmet spora, a ZPP utvrđuje pravila sklapanja i
valjanosti sudske nagodbe koja ne može, kao i pravni poslovi, biti valjana ako je
sklopljena uobičajenom komunikacijom između stranaka.

Svjedok S. K. u iskazu od 08. rujna 2021. god., a nakon što mu je
predočen priloženi e-mail od 13. prosinca 2016. god., potvrđuje da je istog
vlastoručno sačinio i odaslao odvjetniku V. R., kao ovlašteni pun. tužiteljice u
predmetu pod posl.br. Pi-424/14.

Navodi da je od strane tužiteljice A. M. bio ovlašten pregovarati s
odvjetnikom V. R. o visini duga, a paralelno bi se telefonski čuo i sa
tužiteljicom M., pa su odvj. R. i on nakon nekog vremena postigli dogovor o
visini predmetnog potraživanja u visini od 128.000,00 kn. Odvjetnik R. i on su do
ovog iznosa došli pošto je tužiteljica M. u više navrata potraživala još koju tisuću
više, a nakon što bi je on kao ovlašteni punomoćnik izvijestio o dogovoru o visini
potraživanja kojega su odvj. R. i on do tada načelno dogovorili. Ne sjeća se da li
ga je kolega R. izvijestio o tome da je dogovoreni iznos od 128.000,00 kn
isplaćen, a moguće je da ga je o tome i izvijestio, te dostavio i preslik uplatnica.

Nadalje navodi da između tužiteljice M. i njega kao ovlaštenog
punomoćnika, do sklapanja ovoga dogovora sa odvj. R. o visini predmetnog
potraživanja u visini od 128.000,00 kn, nikada nije bilo govora o tome da bi njemu
tužiteljica M. opozvala punomoć za zastupanje, ili da bi on kao ovlašteni
punomoćnik njoj otkazao punomoć za zastupanje. Smatra da je punomoć prestala
pravomoćnošću odluke u ovom predmetu posl. br. Pi-424/14, a što se tiče ovih
dogovora sa odvj. R. o visini potraživanja, njih je obavio na usmenu zamolbu
tužiteljice A. M.

Na posebno pitanje jeste li od tužiteljice A.M. imali pisanu punomoć da
sklopite sa odvjetnikom R. izvansudsku nagodbu o visini predmetnog
potraživanja, navodi da pisanu punomoć nije imao, već je isto obavio na usmenu
zamolbu tužiteljice M., a kako je već maločas izjavio. U slučaju sklapanja pisane
nagodbe o visini predmetnog potraživanja, kao odvjetnik bi tražio da takvu popiše
isključivo stranka, odnosno tužiteljica M. osobno jer se je radilo o nepovjerljivoj
stranci.

Na daljnje pitanje navodi da mu nije poznat sadržaj Rješenja o nasljeđivanju
iza smrti pravnog prednika tuženika-protutužitelja pok. S. D.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 20. rujna 2021. god., navodi da je sam
svjedok u svom iskazu naveo da je njegova punomoć za zastupanje tužiteljice-
protutužene prestala pravomoćnošću odluke u predmetu ovog suda posl.br. Pi-
424/14, a to je dana 17. svibnja 2016. godine. Navodi da isti nakon tog datuma nije
imao nikakvo pismeno ovlaštenje ni punomoć tužiteljice-protutužene za
pregovaranje, a pogotovo ne za sklapanje bilo kakve izvansudske ili sudske
nagodbe, čak štoviše, svjedok navodi kako bi u slučaju i da je došlo do sklapanja
pisane nagodbe, kao odvjetnik tražio da takvu nagodbu isključivo potpiše osobno
stranka.

6 P-5419/18

Napominje da je svjedok uputio tadašnjem punomoćniku ovdje tuženih-
protutužitelja, V. R., e-mail poruku dana 13. prosinca 2016. godine u 11:47 h,
odnosno skoro 7 mjeseci nakon pravomoćno okončanog postupka.

Još jednom napominje da svoje potraživanje temelji na Rješenju o
nasljeđivanju Općinskog suda u Z. posl.br. 41 O-3611/16-6 od dana 12.rujna

2016. god., iza pok. S. D., a kojim rješenjem je kao dug ostavine utvrđeno
novčano potraživanje tužiteljice u iznosu od 147.206,00 kn, temeljem pravomoćne
presude Općinskog suda u S. od 22.listopada 2015. godine pod brojem Pi-
424/14, a protiv kojeg rješenja tuženici nisu ulagali pravni lijek, radi čega je isto
postalo pravomoćno.

U podnesku od 06. listopada 2021. god., tuženici-protutužitelji navode da je
svjedok, odvjetnik K., jasno u svom iskazu naveo nekoliko puta da je imao
ovlast stranke radi dogovora sa punomoćnikom R., te je postupao u ime i za
račun tužiteljice, i to jasno stoji u zapisniku. Upravo tužiteljica navodi da svoje
potraživanje temelji na Rješenju o nasljeđivanju, a koje predstavlja deklaratornu
odluku, dakle odluku koja samo potvrđuje ono što zakon navodi, i ništa više od toga.
Tužiteljica je potpuno pogriješila pravni osnov potraživanja, a to je deklaratorna
odluka, Rješenje o nasljeđivanju.

Navodi da sastav Rješenja o nasljeđivanju propisuje zakon, te da dugovi ne
predstavljaju sastavni dio Rješenja o nasljeđivanju. Osnov potraživanja tužiteljice
može biti samo presuda, a tužiteljica je bez osnova stekla više nego što je pripada.
Dakle tužiteljica je dužna vratiti tuženicima ono što je isplaćeno bez osnove (razlika
uplaćenog i dosuđenoj po presudi).

Na okolnost da dugovi nisu sastavni dio Rješenja o nasljeđivanju, te da u tom
dijelu Rješenje o nasljeđivanju ne veže stranke, dostavlja sljedeću sudsku praksa:
Sentencu Županijskog sud u Varaždinu pod brojem Gž Ovr-961/2017 od 1.2.2018,
Sentencu Županijskog suda u Varaždinu pod brojem Gž-220/2005 od 15.2.2005.,
Sentencu Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-2781/2020 od 17.12.2020.,
Sentencu Županijskog suda u Varaždinu pod brojem Gž-921/2006 od 10.7.2006., i
Sentencu Okružnog suda u Splitu Gž-2536/1984 od 11.10.1984.

Dakle, bez ikakve dvojbe je činjenica kako je osnov potraživanja tužiteljice
protiv pravne prednice tuženika utvrđen u presudi Općinskog suda u Splitu pod
brojem Pi-424/2014, dakle osnov potraživanja čini presuda suda u kojem je jasno
naznačen iznos, a Rješenje o nasljeđivanju je isključio bitno u odnosu na pasivnu
legitimaciju za potraživanje presuđenog iznosa.

Međutim, nedvojbeno je koji iznos su tuženici uplatiti tužiteljici, kako je
tužiteljica stekla bez osnove iznos utužen protutužbom (razliku između presuđenog
iznosa Općinskog suda u Splitu pod brojem Pi-424/2014 i uplaćenog iznosa).

Na ročištu dana 08. prosinca 2021. god., tužiteljca-protutužena navodi da je
razlika u odnosu na sudsku praksu na koju se tuženici pozivaju, ta što se je u
konkretnom ostavinskom postupku radilo o tome da su se ovdje tuženici- protutužitelji
obvezali nasljedničkom izjavom isplatiti tužiteljici navedeni iznos od 147.206,00 kn.
Napominje kako je jednom dana nasljednička izjava sukladno zakonu o nasljeđivanju
neopoziva. Što se tiče navoda da je tadašnji pun. tužiteljice-protutužene koju je

7 P-5419/18

zastupao u predmetu Pi-424/14 pred Općinskim sudom u Splitu, imao ovlaštenje za
pregovaranje o sudskom nagodbi, ističe da je istome po zakonu o odvjetništvu
prestalo ovlaštenje za zastupanje iste pravomoćnošću navedene presude, a isti nije
imao nikakvo pisano ovlaštenje kako za pregovaranje, tako i za sklapanje sudske
nagodbe što je i sam u svom iskazu naveo.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Rješenje o nasljeđivanju Općinskog
građanskog suda u Zagrebu posl.br. 41 O-3611/16-6 od 12. rujna 2016. god., dva
univerzalna Naloga za plaćanje od 15. prosinca 2016. god., Obračun zateznih
kamata za razdoblje od 12.06.2014. god., – 15.12.2016. god., Obračun zateznih
kamata – detaljan obračun za razdoblje od 22.10.2015. god., – 15.1223016. god.,
dva Obračuna kamata od 31.08.2016. god., E-mail od 13. prosinca 2016. god.,
Sentence Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-220/05-2 od 15.02.2005. god., br.
Gž-921/06-2 od 10.07.2006. god., i br. Gž Ovr-961/2017-7 od 01.02.2018. god.,
Sentencu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2781/2020-2 od 17.12.2020. god.,
Arhivsku sentencu Okružnog suda u Splitu br. Gž-2536/84 od 11.10.1984. god., spis
predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu pos.br. O-7225/2019 (ex. O-
3611/16 i O-3970/17), spis predmeta ovog suda pos.br. Pi-424/14, te izveo dokaz
saslušanjem svjedoka S. K.na ročištu dana 08. rujna 2021. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 150, da Ugovorom o nagodbi osobe
između kojih postoji spor ili neizvjesnost po nekom pravnom odnosu, uzajamnim
popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja
uzajamna prava i obveze (st. 1). Postoji neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog
prava nesigurno (st. 2).

U odredbama čl. 151 ZOO-a, propisano je da se popuštanje može sastojati,
među ostalim, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva s druge
strane ili u odricanju od nekoga svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove
obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u pristajanju na djelomične
otplate; u davanju prava na odustatninu (st. 1). Popuštanje može biti uvjetno (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 203 ZOO-a, propisano da obveza prestaje kad
vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim
suglasi (st. 1). Za pravovaljanost toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u
obliku u kojem je sklopljen posao iz kojega je obveza nastala (st. 2).

U odredbi čl. 314 ZOO-a, propisano je da se oblik propisan zakonom za neki
ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi i na punomoć za sklapanje toga ugovora,
odnosno za poduzimanje toga posla.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Pi-424/14, utvrđeno je da je
pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. Pi-424/14 od 22. listopada 2015. god.,
pravna prednica tuženika-protutužitelja pok. S. D., obvezana da tužiteljici -
protutuženoj isplati iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja

8 P-5419/18

teče od 12. lipnja 2014. god., pa do isplate (toč. I Izreke), te da joj naknadi parnični
trošak u iznosu od 9.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22.
listopada 2015. god., pa do isplate.

Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1080/2016 od 17. svibnja

2016. god., potvrđena je presuda ovog suda posl.br. Pi-424/14 od 22. listopada

2015. god., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari, te prihvaćen tužbeni zahtjev za
isplatu iznosa od 75.000,00 kn sa pripadajućom kamatom od 12. lipnja 2014. god.,
(toč. I Izreke), dok je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno
o troškovima postupka, te je pravna prednica tuženika-protutužitelja pok. S.
D., obvezana da tužiteljici-protutuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od

8.137,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. listopada 2015.
god., pa do isplate.

Nadalje je pregledom spisa predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu
posl.br. O-7225/2019 (ex. O-3611/16 i O-3970/17), u ostavinskom postupku iza smrti
pravne prednice tuženika-protutužitelja pok. S. D., utvrđeno da je
pravomoćnim Rešenjem o nasljeđivanju istog suda posl.br. 41 O-3611/16-6 od 12.
rujna 2016. god., utvrđeno između ostalog, da dug ostavine pok. S. D. čini i
novčano potraživanje tužiteljice protutužene u iznosu od 147.206,00 kn, temeljem
pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 22. listopada 2015. god., pod
brojem Pi-424/14, te da su njezini nasljednicima temeljem Zakona proglašeni
tuženici-protutužitelji, svatko za ½ dijela ostavine.

U obrazloženju Rješenja o nasljeđivanju se između ostalog navodi da su
nasljednici priznali navedena potraživanja koja čine dug ostavine, te se suglasili da
kao dug uđu u ostavinsku masu.

Kako je već navedeno, pregledom priložene e-mail poruke od 13. prosinca

2016. god., utvrđeno je da se je istom porukom saslušani svjedok S. K.
odvj. u S., obratio odvjetniku V. R., te u istom navodi da mu se obraća u
ime i po nalogu svoje stranke gđe. A. M. iz S., koja nastavno njihov
jučerašnji dogovor da će njegova stranka (pravni slijednici pok. S. D.) platiti
gđi. M.na ime potraživanja koje ima prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda
u Zagrebu, poslovni broj Pi-424/14 od 22.10.2015. godine, iznos od 128.000,00
kuna, izjavljuje da će primitkom navedenog novčanog iznosa biti u cijelosti namirena
sa potraživanjem koje ima prema gore spomenutoj presudi, te da prema S.D., odnosno njezinim pravnim sljednicima neće imati daljnjih potraživanja po gore
navedenoj osnovi.

Dakle, odvjetnik S. K.u priloženoj e-mail poruci od 13. prosinca

2016. god., odaslanoj punomoćniku tuženika-protutužitelja odvjetniku V. R.,
izričito navodi da mu se obraća u ime i po nalogu svoje stranke, tužiteljice–
protutužene A. M. iz S., te da će nastavno na njihov jučerašnji dogovor,
isplatom iznosa od 128.000,00 kn prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u
Splitu, poslovni broj Pi-424/14 od 22.10.2015. god., tužiteljica-protutužena biti u
cijelosti namirena sa potraživanjem, te da prema tuženicima –protutužiteljima neće
imati daljnjih potraživanja navedenoj osnovi.

Saslušan u svojstvu svjedoka S. K.odvj. u S., potvrđuje da je priloženi e-mail od 13. prosinca 2016. god., vlastoručno sačinio i odaslao odvjetniku

9 P-5419/18

V. R., kao ovlašteni pun. tužiteljice u predmetu pod posl.br. Pi-424/14. Navodi
da je od strane tužiteljice A. M. bio ovlašten pregovarati s odvjetnikom V.
R. o visini duga, a paralelno bi se telefonski čuo i sa tužiteljicom M., pa su
odvj. R. i on nakon nekog vremena postigli dogovor o visini predmetnog
potraživanja u visini od 128.000,00 kn. Potvrđuje i to da je ovaj dogovor sa odvj.
R. o visini potraživanja, obavio na usmenu zamolbu tužiteljice A. M..

Među strankama nije sporno da su tuženici-protutužitelji pod 1 i pod 2, dana

15. prosinca 2016. god., dakle svega dva dana nakon što je odvj. S. K.
odaslao priloženi e-mail njihovom punomoćniku odvj. V. R., isplatili tužiteljici-
protutuženoj svatko iznos od po 64.000,00 kn, (ukupno 128.000,00 kn), a što je
razvidno i iz priloženih Univerzalnih naloga za plaćanje od 15. prosinca 2016. godine.

Slijedom navedenog, ovaj sud cijeni nedvojbeno utvrđenim da su stranke dana

15. prosinca 2016. god., u smislu citiranih odredbi čl. 150 i 151 ZOO-a, sklopile u
usmenoj formi Ugovor o nagodbi, temeljem kojega su se suglasile o visini
potraživanja dosuđenog pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Pi-424/14 od

22. listopada 2015. god., te da je istim ugovorom tužiteljica-protutužena u smislu
citiranih odredbi čl. 203 ZOO-a, dala tuženicima-protutužiteljima svoju izjavu o
otpustu duga u slučaju isplate dogovorenog iznosa od 128.000,00 kn.

Naime, nema nikakve dvojbe da je tužiteljica-protutužena, nakon što je u više
navrata potraživala još koju tisuću kuna više, pristala na isplatu u nižem iznosu
(128.000,00 kn) u odnosu na iznos koji se navodi u pravomoćnim Rešenju o
nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 41 O-3611/16-6 od 12.
rujna 2016. god., kao dug ostavine pravne prednice tuženika-protutužitelja pod 1 i
pod 2 (147.206,00 kn), a budući da je sa tuženicima-protutužiteljima dogovorila
isplatu iznosa od 128.000,00 kn odmah po postizanju dogovora o sklapanju
predmetnog Ugovora o nagodbi.

Saslušani svjedok S. K. odvj. u S., predmetni Ugovor o
nagodbi od 15. prosinca 2016. god., nije sklopio temeljem pisane punomoći koju mu
je tužiteljica –protutužena ispustila u svrhu zastupanja u predmetu vođenom pred
ovim sudom pod pol. br. Pi-424/14, već na temelju usmene punomoći kojom ga je
tužiteljica-protutužena naknadno ovlastila da u njeno ime i za njen račun pregovara i
dogovori sa ovlaštenim punomoćnikom tuženika-protutužitelja, da će isplatom iznosa
od 128.000,00 kn na ime potraživanja dosuđenog pravomoćnom presudom ovog
suda posl. br. Pi-424/14 od 22. listopada 2015. god., biti u cijelosti namirena sa
potraživanjem koje ima prema istoj presudi ovog suda, te da prema tuženicima –
protutužiteljima neće imati daljnjih potraživanja po navedenoj osnovi.

Naime, Ugovor o nagodbi, kao i Izjava o otpustu duga su neformalni pravni
poslovi za čiju valjanost nije potrebna pisana forma, pa tako sukladno citiranoj
odredbi čl. 314 ZOO-a, niti saslušanom svjedoku S. K. odvj. u S., nije
bila potrebna pisana punomoć za zastupanje tužiteljice–protutužene u svrhu
pregovaranja i sklapanja predmetnog Ugovora o nagodbi sklopljenog u usmenoj
formi, kao niti davanja usmene Izjave tužiteljice-protutužene o otpustu duga u slučaju
isplate dogovorenog iznosa od 128.000,00 kn.

Prema tome, tužiteljica-protutužena je sklapanjem predmetnog Ugovora o nagodbi od 15. prosinca 2016. god., te isplatom iznosa od 128.000,00 kn od strane

10 P-5419/18

tuženika-protutužitelja dana 15. prosinca 2016. god., u cijelosti namirena u svojem
potraživanju temeljem pravomoćne presude ovog suda posl. br. Pi-424/14 od 22.
listopada 2015. god., pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i
donijeta odluka kao u toč. I izreke presude.

U odredbama čl. 1111 ZOO-a, propisano je da kad dio imovine neke osobe na
bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi
(st. 1). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi
s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3).

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti
zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana
podnošenja zahtjeva (čl. 1115 ZOO-a).

Slijedom svega navedenog, razvidno je da tužiteljica-protutužena u
konkretnom slučaju nije stekla isplaćeni novčani iznos od 128.000,00 kn bez valjanog
pravnog osnova, već temeljem pravno valjano u usmenoj formi sklopljenog Ugovora
o nagodbi od 15. prosinca 2016. god., pa je i protutužbeni zahtjjev tuženika-
protutužitelja pod 1 i pod 2 radi isplate na ime povrata stečenog bez valjanog
pravnog osnova, odbijen kao neosnovan i donijeta odluka kao u toč. II izreke
presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o
parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je
utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke
učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za zastupanje po punomoćniku sukladno
važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i za troškove
sudskih pristojbi. Obzirom na približno jednak uspjeh (neuspjeh) stranaka u parnici, a
imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da
svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 28. siječnja 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić,v.r.

11 P-5419/18

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja pod 1 i pod 2