1                Poslovni broj: 18.UsI-1763/21-7

 

 

 

 

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik 6-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica A. K., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu doprinosa, 27. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/20-01/145, Urbroj: 513-04-21-3 od 16. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/20-01/145, Urbroj: 513-04-21-3 od 16. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija,  Porezne uprave, Područni ured Z. županije, Klasa: UP/I-416-02/2019-01/14, Urbroj: 513-07-22/2020-02 od 22. veljače 2020., kojim se u toč. I izreke rješenja uvažava zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, toč. II utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu doprinosa u ukupnom iznosu od 31.068,85 kn. Toč. III izreke pobijanog rješenja utvrđeno je da se danom izvršnosti rješenja ne otpisuje iznos glavnice iz toč. II. izreke rješenja. Za navedeni iznos proteklo je vrijeme zastare, ali je navedeni dug osiguran uknjižbom založnog prava te će se isti naplatiti iz opterećene stvari. Danom izvršnosti ovog rješenja otpisat će se kamata iz toč. II. izreke rješenja u poreznim evidencijama. Toč. IV. izreke pobijanog rješenja utvrđeno je da žalba ne odgađa izvršenje.

2.              Tužitelj u tužbi osporava zakonitost osporenog rješenja u dijelu kojim se utvrđuje da se iznos glavnice ne otpisuje, iako je nastupila apsolutna zastara, već će se isti naplatiti iz opterećene stvari. Zakon o doprinosima propisuje da apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata i na naplatu doprinosa, kamata i troškova ovrhe, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata i troškova ovrhe nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći. Porezna uprava je sama utvrdila da je za dug nastupila apsolutna zastara. Sporan je otpis duga iz poreznih evidencija, sve s obzirom da se Porezna uprava poziva na odredbu koja propisuje da unatoč zastari, ako je dug osiguran založnim pravom, takav dug će se naplatiti iz opterećen stvari. Ovako zauzeti stav Porezne uprave u cijelosti je pravno neutemeljen, samovoljan i dovodi do povrede ustavnih prava tužitelja. Porezna uprava do današnjeg dana nije naplatila dug. Dug je u apsolutnoj zastari. Apsolutna zastara znači da više ne postoji nikakva mogućnost naplate duga. Dakle, dug je potrebno u cijelosti evidentirati kao nenaplativ i otpisati ga iz poreznih evidencija. Odredbu koja propisuje mogućnost naplate duga nakon zastare, ako je isti osiguran založnim pravom, nije moguće primijeniti na apsolutnu zastaru, već samo relativnu, jer u protivnom dolazi do samovolje Porezne uprave na štetu poreznih obveznika, odnosno do povrede temeljnih ustavnih prava obveznika na pravnu sigurnost i pravičnost, pravično suđenje i zaštitu prava vlasništva. Naime, porezni propisi Republike Hrvatske s razlogom razlikuju apsolutnu i relativnu zastaru. Intencija je uspostave instituta apsolutne zastare u odnosu na relativnu zastaru ta da protekom apsolutnog zastarnog roka prestaje i samo pravo, neovisno je li u međuvremenu vođen parnični ili ovršni postupak (što uključuje i postupak osiguranja potraživanja osnivanjem založnog prava na nekretninama). Stoga, a s obzirom da protekom apsolutne zastare prestaje i samo pravo na naplatu, to činjenica da postoji upisano založno pravo ne daje pravo naplate iz založene stvari, štoviše to znači da prestaje i osnova temeljem koje je založeno pravo i upisano, odnosno, tužitelj ima pravo pored otpisa duga zahtijevati i brisanje upisanog založnog prava.

3.              Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi pobijano rješenje kao i toč III izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je određeno da se zastarjela glavnica neće otpisati jer je osigurana založnim pravom. Također traži da se otpiše glavnica iz toč. II izreke prvostupanjskog rješenja s danom izvršnosti tog rješenja.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.              Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 36. stavak 1. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

6.              Tužitelju je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima, uredno dostavljen 27. listopada 2021. odgovor na tužbu tuženika, čime mu je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              U postupku ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u priloženi spis tuženika, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8.              Razmatranjem svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut temeljem zahtjeva tužitelja od 11. travnja 2016. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa.

10.              Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je usvojen, na način da se utvrđuje nastup zastare prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 31.068,85 kn (11.531,12 kn glavnice i 19.537,73 kn kamate), te se ujedno utvrđuje da se s danom izvršnosti rješenja ne otpisuje iznos glavnice jer je navedeni dug osiguran uknjižbom založnog prava te će se naplatiti iz opterećene stvari, dok će se otpisati kamata.

11.              Tužitelj osporava utvrđenje poreznog tijela samo u odnosu na dio kojim se ne otpisuje iznos glavnice iako je za isti također nastupila apsolutna zastara prava na naplatu.

12.              Člankom 230. Zakona o doprinosima (Narodne novine broj: 84/08. – 143/14.), na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

13.              Člankom 233. stavak 1. istog Zakona propisano je postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

14.              Člankom 197. stavak 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/2016, 106/2018, 121/2019.) propisano je da postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

15.              Stavkom 2. istog članka Općeg poreznog zakona propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. – dalje u tekstu: OPZ) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

16.              Člankom 109. stavak 9. OPZ-a propisano je da porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija.

17.              Stavkom 10. istog članka OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

18.              Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem utvrđen nastup apsolutne zastare prava na naplatu duga doprinosa za zdravstveno osiguranje, šifra vrste prihoda 8478, za 2003., 2004. i 2005. godinu, te doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu za osiguranike, šifra vrste prihoda 8591, za 2002., 2003., 2004. i 2005. godinu.

19.              Nastavno, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Z. broj: Z-199/11., na nekretninama tužitelja uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja naplate dospjelog poreznog duga u korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, što isti niti ne dovodi u sumnju.

20.              Osporenim rješenjem je odbijena žalba tužitelja uz obrazloženje da je naplata glavnica obveza s osnove doprinosa za koje je u konkretnom slučaju utvrđivana zastara prava na naplatu osigurana upisom založnog prava na nekretninu tužitelja, pa se porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti iz opterećene stvari i to iz razloga jer je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, a s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, imajući u vidu citirane zakonske odredbe.

21.              Citiranim odredbama OPZ-a izričito je propisano da se tražbine osigurane založnim pravom u javnim knjigama mogu namiriti iz opterećene stvari i kada protekne vrijeme zastare. Slijedom iznesenog, nema pravne osnove da bi se utvrđivanjem zastare prava na naplatu onemogućilo naplaćivanje nepodmirenih tražbina po osnovi glavnice osiguranih zalogom iz nekretnine opterećene zalogom.

22.              Slijedom navedenog, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 27. siječnja 2022.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.