1                            Broj: Ppž-1466/2021

 

                               

 

Broj: Ppž-1466/2021

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe xx i okrivljenog M.B., kao odgovorne osobe, koje brani M.M.O., odvj. iz V., zbog prekršaja iz 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14., 127/17. i 98/19.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe xx i okrivljenog M.B., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 33. Pp G-168/2020 od 18. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I              Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe xx i okrivljenog M.B., kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

 

              Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljena pravna osoba xx (podaci kao u prvostupanjskoj presudi) i okrivljeni M.B., kao odgovorna osoba (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

oslobađaju se optužbe

             

da:

              evidencije o radnicima i radnom vremenu za radnika M.B., OIB: xxx za razdoblje od 22. prosinca 2017. do 24. svibnja 2018. i od 6. rujna 2018. do 9. svibnja 2019. ne bi vodili na propisani način, odnosno kada je radnik M.B. u navedenom razdoblju radio kao vanjski suradnik-predavač u XX, a unutar radnog vremena kod poslodavca XX od 7-15 sati, a koji rad je evidentiran u evidencijama spomenute škole dok je u službenim evidencijama o radnom vremenu kod poslodavca XX koje su za njega vođene, evidentiran njegov rad u punom radnom vremenu bez prekida od 7-15 sati,

             

čime da su počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

             

II              Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz  članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

 

   Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji prekršaj je na temelju istog pravnog propisa, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi xx, izrečena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna, a okrivljenom M.B., kao odgovornoj osobi, novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2.              Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, okrivljena pravna osoba, te u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, okrivljena odgovorna osoba.

 

3.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu   zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnome da je već iz samog činjeničnog opisa prekršaja razvidno da se okrivljenicima ne stavlja na teret propust iz članka 5. stavak 1. niti iz stavka 2. istog članka jer činjenični opis niti ne sadrži obilježja počinjenog postupanjem protivno odredbi članka 5. stavka 1. i 2. Zakona o radu, pa je sud pogrešno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj postupanjem protivno tim odredbama. Nadalje, ističu da činjenični opis prekršaja navodi da evidencije nisu vođene na propisani način, međutim, okrivljenici smatraju da se njihovo postupanje i način vođenja evidencija ne mogu smatrati protupropisnim, pri čemu sud ni ne navodi protivno kojoj odredbi Pravilnika su okrivljenici postupili da bi se uopće moglo utvrditi da li se radi o prekršaju. Žalitelji smatraju da je upitno da li je radnja činjenično opisana uopće prekršaj pa osuđujući okrivljenike za radnje koje ne predstavljaju prekršaj, te koje nisu propisane navedenim prekršajnim odredbama i ne čine biće prekršaja, sud je povrijedio načelo zakonitosti iz članka 2. Prekršajnog zakona (time i članak 7. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.)

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Rješavajući predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud) ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbi, kao i po službenoj dužnosti, te utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje se protiv okrivljenih vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

 

6.              Naime, iz sadržaja spisa razvidno je da je ovlašteni tužitelj DRŽAVNI INSPEKTORAT RH, podnio optužni prijedlog, KLASA: 16-02/19-01/45, URBROJ: 443-13-10-06-01/4-19-7, 12. lipnja 2019. protiv okrivljenih xx i okrivljenog M.B., a kojim optužnim aktom se okrivljenicima stavlja na teret da evidenciju o radnicima i radnom vremenu za radnika M.B., rođ. xx., OIB: xx, s prebivalištem u xxx, za razdoblje od 23. studenog 2017. do 24. svibnja 2018. i od 6. rujna 2018. do 9. svibnja 2019. ne vode  na propisani način, odnosno kada je radnik M.B. u navedenom razdoblju radio kao vanjski suradnik-predavač u xx, a unutar radnog vremena kod predmetnog poslodavca xx od 7-15 sati, a koji rad je evidentiran u evidencijama iste škole, okrivljeni su u službenim evidencijama o radnom vremenu kod predmetnog poslodavca xx vodili da M.B. radi kod predmetnog poslodavca xx u punom radnom vremenu bez prekida od 7 do 15 sati, navedeno je utvrđeno uvidom u evidencije o radnom vremenu M.B. kao vanjskog suradnika predavača na xx za razdoblje od 23.11.2017. do 24.05.2018. i od 6. 9.2018. do 9.5.2019., uvidom u službene evidencije o radnom vremenu odnosno prisutnosti na radu xx za radnika M.B. za navedeno razdoblje i na temelju kojih se obračunava plaća te uvidom u tzv. interne evidencije prisutnosti na radu XX za radnika M.B. za navedeno razdoblje, a koje sve čine sastavni dio zapisnik od 10.6.2019., koji su prilog ovom optužnom prijedlogu, čime je počinjen prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavku 1. podstavku 1. i stavku 2. istog Zakona.

7.               Nadalje, prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima što evidencije o radnicima i radnom vremenu za radnika M.B., OIB: xx za razdoblje od 22. prosinca 2017. do 24. svibnja 2018. i od 6. rujna 2018. do 9. svibnja 2019. nisu vodili na propisani način, odnosno kada je radnik M.B. u navedenom razdoblju radio kao vanjski suradnik-predavač u xx, a unutar radnog vremena kod poslodavca xx od 7-15 sati, a koji rad je evidentiran u evidencijama spomenute škole dok je u službenim evidencijama o radnom vremenu kod poslodavca xx koje su za njega vođenje evidentiran njegov rad u punom radnom vremenu bez prekida od 7-15 sati,

              čime su postupili protivno članku 5. stavku 1., 2. i 4., a kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu.

 

8.              Odredbom članka 5. Zakona o radu koja se sankcionira odredbom članka 229. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. Zakona o radu, propisano je:

(1) Poslodavac je dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni.

(2) Evidencija iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.

(3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. ovoga članka.

 

9.               Članak 229. stavak 1. točka 1. Zakona o radu propisuje da će se novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba:

1) ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), a stavak 2. istog članka citiranog Zakona propisuje da će se novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kazniti poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.

 

10.              Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika glede nepropisnog vođenja evidencija o radnicima i radnom vremenu za radnika M.B., a nije naveden niti provedbeni propis Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima („Narodne novine”, br. 73/2017.), na temelju kojeg je u članku 8. određeno koje podatke moraju sadržavati evidencije o radnom vremenu, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

 

11.              Prema odredbi članka 229. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, proizlazi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu može utvrđivati na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa (list 7 do 9) i obrazloženja pobijane presude razvidno je da se radilo o kršenju članka 8. i 10. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima – dalje Pravilnik), što je izostalo u činjeničnom opisu djela, a time je i zakonski opis djela ostao manjkav.

 

12.              Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije konkretizirana radnja izvršenja prekršaja niti naveden blanketni propis – Pravilnik kojim se određuje biće prekršajnog djela, u pravu su žalitelji da je na taj način ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona jer su okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj.

 

13.               Treba napomenuti da obzirom da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

14. Stoga je ovaj Sud, prihvaćanjem žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona i okrivljenike oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

             

15.              Uslijed ove odluke troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

16.              Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 26. siječnja 2022.

 

 

    Zapisničarka:                                                                                             Predsjednik vijeća:

 

Mirjana Laljek, v.r.                                                                                     Mladen Genc, v.r.

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.