1

Poslovni broj Gž-2020/2021-2

 

 

 

 

                                                                                                 

 

Poslovni broj Gž-2020/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku u B., protiv tuženika M. S. iz Č., OIB:..., sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupane po privremenom zastupniku B. Ž., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 P-50/2020-37 od 17. lipnja 2021., 27. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-50/2020-37 od 17. lipnja 2021. potvrđuje u točki I i II izreke.

                                            Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2020. do isplate i po stopi kako je to navedeno pobliže u izreci presude.

2. Točkom II izreke naloženo je tuženici tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.798,12 kn, sve u roku od 15 dana.

3. Točkom IIII izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

4. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu (točka I i II izreke) žali se tuženica pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredbama postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, odnosno tužba odbaci.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati utuženi iznos na ime grobne naknade za održavanje grobnog mjesta na groblju Stari Pavljani.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje:

-          tuženica je zakonska nasljednica iza supruga pok. D. S. iz S. P., te je rješenjem javnog bilježnika M. K. iz B. poslovni broj O-521/2014-1, u UPP OS Bjelovar 113/2014-5 od 20. kolovoza 2014. proglašena nasljednicom njegove imovine u cijelosti

-          kao ostavinska imovina navedeno je i grobno mjesto na groblju S. P. aleja odjel-07 polje 03 broj 12 imitacija grobnice za dva ukopa (0-2)

-          tužitelj u svojim knjigovodstvenim evidencijama kao obveznika plaćanja grobne naknade ima upisanu osobu M. S.,

-          račune za utuženo razdoblje (od 2015. do 2018.) tužitelj je dostavljao na njegovo ime

-          za života D. S. ispostavljeni računi za plaćanje grobne naknade (do 2014.) su uredno plaćani s time da je isti bio evidentiran kao korisnik jednog grobnog mjesta na navedenom groblju

-          isto se u evidencijama tužitelja vodi kao grobno mjesto 02 odjel 7 polje 3 razred, broj 15 objekt 016055, a kao obveznik plaćanja M. S. dok je u rješenju o nasljeđivanju njegovo ispravno ime D. S., a oznaka grobnog mjesta navedena je kao  aleja – odjel 07 polje 03 broj 12 imitacija grobnice za dva ukopa (0-2)

9. Sud prvog stupnja analizirajući opisana utvrđenja zaključuje da je prednik tuženice bio obveznik plaćanja naknade za korištenje grobnog mjesta, koja obveza je njegovom smrću prešla na tuženicu kao njegovu univerzalnu zakonsku nasljednicu sukladno odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o grobljima (NN 19/98, 50/12 i 89/17). Na tu obvezu da nije od utjecaja ova oznaka u imenu prednika tuženice niti okolnost da je naveden različiti broj grobnog mjesta (15 odnosno 12) jer da je do toga došlo zbog neusklađenosti podataka u različitim bazama podataka o oznakama grobnih mjesta koje tužitelj vodi. Kako proizlazi da je prednik tuženice unatoč tome što su i ranije računi ispostavljani na ime M., a ne D., iste uredno podmirivao, da je bio obveznik plaćanja naknade za jedno grobno mjesto na tom groblju, koje je i navedeno kao ostavinska imovina u rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti, to da razlika u broju oznake grobnog mjesta (polja) ne dovodi u pitanje obvezu tuženice na isplatu naknade, odnosno da se radi upravo o grobnom mjestu koje je predmet nasljeđivanja.

10. Stoga usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje tuženicu isplatiti tužitelju utuženi iznos kao i pripadajuće troškove zastupanja tužitelja, sudskih pristojbi i oglasa.

11. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi provedenim postupkom i njenim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a

12. S obzirom na naprijed opisana utvrđenja pravilno je da sud prvog stupnja njenim donošenjem primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio.

13. Neosnovano se tuženica poziva na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu i z odredbe članka 345. stavak 2. točka 8. ZPP-a jer da je s obzirom na adresu tužene i da tijekom postupka nije primila pozive upitno da li ona može biti stranka u postupku. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi adresu tužene označio (uz oznaku OIB-a) koja adresa je navedena i u rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruga, a koja je bila i njegova adresa. Međutim, dostava na tu adresu se vraćala neuručena uz napomenu da je ista odselila pa je nakon toga tužitelj označio njenu adresu u Č., ali niti na toj adresi dostava nije uspjela jer na istoj nije zatečena, a kuća zatvorena. Međutim, tuženici je radi zastupanja njezinih interesa u predmetnom postupku postavljen privremeni zastupnik kao osobi nepoznatog boravišta sukladno odredbi članka 84. stavak 1. i 2. točka 4. ZPP-a.

14. Neosnovane su i tvrdnje tuženice o počinjenoj apsolutnoj bitnoj procesnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su u obrazloženju iste izneseni jasni razlozi o odlučnim činjenicama tako da je presudu u svemu moguće ispitati.

15. U odnosu na preostale žalbene navode tuženice  valja odgovoriti da se sadržajno u bitnom odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koji žalbeni razlog nije dopušten. Naime, kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP-a to se sukladno odredi članka 467. stavak 1. citiranog Zakona presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede postupka. Stoga žalbeni navodi tuženice u kojima ističe da nije utvrđeno da li bi se predmetni računi odnosili upravo na nju odnosno njenog prednika, a zbog imena na računu i njegova stvarnog imena, kao i zbog navođenja broja polja grobnog mjesta u računima i rješenju o nasljeđivanju, nisu od utjecaja na donošenje odluke po žalbi tuženice.

16. Naime, pored naprijed opisanih utvrđenja suda prvog stupnja da je prednik tuženice – njen suprug pokojni D. S. bio korisnik jednog grobnog mjesta na groblju S.P., da su za njegova života računi koje mu je tužitelj ispostavljao bili uredno plaćani (iako na ime M. S., a ne D. S.) te da je prema rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti kao ostavinska imovina navedeno to grobno mjesto na tom groblju, tada pogreška u imenu i oznaci ne dovodi u pitanje zaključak da se radi o grobnom mjestu čiji je korisnik tuženica, pa proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da je u obvezi plaćati naknadu jer je smrću njenog prednika ta obveza prešla na nju. Stoga je pravilnom primjenom odredbom članke 15. stavak 3. Zakona o grobljima tuženica obvezana na isplatu utuženog iznosa, kako je to odlučeno točkom I izreke presude.

17. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. te odgovarajućom primjenom odredbi Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa) obvezao tuženu naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove.

18. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u točki I i II izreke.

19. Navedena presuda u toči III izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. siječnja 2022.

 

 

 

          Sutkinja

 

Lidija Oštarić Pogarčić