Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U POŽEGI Sv. Florijana 2, Požega
|
Broj:4.P-326/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja I. Č., OIB:…., B. ,zastupan po punomoćniku I. F., odvj. u Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., OIB:…, Z., R. c….41, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 19. siječnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbacuju se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja kao nedopušteni.
Obrazloženje
1.Tužitelj I. Č. podnio je tužbu protiv tuženika BK. d.o.o. iz Z. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-102/2018 zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona. U tom predmetu ovrha je obustavljena jer tužitelj nije imao novčanih sredstava na računu, te je pokrenut postupak za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od strane bivšeg vjerovnika, a predmetna ovrha je obustavljena.
1.2.Tuženik B.K. postao je vjerovnik na temelju Ugovora o ustupu tražbine zaključenog između Erste banke d.d. i B.K. kojim je Erste banka ustupila svoje potraživanje prema ovdje tužitelju B.K., čime je ovršenik, ovdje tužitelj, doveden u nepovoljniji položaj, a što se može zaključiti iz članka 3. Ugovora o ustupu tražbine kojim je u stavku 2 naznačeno „naknada za ustup tražbine iz ovog Ugovora utvrđena je posebnim Ugovorom između ugovornih strana“.
1.3.Iz ZK izvatka nesporno se može utvrditi da je po ovom predmetu bilo više ustupa tražbina, a sve vezano za prijenos potraživanja na štetu tužitelja, tako da se u ovom predmetu radi o nezakonitom potraživanju koje je suprotno moralu društva i pravnom poretku RH te su kao takvi ugovori ništeni i nemaju pravnu snagu. 1.4.Iz dokumentacije koja prileži ovršnom predmetu nesporno se može utvrditi da niti u jednom ugovoru o prijenosu tražbine nije utvrđena cijena prijenosa tražbine i način plaćanja, već prileži tabela popisa – prilog 1a – struktura popisa podataka o tražbinama, iz koje se ne može razaznati visina prijenosa tražbine čime je ovršenik, ovdje tužitelj, doveden u nepovoljan položaj te je takav ugovor ništetan. Naime, tužitelj tvrdi da se ovdje radi o lihvarskim ugovorima, a sve s ciljem da tuženik B.K. d.o.o ostvari protupravnu imovinsku korist.
1.5.Navodi da je Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio Općinski sud u Požegi naloženo je ovršeniku, ovdje tužitelju I. Č., da ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, namiri tražbinu u iznosu od 424.738,85 kune zajedno s kamatama te troškovima ovršnog postupka.
1.7.Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr–102/2018 u cijelosti te naložiti tuženiku da mu naknaditi parnični trošak.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava postavljeni tužbeni zahtjev kao i činjenične navode istaknute u tužbi ističući kako su isti paušalni i pravno neutemeljeni. Tuženik prije svega ističe kako tužitelj u ovršnom postupku čije proglašenje nedopuštenim zahtjeva nije podnio niti žalbu protiv rješenja o ovrsi u otvorenom roku niti žalbu nakon proteka roka sukladno mjerodavnom Ovršnom zakonu. Naime, da bi ovdje tužitelj uopće mogao podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-102/2018 nedopuštenom, prije svega mora podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave.
2.1.Ovršni zakon u glavi V., odjeljku 1. pod naslovom Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršen isprave propisuje pretpostavke podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi kao i pretpostavke pokretanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Naime, iz samog ovršnog postupka je vidljivo da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava hipoteke na nekretnini od 28.02.2005. godine, ovjeren po javnom bilježniku Anti Brekalo pod posl. brojem OU-147/05 na kojem je otisnuta klauzula ovršnosti.
2.2.Osnovni preduvjet za pokretanje parničnog postupka jest da je ovršenik u otvorenom roku podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave (članak 50. Ovršnog zakona) te da ovršni sud donese zaključak kojim se ovršenik upućuje u parnicu (članak 52. i 55. Ovršnog zakona). Štoviše, članak 55. stavak 3. Ovršnog zakona propisuje da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Iz tužbe nije vidljivo koji su to razlozi radi kojih tužitelj zahtjeva proglašenje ovrhe nedopuštenim, a koji razlozi bi se mogli podvesti pod taksativno navedene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. od točke 1. do točke
11. Ovršnog zakona. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni razlozi za podnošenje tužbe radi proglašenje ovrhe nedopuštenom jer tužitelj nije u otvorenom roku podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi doneseno dana 10.svibnja 2018. na temelju ovršne isprave niti je ovdje tužitelj podnio žalbu nakon proteka roka sukladno odredbama Ovršnog zakona i Sud nije donio zaključak kojim se ovdje tužitelj upućuje u pokretanje parnice. Budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za podnošenje tužbe radi proglašenje ovrhe nedopuštenom predlaže da sud odbaci predmetnu tužbu na temelju članka 55. stavak 5. Ovršnog zakona.
2.3.Tuženik ističe kako su pogrešni navodi tužitelja da bi ovrha u konkretnom slučaju bila obustavljena jer tužitelj nije imao novčanih sredstava na računu te je promijenjen predmet ovrhe. U konkretnom slučaju ovrha je pokrenuta odmah na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Požegi, ZK odjel Požega, u zk.ul.br. … k.o. B., k.č.br. …, poslovna zgrada i ekonomsko dvorište, površine 2863 m2 budući je ista služila kao sredstvo osiguranja za namirenje tražbine iz Ugovora o kreditu broj 5102260366.
2.4.Također su pravno irelevantni navodi tužitelja da bi ugovor o ustupu tražbine bio lihvarski te s tim u vezi tužitelj samo pukim navođenjem nastoji bezuspješno uvjeriti sud u svoje navode bez da za iste predloži bilo kakav dokaz. Tuženik predlaže da sud zanemari takve navode tužitelja budući da nisu od značenja za rješavanje u konkretnoj stvari. Sukladno mjerodavnom Zakonu o obveznim odnosima nije propisno da je navođenje naknade za ustup bitan sastojak ugovora o ustupu bez čijeg navođenja bi isti bio ništetan.
2.5.Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud prije svega odbaci tužbu, a podredno uzimajući u obzirom činjenicu da su tvrdnje tužitelja kao i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troškova ovog postupka tuženiku u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 3.Uvidom u spis ovoga suda broj Ovr-102/2018 utvrđeno je da je u istome Rješenje o ovrsi broj Ovr-102/18 izdano 10.svibnja 2018. Protiv navedenog rješenja ovršenik I. Č. nije ulagao žalbu.
4.Prema odredbi članka 50. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:112/12,25/13,93/14, 55/16,73/17,131/20, dalje OZ-a) podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave je preduvjet za pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
5.Tužitelj u predmetu broj Ovr-102/18 nije uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi niti ga je sud uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , a članak 55. stavak 3. Ovršnog zakona propisuje da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
6.Budući u ovome slučaju nisu ispunjeni razlozi za podnošenje tužbe radi proglašenje ovrhe nedopuštenom jer tužitelj nije u otvorenom roku podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi donesenog dana 10.svibnja 2018. na temelju ovršne isprave niti je ovdje tužitelj podnio žalbu nakon proteka roka sukladno odredbama Ovršnog zakona i sud nije donio zaključak kojim se ovdje tužitelj upućuje u pokretanje parnice sud je tužiteljevu tužbu odbacio kao nedopuštenu.
Požega, 19. siječanj 2022.
S u d a c :
Melita Novak
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka pismeno ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1.I. F., odvj. u Z.
2.B.K. d.o.o., Z.
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:
Angela-Anđa Marković
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.