1              Poslovni broj: 7 Us I-932/2021-7

 

Poslovni broj: 7 Us I-932/2021-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužiteljice G. G. iz R..., koju zastupa sestra K. G., protiv tuženika Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcija zajedničke komunalne djelatnosti, R…, kojega zastupa radnica B. Dž., radi korištenja grobnog mjesta, 26. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Poništava se rješenje Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije zajedničke komunalne djelatnosti KLASA: UP/II-363-05/21-02/6, URBROJ: 2170-01-02-20-21-2 od 18. lipnja 2021. i točke 2. i 3. rješenja Komunalnog društva Kozala d.o.o. KLASA: UP/I-363-02/21-01/02-448, URBROJ: 2170-51-02-21-01 od 11. svibnja 2021.

Obrazloženje

             

1.               Rješenjem Komunalnog društva Kozala d.o.o. KLASA: UP/I-363-02/21-01/02-448, URBROJ: 2170-51-02-21-01 od 11. svibnja 2021, točki 1. G. G., ovdje tužiteljici, dano je na korištenje na neodređeno vrijeme grobno mjesto na gradskom groblju Z. u R., P. ., blok , dvostruka niša, površine 5,20 m², u ½ dijela, dok je točkama 2. i 3. tužiteljici određena naknada za dodijeljeno grobno mjesto u iznosu od 2.678,56 kn

 

2.               Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-05/20-04/35, URBROJ: 2163/1-18-09/2-20-02 od 15. listopada 2020. odbio. Tužiteljica je žalbu izjavila navodeći u bitnom da je Gradsko vijeće grada Rijeke na sjednici održanoj 31. ožujka 2021. donijelo Odluku o dopuni Odluke o grobljima kojim se propisuje da korisnici grobnog mjesta koji imaju sklopljen ugovor o korištenju grobnog mjesta na određeno vrijeme i koji u propisanom roku podnesu zahtjev za korištenje grobnog mjesta na neodređeno vrijeme ne plaćaju jednokratnu naknadu za korištenje grobnog mjesta Tuženik je žalbu odbio uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo s  prednikom tužiteljice sklopilo ugovor o korištenju grobnog mjesta 25. travnja 1991. na rok od 30 godina te da tužiteljica zahtjev za  izdavanje rješenja o dodjeli grobnog mjesta na neodređeno vrijeme podnijela 25. ožujka 2022., dok je Odluka o dopuni Odluke o grobljima na koju se tužiteljica poziva stupila na snagu 15. travnja 2021., pa da stoga u predmetnom postupku nije mogla biti primijenjena

 

3.               Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja, iz  istih razloga iz kojih je pobijala i rješenje prvostupanjskog tijela u žalbenom postupku. Ističe da je Odluka o dopuni Odluke o grobljima stupila na snagu 15. travnja 2021., odnosno u vrijeme dok je ugovor o korištenju grobnog mjesta od 25. travnja 1991. još uvijek bio na snazi, budući da je ugovor sklopljen na rok od 30 godina, odnosno do 25. travnja 2021. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom  u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje.   

 

4.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

5.                Sud je održao ročište za raspravu 21. siječnja 2022., na koje su pristupili tužiteljica osobno uz sestru kao opunomoćenicu, te službena osoba tuženika.

 

5.1.           Stranke su na ročištu u bitnom ponovile dotadašnje navode.

 

6.               Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da su tužiteljica korisnica predmetnog grobnog mjesta u ½ dijela, temeljem ugovora br. 935. o korištenju grobnog mjesta od 25. travnja 1991., sklopljenog s njezinim prednikom na rok od 30 godina, te da je, kako predmetni ugovor ističe 25. travnja 2021.,  prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o korištenju grobnog mjesta na neodređeno vrijeme, što među strankama u ovom sporu nije sporno. 

 

6.1.           Nadalje je uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud utvrdio da je uz ugovor br. 935. o korištenju grobnog mjesta od 25. travnja 1991., predniku tužiteljice određena jednokratna tridesetogodišnja naknada za grobno mjesto te godišnja naknada za grobno mjesto, što također među strankama nije sporno.

 

6.2.           Sporno je međutim, je li tužiteljici pravilno određena jednokratna naknada za dodjelu grobnog mjesta na neodređeno vrijeme prilikom donošenja rješenja o korištenju grobnog mjesta na neodređeno vrijeme.

 

6.               Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

7.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

8.               Prema odredbi članka 13. stavka 1. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj 19/98, 50/12, 89/17, dalje: Zakon o grobljima) grobno mjesto daje se na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu.

 

8.1.           Stavkom 3. istoga članka propisano je da za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu.

 

9.               Sukladno navedenom, Zakon o grobljima propisao je dakle dvije grobne naknade. Jednokratnu naknadu koja se plaća prilikom dodjele grobnog mjesta i periodičnu grobnu naknadu koja se plaća godišnje.
10.          U citiranoj odredbi članka 13. stavka 1. Zakon o grobljima propisao je da se grobno mjesto daje na korištenje na neodređeno vrijeme, ali nije uredio status prijašnjih korisnika grobnih mjesta koji su prema odredbama Zakon o grobljima („Narodne novine“ broj 26/60, 46/61, 15/65) grobna mjesta koristili na određeno vrijeme.

 

10.1.      U svezi jednokratne grobne naknade za dodjelu grobnog mjesta tu pravnu prazninu nije popunila ni Odluka o grobljima („Službene novine Grada Rijeke“ broj 4/19), ali je Odlukom o dopuni Odluke o grobljima („Službene novine Grada Rijeke“ broj 7/21) u članku 8. dodan stavak 4. koji propisuje  da osoba koja koristi grobno mjesto na određeno vrijeme i u propisanom roku podnese zahtjev za korištenje grobnog mjesta na neodređeno vrijeme ne plaća jednokratnu naknadu za korištenje grobnog mjesta.

 

11.          Prema shvaćanju Suda, neovisno o tome koju je Odluku o grobljima u konkretnom slučaju trebalo primijeniti, svrha je grobnih naknada da se jedna plaća jednokratno, kada se dobiva pravo na grobno mjesto, a druga da se plaća periodično za održavanje grobnog mjesta. Stoga je prema shvaćanju Suda u suprotnosti sa svrhom grobnih naknada odrediti da se i naknada za dodjelu grobnog mjesta plaća periodično više puta. Pritom prema shvaćanju Suda nije odlučno što se naknada koju je korisnik platio za dodjelu grobnog mjesta zvala jednokratna tridesetogodišnja naknada za grobno mjesto, budući da se u to vrijeme pravo korištenja grobnog mjesta ni nije moglo dodijeliti na neodređeno vrijeme.

 

12.          Isto tako, prema prirodi stvari, korisniku grobnog mjesta ne može se dodijeliti grobno mjesto koje on već ima, nego mu se samo može produljiti pravo na korištenje grobnog mjesta ako mu je ono isteklo.

 

13.          Uz to, prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o grobljima grobno mjesto se smatra napuštenim samo ako za njega grobna naknada nije plaćena deset godina i samo se tada može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu.

 

14.          Isto je pravno shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-216/21-2 od 24. ožujka 2021.

 

15.          Slijedom navedenog, na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) osporeno rješenje valjalo je poništiti i meritorno riješiti stvar tako što su poništene i točke 2. i 3. prvostupanjskog rješenja .

 

16.          Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

 

U Rijeci 26. siječnja 2022.

S u d a c     

                                                                                             Antun Žagar, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).