Broj: Revr 1244/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. (OIB: ... ) iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K., protiv tuženika M. d.o.o. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-38/2014-2 od 19. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-753/13-12 od 29. studenoga 2013., u sjednici održanoj 12. lipnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-38/2014-2 od 19. svibnja 2015. odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-753/13-12 od 29. studenoga 2013. u stavku I. toč. 1., 2. i 3. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 1. travnja 2006. koji je otkaz tuženik dao tužitelju na temelju odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 10. travnja 2012. te na utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao i na vraćanje tužitelja na rad. Odbijen je i zahtjev za isplatu svih dospjelih i neisplaćenih obroka plaća, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (stavak. I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom za preinačenjem nižestupanjskih presuda i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovni postupak i odlučivanje.
U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže je odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.
Revizija nije osnovana.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident ukazuje. U pobijanoj su odluci izneseni posve jasni, razumljivi i neproturječni razlozi radi čega se pozivanje revidenta na, premda to izričito ne navodi, bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ukazuje posve neosnovanim. Isto tako nije osnovano pozivanje revidenta na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a budući je sud cijenio brižljivo i savjesno sve provedene dokaze i na temelju svakog od njih donio je valjane i logične zaključke.
Revizija se u svome sadržaju u bitnome temelji na iznošenju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u nižestupanjskim postupcima i na osporavanju pravilnosti tako utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja nije zakonom predviđeni razlog za podnošenje revizije, pa takvi navodi nisu uzimani u obzir.
Nedvojbeno jest da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Isto je tako nedvojbeno da je tužitelj već i prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu upozoravan od strane poslodavca na svoje propuste pri čemu su mu izrečene disciplinske mjere pisane opomene i pisane opomene pred otkaz ugovora o radu. Izricanje tih mjera odnosilo se na iste činjenične situacije i ponašanje tužitelja koje je bilo razlogom otkaza ugovora o radu.
U nižestupanjskim postupcima utvrđeno je da je tužitelj 27. ožujka 2012. na odjelu čokolade uzeo čokoladu "uskršnja vrećica" koju je stavio u džep i pokušao je staviti u svoj ormarić. Pri tome nije postupao na način koji je pravilima tuženika predviđen za mogućnost kupnje artikala od strane zaposlenika. Naime, tim je pravilima propisano da svaki zaposlenik može kupiti robu na način da po završetku radnog vremena uzme košaricu i u nju stavi robu te na blagajni istu plati. Pri tome valja posebno naglasiti da je tužitelju već dva puta izrečena disciplinska mjera zbog istog djela i ponašanja.
U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji revidentu valja odgovoriti da je posve osnovana odluka o otkazu ugovora o radu. Naime, nedvojbeno jest da zaposlenici tuženika imaju pravo kupiti artikle koji se prodaju kod tuženika na način koji je tuženik propisao, a koja pravila obvezuju sve zaposlenike. U situaciji kada je tužitelj već dva puta postupio na način koji nije sukladan takvim pravilima, pa je onda i treći puta, unatoč izrečenim disciplinskim mjerama, postupio na isti način valja nedvojbeno zaključiti da je time počinio tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Pri tome mu valja i ukazati da takvim, opetovanim, ponašanjem iskazuje loš primjer ostalim zaposlenicima koji postupaju po pravilima svoga poslodavca čime i negativno utječe na radnu okolinu. Stoga su posve neosnovani navodi revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova jer su isti pravilno primijenili čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).
Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci presude.
U odnosu na reviziju protiv odluke o troškovima postupka tužitelju valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštenom radi čega ju je valjalo odbaciti (čl. 400. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2019.
