1           Poslovni broj: 3 Us I-540/2021-12

     Poslovni broj: 3 Us I-540/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja I. V. iz B., Đ., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: , OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica V. P., službena osoba, radi prava na starosnu mirovinu, 26. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-01/05082817713, URBROJ: 341-99-05/3-20-9951 od 8. ožujka 2021.

Obrazloženje

1.   Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/20-01/05082817713, URBROJ: 341-99-05/3-20-9951 od 8. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-02/20-03/05082817713, URBROJ: 341-12-06/2-20-28889 od 30. studenoga 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu.
2.   Tužitelj u tužbi navodi da tuženik u žalbenom postupku nije postupio po priloženoj dokumentaciji temeljem koje mu je utvrđeno statusno pravo vojnog mirnodopskog invalida. Ističe da je iz priložene dokumentacije vidljiv njegov zahtjev temeljem odredbi na koje se pozivao, a smatra da tuženik pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Dodaje da Ministarstvo hrvatskih branitelja treba obavljati upravne i stručne poslove koji se odnose na pravni položaj te druga pitanja osoba stradalih u obavljanju obvezne vojne službe od 15. svibnja 1945. do 17. kolovoza 1990. i članova njihovih obitelji. Nadalje navodi da je pokrenuo i dokazivanje odsluženja vojnog roka, kao i samo stradavanje, dok tuženik pogrešno primjenjuje materijalno pravo uskraćujući tužiteljevo pravo prema statusu vojnog mirnodopskog invalida. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3.   Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ponavlja navode istaknute u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4.   Tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu tuženika, osim već dosada iznesenih navoda, ističe da mu je priznat status vojnog mirnodopskog invalida te traži da mu se kao radni staž prizna odsluženje vojnog roka, tijekom kojega je stradao. Navodi da je dokazao da ima zdravstveno osiguranje, da je ostvarivao pravo na invalidski dodatak od 1998. godine, da je primao dodatak za pripomoć od 2009. godine i opskrbninu od 1997. do 2013. godine. Dodaje da je sudjelovao u Narodnoj zaštiti i dao doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske koliko je mogao. Smatra da bi s navršenih 65 godina života i s utvrđenim 70% invaliditetom te statusom vojnog mirnodopskog invalida morao ostvariti pravo na starosnu mirovinu.
5.   U podnesku od 16. rujna 2021. tužitelj se poziva na zahtjev za dobivanje potvrde sudionika Domovinskog rata podnesen Ministarstvu obrane Republike Hrvatske te predlaže Sudu postupiti u skladu s odredbom članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZOHBDR-a („Narodne novine“, broj: 84/21.).
6.   Tužitelj u podnesku od 11. siječnja 2022. dodaje da je njegov zahtjev vezan uz članak 29. Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojega mu se treba priznati kao radni staž svo vrijeme provedeno na opskrbnini. Osim toga, u očitovanju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4. veljače 2019. navedena je šifra obveznog zdravstvenog osiguranja vojnog mirnodopskog invalida. Smatra da je vidljiv diskriminacijski postupak koji se kosi s načelima pomoći neukoj stranci u skladu s Zakonom o općem upravnom postupku, a poziva se i na članak 1. stavak 3. i članak 8. stavak 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije te traži od Suda dokazivanje da se prema njemu od strane tuženika nije postupalo u skladu s tim člancima, kao i na presudu ovoga Suda poslovni broj: 4 UsI-836/2020-6 od 14. listopada 2020. iz koje proizlazi da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu pošto je regulirao obvezu služenja vojnog roka pa je stoga i podnio zahtjev za izdavanje potvrde sudionika Domovinskog rata.
7.   U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 19. siječnja 2022. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima  (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
8.   Na raspravu je pristupila službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj koji je svoj izostanak opravdao u podnesku od 11. siječnja 2022. te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.
9.   Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Iz podataka spisa proizlazi da je postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu podnesen dana 24. kolovoza 2020. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.
11. Nadalje, proizlazi da je tužitelj rođen 14. veljače 1955., da u Republici Hrvatskoj nema navršenog mirovinskog staža, da je prema rješenjima o opskrbnini Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Požeško-slavonske županije izdavanih u razdoblju 1997. do 2013. godine tužitelj korisnik opskrbnine kao mirnodopski vojni invalid V. grupe sa 70% invaliditeta prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“, broj: 33/92., 77/92., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 82/01., 103/03.).
12. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je zatražilo potvrdu PS i BRD, odnosno potvrdu o stažu i statusu branitelja te je iz potvrde Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane O. 2, KLASA: 034-04/20-01/7, URBROJ: 512M2-78-20-652 od 9. listopada 2020. vidljivo da nisu u mogućnosti izdati tražene potvrde budući da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj u službenim evidencijama.
13. Sukladno odredbi članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju(„Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. nastavno: ZOMO), pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
14. Odredbom članka 49. stavka 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZOHBDR) propisano je da najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru.
15. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog pravo, pravilno je prvostupanjskim rješenjem od 30. studenoga 2020. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu obzirom da tužitelj nema ostvarenog mirovinskog staža u Republici Hrvatskog te stoga nije ostvario pravo na mirovinu prema općem propisu, a nema niti utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pa ne ispunjava niti uvjete za priznanje prava na najnižu mirovinu sukladno odredbi članka 49. ZOHBDR-a.
16. Točni su navodi tužitelja da isti ima svojstvo mirnodopskog vojnog invalida V. grupe sa 70 % invaliditeta temeljem Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, međutim, navedenim Zakonom uređuje se posebna zaštita ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida, civilnih invalida rata, sudionika rata i članova njihovih obitelji, i to po osnovi oštećenja organizma, gubitka člana obitelji i po osnovi materijalnih potreba korisnika, a ne pitanje priznanja prava na mirovinu temeljem toga svojstva.
17. Što se tiče podnesenog zahtjeva tužitelja za dobivanje potvrde sudionika Domovinskog rata, isti je podnesen u skladu s člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZOHBDR-a („Narodne novine“, broj: 84/21.) nadležnom Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, te za isto nije nadležan tuženik niti ovaj Sud.
18. Osim toga, ovaj Sud u postupanju tuženika ne vidi povredu prava ravnopravnosti niti diskriminatorno postupanje na koje ukazuje tužitelj prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, 85/08. i 112/12.), dok nezadovoljstvo tužitelja ishodom upravnog postupka ne može biti razlog diskriminatornog postupanja tuženika.
19. Slijedom iznesenoga, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.    

U Osijeku 26. siječnja 2022.

      Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-).