Baza je ažurirana 05.05.2025. 

zaključno sa NN 71/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: I zd-27/2021-4

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I zd-27/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Kzd-3/2021. od 7. srpnja 2021. u sjednici održanoj 27. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Kzd-3/2021. od 7. srpnja 2021. optuženi D. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. za navedeno kazneno djelo utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 58. stavak 6. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-21/18 od 12. listopada 2018. kojom je optuženi D. P. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11. kojom presudom je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz rok provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine smatra utvrđenom. Na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženi D. P. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine te mu je u tu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. listopada 2020. pa nadalje. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. u vezi s člankom 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi D. P. obvezuje se na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.160,00 kuna i to 6.160,00 kuna na ime troškova vještačenja i 1.000,00 kuna sudskog paušala.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. P. po branitelju V. S., odvjetniku u odvjetničkom društvu S. & Z. u O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba optuženika nije osnovana.

 

6. U žalbi optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici vezanoj uz primjenu kaznenog zakona, a što je suprotno jasnom navođenju prvostupanjskog suda u točki 32. da je u konkretnom slučaju vezano za utvrđene činjenice sud optuženika oglasio krivim zbog počinjenog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te mu je na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Ispravno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon koji je na snazi u vrijeme donošenja presude, jer je isti povoljniji za optuženika u odnosu na kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

 

7. Naime, u vrijeme počinjenja kaznenog djela u Kaznenom zakonu iz 1997. godine, u njegovoj dvanaestoj verziji od četrnaest, koje izmjene su završene objavom u "Narodnim novinama" broj 152/08., je za kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom u članku 192. stavak 2. bila propisana kazna zatvora najmanje 5 (pet) godina ili kazna dugotrajnog zatvora, dok je Kazneni zakon iz 2011. koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude propisao za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članak 158. stavak 5. kaznu zatvora od tri do petnaest godina. Stoga, je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je za optuženika povoljniji Kazneni zakon koji je vrijedio u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa iako nije naveo sve "parametre" kako se navodi u žalbi, isto nije nejasno, niti nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici.

8. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da nije točan navod prvostupanjskog suda da su iskazi svjedoka suglasni sa iskazom oštećenice, jer: " oštećenica iskazuje da ju je okrivljenik silovao cijelu noć pa zatim da ju je kući pustio ujutro, kada je vidio da dolazi baka Lj. ", jer se u žalbi pogrešno citira iskaz oštećenice koja je navela da ju je:" optuženik bacio na pod, a ona se nije mogla podići te je imao odnos s njom, poslije ju je bacio na krevet i tako su spavali do ujutro, a tijekom noći je još izvršio jedan spolni odnošaj, a ujutro kad je optuženi vidio kroz prozor da dolazi njegova baka da ju je pustio da iziđe iz kuće", a to nije suprotno navodu svjedoka M. M., brata T. (žrtvinog) supruga, D., koji je naveo da je u kući zatekao oštećenu te da je tada došla i baka Lj. M.

 

10. Također, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka, Lj. M. i J. Đ.. Svjedokinja Lj. M., baka, supruga žrtve i svjedoka M. M. je navela da zbog svojih godina u posljednje vrijeme dosta zaboravlja pa sud nije uzeo u obzir niti njezin iskaz, a potom ni iskaz svjedokinje J. Đ., majke žrtve, koja je iskazala da nije u dobrim odnosima sa svojom kćerkom, jer su zbog kćeri ona i njezin suprug morali napustiti kuću i otići u drugo mjesto, pa je ispravno prvostupanjski sud ocijenio da zbog toga iskazuje neistinito.

 

11. Mišljenje i stav žalitelja da određena osoba žrtva kaznenog djela ne može šutjeti dvanaest godina, ne može se dovesti u vezu sa ovim konkretnim slučajem, jer je i svjedok D. M., izvanbračni partner oštećenice, govorio o tome kako mu se povjerila njegova partnerica pa protek vremena od počinjenja djela dok nije oštećenica ispričala što joj se dogodilo, ne dovodi u sumnju iskaz oštećenice. Također nije bitno je li kroz ovo vrijeme od dvanaest godina bilo kontakata između oštećenice i optuženika, jer upravo to govori o tome da je oštećenica cijelo vrijeme šutjela i nije o tome nikome govorila pa je i za očekivati da se i pretvarala u razdoblju u kojem nije govorila o tome što joj se događalo.

 

12. Također, je prvostupanjski sud dobro povezao jasan i logičan iskaz oštećenice s provedenim nalazom i mišljenjem vještakinje psihologinje mr. J. B., koja je forenzički intervjuirala oštećenicu i primijenila psihologijsku tehniku za procjenu sadržaja, vrste i načina iskazivanja, procjenu valjanosti izjave te skale za mjerenje inteligencije i iz toga zaključila da je ista sposobna za valjano i istinito svjedočenje o proživljenim događajima, koji su predmet ovog sudskog postupka, a vjerodostojnost iskaza isključivo procjenjuje sud.

 

13. U pravu je žalitelj kada navodi da nije zadatak vještaka psihologa ocijeniti je li svjedok govorio istinu, već da je to u nadležnosti suda, što je prvostupanjski sud i učinio, a posebno u točki 27. obrazloženja prvostupanjske presude na što se ukazuje žalitelju, kako se ne bi ponavljali argumenti izneseni u prvostupanjskoj presudi.

 

14. Također, neosnovano se u žalbi osporava vjerodostojnost svjedoka M. M. i to iz razloga što je na raspravi rekao da je toga jutra na T. primijetio nešto čudno, izgledala mu je uplašeno, a majica joj je bila poderana na ramenu, a ustvari prilikom prvog ispitivanja je naveo da se prisjetio te večeri kad je odlazio kod D. P. pa je te 2009. godine jednom vidio T. samu kod D. P., a da to nikada nije vidio ni prije ni poslije, a što se ne može ukazivati kao iskazivanje koje je suprotno ili da upućuje na njegovu nevjerodostojnost.

 

15. S obzirom na sve naprijed izloženo nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. Optuženikova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je stoga ovaj sud, temeljem članka 478. ZKP/08., i preispitao osnovanost odluke o kazni, koju je donio prvostupanjski sud.

 

17. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je mišljenja da je ispravno prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje utječu na izbor, vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije i to kao otegotno da je osuđivan zbog istovrsnih i drugih kaznenih djela što ukazuje na zaključak da svoje ponašanje nije prilagodio pozitivnim propisima, dok mu je kao olakotno cijenio da je otac troje djece te da je proteklo vrijeme od počinjenja kaznenog djela do donošenja prvostupanjske presude.

 

18. S obzirom na predviđen minimum kazne zatvora za ovo kazneno djelo od tri godine prvostupanjski sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci što je bliže donjem minimumu zapriječene kazne zatvora, a opozvao mu je uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Kzd-21/18 te mu je utvrdio kaznu u odnosu na uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i to iz razloga što je nakon izrečene uvjetne osude sud izrekao kaznu za kazneno djelo koje je počinjeno prije izricanja uvjetne osude, jer je ispravna ocjena da ne bi bile ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude da se za to ranije kazneno djelo znalo.

 

19. Osnovano je prvostupanjski sud uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženog D. P. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine čime će se postići generalna i specijalna prevencija.

 

20. S obzirom na sve naprijed navedeno odbijena je žalba optuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, jer je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti je povrijeđen Kazneni zakon na štetu optuženika na što ovaj drugostupanjski sud pazi na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 te je odučeno kao u izreci ove presude na temelju članka 482. ZKP/08.

 

U Zagrebu 27. siječnja 2022.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu