Broj: Revr 686/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.o.o., Z., P. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 2264/15-2 od 17. studenog 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 3336/14-10 od 12. lipnja 2015., u sjednici održanoj 29. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 15. travnja 2014, te tako i zahtjev tužitelja za povratak na posao. Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku 2.500,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 15. travnja 2014., te tim osnovom i zahtjev tužitelja za povratak na posao.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja nakon što su u provedenom postupku utvrdili:

 

- da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu bio zaposlen kod tuženika na poslovima strojara I.,

 

- da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa time što je tijekom 2007. dostavio u kadrovsku službu nevjerodostojnu svjedodžbu matični broj 3221/V od 10. lipnja 1997., kojom mu je priznata srednja stručna sprema, dostavljanjem kojih podataka je doveo poslodavca u zabludu, uslijed čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, te zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

- da je tuženik u roku od petnaest dana od dana saznanja, zbog ove činjenice izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju pozivom na odredbu čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR), te

 

- da je tužitelj povodom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zahtijevao ostvarenje svojih prava iz radnog odnosa od poslodavca, kao i sudsku zaštitu tih prava, u rokovima predviđenim odredbom čl. 129. st. 1. i 2. ZR-a.

 

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. i 2. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju tužitelj je na nezakonit način pribavio nevjerodostojnu svjedodžbu o završenoj srednjoj stručnoj spremi koju je predao tuženiku kao poslodavcu, a koju stručnu spremu nije imao. Ova činjenica, a kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, za posljedicu je imala gubitak povjerenja poslodavca u radnika, a zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, pa tako predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a. Na daljnje revizijske navode tužitelja odgovoriti je, da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 18. travnja 2019. br: Su-IV-56/19-5 prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem je korištenje nevjerodostojne svjedodžbe prilikom zasnivanja radnog odnosa opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, neovisno što na temelju te nevjerodostojne svjedodžbe nije sklopljen ugovor o radu, niti je za poslove koje je radnik obavljao kod poslodavca bila potrebna stručna sprema iz nevjerodostojne svjedodžbe.

 

Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjev tužitelja koji svoju osnovu ima u nedopuštenosti otkaza.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 29. svibnja 2019.