Broj: Gž R-295/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u građanskoj pravnoj stvari I. tužitelja J. B. iz S. M., ..., OIB ..., II. tužitelja I. A. iz V., ..., OIB ... i III. tužitelja K. Č. iz V., ..., OIB ..., koje zastupa punomoćnica S. D. K., odvjetnica u V., protiv tuženice R. H., ministarstvo, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Građansko upravni odjel, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1093/15-31 od 15. lipnja 2018., 24. lipnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Žalba tuženice se prihvaća, ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1093/15-31 od 15. lipnja 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O zahtjevu tuženice za naknadu troška za sastav žalbe odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da I. tužitelju J. B. isplati iznos od 5.172,11 kn, II. tužitelju I. A. iznos od 8.505,33 kn i III. tužitelju K. Č. iznos od 8.960,07 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.276,60 kn, dok su sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelji, odbijeni.

 

Ovu presudu suda prvog stupnja pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjevi svih tužitelja odbiju kao neosnovani, podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. U žalbi u bitnome navodi da presuda suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su proturječni sadržaju priloženih dokaza, te da time sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi i to da je vještakinja saslušana pred sudom prvog stupnja na raspravi 10. svibnja 2018. iskazala da u Nalazu nije obračunala stvarni prekovremeni rad kao razliku između odrađenih sati i plaćenih sati, jer da je tuženica svim tužiteljima isplatila prekovremeni rad u cijelosti, a da prekovremeni rad kao višak odrađenih sati u odnosu na redovni mjesečni fond sati nije nastao zbog nepravilnih izmjena smjena. Navodi i to da je vještakinja izjavila da je izračunala iznos uvećanja od 50% za one sate koje su tužitelji radili u nepravilnom radu tj. nepravilnoj izmjeni smjena, a koji rad tuženica nije najavila tjedan dana unaprijed. Nadalje navodi da je iz provedenih dokaza razvidno da je tuženica svim tužiteljima isplatila sve prekovremene sate odrađene nakon redovitog radnog vremena, te da je posao interventnog policajca specifičan i da su slučajevi promjene rasporeda o kojima tužitelji nisu bili obaviješteni najmanje tjedna dana unaprijed, slučajevi prijeke potrebe, a ne prekovremeni rad. Smatra da tužitelji nemaju pravo na dvostruku isplatu prekovremenog rada za iste odrađene sate. Glede odluke o troškovima postupka navodi da je sud prvog stupnja neosnovano punomoćnici tužitelja priznao putne troškove odnosno troškove prijevoza, jer da se ti troškovi ne mogu priznati, budući da su tužitelji mogli angažirati odvjetnika u Osijeku. Navodi i to da je sud prvog stupnja neosnovano priznao tužiteljima za zastupanje na svim ročištima puni iznos, iako se na nekim ročištima nije raspravljalo i nisu predlagani dokazi, tako da je pravilno trebalo priznati 50 % od punog iznosa troška.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

  Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženice, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju pored drugih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice za isplatu razlike plaće za odrađene a neplaćene prekovremene sate.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je kako su tužitelji raspoređeni kao policijski službenici na radnom mjestu interventni policajac u ministarstvu R. H. i da su u utuženom razdoblju radili u smjenama (turnusima), pri čemu je došlo do nejednakog rasporeda smjena (turnusa), a koje promjene nisu najavljene sedam dana unaprijed, tako da I. tužitelj J. B. ima 300,5 odrađenih prekovremenih sati, II. tužitelj I. A. 482 prekovremena sata i III. tužitelj K. Č. 507,5 prekovremenih sati, pri čemu tužitelji nisu tražili zamjenu prekovremenog rada za slobodne dane, niti je tuženica dokazala da je do promjene rasporeda rada dolazilo samo u izvanrednim situacijama. Sud prvog stupnja stoga je primijenio odredbe čl. 8., 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13., 89/12. i 104/13., u daljnjem tekstu: KU).

 

Odredbom čl. 8. KU propisano je da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno, raspoređeno u pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, te da dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od osam niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada, a službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

 

Prema čl. 41. KU plaću državnog službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da su dodaci na osnovnu plaću - dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

 

Odredbom čl. 44. KU osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada i to: – za rad noću 40%, – za prekovremeni rad 50% ,– za rad subotom 25%, – za rad nedjeljom 35%, – za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, – za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, – za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%,– za rad u turnusu 5%. Dodaci iz st. 1. međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od šest do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

 

Konačno, sud prvog stupnja zaključio je kako tuženica kao poslodavac nije tužitelje unaprijed obavještavala o rasporedu rada tjedan dana unaprijed, kako je propisano odredbom čl. 8. KU, već dan prije, a da se samo kod prijeke potrebe radi o izvanrednim okolnostima (iznimnim situacijama) koje poslodavac nikako nije mogao unaprijed predvidjeti, pa da se o prekovremenom radu može raditi samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. KU, s time da je tuženica morala osigurati odmor u minimalnom trajanju propisanom zakonom i kolektivnim ugovorom. Sud prvog stupnja navodi i to da su tužitelji faktički ostvarili prekovremeni rad koji nije plaćen, ali da nisu svi sati rada odrađeni zbog promjene smjene istovremeno i prekovremeni sati, već samo u skladu sa citiranim odredbama KU oni sati koji prelaze redovnu dnevnu ili tjednu satnicu. Glede korištenja slobodnih dana za odrađene prekovremene sate, sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelji nisu podnosili pisani zahtjev za korištenje slobodnih dana, niti je tuženica donosila rješenja o korištenju slobodnih dana, te da je vještak financijske struke izvršila obračun utužene razlike, a sud prvog stupnja Nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručno, logična i uvjerljivo, te presudio u korist tužitelja.

 

Međutim, iz iskaza vještaka (list spisa 224.) proizlazi kako je stvarno obavljen prekovremeni rad tužiteljima plaćen, a da je u Nalazu i mišljenju (list spisa 47. do 57.) vještak obračunao sate u nepravilnom rasporedu vremena, a kako to u žalbi pravilno ističe tuženica, odnosno da je riječ o radu koji nije najavljen sedam dana unaprijed, pa stoga pobijana presuda suda prvog stupnja nema razloga o tome imaju li tužitelji pravo na naknadu za taj rad odnosno je li riječ o poslu koji ulazi u mjesečni fond sati, budući da je prekovremeni rad plaćen.

 

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je u donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer u presudi nedostaju razlozi o navedenim odlučnim činjenicama, pa se presuda ne može ispitati, te je iz navedenih razloga, valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP-a), a u toj novoj odluci o troškovima postupka, sud prvog stupnja odlučit će i o zahtjevu tuženice za naknadu troška za sastav žalbe.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, te donijeti novu i zakonitu odluku. Skreće se pažnja sudu prvog stupnja da u situaciji kad tužitelji predlažu provođenje vještačenja moraju određeno navesti na koje okolnosti predlažu provođenje tog dokaza, odnosno koje odlučne činjenice se tim dokazom trebaju utvrditi. Kad tužitelji navedu da predlažu provođenje vještačenja "na okolnosti iz tužbe" sud prvog stupnja mora pozvati tužitelje da obrazlože i određeno navedu na koje okolnosti predlažu provođenje određenog vještačenja, u konkretnom slučaju, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a sudu nije dopušteno da samostalno određuje zadatak vještačenja umjesto tužitelja. Nadalje, vještak treba znati da sud poznaje pravo i da nije na vještaku da se bavi pravnim pitanjima i tumačenjem prava, te da vještak u Nalazu i mišljenju "presuđuje" odnosno navodi da tužiteljima treba isplatiti određene iznose. Vještačenje je dokaz koji se provodi kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP-a), a taj dokaz sud prvog stupnja ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz koji je proveden, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Prema tome, sud će pozvati vještaka da se decidirano izjasni, te jesu li zbog promjena smjena (turnusa) tužitelji radili  prekovremeno i koliko sati u utuženom razdoblju i je li tuženica platila tužiteljima prekovremeni rad u cijelosti ili nije, odnosno radi razjašnjena drugih odlučnih činjenica kojih utvrđenje predlože stranke u ponovljenom postupku. Vještak koji postavljeni zadatak vještačenja ne izvrši u cijelosti nema pravo na dodatnu naknadu za vještačenje. Odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari je i ta zbog čega je bilo promjena smjena (turnusa) za tužitelja, odnosno je li riječ o iznimnim situacijama zbog prijeke potrebe, kao i je li zbog promjene smjena (turnusa) svaki od tužitelja prekovremeno radio, koliko i je li mu taj prekovremeni rad plaćen ili je koristio slobodne dane. Što se tiče odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja mora voditi računa o tome da su tužitelji obični suparničari, te da se tužbeni zahtjevi razlikuju po visini za svakog od tužitelja, tako da svakom od tužitelja pripada razmjerni dio ukupnog troška tužitelja prema visini tužbenog zahtjeva. Tužitelji su djelomično povukli tužbu, a o čemu sud prvog stupnja mora voditi računa prilikom konačne odluke o troškovima postupka. Nadalje, nije pravilno navoditi u izreci presude da se trošak postupka isplaćuje punomoćnici tužitelja, jer ona nije stranka u postupku, a presuda ima učinak prema strankama u postupku, a pitanje plaćanja troškova postupka između punomoćnika stranke i stranke, je njihova interna stvar. Punomoćniku koji ima sjedište različito od sjedišta suda prvog stupnja, ne može se priznati trošak prijevoza na teret protivne strane, jer su tužitelji mogli angažirati odvjetnika kojima ima sjedište u sjedištu suda prvog stupnja. Trošak prijevoza punomoćnik može naplatiti od svoje stranke, ali ne i tužitelji od tuženika.

 

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a i čl. 369. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 24. lipnja 2019.